Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-275/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovora 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-106/2021-35 od 16. prosinca 2025., 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-106/2021-35 od 16. prosinca 2025. u točki I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 532,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 16. prosinca 2025 pa do isplate. U točki II. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 12. lipnja 2021. pa do 15. prosinca 2025. dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.283,56 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 16. prosinca 2025. pa do isplate.

2. Navedenu presudu u točkama I. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u visini od 532,75 eur prouzročene na vozilu u njezinom vlasništvu u štetnom događaju od 12. lipnja 2021. za kojeg tužiteljica tvrdi da je nastao naletom vozila kojim je upravljao njezin sin na divljač-srnu, koja se nakon naleta udaljila s mjesta događaja.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da tuženik sa lovoovlaštenikom Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb, ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti te kao takav pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari,

- da Iz potvrde PPP Karlovac od 14. lipnja 2021. proizlazi da se je 12. lipnja 2021. u 14,00 sati u [adresa] dogodila nezgoda na ravnom cestovnom potezu na način da je došlo do sudara vozila Citroen C-3 reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao RI (sin tužiteljice) sa životinjom prema izjavi vozača srnom, i da je zbog nemogućnosti izbjegavanja naleta vozač prednji lijevim bočnim dijelom vozila naletio i udario divljač koja se nakon udara udaljila s mjesta događaja, da je o događaju izviješten lovočuvar Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (TI) koji nije izlazio na mjesto događaja,

-da se u naprijed navedenoj Potvrdi navodi da su na oštećenim dijelovima vozila pronađeni i izuzeti tragovi dlake sivo smeđe koji da svojim izgledom i bojom podsjećaju na dlaku divljači – srne te da je izvršenim pregledom mjesta događaja utvrđeno da nema postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti" i da je brzina prometnim pravilom ograničena na 50 km/h a da su na vozilu oštećeni prednji lijevi blatobran, lijevi bočni pokazivač smjera, prednja lijeva vrata, stražnja lijeva vrata u vidu brisotina, stražnja lijeva bočna stranica, te lijevo bočno ogledalo,

- da je u postupku saslušan svjedok RI, sin tužiteljice, koji je bio vozač vozila iz čijeg iskaza proizlazi da se vozilom kretao brzinom od maksimalno 40 km/h, da je nalet na divljač tj. srnu bio u Orlovačkoj ulici poslije nadvožnjaka prva ili druga kuća, da mu je s lijeve strane iskočila srna, da kada je došlo do naleta je zakočio, stao i u retrovizoru je vidio kako se srna migolji na cesti i odlazi na drugu stranu,

- da je nakon nezgode sačinjen Izvid štete kod tuženika u kojem su konstatirana oštećenja na vozilu,

- da su djelatnici policije na mjestu događaja izuzeli tragove dlake koji su pronađeni na vozilu,

- da je u postupku provedeno biološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", kojem je dostavljena izuzeta dlaka iz čijeg nalaza od 28. studenog 2024. (list 63 do 66 spisa) proizlazi da je mikroskopskim pregledom spornih dlaka utvrđeno da su iste životinjskog porijekla ali da ne posjeduju dovoljno morfoloških karakteristika za utvrđivanje životinjske porodice od koje potječu,

- da je u postupku provedeno i vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. strojarstva ZI na okolnost dinamike nastanka nezgode, te oštećenja i visinu štete iz kojeg nalaza od 19. ožujka 2025. proizlazi da se je vozilo kretalo ravnim dijelom kolnika po svojoj desnoj polovici kolnika u pravcu Rečičke ulice a divljač istrčala na cestu s lijeve strane pri čemu je došlo do naleta,

- da nema elemenata za točan izračun brzine kretanja vozila time da se po vozaču iskazana brzina kretanja od 40 km/h može prihvatiti kao moguća time da je pri naletu došlo do udara tijela divljači u bočnu stranu prednjeg lijevog blatobrana i kontakta s vanjskim lijevim ogledalom te prednjim i stražnjim vratima, nakon naleta divljač se udaljila s mjesta nezgode, a policija je izuzela dlake s vozila,

- da se mjesto naleta nalazilo približno oko 2,0 m istočnije od PTM (okomica s južnog ugla kbr. 33 na sjeverni rub kolnika) a da je u odnosu na širinu kolnika do naleta došlo za kretanje vozila na desnoj polovici kolnika, oko 3,5 m udaljeno od sjevernog ruba kolnika (linija kolnog ulaza kbr. 33),

- da se mjesto naleta nalazilo na dionici ceste bez postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti" na kojem je prometnim pravilom brzina ograničena na 50 km/h,

- da prometni vještak zaključuje da uzrok nezgode predstavljala istrčavanje divljači i nalet vozila na nju time da je do naleta došlo u fazi reakcije vozača kočenjem kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava, tako da vozač vozila nije imao mogućnost za izbjegavanje naleta kočenjem pa da je nalet na divljač bio neizbježan,

- da bi vozač intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo prije linije pretrčavanja divljači i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 20 km/h, odnosno za veće brzine nalet da bi bio neizbježiv tako da u konkretnim okolnostima, vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem,

- da za popravak oštećenja vozila nakon nezgode potreban je ukupan trošak s PDV-om od 4.014,04 kn odnosno 532,75 EUR.

8. Polazeći od naprijed iznijetih utvrđenja te činjenice da se štetni događaj dogodio 12. lipnja 2021. a polazeći od sadržaja Potvrde PPP Karlovac od 14. lipnja 2021. te iskaza u postupku saslušanog svjedoka ČI kojeg kao vjerodostojnog prihvaća prvostupanjski sud utvrđuje da se je u konkretnom štetnom događaju radilo o naletu vozila na divljač, srnu koja je iskočila na cestu s lijeve strane gledajući smjer kretanja vozila i to iz lovišta lovoovlaštenika - Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, koje lovište se nalazi kod mjesta nezgode a čiji je tuženik osiguratelj.

9. Kako je u konkretnom slučaju došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov to da su za odgovornost za štetu mjerodavne odredbe ZOO-a a što da proizlazi iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18, 32/19, 32/20 - u daljnjem tekstu ZL) kojom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije pa kako Zakon o lovstvu kao lex specialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio lov to da se na takvu situaciju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) kojima se uređuje odgovornost za štetu, konkretno odredbe ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari.

10. Smatra prvostupanjski sud da je divljač koja dospije na cestu po kojoj se odvija promet u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a opasna stvar to supsidijarnom primjenom odredi ZOO-a koje reguliraju objektivnu odgovornost za štetu polazeći od toga da se za štetu nastalu od opasne stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije uzrok štete a polazeći od toga da tuženik u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da ista nije uzrok štete te da nije dokazao da postoji koja od pretpostavki za oslobođenje od dogovornosti iz odredbe čl. 1067. ZOO -a a polazeći od utvrđenja da se je tužitelj vozilom kretao unutar ograničenja brzine koje je na tom dijelu 50 km/h, tj. brzinom od 40 km/h a da unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje nezgode kočenjem pri čemu da je nezgodu mogao izbjeći samo da je vozio brzinom manjom od 20 km/h time da u konkretnoj situaciji prethodno naletu nisu postojale okolnosti tj. uvjeti na cesti, koji bi nalagali potrebu vožnje ispod 20 km/h kod čega da mjesto nezgode nije bilo označeno ni znakom opasnosti „divljač na cesti“ koji bi upozoravao na moguću iznenadnu opasnost naleta divljači pa zaključuje da u postojećim uvjetima na cesti nije realno očekivati od bilo kojeg vozača pa tako i ni od tužitelja da u takvim uvjetima vozi ispod 20 km/h.

11. Nadalje, obrazlaže prvostupanjski sud da iako se provedenim biološkim vještačenjem izuzetih dlaka s vozila tužiteljice nije moglo utvrditi od koje životinjske porodice potječe dlaka, cijeneći podatke iz potvrde PP Karlovačke čiji djelatnici su kod postupanja na licu mjestu s oštećenih dijelova vozila tužitelja izuzeli "dlaku", konstatirajući da izuzeta dlaka izgledom i bojom podsjeća na dlaku divljači – srne te u cijelosti prihvaćajući vjerodostojnim iskaz svjedoka ČI koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice zaključuje da je temeljem istih nedvojbeno utvrđeno da je kritičnog događaja vozilo tužiteljice naletjelo upravo na divljač, odnosno srnu. S obzirom na isto navode tuženika da nema dokaza da se je zaista radilo o divljači budući ista nije zatečena na licu mjesta te njegove navode da se je moglo raditi i o naletu na domaću životinju prvostupanjski sud ocjenjuje u svemu paušalnim cijeneći opće poznatim da postoje brojne slične situacije kod naleta na divljač u kojima divljač ne ugine na licu mjesta već se udalji, što da samo po sebi ne znači ne bi radilo o divljači, pri čemu da je u konkretnom slučaju u okviru provedenih dokaza tj. utvrđenja policija i iskaza svjedoka te činjenice da je kod mjesta naleta lovište lovoovlaštenika čiji je tuženik osiguratelj, utvrdio da se radilo upravo o naletu vozila na divljač tj. srnu pa tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika budući da ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti, niti je vozač pridonio nastanku štete obvezuje na naknadu uzrokovane štete na vozilu tužiteljice u visini od 532,75 eur sa kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude dok preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 12. lipnja 2021. do 15. prosinca 2025. kao neosnovan odbija i odlučuje kao u točki II. izreke presude.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

13. Protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju pobijane presude nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik žalbom. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava i provedenih dokaza te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. U konkretnom slučaju radi se o sporu u kojem se zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.327,23 eur pa se u smislu odredbe čl. 458. st.1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti u kojem se sukladno odredbi čl. 467.st.1. ZPP-a presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

15. Utoliko je irelevantno upiranje tuženika sadržajem žalbe na počinjenje relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP -a u svezi s odredbom čl. 461 g. ZPP-a odnosno žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju izveo dokaz prometnim vještačenjem kojeg tužiteljica nije predložila u tužbi, već na pripremno ročištu a koji prijedlog iste smatra nepravovremenim te iznijetim protivno odredbi čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a.

16. Konačno s ovim u vezi valja reći da pogrešno smatra tuženik da prvostupanjski sud svoju odluku nije mogao temeljiti na provedenom dokazu prometnog vještačenja, u situaciji kao što je konkretna kada je provođenje dokaza prometnim vještačenjem kao i priklapanje cjelokupnog spisa MUP-a radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode u odgovoru na tužbu predložio sam tuženik koji takav dokazni prijedlog do njegova izvođenja nije povukao.

17. Na utvrđeno činjenično stanje pravilnost kojeg ovaj sud nije ovlašten ispitivati, protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

18. U vrijeme nastanka štetnog događaja na snazi je ZL-a prema kojoj odredbi članka 76. stavak 1. ZL-a su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu štetu dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima, ili imovini. Prema stavku 2. istog zakonskog propisa u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

19. Prema odredbi članka 80. stavak 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala provođenjem lova.

20. Iako u konkretnom slučaju šteta nije nastala provođenjem lova protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici prouzročenu na vozilu u štetnom događaju od 12. lipnja 2021. utemeljio na supsidijarnoj primjeni pravila o odgovornosti za štetu sadržanih u odredbama ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, i to čl. 1045. ZOO -a te daljnjim odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a, obrazlažući da divljač koja istrčava na cestu na kojoj se odvija promet predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala od opasne stvari smatra se da potječe od te stvari ( osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete).

21. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

23. Prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

24. Opasna stvar u smislu odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO i čl. 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

25. Zbog toga na žalbene navode tuženika valja istaći da iako divljač sama po sebi nije opasna stvar, ista predstavlja opasnu stvar u situaciji kao što je konkretna kada pretrčava cestu pa je pravilno prvostupanjski sud odgovornost tuženika utemeljio na odredbi čl. 1063. ZOO-a, prema kojoj se smatra da je divljač na cesti opasna stvar i uzrok štete na vozilu tužitelja u situaciji kao što je konkretna kada tuženik nije dokazao da postoji koji od razloga za oslobođenje njegove odgovornosti niti da je vozač vozila svojim ponašanjem uzrokovao ili pridonio nastanku štete.

26. Ujedno i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka, primjerice Rev-1542/2024 od 26. veljače 2025., Rev 24/2026., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024. divljač na cesti predstavlja opasnu stvar jer predstavlja povećanu opasnost prouzrokovanja štete na vozila koje se kreću tom cestom što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar o kojem pitanju je i praksa VSRH jedinstvena. Utoliko je od irelevantnog značenja upiranje tuženika sadržajem žalbe na pojedine odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u kojima je zaključeno drugačije.

27. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika lovoovlaštenik za štetni događaj odgovara po principu krivnje, te da bi odgovornost istog proizlazila samo i isključivo u provođenju lova i da cesta nije lovište, jer se u konkretnom slučaju radi o šteti prema objektivnoj odgovornosti, dakle o šteti koju je počinila divljač kao opasna stvar, a za koju u takvim okolnostima odgovora vlasnik, odnosno njegov imatelj.

28. Nadalje, neosnovano je upiranje tuženika sadržajem žalbe da se u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću zaključiti da je do štetnog događaja došlo upravo naletom na divljač, budući da je takav način nastanka prometne nezgode prvostupanjski sud utvrdio po provedenom postupku, cijeneći sadržaj izvedenih dokaza, prvenstveno iskaz saslušanog svjedoka EI koji je upravljao vozilom te sadržaja Potvrde djelatnika policije sastavljene vezano uz predmetnu nezgodu, temeljem kojih je utvrdio da je došlo do istrčavanja upravo divljači-srne na cestu, pravilnost kojih utvrđenih činjenica budući se radi o postupku u sporu male vrijednosti tuženik sadržajem žalbe nije ovlašten pobijati niti ovaj sud preispitivati.

29. Polazeći od utvrđene činjenice da je štetni događaj nastao naletom na divljač koju ovaj sud nije ovlašten preispitivati te naprijed iznijete okolnosti da se divljač na cesti smatra opasnom stvari te da se u smislu odredbe čl. 1063 . ZOO-a smatra da šteta potječe od te stvari to je neosnovano upiranje tuženika sadržajem žalbe o izostanku uzročno posljedične veze, odnosno žalbeni navod tuženika da ista po tužitelju nije dokazana.

30. Vozač vozila tužiteljice na cesti nije mogao pretpostaviti da će mu divljač istrčati na cestu niti je mogao izbjeći nalet uslijed čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da uzrok nastale štete na vozilu tužitelja je istrčavanje srneće divljači na cestu.

31. Kako je uzrok nezgode upravo iznenadno istrčavanje srne na kolnik kojim se je svojom desnom polovicom pravilno kretalo vozilo tužiteljice kojim je upravljao vozač RI te kako iz provedenog postupka proizlazi da na strani tuženika nema elemenata za oslobođenje od odgovornosti prema odredbi članka 1067. stavak 1. ZOO-a to je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici.

32. Stoga pogrešno žalbenim navodima tuženik smatra da ne postoji odgovornost za naknadu konkretne štete tužiteljici.

33. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude za navesti je da tuženik nije uspio u sporu pa ga je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju pri čemu tuženik sadržajem žalbe i ne obrazlaže određeno zbog čega odluka o trošku ne bi bila pravilna.

34. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. ZPP -a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

35. Kako je žalba tuženika neosnovana odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

36. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić