Poslovni broj: Us I-1321/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bijanko Franin- Pećarica odvjetnik u Splitu, Poljička cesta 20b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Sinj, Vrlička 71, OIB: 36162371878, radi oduzimanja i ukidanja oružanog lista, te oduzimanja oružja i streljiva, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 2. travnja 2026., a objavljene 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Sinj, KLASA: UP/I-213- 01/24-01/283, URBROJ: 511-12-31-25-9 od 8. svibnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Sinj, KLASA: UP/I-213-01/24-01/283, URBROJ: 511-12-31-25-9 od 8. svibnja 2025., u točci l. izreke, riješeno je da se od TC rođ. **.**.1965. oduzima se, uz pravo na naknadu (prodaju): pištolj marke i modela CZ M57, tvorničkog broja: [serijski broj oružja], kalibra 7,62 MM TT, zajedno s pripadajućim streljivom.

Točkom 2. izreke, riješeno je da se oduzima i ukida oružni list za držanje i nošenje navedenog oružja, serijskog broja: [serijski broj], izdan od Policijske postaje Sinj.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede postupovnih odredbi, u bitnom navodeći da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužitelj proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana jer je utvrđeno da 25. rujna 2024. godine, na adresi prebivališta u [adresa], nije držao gore navedeno oružje te da je prestao ispunjavati uvjet iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja jer je nesporno utvrđeno da je pravomoćno kažnjen za prekršaj zbog zlouporabe oružja, koji prema naprijed navedenoj odredbi predstavlja izričitu smetnju za izdavanje odobrenja za nabavu oružja. U odnosu na navedeno, tužitelj naglašava da ne osporava činjenicu da nije držao oružje na adresi [adresa] te da je izrečenu kaznu u presudi Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 26 . rujna 2024. godine podmirio u potpunosti. Navodi da je u to vrijeme živio s majkom na adresi u [adresa], zbog teškog zdravstvenog stanja majke te da je smatrao da je navedeno oružje sigurnije na adresi gdje mu žive sin i supruga (na toj adresi da je i tužitelj živio prije nego je prijavo prebivalište na adresu u [adresa]), nego u kući ([adresa]) u kojoj trenutno nitko ne boravi. Da se u točki 7. Obrazloženja presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu navodi da pacijentica (majka tužitelja) nije u stanju samostalno skrbiti o sebi i da je potrebna stalnog nadzora, tuđe pomoći i njege te da je to i razlog njegovog boravka na adresi u [adresa].

