Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-607/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TĐ iz [adresa], 27 ..., ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun omoćnicima iz ZOU Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5/1, protiv tužene IĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog drtuštva Vaić-Dvorčić j.t.d. Rijeka, Križanićeva 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-140/2019- 49 od 15. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe prvotužitelja IĐ i drugotužitelja PĐ preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-140/2019-49, od 15. ožujka 2022 i sudi:

„Nalaže se tuženici IĐK da prvotužitelju IĐ i drugotužitelju PĐ isplati iznos od 10.000,00 eura (slovima: desettisućaeura) sa zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2011. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe prvotužitelja IĐ i drugotužitelja TĐ preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P- 140/2019-49 od 15. ožujka 2022. u točki II izreke i rješava :

I Odbija se zahtjev tuženice IĐK da joj prvotužitelj IĐ i drugotužitelj ČĐ naknade parnični trošak u iznosu do 23.227,00 kuna, kao neosnovan.

II Nalaže se tuženici IĐK da prvotužitelju IĐ i drugotužitelju PĐ naknadi parnični trošak u iznosu 4.788,53 eura (četiritisućesedamstoosamdesetosameurapedesetricenta), u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev prvotužitelja IĐ i drugotužitelja TĐ za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je zahtjev prvotužitelja IĐ i drugotužitelja TĐ da im tuženica isplati iznos do 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske Narodne banke na dan isplate uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 12% godišnje tekuću od 29. srpnja 2011. godine do isplate.

2. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda u točki I izreke ukinuto je rješenje poslovni broj P-710/2011 od 7. studenog 2011. kojim je određena privremena mjera sa sadržajem pobliže navedenim u izreci tog rješenja.

3. U točki II izreke naloženo je prvotužitelju IĐ i drugotužitelju UĐ da tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 23.327,00 kuna.

4. Protiv te presude žale se prvotužitelj IĐ i drugotužitelj TĐ (dalje tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalaze u tome što presuda na sadrži obrazloženje, tako da istu nije moguće ispitati. Navode da je sud kao odlučan dokaz za donošenje presude koristio nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine koji je u najmanju ruku nevjerodostojan. Ustraju kod tvrdnje da vještak nije u cijelosti otklonio sumnju u to da li je na navedenim ispravama zaista potpis prodavatelja ili ne, to posebno iz razloga što je nalaz nejasan, nepotpun, proturječan i nestručno sastavljen, što upućuje na sumnju u nepristranost od strane imenovanog vještaka. Navode da je stupanj vjerojatnosti da je IĐ mogući skriptor parafnog potpisa koji se nalazi na tekstu spornih potvrda minimalan, te tako obavljeno vještačenje ne može poslužiti kao jedini dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica. Dodatno, vještak na ročištu ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnim potpisima koji se lako mogu krivotvoriti, slijedom čega da, glede eventualne lakoće krivotvorenja, iako sam nije utvrdio točke zastoja tremora ili slično, a što su tipični tragovi zbog jednostavnosti koji se ne moraju nužno uopće pojaviti, stoga tužitelji ističu kako prvenstveno vještak pogrešno utvrdio činjenice, a posljedično tome i prvostupanjski sudu u pobijanoj presudi. Obzirom na navedeno, predložili su provođenje nadvještačenja po drugim vještacima, međutim, sud je za nadvještačenje imenovao Ljerku Zdunić, dipl. sociologa, koja je također bila zaposlenica Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", pa ukazuju kako imenovanjem vještaka Ljerke Zdunić nisu ispunjene pretpostavke iz članka 261. stavak 3. ZPP-a.

