Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1128/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordan Lolić iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-485/2018-37 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-485/2018-37 od 26. travnja 2024., u točkama II i III Izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo tužitelju naknaditi štetu od 398,17 eur s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke), a odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu iznosa štete od 4.910,74 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom (točka II. Izreke) te je naloženo tužitelju tuženoj naknaditi trošak postupka od 1.700,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Protiv točaka II i III izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadom štete u iznosu od 5.308,91 eur, koja je nastala usmrćenjem psa u njegovom vlasništvu od strane vuka kao strogo zaštićene vrste životinja u Republici Hrvatskoj.
5. Prvostupanjski sud navodi da je nesporno da se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 26. lipnja 2018., kojim zahtijeva naknadu imovinske, obične štete zbog usmrćenja psa u iznosu od 40.000,00 kn, uz obrazloženje da Republika Hrvatska u slučaju usmrćenja vuka kao strogo zaštićene životinje može od štetnika tražiti naknadu štete upravo u tom iznosu.
6. Nadalje, da je tužitelj na pripremnom ročištu 7. siječnja 2020., a prije zaključenja prethodnog postupka naveo kako je zbog usmrćenja psa pretrpio neimovinsku štetu u vidu duševnih bolova te predlaže provesti psihijatrijsko vještačenje te potom, nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj navodi da trpi i štetu u pogledu koristi koju bi ostvario lovom s predmetnim psom.
7. Prvostupanjski sud ističe da tvrdnje tužitelja koje se odnose na naknadu neimovinske štete zbog povrede psihičkog zdravlja te naknadu izgubljene koristi, nije uzeo u obzir, cijeneći sadržaj čl. 186.a st. 1. i 6. ZPP-a kao i sadržaj tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenje spora od 26. lipnja 2018. Stoga predmet spora da je isključivo imovinska, tj. obična šteta zbog usmrćenja psa kao domaće životinje.
8. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje:
-da nije sporno da je vuk usmrtio tužiteljevog lovačkog psa pasmine Slovački kopov za kojeg je Hrvatski kinološki savez izdao rodovnicu 29. rujna 2013., i to kuju oštenjenu 30. lipnja 2013., označenu tetovažom na uhu broja 11345;
-da je prema odredbama Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama ("Narodne novine" broj 144/13, dalje Pravilnik) vuk strogo zaštićena vrsta divlje životinje u Republici Hrvatskoj;
-da je tužitelj nastanak štete prijavio nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša i energetike te da je ovlašteni vještak navedenog ministarstava Damir Bosiljevac dana 22. rujna 2015. sastavio Zapisnik o očevidu u postupku utvrđivanja i procjene štete koje nanesu strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama uz koji su priložene fotografije usmrćene domaće životinje i rodovnica, a u kojem je navedeno da se šteta dogodila 21. rujna 2015. na predjelu Bilje, zatim, da se radi o psu pasmine Z koji je tetoviran i u trenutku nastanka štete je bio na lancu, u pasjoj kućici na lancu dugom 10 metara, a koja kućica se nalazila pored neograđenog vinograda gdje se pas nalazio kao bi čuvao grožđe od divljih svinja, a vrijednost psa da je tužitelj ovlaštenom vještaku prijavio u iznosu od 12.000,00 kn;
-da je Zapisnikom utvrđeno da je šteta nastala od vuka te da je vlasnik poduzeo sve dopuštene radnje i zahvate pa da je vještak predložio tužitelju nadoknaditi štetu prema odštetnom cjeniku jer pas ima rodovnicu za čistokrvnog psa;
-da nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nije prihvatilo prijedlog ovlaštenog vještaka Damira Bosiljevca za naknadom štete u iznosu od 3.000,00 kn, već je tužitelju uz dopis od 14. ožujka 2017. ponudilo sklopiti Sporazum o nagodbi o visini štete u iznosu od 2.250,00 kn, uz obrazloženje da visina štete za usmrćenje psa prema Odštetnom cjeniku iznosi od 700-3.000,00 kn, dok je Dodatnim kriterijem propisano da psi tijekom noći moraju biti zatvoreni u prikladne boksove, staju ili tor minimalne visine ograde 1,8 metara te da se ako životinja nije odgovarajuće čuvana iznos naknade umanjuje za 25%, a koji sporazum tužitelj nije prihvatio.
9. Prvostupanjski sud ističe da Republika Hrvatska sukladno odredbi čl. 172. st. 1. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" broj 70/05 i 139/08, dalje ZZP) odgovara za štetu koju nanese životinja strogo zaštićene vrste te da je čl. 172. st. 1. ZZP-a propisano da oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama čl. 171. ovoga Zakona. Temeljem te odredbe pravna i fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu uzrokovati direktnu imovinsku štetu dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate, kako bi spriječila nastanak štete.
10. Nadalje navodi da je na temelju odredbe čl. 3. st. 2. Pravilnika nadležno Ministarstvo kulture propisalo Dodatne kriterije za utvrđivanje nadoknade štete i na temelju odredbe čl. 14. Pravilnika propisalo i donijelo Odštetni cjenik, a kojim je visina naknade štete za usmrćenog psa određena u iznosu od 700,00 – 3.000,00 kn (ovisno o rodovnici, ocjenama oblika i rada i dr.).
11. Dodatnim kriterijima da je propisano da će se isplatiti najviši iznos nadoknade štete utvrđen za pojedinu usmrćenu ili ozlijeđenu životinju ako je u postupku utvrđeno da je štetu nesporno nanijela životinja strogo zaštićene divlje svojte.
12. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj svog psa nije čuvao na odgovarajući način jer ga je tijekom noći ostavio zavezanog na lancu u neograđenom vinogradu i tako ga učinio dostupnim napadu divljih životinja, odnosno nije ga čuvao sukladno točki 2. navedenoj pod naslovom "Dopuštenih radnji i zahvata u cilju sprječavanja štete".
13. No, cijeneći da u Dodatnim kriterijima niti u jednoj od 5. točaka pod naslovom "Utvrđivanje nadoknade štete od strogo zaštićenih velikih zvijeri na domaćim životinjama" nije određeno da će se visina štete za usmrćenog psa umanjiti za 25% ako pas nije odgovarajuće čuvan, ocjenjuje da nije bilo mjesta za umanjenje visine naknade štete sa iznosa od 398,17 EUR / 3.000,00 kn na iznos od 2.250,00 kn.
14. Cijeneći da tužitelj, obzirom na odredbe Pravilnika i Odštetnog cjenika nema pravo na naknadu štete u visini tržišne vrijednosti psa, dosuđuje pozivom na čl. 172. st. 1. ZPP-a nadoknadu u iznosu od 398,17 eur (3.000,00 kn) uz zateznu kamatu prema čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., dalje ZOO), u vezi čl. 215. st. 1. te 29. ZOO-a.
15. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a.
16. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
17. Prije svega valja istaknuti da je naknada štete od životinja strogo zaštićenih divljih vrsta pravni institut kojim oštećenik ima pravo na naknadu direktne imovinske štete koju nanesu takve životinje, pod uvjetom da je poduzeo propisane radnje za sprječavanje štete. Ta naknada obuhvaća iznos potreban za uspostavljanje stanja prije nastanka štete, odnosno tržišnu vrijednost usmrćene domaće životinje, ali ne uključuje naknadu izmakle koristi ili neimovinske štete. Ova pravna regulativa ima za cilj zaštitu ugroženih vrsta i očuvanje bioraznolikosti, te sprječavanje smanjenja ulaganja u mjere zaštite prirode.
18. Stoga po stavu ovog suda prvostupanjski sud pravilno otklanja navode tužitelja da bi imao pravo na naknadu štete temeljem povrede prava osobnosti na psihičko zdravlje i pravo na naknadu izmakle koristi.
19. Čl. 172. st. 1. ZZP-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini direktne imovinske štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbama članka 171. ovoga Zakona.
Izmakla korist se ne nadoknađuje.
20. Primarno valja istaknuti da je u pravnom sustavu Hrvatske, zakon uvijek iznad pravilnika po pravnoj snazi. Zakon donosi Sabor, dok je pravilnik podzakonski akt koji donose tijela izvršne vlasti (ministarstva) kako bi se zakon proveo. Pravilnik ne smije biti u suprotnosti sa zakonom; ako jest, primjenjuje se zakon.
21. Obzirom na navedeno, u situaciji kad Zakon propisuje naknadu u visini direktne imovinske štete, tada odredbe Pravilnika, Dodatka Pravilniku i Odštetni cjenik, koji ograničavaju visinu naknade direktne imovinske štete predstavljaju direktno kršenje odredbi Zakona i obveza je suda primijeniti Zakon koji regulira određeno područje, konkretno Zakon o zaštiti prirode kao lex specialis.
22. Stoga, ovaj sud cijeni da je, zbog pogrešnog pravnog stava, prvostupanjski sud propustio odluku temeljiti na opisanoj činjenici – stvarnoj visini direktne štete, a koja se u konkretnom slučaju ogleda u vrijednosti tržišne cijene psa točno određene pasmine, s rodovnikom ili bez (ovisno o utvrđenju tijekom postupka), kao i dobi usmrćenog psa.
23. Slijedom svega navedenog valjalo je, temeljem čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučeno je kao u izreci.
24. Prvostupanjski će sud stoga u nastavku postupka, a sukladno navodima iznesenim u ovom rješenju, provesti, sukladno prijedlozima stranaka, daljnje dokaze i donijeti novu odluku, zajedno s odlukom o troškovima cjelokupnog postupka, koji uključuju i trošak ovog žalbenog postupka.
25. očka I. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
