Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-51/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Badovincu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Posavec d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-352/2020-13 od 10. studenoga 2022., na sjednici vijeća 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu, poslovni broj P-352/2020-13 od 10. studenoga 2022. u točkama I., II. i III. Izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka povodom žalbe se ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude proglašena je nedopuštenom ovrha - izravna naplata na novčanim sredstvima tužitelja određena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 27. studenoga 2020. dostavljenog Financijskoj agenciji po zadužnici – Izjavi o zapljeni računa na kojoj je ovjeren potpis tužitelja od strane javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem OV-25216/07 od 5. prosinca 2007. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku B2 Kapital d.o.o. isplatiti tužitelju ŽG trošak ovršnog postupka iz predmeta Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-322/2020 iznos od 1.511,84 kuna/200,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku B2 Kapital d.o.o. isplatiti tužitelju ŽG troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.035,52 kuna/933,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do namirenja tužitelja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.131,00 kuna/681,00 EUR.
2. Protiv točke I., II. i III. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 353. stavkom 1. točkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 , 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP - a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koje ima na računima kod banaka, pokrenutih kod Financijske agencije prema zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice – izjave o zapljeni računa na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru iz Zagreba 5. prosinca 2007. pod poslovnim brojem OV- 25216/2007.
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-322/2020-9 od 9. prosinca 2020. ovršenik (tužitelj) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 27. studenoga 2020. na temelju zadužnice – izjave o zapljeni računa na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru iz Zagreba 5. prosinca 2007. pod poslovnim brojem OV-25216/2007 iz razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona, odnosno jer da je nastupila zastare tražbine;
- da je između ranijeg vjerovnika Hrvatske poštanske banke d.d. i AG **.**.2007. zaključen ugovor o nenamjenskom kreditu br. 5302083504, a da je tužitelj, kao solidarni jamac, radi osiguranja naplate iz navedenog ugovora o kreditu izdao zadužnicu - izjavu o zapljeni računa na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru iz Zagreba 5. prosinca 2007. pod poslovnim brojem OV-25216/2007;
- da je raniji vjerovnik Hrvatska poštanska banka d.d. ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4782/2013 od 23. siječnja 2013. donesenog po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice u odnosu na glavnu dužnicu AG, koje rješenje o ovrsi je dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji, te je bilo upisano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje sve do 2018., odnosno do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18-dalje: ZPONS), kada je, sukladno članka 12. ZPONS-a, isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje;
- da je Hrvatska poštanska banka d.d. na temelju Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršne isprave od 13. ožujka 2020. ovjerenog po javnom bilježniku Aniti Škurjanec iz Zagreba poslovni broj OV-2747/2020 od 19. lipnja 2020. prenijela predmetnu tražbinu sa sredstvom osiguranja (zadužnicom) na B2 Kapital d.o.o.;
- da je B2 Kapital d.o.o., kao ovrhovoditelj (tuženik) 27. studenoga 2020. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju predmetne zadužnice, a povodom kojeg postupka tužitelj predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim jer je nastupila zastara tražbine.
7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski su utvrđuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastrani rok od 5 godina iz odredbe članka 371 . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05), koji rok zastare počinje teći 6. studenoga 2013., odnosno prvog dana nakon dana podnošenja na naplatu Financijskoj agenciji rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4782/2013 od 23. siječnja 2013. donesenog protiv glavne dužnice AG **.**.2013., kojim je došlo do prekida zastare, kao prvog dana nemogućnosti naplate po citiranoj ovršnoj ispravi.
8. Stoga, zaključuje da je zastara nastupila 6. studenoga 2018., a da je predmetna zadužnica podnesena na naplatu 27. studenoga 2020., odnosno nakon proteka zastarnog roka od 5 godina te u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, a o troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.
9. Međutim, osnovano tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine čiju naplatu tuženik zahtijeva u postupku izravne naplate.
10. Naime, odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 126. stavka 3. ZOO-a propisano da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika, a odredbom članka 245. stavka 1. ZOO-a da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
11. Nadalje, u konkretnom slučaju izravna naplata je zatražena temeljem zadužnice sastavljane prije 1. siječnja 2011., koja nije solemnizirana, već je na istoj samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, slijedom čega se na predmetnu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe članka 225. ZOO-a za razliku od tražbina iz zadužnica koje su potvrđene (solemnizirane) od strane javnog bilježnika, za koje se primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe članka 233. ZOO-a.
12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, prekid zastare u predmetnom slučaju nastupio je podnošenjem na naplatu Financijskoj agenciji rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovrv- 4782/2013 od 23. siječnja 2013. protiv glavne dužnice AG **.**.2013., međutim, a suprotno stavu prvostupanjskog suda, prekid zastare trajao je sve do isknjiženja osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija, budući da je tražbina vjerovnika u cijelom tom razdoblju bila u redoslijedu za naplatu, te bi ista, u slučaju da su se na računu ovršenice (glavne dužnice) doznačila novčana sredstva bila i naplaćena, iz kojeg razloga zastara u tom vremenu nije tekla, već je ista iznova počela teći prvog dana nakon isknjiženja osnove za plaćanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022. i Rev-534/2024-2 od 15. svibnja 2024.).
13. Stoga, a budući da je zadužnica isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje 2018., te da je zastara tekla sve do ponovnog podnošenja zadužnice na naplatu Financijskog agenciji 27. studenoga 2020., zahtjev tuženika za naplatu tražbine temeljem zadužnice podnesen je prije nastupa petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a.
14. Sukladno prednje iznesenom, proizlazi da nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a za proglašenje nedopuštenom predmetne ovrhe („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20-dalje: OZ). Međutim, prema podacima u spisu predmeta, iz sadržaja tužbe i zaključka prvostupanjskog suda kojim je tužitelj upućen na predmetnu parnicu, proizlazi da je tužitelj zahtijevao proglašenje predmetne pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ -a, te da se tuženik u odnosu na te razloge očitovao u odgovoru na tužbu, dok s druge strane iz podataka u spisu predmeta i obrazloženja pobijane presude nije moguće utvrditi je li tužitelj odustao od raspravljanja u odnosu na te žalbene razloge zbog čega presudu suda prvog stupnja nije moguće ispitati jer ne sadrži razloge u odnosu na te žalbene prigovore tužitelja , čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
15. Stoga je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu trebalo ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
16. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka u dosuđujućem dijelu, dok je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a odluka o troškovima nastalim u povodu žalbe ostavljena za konačnu odluku.
17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na nedvojbeni način razjasniti da li tužitelj ustraje na preostalim (parničnim) žalbenim razlozima za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom te dokaznim prijedlozima iznesenim u odnosu na iste, te će zavisno o tom očitovanju usmjeriti raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, vodeći računa i o žalbenim navodima tuženika u kojima prigovara da je prvostupanjski sud propustio utvrditi vrijednost predmeta spora nakon što je tuženik prigovorio vpsu označenom u tužbi (čl. 40. st. 3. ZPP-a).
18. Pobijana presuda u točki IV. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