6. Pored činjenice što su parafni potpisi na obje sporne potvrde o primitku novca vrlo jednostavne strukture, što je riječima vještačka vrlo lako moguće krivotvoriti, te uslijed činjenice da nije moguće nedvojbeno dokazati da bi sporni potpisi odgovarali potpisu prvotužitelja te činjenice da vještak samo ukazuje na stupanj vjerojatnosti autentičnosti potpisa, tužitelji smatraju da uz navedeno prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije cijenio ni iskaz tuženice kao i iskaz svjedoka VĐ u dijelu koji se odnosi na primitak novčanih iznosa obzirom da se isti znatno razlikuju, što u konačnici dodatno potvrđuje istinitost i osnovanost navoda prvotužitelja kojima osporava da je ikad potpisao sporne potvrde. Tako je tuženica u svom iskazu navela da je ista osobno nazočila trenutku kada je prvotužitelj navodno primio iznose od 2.000,00 i 8.000,00 eura jer da je to sama osobno vidjela, dok suprotno tome svjedok GĐ na ročištu održanom dana 26. siječnja 2015., navodi kako je primopredaji novčanih iznosa nije nazočio nitko osim njih dvojice, a da se tuženica potpisala prije nego je on otišao u kuću prvotužitelja. Također da je prvostupanjski sud propušta utvrditi da tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava obvezu plaćanja iznosa od 10.0000,00, da bi naknadno utvrdila da je platila 10.000,00 eura, dok pak u iskazu navodi da je potpisala obvezu plaćanja još 20.000,00 eura . Spisu prileži dopis od 25. srpnja 2011. kojim tuženica tvrdi da je nastala šteta u iznosu od 10.000,00 eura obzirom da nije znala da je nekretnina pod zaštitom konzervatora, pa nije ishodila potrebne uvjete građenja, te traži razmjerno sniženje cijene zbog skrivenog nedostatka i predlaže iznos kupoprodajne cijene umanjiti za taj iznos. Navode da tuženica u početku vođenja postupka nije tvrdila da je tužiteljima isplatila sporni iznos do 10.000,00 eura što je u najmanju ruku neživotno i nelogično, a sve iz jednostavnog razloga što ukoliko netko zaista ima potvrdu i smatra da je određeni iznos isplatio to će od početka isticati, a ne iznositi različite teorije i tražiti razmjerno sniženje cijene. Konačno, tužitelji ističu kako je sud propustio utvrditi da su svjedoci JĐ i HĐ iskazivali da iako glede samo dinamike događaja povezanih uz zaključenje kupoprodajnog ugovora te isplatu kupoprodajne cijene nisu imali osobnih saznanja, u trenutku kad ih je prvotužitelj počastio kako bi proslavili kupoprodaju nekretnine, u kući prvotužitelja nisu bili prisutni ni tužen ica ni ZĐ dok je svjedok MĐ istaknuo da ni on nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i sporazuma u vrijeme kada se nalazio u kući prvotužitelja nije vidio ni tuženicu ni svjedoka VĐ.

7. Predlažu pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženicu na naknadu troškova parničnog postupka podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Tuženica u odgovoru na žalbu u bitnom navod i da je bespredmetan prigovor tužitelja da je trebalo provesti novo vještačenje, kada su oni sami odustali od tog vještačenja, iako su ga sami predložili. Također je bespredmetna analiza predmetnog nalaza i mišljenja vještaka jer istoj nema mjesta u žalbi već je eventualne nedoumice i primjedbe trebalo iznijeti u tijeku postupka. Tuženica ističe da navodi tužitelja u kojima se dovodi u pitanje stručnost vještaka Marijana Krajine pozivanjem na novinske članke, neprimjereno izvučeno iz konteksta sve radi diskreditiranja osobe vještaka, obzirom da tužitelji nisu uspjeli dovesti u pitanje njegov nalaz. Navode da je netočno kako tuženica nije od početka pozivala se na potvrde sa spornim potpisima jer je već u odgovoru na tužbu od 9. rujan 2011. to istaknula.

9. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u istom.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 eura na ime ostatka kupoprodajne cijene.

11. Prema podacima u spisu proizlazi:

- da je ugovor o kupoprodaji sklopljen 24. siječnja 2011. između IĐ i TĐ (Franje) Mrakovčića kao prodavatelja i IĐK kao kupca, a prema kojem prodavatelji prodaju kupcu kuću u [adresa] ukupne površine 202 m[2] i k. č. [katastarska čestica] gt XXXI, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povrtnjak (u naravi dvorište) površine , 64 m[2]

- da je prema odredbi članka 3. kupoprodajnog ugovora, cijena iznosi la 80.000,00 eura, dok odredbom članka 4. istog ugovora stranke sporazumno utvrđuju da je kupac neposredno prije potpisa ugovora isplatio prodavateljima dio kupoprodajne cijene i to 10.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama u gotovini, a preostali veći dio kupoprodajne cijene u iznosu od 60.000,00 eura isplatio na račun prodavatelja IĐ, tako da primitak navedenih iznosa od ukupno 70.000,00 eura prodavatelji potvrđuju svojim potpisom,

- da je odredbom članka 5. kupoprodajnog ugovora određeno da preostali iznos kupoprodajne cijene od 10.000,00 eura kupac se obvezuje isplatiti prodavateljima nakon što isti izvrši uz pomoć geometra sve potrebite radnje sukladno navedenom članku 1. ugovora i to najkasnije do 31. ožujka 2011.,

-da je dna 24. siječnja 2011. sklopljen sporazum između IĐ i TĐ (Franje) Mrakovčića kao prodavatelja i IĐK kao kupca, a prema kojem stranke sporazumno utvrđuju da između njih dana 24. siječnja 2011. sklopljen kupoprodajni ugovor, da je kupoprodajna cijena u članku 3. ugovora navedena u iznosu od 80.000,00 eura, dok stvarna cijena koja je sporazumno ugovorena i utvrđena između stranaka iznosi 90.000,00 eura, pa stranke sporazumno utvrđuju, a prodavatelji svojim potpisom na sporazumu potvrđuju da im kupac prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora isplatio veći iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 70.000,00 eura, dok će preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 eura kupac isplatiti prodavateljima sukladno članku 5. navedenog ugovora,

- da je tuženica dana 21. srpnja 2011. tužiteljima uputila obavijest o nedostacima predmetnog kupoprodajnog ugovora sa zahtjevom za sniženje cijene za iznos od 10.000,00 eura,

- da je prema potvrdi od 18. rujna 2011. (list 32. spisa) IĐ primio akontaciju od 2.000,00 eura za nekretninu [adresa] u [adresa], a što su prema sadržaju te potvrde potpisom potvrdili prodavatelj IĐ, kupac IĐK i svjedok GĐ (list 32. spisa),

- da je prema potvrdi od **.**.2011. SĐ primio rest 8.000,00 eura za nekretninu [adresa] u [adresa], a nakon toga je napisano EĐ i potpis,

- da je presudom Općinskog suda u Krku poslovni broj P-710/2011 od 28. svibnja 2013. naloženo tuženici da tužiteljima isplati iznos od 20.000,00 eura sa zateznom kamatom od 29. srpnja 2011. do isplate,

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3559/2013 od 29. siječnja 2014. navedena presuda potvrđena u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužiteljima isplati iznos od 10.000,00 eura, dok je rješenjem istog suda poslovni broj Gž - 3559/2013 od 29. siječnja 2014. presuda suda prvog stupnja ukinuta za iznos od 10.000,00 eura sa zateznom kamatom i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

-da je tuženica tijekom postupka, dana 30. kolovoza 2013. tužiteljima uplatila iznos od 10.000,00 eura,

- da je prvotužitelj IĐ podnio kaznenu prijavu protiv IĐK i VĐ zbog kaznenog dijela krivotvorenja, da je u navedenom kaznenom predmetu provedeno grafološko vještačenje po DĐ , a iz istog proizlazi da komparativnom grafičkom analizom parafa potpisa IĐ s nespornim potpisima nisu utvrđene relevantne razlike , no ni podudarnosti nisu vrijedne da bi se isti mogao uključiti ili pak isključiti kao mogući skriptor, pa je zaključka da su ovi potpisi toliko grafijski jednostavni da ne pružaju nikakvu mogućnost specifikacije skriptora, pa gledajući grafijske mogućnosti IĐ ali i VĐ i ŽĐ, je zaključeno da svi posjeduju mogućnosti ispisivanja ovakvih vrlo jednostavnih potpisa,

- da je prvotužitelj saslušan kao stranka u bitnom iskazao da nije potpisao potvrde od 18. siječnja 2011. i 24. siječnja 2011.,

- da je tuženica saslušana kao stranka u bitnom iskazala da je ugovorena cijena iznosila 90.000,00 eura, od koje je isplaćen iznos od 80.000,00 eura i to iznos od 1.000,00 eura prije sklapanja ugovora i taj iznos je pohranila u agenciji, nakon toga iznos od 2.000,00 eura da bi se riješili neki papiri, a koji iznos je trebalo uračunati u kupoprodajnu cijenu te iznos od 8.000,00 eura na dan sklapanja ugovora u kući prodavatelja u prisutnosti tuženice, prvotužitelja i VĐ, a nakon što su prethodno bili u odvjetničkom uredu, da sporazum od 24. siječnja 2011. nije protumačen i kod potpisivanja sporazuma nije smatra la da mora platiti 20.000,00 eura, već 10.000,00 eura,

- da je MĐ saslušan kao svjedok u bitnom iskazao da je na ruke isplaćen iznos od 10.000,00 eura od kojeg je on osobno primio 7.300,00 eura, a ostatak od 2.700,00 eura je bila provizija, da je istog dana isplaćen iznos od 60.000,00 eura , te da je ostao dug od 20.000,00 eura, da su se nakon sklapanja ugovora razišli, on je otišao u kuću kod oca i za vrijeme dok je on bio tamo te večeri tuženica nije dolazila,

- da je NĐ saslušan kao svjedok u bitnom iskazao da je platio IĐ **.**.2011. iznos od 2.000,00 eura i dan prije predočenog ugovora 24. siječnja 2011. iznos do 8.000,00 eura, da je navedeni novac dao na traženje AĐ pije kupoprodaje bez da druge osobe znaju, da je kaparu u iznosu od 1.000,00 eura dao gospođi TĐK iz agencije, a taj novac nije htio isplatiti IĐ jer nije imao povjerenja, a na pitanje da pojasni zašto u potvrdi od 24. siječnja 2011. piše 8.000,00 eura a u sporazumu od istog dana 20.000,00 eura, navodi da ne može protumačiti zašto je tako napisano, te da je isplata od 10.000,00 eura izvršena u kući u [adresa] u prisutnosti njega IĐ i tuženice,

- da je TĐK saslušana kao svjedok u bitnom iskazala da je kapara iznosila 7.300,00 eura, te je plaćena u listopadu 2010. godine dok je provizija agenciji za promet nekretnine iznosila 6.000,00 eura (3.000,00 eura po svakoj stranci),

-da je JĐ saslušan kao svjedok u bitnome iskazao da su tog dana on i HĐ došli u kuću prvotužitelja kako bi mu vratili stroj za mljevenje grožđa, da ga nisu zatekli, ali brzo nakon toga je došao i tada je rekao da je bio u Krku radi prodaje kuće, pa su ostali kod prvotužitelja to proslaviti do 21-22 sata, a tom prilikom bili su prisutni on, HĐ, provotužitelj i supruga, a u jednom trenutku je došao i sin prvotužitelja,

- da je HĐ saslušan kao svjedok iskazao da jednom prigodom sa JĐ bio kod tužitelja radi posudbe stroja za grožđe i tada je u dvorištu vidio tuženicu, dok je drugi put ponovno sa JĐ bio kod prvotužitelja radi vraćanja tog istog stroja negdje u siječnju, između 14 i 15 sati, i tada prvotužitelja nisu zatekli kod kuće ali je brzo došao sa suprugom i rekao da je prodao kuću pa da će ih počastiti tako da su ostali kod njega do 21 sat, ne sjeća se da li je dolazio netko drugi, odnosno da tuženica i njezin suprug nisu dolazili,

-da je NĐ dopunski saslušan kao svjedok iskazao i to da je na dan sklapanja ugovora isplaćen iznos od 70.000,00 eura, i to 60.000,00 eura putem banke i 10.000,00 eura na ruke u odvjetničkom uredu, da je iznos od 20.000,00 eura trebalo platiti nakon što se riješe papiri, da je osobno predao prvotužitelju u njegovoj kući iznose od 2.000,00 eura (14. siječnja 2011.) i 8.000,00 eura (24. siječnja 2011.) da je bilo između 19. i 20 sati i nitko drugi osim njih dvoje nije bio prisutan, da je tuženica potpisala potvrdu prije nego li je otišao s novcem kod prvotužitelja,

- da je vještak za rukopise Marijan Kra jna u nalazu i mišljenju naveo da dokument na kojem je navedeno "24-1-2011- I IĐ primio rest 8.000,00 eur za nekretninu " ne isključuje da je doista potpis na toj ispravi potpis od IĐ, dok je komparacijom potpisa s dokumenta na komu je navedeno da je IĐ primio akontaciju 2.000,00 eur za nekretninu [adresa] – [adresa] 18. januara 2011." utvrđeno da je IĐ mogući skriptor tog potpisa,

- da je vještak očitujući se na primjedbe tužitelja iskazao da su sporni potpisi relativno jednostavne grafičke strukture i da ne sadrže dovoljno vrijednih posebnih individualnih karakteristika rukopisa odnosno potpisa, da su posebno vrijedne individualne karakteristike one koje nastaju spontano neovisno o volji skriptora i koje omogućuju grafolozima ovisno o kvaliteti potpisa decidirano mišljenje glede predmeta vještačenja, a kada se radi o jednostavnim potpisima parafnog tipa tada nije moguće dati decidirano mišljenje nego se izražava stupnjevima vjerojatnosti, da je komparacijom spornog potpisa sa nespornim potpisima utvrdio sličnosti i razlike, te je utvrdio da je IĐ vjerojatno skriptor parafnog potpisa te pojasnio elemente koji utječu na sam nalaz pri čemu je naveo da kada se radi o stupnjevima da je neka osoba nešto potpisala to su vjerojatno, vrlo vjerojatno, vrlo vjerojatno gotovo sigurno i sigurno, u konkretnom slučaju svoje mišljenje je dao u najboljoj vjeri temeljem utvrđenih činjenica i postojećih pravila struke, a kako se radi o jednostavnom potpisu nije mogao iznijeti decidirano mišljenje.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužbeni zahtjev neosnovan uz obrazloženje da su na potvrdi od 18. siječnja 2011. i 24. siječnja 2011. potpisi prvotužitelja što znači da tuženica ništa ne duguje tužiteljima.

13. Nasuprot tome, ovaj sud nalazi da nalaz i mišljenja vještaka za rukopise ... nema značaj dokaza koji bi, bez dvojbe dokazivao da je prvotužitelj, potpisao navedene potvrde.

14. Prije svega valja ukazati da je vještak naveo za potpis na potvrdi od 24. siječnja 2011. da se IĐ ne može isključiti u potpunosti kao mogući skriptor parafnog potpisa, dok za potpis na potvrdi do 18. siječnja 2011. navodi da je IĐ mogući (vjerojantni) skriptor parafnog potpisa, da se radi o jednostavnim potpisima parafnog tipa za koje nije moguće dati decidirano „mišljenje, nego se izražava stupnjevima vjerojatnosti, s tim da je vjerojatno sinonim za ne može se isključiti.“

15. Dakle, nalaz i mišljenje vještaka za rukopise Marijan Kra jne nije pouzdan u tolikoj mjeri da izravno ukazuje na prvotužitelja, kao skriptora potpisa na potvrdama od 18. siječnja 2011. i 24. siječnja 2011. Spomenuti vještak je sam istakao poteškoće s kojima se susreo pri vještačenju jer se radi o jednostavnom potp isu – parafnom. Zbog navedenog, prvotužitelj je kao skriptor navedenog potpisa utvrđen tek sa četvrtim stupnjem sigurnosti (vjerojatno - ne isključuje).

16. Istovremeno iz nalaza i mišljenja vještaka za rukopise u kaznenom predmetu proizlazi da su potpisi IĐ na spornim potvrdama toliko grafički jednostavni da ne pružaju nikakvu mogućnost identifikacije skriptora, ali isto tako da gledajući grafijske mogućnosti i IĐ, VĐ i IĐK, da svi posjeduju mogućnosti ispisivanja ovakvih vrlo jednostavnih potpisa.

17. Nadalje, temeljem provedenih dokaza, a napose iskaza tuženice i svjedoka VĐ proizlazilo bi da je sporni novac dan prvotužitelju.