2.1. Nadalje navodi da je sporno to što se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja jer je nesporno utvrđeno da je pravomoćno kažnjen za prekršaj zbog zlouporabe oružja s obzirom da je navedenom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu isti oslobođen optužbe da je počinio nasilje u obitelji iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a time i prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Dalje da se u presudi Općinskog prekršajnog suda u Splitu navodi da se odbija prijedlog ovlaštenog tužitelja kao neosnovan, za trajnim oduzimanjem privremeno oduzetog oružja i streljiva te da se po pravomoćnosti same presude oružje i streljivo ima vratiti okrivljeniku, a koja presuda je postala pravomoćna 12. listopada 2024. godine, ali da oružje i streljivo nije vraćeno okrivljeniku. Stoga, s obzirom da je utvrđeno da je tužitelj kriv samo za to što nije držao oružje i pripadajuće st reljivo na adresi boravka ([adresa]) te da je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 450 eura koju je uredno i platio, tužitelj smatra da mu oružje i streljivo treba biti vraćeno, a oružni list za držanje i nošenje navedenog oružja ponovno važeći. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslik presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, Pp-12569/2024-3 od 26. rujna 2024. Također navodi da obzirom da se radi o oružju koje je tužitelj legalno nabavio te za koje je imao oružni list, da je nadležno tijelo dužno uzeti u obzir i načelo razmjernosti prema kojem se pravo stranke postupanjem javnopravnog tijela može ograničiti samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići (čl. 6. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku). Ističe da je načelo razmjernosti ustavna vrednota i načelo i kao takvo polazište za tumačenje i primjenu prava (čl. 16. Ustava Republike Hrvatske), te da je propisano kao načelo i vrednota u odredbama o temeljnim pravima i slobodama u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda, pa tako i vezano za ograničavanje prava vlasništva. Da čl. 1. st. 1. Protokola 1. iz Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Poziva se na presudu Upravnog suda u Rijeci posl. br. Usl-100/2021-5 od 16. veljače 2021. godine u kojoj je izraženo stajalište da „Gramatičko tumačenje odredbe članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana upućuje na to da zapreku za izdavanje/produženje oružnog lista čini bilo koji prekršaj u području lovstva. Međutim, sagledavajući cjelinu ove odredbe, fokusirane primarno na djela koja upućuju na ozbiljan rizik od zlouporabe oružja (nasilje, zlouporaba droga, oružja ili eksplozivnih tvari), Sud je suglasan s argumentacijom tužitelja da ciljno tumačenje spomenute odredbe (uključujući prilagođavajuće tumačenje zakonske norme u skladu s Ustavnom i konvencijskom normom) ne upućuje na zaključak da ta odredba obuhvaća i prekršaje u području lovstva, koji ni na koji način ne upućuju na rizik zlouporabe oružja, u koje okvire nedvojbeno ulazi i djelo za koje je tužitelj proglašen krivim (uz oslobođenje od kazne). Bitna pravna obilježja navedene odredbe Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nisu disciplinska, niti kaznena u širem smislu riječi, već je riječ o upravnopravnoj pretpostavci preventivnog karaktera.“(…) „ne postoji prijeka potreba u demokratskom društvu, niti zaštita javnog interesa ovdje preteže nad potrebom zaštite tužiteljeva prava vlasništva. Sud, pritom, podsjeća da se nijedna odredba domaćeg prava ne smije tumačiti i primijeniti na način nesuglasan s obvezama koje proizlaze iz Ustava i Konvencije, te da je uloga upravnog suda preispitati je li određeni pojedinačni akt ili postupanje javnopravnog tijela, makar utemeljeno na zakonu, protivno Ustavom zajamčenim pravima i slobodama. Stoga se ni pretpostavke propisane u članku 11. stavku 2. točki 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana u konkretnom slučaju ne mogu tumačiti ni primijeniti na način koji bi bio nesuglasan ustavnim i konvencijskim obvezama Republike Hrvatske.“ 2.2. Nadalje se poziva na presudu Upravnog suda u Splitu posl. br. Usl- 2654/2023-14 od 22. travnja 2024. godine u kojoj se navodi „sud ponajprije smatra da je jedan od uvjeta za odobrenje za nabavu oruža da osoba, tražitelj izdavanja odobrenja/produženja roka oružnog lista nije pravomoćno osuđena za neki od prekršaja sadržanih u članku 11. stavku 2. točke 4. Zakona, pa i za prekršaj zlouporabe oružja, ali samo ono koje u sebi sadržava elemente nasilja. Dakle, može se zaključiti da za oduzimanje oružja iz navedene pravne osnove nije dostatno da je riječ o prekršaju zbog zlouporabe oružja, već da je riječ o takvom djelu koje u sebi sadržava i elemente nasilja.“ Navodi da je kao policijski službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova proveo 39 godina bez ijedne mrlje u svojoj policijskoj karijeri; da je osnovni alat za rad svakog policijskog službenika policijska značka te pištolj; da mu je nakon odlaska u mirovinu, kao uspomena na svoju policijsku karijeru ostao oružni list koji mu je sada ukinut. Zbog svega navedenog, tužitelj smatra da je opravdano da mu se navedeni pištolj i streljivo vrate, a oružni list ponovno postane važeći, na koje okolnosti je predložio izvesti dokaze saslušanjem tužitelja na okolnosti držanja i čuvanja oružja i pripadajućeg streljiva. Navodi da odredbu čl. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana prema kojoj, vođenje prekršajnog postupka ili osuda za određeni prekršaj, predstavlja zapreku za izdavanje odobrenja za nabavu oružja odnosno razlog za oduzimanje legalno nabavljenog i registriranog oružja, treba tumačiti ciljno, a ne gramatički, odnosno da je treba tumačiti sukladno svrsi zakona, a da je svrha u tome da se spriječi zloupotreba oružja. Dakle, da ova odredba ima preventivni i zaštitni karakter pa zaprekom za izdavanje odobrenja za nabavu oružja treba smatrati samo one prekršaje koji u sebi sadrže nasilje ili su takve prirode da upućuju na mogućnost zloupotrebe oružja. Na opisani način zaprekom bi se, primjerice, trebali smatrati svi prekršaji koji u sebi sadrže element nasilja ili prekršaji koji ukazuju da podnositelj zahtjeva na bilo koji način nedozvoljeno koristi droge, što ga čini nepouzdanim za raspolaganje oružjem ili prekršaji. Suprotno navedenom, da zapreku za izdavanje odobrenja za nabavu oružja ne bi predstavljali prekršaji iz područja navedenih u ZNPOG-u koji su blažeg intenziteta odnosno ne dovode u sumnju pouzdanost osobe koja je podnijela zahtjev da će to oružje koristiti na pravilan i zakonit način.

2.3. Također navodi da je donositelj pobijanog rješenja, obzirom na okolnosti slučaja i relevantne propise, povrijedio odredbe o saslušanju stranke (čl. 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku) te u kontekstu primjene prava i čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer tužitelju nije omogućio da se očituje na dokaze u spisu, da mu dokazi nisu odgovarajuće predočeni, te da je propustio u obrazloženju navesti zbog čega smatra da je u demokratskom društvu nužno, posebno u odnosu na prirodu inkriminiranog prekršaja i ustavno pravo vlasništva (čl. 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske), oduzeti tužitelju i oružje i dokumente za oružje odnosno koji razlozi upućuju na nasilni karakter tužitelja ili okolnost da bi oružje mogao zloupotrijebiti. Da je PP Sinj samo formalistički provela postupak, ali odlučne činjenice da nije utvrdila, da je povrijedila temeljna prava tužitelja kao stranke, a u konačnici da je pogrešno primijenila materijalno pravo. Zbog povrede obveze na detaljno obrazloženje, da je tužitelju povrijeđeno i ustavno pravo na žalbu jer da je obrazloženje formalno, a da su izostali suštinski razlozi, odnosno navodi o ključnim razlozima odnosno primjeni i ograničavanju prava. Da je PP Sinj zanemarila da je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen zahtjev za oduzimanje oružja, pa da inzistiranje da se u upravnom postupku oduzme oružje, predstavlja povredu općeprihvaćenog načela ne bis in idem. Da navedeni prekršaj, pri čemu da i javnopravno tijelo treba cijeniti okolnosti koje je uzeo u obzir prekršajni sud, za koji je tužitelj kažnjen, nije razlog koji bi upućivao na nepouzdanost tužitelja ili mogućnost zlouporabe oružja – dakle, primjena prava od strane PP Sinj da je neutemeljeno stroga i suprotna svrsi zakona, da pobijana mjera nije nužna, ni u javnom interesu te ukazuje i na općeprihvaćeno načelo, kako građanskog, radnog, upravnog tako i kaznenog prava, da eventualne dvojbe u pogledu činjenica ili primjene prava treba tumačiti u korist stranke protiv koje se vodi postupak. Slijedom svega navedenog, predlaže se da Sud donese presudu kojom će poništiti Rješenje tuženika KLASA: UP/I-213-01/24-01/283, URBROJ: 511- 12-31-25-9 od 8. svibnja 2025. godine i obustaviti upravni postupak te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora zajedno s zakonskim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate. Ujedno je predložio da Sud donese odluku o odgodnom učinku ove tužbe.

3. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu od 31. srpnja 2025. osporilo je tužbene navode tužitelja te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da je osporavano rješenje doneseno jer je u postupku provedenom po službenoj dužnosti, utvrđeno da je tužitelj, presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj: Pp - 12569/2024-3 od 26. rujna 2024. godine, pravomoćnom 12. listopada 2025. godine, kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, a sve to jer je utvrđeno da 25. rujna 2024.g., na adresi prebivališta: [adresa], nije držao svoje oružje, tj. naprijed navedeni pištolj, već da je isto oružje čuvao na adresi: [adresa], a što, sukladno odredbi članka 46. stavka 1. navedenog Zakona, u svezi s člankom 11. stavkom 2. točkom 4. istog Zakona, predstavlja razlog za donošenje rješenja o oduzimanju oružja te o oduzimanju i ukidanju oružnog lista, jer se radi o prekršaju zbog zlouporabe oružja. Također je navelo da ne stoji tužiteljeva tvrdnja da bi mu se trebao vratiti oduzeti pištolj jer da je on „samo" kažnjen zbog nečuvanja svog oružja na adresi prebivališta. To „samo" da predstavlja zlouporabu oružja, a kako se radi o kogentnoj pravnoj normi (članak 70. stavak 1. točka 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana), da tuženiku nije bilo dopušteno ulaziti u razloge zbog kojih tužitelj nije držao (čuvao) svoje oružje u mjestu prebivališta. U odnosu na tužbeni navod da je osporavanim rješenjem povrijeđeno načelo ne bis in idem, jer da je presudom kojom je proglašen krivim za navedeni prekršaj, sud odlučio da se oružje ima vratiti tužitelju , tuženo tijelo je navelo da navedena odluka suda u prekršajnom postupku nema utjecaja na donošenje odluke u upravnom postupku, jer da se radi o odvojenim postupcima, u kojima prekršajni sud može odlučiti da se oružje u tom postupku ima vratiti stranci, što ne može determinirati odluku o oduzimanju ili ne oduzimanju oružja u upravnom postupku. U odnosu na tužbeni navod i činjenicu da je tužitelj 39 godina bio policijski službenik, te da bi mu sada predmetni pištolj ostao kao uspomena, tuženo tijelo je navelo da isto ne govori u prilog ne oduzimanja istog oružja, jer da je baš zbog činjenice da se radi o umirovljenom policijskom službeniku, za očekivati da isti poštuje propise koji reguliraju posjedovanje oružja, te da poznaje iste propise. Tužbene navode da je tuženik povrijedio odredbe o saslušanju stranke, tj. da mu nije omogućio da se očituje na dokaze u spisu, tuženo tijelo je iste osporilo, jer da je da je tužitelj prije donošenja osporavanog rješenja dao izjavu na Zapisnik u Policijskoj postaji Sinj dana 4.4.2025.g. u ovom predmetu, kojom se očitovao na predočene mu dokaze. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 2. travnja 2026. opunomoćenik tužitelja je ustrajao u tužbenim navodima te je osporio navode iz odgovora na tužbu, dok je opunomoćenica tuženika ustrajala u navodima iz odgovora na tužbu.

5. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, pregledom isprava priloženih spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja na okolnosti držanja i čuvanja oružja i pripadajućeg streljiva, kao suvišan, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Opunomoćenik tužitelja je priložio pisani popis troška te zatražio naknadu troškova upravnog spora.

8. Tužba tužitelja je osnovana.

9. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem pravilno i zakonito od tužitelja oduzeto s pravom na naknadu oružje i oružni list za držanje i nošenje oružja, a koje oružje je pobliže opisano u točci 1. izreke osporavanog rješenja, uz obrazloženje kakvo je osporavanim rješenjem dano.

10. Odredbom članka 46. stavkom 1. Zakona je propisano da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te da će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona.

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju povrijeđen je Zakon na štetu tužitelja, iz razloga koji slijede u daljnjem o obrazloženju presude.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj: Pp - 12569/2024-3 od 26.9.2024. godine, pravomoćnom 12. listopada 2025. godine, kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

13. Također nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj: Pp -12569/2024-3 od **.**.2024. EC oslobođen optužbe da bi počinio nasilje u obitelji iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

14. Također nije sporno da je citiranom pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj: Pp-12569/2024-3 od **.**.2024. EC proglašen krivim što 25. rujna 2024. godine, na adresi prebivališta [adresa], nije držao legalno posjedovano vatreno oružje B kategorije, pištolj marke "Crvena zastava cal 7.62 mm, s pripadajućim i pričuvnim spremnikom, te pedesetjednim komadom odgovarajućeg streljiva, već je to oružje i strjeljivo čuvao na adresi pretežnog stanovanja, [adresa], postupivši time suprotno članku 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, dakle, da kao fizička osoba, oružje i streljivo nije čuvao u stambenom, ili drugom prostoru, koji se nalazi u mjestu njegovog prebivališta ili boravišta (članak 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana), čime je počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. toč. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kažnjiv po čl. 70. st. 1. istog zakona, pa je temeljem citiranih zakonskih odredbi osuđen na novčanu kaznu u iznosu 489,82 € (četiristoosamdesetdevet eura i osamdesetdva centa),

15. Također nije sporno da je citiranom pravomoćnom presudom odbijen kao neosnovan, prijedlog ovlaštenog tužitelja, za trajnim oduzimanjem privremeno oduzetog oružja i streljiva te da je primjenom čl. 270. Zakona o kaznenom postupku, u svezi s čl. 82. st. 3. PZ-a presuđeno da se okrivljeniku odmah po pravomoćnosti ove presude, ima vratiti oružje i strjeljivo, pištolj marke "Crvena zastava cal 7.62 mm s pripadajućim i pričuvnim spremnikom, te pedeset jednim komadom odgovarajućeg streljiva, koje oružje i streljivo je privremeno oduzeto po PU Splitsko-dalmatinskoj II Policijskoj postaji Split uz izdavanje potvrda serijskog broja: [serijski broj oružja], sve od 25. rujna 2024. godine.

16. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, tužitelj u tužbi osnovano navodi da je tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja propustilo navesti, odnosno obrazložiti u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a s obzirom na počinjeni prekršaj i pravomoćnu presudu naprijed citiranu, te cijeniti okolnosti koje je uzeo u obzir i prekršajni sud, da počinjeni prekršaj nije razlog koji bi upućivao na nepouzdanost tužitelja ili mogućnost zlouporabe oružja te da je nadležno tijelo dužno uzeti u obzir i načelo razmjernosti prema kojem se pravo stranke postupanjem javnopravnog tijela može ograničiti samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići (čl. 6. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku).

17. U okolnostima i specifičnostima konkretnog slučaja tuženo tijelo je bilo dužno prilikom odlučivanja primijeniti odredbu čl. 6. ZUP-a te na nesporan i nedvojben način utvrditi je li počinjeni prekršaj te postojanje pravomoćne presude (u svezi počinjenog prekršaja), naprijed citirane, u odnosu na osobne prilike i sklonosti tužitelja, dosadašnje posjedovanje oružja, ponašanje, kaznenu i prekršajnu nekažnjavanost, ukazuje na mogućnost, odnosno eventualnu opasnost da bi oružje moglo biti upotrijebljeno na nedopušten način, odnosno zloupotrijebljeno na način da bi donošenje osporavanog rješenja kojim mu se oduzima oružje i oduzima i ukida oružni list, ukazivalo opravdanim s aspekta javne ili opće sigurnosti.

18. Na navedeno posebno ukazuje Odluka Ustavnog suda RH broj posl. broj U-III-195/2006 od 18.lipnja 2008., u kojoj se između ostalog navodi da:

„ Sud prema okrivljeniku nije primijenio mjeru oduzimanja oružja i streljiva jer je vodio računa o načelu razmjernosti, koje je propisano odredbom članka 51.a PZ/07., s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, a što predstavlja osnovu za primjenom mjere oduzimanja predmeta. Sud je u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca (U-III-195/2006 od 18.lipnja 2008.), imao u vidu ustavnu i konvencijsku zaštitu prava vlasništva i sagledao učinke primjene prava na osobnu situaciju okrivljenika, odnosno da je oružje posjedovao na temelju oružnog lista i da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom pa je odlučio da mu se oružje vrati nakon pravomoćnosti presude.“

19. Također u Presudi Visokog prekršajnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Ppž-443/2022 od 2. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog prekršajnog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, broj: Pp-45/2021-15, Sud je u bitnom naveo:

„ Međutim, Republika Hrvatska kao država članica Europske unije, ima obvezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, te je obvezna poštivati, a potom i u sudske odluke implementirati obveze postavljene u odlukama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju navedene okolnosti odnose se na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti, a sve u smislu, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža, između zahtjeva općega interesa zajednice i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva.“

20. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, posebno cijeneći činjenicu da je tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja samo navelo da dobivena saznanja i utvrđene činjenice u smislu citirane zakonske odredbe čl. 46. st.1. u svezi s čl. 11. st. 2. toč. 4. Zakona, čine smetnje za posjedovanje oružja, to se tužbeni navodi tužitelja da tuženo tijelo u konkretnom slučaju nije pravilno primijenilo načelo razmjernosti koje je propisano odredbom čl. 6. ZUP-a, niti da je svoju odluku valjano obrazložilo u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, u cijelosti ocjenjuju osnovanim.

21. Stoga, a kako je izostalo obrazloženje tuženog tijela u navedenom dijelu, osim isključivog pozivanja na zakonske odredbe kojima je propisano postupanje tuženog tijela kod utvrđenja zapreka za posjedovanje oružja, to se osporavano rješenje ne može ocijeniti zakonitim ni pravilnim, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti osporavano rješenje i odlučiti kao u točci I. izreke.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

24. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

25. U smislu prethodno navedenih odredbi opunomoćeniku tužitelja priznaje se trošak za sastavljanje tužbe od 11. lipnja 2025. te za zastupanje ma ročištu pred ovim sudom od 2. travnja 2026., za svaku radnju po 500 bodova, odnosno po 1.000,00 eura, što daje sveukupan iznos od 2.000,00 eura. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je odlučiti kao u točci II. izreke.

U Splitu 28. travnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

. tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama

- povrat spisa tuženog tijela, nakon pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. 2.07.2026.