18. Međutim, isto je relativizirano navodima tuženice i svjedoka VĐ. Tako tuženica tvrdi da je iznos od 2.000,00 eura i 8.000,00 eura isplaćen u kući prvotužitelja, s tim da je iznos od 8.000,00 eura isplaćen nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji u odvjetničkom uredu, te da su prilikom isplate bili prisutni ona, prvotužitelj i NĐ. Svjedok NĐ tvrdi da je iznos od 2.000,00 eura platio 18. siječnja 2011. te iznos od 8.000,00 eura 24. siječnja 2011., da je novac dan n a traženje prvotužitelja prije kupoprodaje bez da druge osobe znaju za to, a koji iznos je b io preduvjet za kupoprodaju, dok je iznos do 1.000,00 eura na ime kapare dao gospođi TĐK iz agencije jer nije imao povjerenja u prvotužitelja. Isti svjedok je nakon toga iskazao da je iznos od 2.000,00 eura i 8.000,00 eura isplaćen prije ugovora, da je novac osobno predao prvotužitelju u njegovoj kući između 19 i 20 sati, da nitko drugi nije bio prisutan, a tuženica je potvrdu potpisala prije nego lije otišao dati novac.

17. Kada se navedeni iskazi tuženice i svjedoka NĐ međusobno usporede te dovedu u vezu s iskazima svjedoka JĐ i HĐ koji su suglasno potvrdili da su na dan sklapanja ugovora bili u kući prvotužitelja u vremenu od oko 15,00 do 21,00 sati, u kojem razdoblju nije dolazio nitko osim sina prvotužitelja OĐ, proizlazi zaključak da iskazi tuženice i svjedoka VĐ ne pružaju siguran osnov za zaključak da je sporni novac dan prvotužitelju.

18. I svjedok MĐ je potvrdio da je ugovorena cijena iznosila 90.000,00 eura, da je u trenutku sklapanja ugovora na ruke isplaćen iznos od 10.000,00 eura i putem računa iznos od 60.000,00 eura, da su nakon sklapanja ugovora se razišli, a on je otišao u kuću kod oca i za vrijeme dok se nalazio tamo nije dolazila tužen ica. Kada se sve navedeno dovede u vezu sa sadržajem kupoprodajnog ugovora od 24. siječnja 2011. i sadržajem sporazuma od 24. siječnja 2011. iz kojeg proizlazi da su stranke sporazume utvrdile te da je između njih sklopljen kupoprodajni ugovor, da je stvar no ugovorena kupoprodajna cijena 90.000,00 eura, da je prodavatelj potpisom potvrdio da je kupac isplatio iznos od 70.000,00 eura, dok preostali iznos kupoprodajne cijene od 20.000,00 eura kupac se obvezuje isplatiti sukladno članka 5. ugovora o kupoprodaji, logičnim se ukazuje da u vrijeme sklapanja tog sporazuma preostali iznos kupoprodajne cijene iznosi 20.000,00 eura.

19. Naime, ako bi se prihvatila tvrdnja svjedoka VĐ da je iznos od 2.000,00 i 8.000,00 eura dan prvotužitelju prije sklapanja kupoprodajnog ugovora i sporazuma, logično je da bi isto bilo navedeno u kupoprodajnom ugovoru odnosno sporazumu, odnosno nije logično da bi unatoč toj isplati bilo navedeno da dug po osnovi kupoprodajne cijene iznosi 20.000,00 eura. Da je novac, pak dan nakon sklapanja ugovora i sporazuma, tada bi bilo logično da se u potvrdama o isplati navedenih iznosa, navede da dug po sporazumu od 24. siječnja 2011. , sada iznosi 10.000,00 eura, a ne više 20.000,00 kako je navedeno u sporazumu. U prilog tome govori i činjenica da je svjedok NĐ, između ostalog iskazao da je iznos od 1.000,00 eura na ime kapare predao gospođi TĐK iz agencije za promet nekretnina iz razloga jer nije imao povjerenja u prvotužitelja, pa se postavlja pitanje kako je onda imao povjerenje za dati deseterostruko veći iznos.

20. Prema tome na temelju provedenih dokaza proizlazi da je ugovorena kupoprodajna cijena iznosila 90.000,00 eura, da je iznos od 10.000,00 eura plaćen u gotovini u odvjetničkom uredu na dan sklapanja ugovora, iznos od 60.000,00 eura istog dana putem računa te iznos od 10.000,00 eura tijekom ovog postupka. Iz navedenog proizlazi da preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu 10.000,00 eura nije plaćen.

21. Slijedom navedenog tuženica je obvezana tužiteljima platiti iznos od 10.000,00 eura, a pozivom na odredbu iz članka 438. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

22. Na dosuđeni novčani iznos dosuđena je i zatezna kamata (članak 29. ZOO- a) i to od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

23. S obzirom na ishod ovog postupka valjalo je preinačiti odluku o trošku na način da je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, a tužitelj ima je da je priznat trošak a sve prema odredbi članka 166. stavak 2. u svezi člankom 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22- dalje Tarifa). Naime, tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 eura za sve radnje poduzete u razdoblju od podnošenja tužbe do 15. listopada 2015., a za radnje poduzete nakon toga prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 eura. Dakle tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu do 2.750,00 kuna/364,99 eura, sastava prijedloga za određivanje prijevremene mjere 2.750,00 kuna/364,99 eura, sastava podneska od 17.studenog 2016. u iznosu od 1.100,00 kuna/146, eura (Tbr. 8 točka 1. Tarife), sastav podneska od 15. listopada 2014. 29. ožujka 2017., 18. svibnja 2018., 3. srpnja 2018., 5. prosinca 2019., 2. ožujka 2022. u iznosu od 275 ,00 kuna/36,50 eura za svaki (8 točka 3. Tarife), zastupanje na ročištima od 7. studenog 2011., 15. svibnja 2012. i 11. listopada 2012. u iznosu od 2.750,00 kuna/364,99 eura (Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 36. Tarife), zastupanja na ročištu od 18. srpnja 2014., 26. siječnja 2015., 21. ožujka 2017., 24. travnja 2018., 3. prosinca 2019. i 15. ožujka 2022. u iznosu od 1.100,00 kuna/146,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 21. veljače 2017 i 14. srpnja 2021. u iznosu od 550,00 kuna/73,00 eura za svako (Tbr 9. točka 2. Tarife i Tbr. 36. Tarife) što je ukupno 24.200,44 kuna/3.211,95 eura na koji iznos je obračunat PDV od 25% što je 6.050,11 kuna/802,99 eura i daje zbroj od 30.250,55 kuna/4.014,94 eura.

24. Uz navedeno tužiteljima je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 1.850,00 kuna/2.245,54 eura, pristojbe na presudu od 1.850,00 kuna/245,54 eura, pristojbe na prijedlog i rješenje za privremenu mjeru u iznosu od 930,00 kuna/123,43 eur i trošak prijevoda u iznosu od 1.200,00 kuna/159,27 eur, tako da ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 36.079,18 kuna/4.788,53 eura.

25. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbe budući da isti nije bio potreban za vođenje tog postupka, kao i trošak podneska od 10. srpnja 2020, budući da ne prileži spisu. Također trošak zastupanja na ročištu od 21. veljače 2017. i 14. srpnja 2012. nije dosuđen u punom iznosu prema Tbr. 9. točka 1. Tarife budući da se u navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače 2018. nije dosuđen jer je ročištu nazočio prvotuž itelj bez punomoćnika. Isto tako trošak sastava podneska od 15. listopada 2014., 18. svibnja 2018., 3. srpnja 2018., 5. prosinca 2019. i 2. ožujka 2022. tužiteljima nije priznat u punom iznosu nagrade, budući da se ne radi o podnescima kojima se odgovara na tužbu, očituje nalaz i mišljenje vještaka već ostalim podnescima, pa im pripada nagrada za sastavljanje ostalih podnesaka u visini od 25% nagrade iz Tbr 7. točka 1. Tarife.

26. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijanu presudu preinačiti, a kako je odlučeno u izreci ove presude primjenom odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a. Istovremeno je uvaženjem žalbe tužitelja rješenje suda prvog stupnja preinačeno u točki II izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan