REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-813/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Zrinki Golubić, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Golubić iz Zagreba i Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tuženika, dana 28. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice da tužiteljici UI isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 385,67 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- iznos od 22,49 eura od 16. lipnja 2014. do isplate,

- iznos od 40,21 eura od 16. srpnja 2014. do isplate,

- iznos od 46,25 eura od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- iznos od 32,81 eura od 16. rujna 2014. do isplate,

- iznos od 4,21 eura od 16. listopada 2014. do isplate,

- iznos od 27,93 eura od 16. studenog 2014. do isplate,

- iznos od 5,29 eura od 16. prosinca 2014. do isplate,

- iznos od 39,09 eura od 16. siječnja 2015. do isplate,

- iznos od 16,37 eura od 16. veljače 2015. do isplate,

- iznos od 19,84 eura od 16. ožujka 2015. do isplate,

- iznos od 12,63 eura od 16. travnja 2015. do isplate,

- iznos od 7,21 eura od 16. svibnja 2015. do isplate,

- iznos od 18,00 eura od 16. lipnja 2015. do isplate,

- iznos od 21,33 eura od 16. srpnja 2015. do isplate,

- iznos od 1,73 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- iznos od 27,77 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- iznos od 17,26 eura od 16. studenog 2015. do isplate,

- iznos od 7,32 eura od 16. prosinca 2015. do isplate,

- iznos od 17,93 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a počam od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena te od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 1.784,94 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, tekućom od 28. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je njegov radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13 te 29/18 – u daljnjem tekstu: KU) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17 te 128/17 – u daljnjem tekstu TKU), kao i sklopljenim Ugovorom o radu, odnosno rješenjem o plaći tužitelja. Tužitelj navodi da je njegov rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog toga u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Tužitelj navodi da radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Tužitelj dalje navodi da je njegova plaća regulirana čl. 47 ranijeg KU-a, čl. 45 KU-a te čl. 51 ranijeg TKU-a i čl. 50 TKU-a. Navodi da odredbe ranijeg KU-a u čl. 51, 57 i 58 i sadašnjeg KU-a u čl. 49, 55, 56 i 58 te TKU u čl. 54 propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja, koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužitelj navodi da je od 01.04.2014. do dana podnošenja tužbe kao medicinska sestra ostvario pravo na povećanu plaću, jer je radio u otežanim uvjetima, a što je propisano odredbom čl. 86 ranijeg ZR-a iz NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 te čl. 94 sadašnjeg ZR-a (NN 93/14 i 127/17). Tužitelj se poziva i na čl. 57 KU iz NN 143/13 i čl. 54 TKU-a kojima je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Tužitelj navodi da njemu tuženik u navedenom spornom razdoblju nije isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je u vremenskom razdoblju važenja Dodatka I KU-a koji je zaključen 04.08.2015. i koji se primjenjuje od 01.10.2015. ostvario i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Pri tome se poziva na čl. 59.a Dodatka I KU iz NN 96/15, a koji propisuje da iznimno od čl. 59 tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Tužitelj navodi da njemu tuženik od 01.10.2015. nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i u prekovremenom radu. Tužitelj navodi da obzirom da je tuženik njemu pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po prije navedenim osnovama, da je posljedično tome pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Dalje navodi da njemu tuženik nije platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana te mu je i po tom navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće. Tužitelj još navodi da je njemu tuženik obzirom na prednje navedeno posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2014. do dana podnošenja ove tužbe, i to na način da u navedenom razdoblju nije plaćao dodatak na posebne (otežane) uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u redovnom i u prekovremenom radu. Time je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86 ZR-a iz 2009. i pravo iz čl. 94 ZR-a iz 2014., a u svezi s čl. 67 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 126/11, čl. 65 KU iz NN 88/13 i čl. 57 KU- a iz NN 143/13, čl. 55 KU iz NN 29/18, čl. 55 TKU iz NN 141/12 te čl. 54 TKU iz NN 128/17. Osim toga, tužitelj navodi da njemu tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi. Time je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo iz već citiranih čl. 86 ZR-a iz 2009. i čl. 94 ZR-a iz 2014. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 9 st. 3 ZR-a, odnosno na primjenu za radnika najpovoljnijeg prava, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom (u postupku pod ranijim poslovnim brojem Pr-1716/2019) kao u podnesku od 12.10.2020. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 7.564,92 kn bruto koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od svibnja 2014. zaključno s travnjem 2019., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima.

Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u ponovnom postupku pod novim poslovnim brojem Pr-813/2025, kao u podnesku od 23.09.2025., tužitelj potražuje isplatu iznosa od ukupno 385,67 eura bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. -tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od svibnja 2014. zaključno s prosincem 2015., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da je tuženik tužitelju pravilno obračunavao naknadu plaće za prekovremeni rad na način kako je to regulirano odredbama KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 i TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12. Tuženik navodi da prema čl. 47. citiranog KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Navodi da dodatke na plaću, između ostalog, čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Međutim, tuženik navodi da isti dodaci ne čine osnovnu plaću. Tuženik navodi da prema čl. 57 st. 2 KU-a radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada i da je propisano da se taj dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec određuje radniku u istom iznosu. Poziva se na čl. 59.a prema kojem i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Navodi da je propisano da se dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za 4% i nije vezan uz redovni mjesečni fond sati ili za broj radnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Tuženik još navodi da je plaće tužitelju obračunavao po gore navedenim osnovama, odnosno pravilno i sukladno odredbama KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 i TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, pa su stoga tužitelju pravilno obračunate i naknade, kako za godišnji odmor, tako i za vrijeme privremene nesposobnosti. Tuženik se poziva i na Zaključak br. 48 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, prema kojem se prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava sukladno čl. 51. st. 2. podst. 4. KU, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika, bez primjene položajnog dodatka. Tuženik smatra da je iz navedenog vidljivo da tužiteljevi dodaci na plaću nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezani uz osnovnu plaću i kao takvi su fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Navodi i da se prekovremeni rad radnika računa na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podijeli s mjesečnim fondom sati i da se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50% i množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Poziva se na Zaključak broj 153 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, prema kojem su mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno navodi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Dalje navodi da mjesečni fond radnih sati treba biti isti za sve radnike, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Navodi da sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, odnosno navodi da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Navodi da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Navodi i da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Stoga, ako je radnik radio na blagdan, to ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u sudsku praksu (list 13-32, 96-105 spisa), CD s dokumentacijom (list 33 spisa), pravno mišljenje prof. dr. BI od 28.03.2018. (list 64-87 spisa), Zaključak broj 153 s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 88 spisa), odluke tuženika o plaći tužitelja (list 112-115 spisa), Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 28.02.2013. (list 116-117 spisa), sudsku praksu dostavljenu uz tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije (list 165-179 spisa) i sudsku praksu dostavljenu uz tuženikovu reviziju (list 205-226 spisa). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

5. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio prvostupanjsku presudu poslovni broj Pr- 1716/2019-28 od 30.03.2021., kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je istom dosudio ukupan iznos od 7.564,92 kn bruto na ime razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom, a za razdoblje od svibnja 2014. zaključno s travnjem 2019.

6. Povodom izjavljene žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj Gž R-1252/2021-2 od 29.06.2021. Istom odlukom prije citirana prvostupanjska presuda ovoga suda potvrđena je u cijelosti i odbijena je žalba tuženika kao neosnovana.

7. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd 4945/2021-2 od 24.11.2021. tuženiku dopustio reviziju protiv prije citirane presude Županijskog suda u Zagrebu, to je Vrhovni sud Republike Hrvatske novim rješenjem broj Rev-709/2022-2 od 06.03.2025. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo je prije citiranu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 29.06.2021. i prije citiranu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30.03.2021., a u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 489,75 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama s osnove prekovremenog rada i u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.130,22 eura te je u tome dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja u ponovnom postupku, pod novim poslovnim brojem, osnovan u cijelosti.

9. U obrazloženju ranije prvostupanjske presude donijete u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je naveo sljedeće:

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, i to na radnom mjestu medicinske sestre, koje radno mjesto je vidljivo i u spisu priležećim obračunskim listama za plaću tužitelja.

11. Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Predmet ovoga spora je i isplata uvećane plaće na ime prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, time da je tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u ponovnom postupku pod poslovnim brojem Pr-813/2025 ovo potraživanje specificirao sukladno Zaključku broj 148 do 21.12.2015., a za preostalo razdoblje (dakle do kraja spornog razdoblja) sukladno Zaključku broj 153.

13. U odnosu na odredbe relevantnog materijalnog prava, sud navodi da je KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 koji je bio zaključen na vrijeme od 4 godine prema čl. 2 tog KU-a, u čl. 47 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a pri tome je sadržajno identično propisano u čl. 45 KU-a iz NN 29/18. Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a iz NN 143/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, a pri tome je sadržajno identično propisano u čl. 49 KU-a iz NN 29/18, dok je čl. 57 KU-a iz NN 143/13 propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a sadržajno identično propisano je u čl. 55 KU-a iz NN 29/18.

Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9). Nadalje, redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10). Osim toga, čl. 51 KU-a u st. 12 propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju.

Sud dalje navodi da sukladno čl. 5 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, NN 13/02, NN 136/02, NN 112/05, NN 59/06, NN 55/08, NN 74/11 i NN 130/11), zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36 KU-a u st. 1 propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim čl. u st. 2 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Pri tome je sadržajno identično propisano i u čl. 34 st. 2 KU-a iz NN 29/18.

Nadalje, u Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće".

Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Osim toga, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14.

14. Obzirom da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, to je u postupku pod ranijim poslovnim brojem provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., sa zadatkom vještačenja utvrditi potencijalnu visinu tužbenog zahtjeva.

15. Vještak financijske struke u Nalazu i mišljenju od 02.12.2019. u nalazu istoga vezano za pravni okvir navodi da KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i NN 96/15) u čl. 47, odnosno kasnije u čl. 45 KU iz NN 29/18, propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, odnosno da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i dodaci i uvećanja plaće. U odnosu na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, vještak navodi da citirani KU iz NN 88/13 i NN 143/13 u čl. 57, a kasnije u čl. 55 KU iz NN 29/18 te II. Dodatak KU iz NN 92/19, propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, koji u ovom slučaju iznosi 14%. U odnosu na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, vještak navodi da KU i Dodaci istom (NN 88/13, 143/13, 96/15 i 92/19) propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću, i to u razdoblju od 01.10.2015. do 31.08.2019. u iznosu 4% te u razdoblju od 01.09.2019. u iznosu 8% od osnovne plaće.

U svezi uvećanja plaće, vještak navodi da KU iz NN 88/13, 143/13 i NN 96/15 u čl. 51, odnosno čl. 49 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 29/18 propisuje da se osnovna plaća radnika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Pri tome je noćni rad u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Isto tako, za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Isto tako, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Pri tome su redovni mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Vještak u nalazu citira i odredbu čl. 1 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11), a kojim je propisano da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, vještak u nalazu navodi da KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 92/19 propisuje da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Pri tome radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Još navodi da TKU za službenike i namještenike u javnim službama regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

U svezi utvrđenog stanja iz dostavljene dokumentacije, vještak u nalazu navodi da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, tj. platne liste i evidencije o radnom vremenu za razdoblje od 01.04.2014. do 30.04.2019. Vještak navodi da je prema dostupnoj dokumentaciji izvršena usporedba Evidencija o radnom vremenu i Obračunskih isprava za isplatu plaće u dijelu koji se odnosi na evidentirane odrađene sate i obračunate sate rada te od toga prekovremene sate i sate rada koje je tužitelj odradio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs u utuženom razdoblju koji padaju od ponedjeljka do petka. Vještak dalje navodi da je uvidom u platne liste te usporedbom istih s evidencijama rada vidljivo da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene Zakonom i na dan Uskrsa, a zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Pri tome je vještak isto prikazao na nasumično odabranom obračunu plaće za svibanj 2018. te je isto analizirano na listu 4, 5, 6 i 7 nalaza i mišljenja vještaka.

U svezi izračuna visine potraživanja, vještak u Tabeli 1. daje prikaz ukupnog fonda radnih sati za pojedine mjesece bez uračunavanja sati odrađenih na blagdan koji padaju od ponedjeljka do petka, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te ukupan broj sati rada koje je tužitelj odradio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs u utuženom razdoblju koji padaju od ponedjeljka do petka kako se one iskazuju u Evidencijama o radnom vremenu te usporedba istih s platnim listama. Vještak navodi da je u Tabeli 2. izvršen obračun potraživanja u odnosu na sve odrađene sate, a za mjesece za koje su utvrđene razlike između Evidencija o radnom vremenu i platnih lista. Vještak navodi da je taj obračun sačinjen pod pretpostavkom da tužitelju zbog rada na dane blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka pripada potraživanje po osnovi prekovremenog rada, a pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno. Vještak još navodi da je u nastavku Tabele 2. iskazana visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da tužitelju za sve efektivno odrađene sate rada pripadaju dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama. Vještak još navodi da je izračun svakog posebnog dodatka izvršen na mjesečnoj osnovi i da je polazište za izračun vrijednost osnovne plaće, odnosno da je za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada. Vještak je još u Tabeli 3. prikazao izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno utvrđena u predmetnom nalazu te je u istoj iskazano sveukupno potraživanje tužitelja. Slijedom prednje navedenog, vještak daje mišljenje da za razdoblje od 01.04.2014. do 30.04.2019. visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.690,00 kn, a pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno. Nadalje, pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 2.472,37 kn. Nadalje, pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 488,45 kn. Vještak još navodi da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 914,10 kn te da slijedom svega navedenog, visina potraživanja tužitelja iznosi sveukupno 7.564,92 kn.

16. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje te je sukladno istom u podnesku od 12.10.2020. konačno uredio tužbeni zahtjev (u postupku pod ranijim poslovnim brojem), na način da potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 7.564,92 kn bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to bilo precizirano u izreci ranije prvostupanjske presude u toč. I., s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u iskazanim bruto iznosima, a za razdoblje počam od svibnja 2014. zaključno s travnjem 2019.

17. Tuženik je u podnesku od 23.12.2019. (u postupku pod ranijim poslovnim brojem) naveo da ne osporava matematički izračun iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Tuženik se poziva na okolnost da je način obračuna plaća postavljen u Centralnom obračunu plaća te navodi da tuženik provodi obračun plaće sukladno odluci Vlade prema postavljenim uvjetima koje nije ovlašten mijenjati. Tuženik je istaknuo i prigovore pravne prirode, odnosno poziva se na Zaključke br. 48 i br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na isti način kao što to navodi u odgovoru na tužbu. Tuženik nije predlagao saslušanje vještaka financijske struke na glavnoj raspravi kod suda.

18. Sud je (u postupku pod ranijim poslovnim brojem Pr-1716/2019) nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prihvatio u cijelosti, jer je za isti smatrao da je objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, a temeljem spisu priležeće dokumentacije. Pri tome tuženik nije imao prigovore na sam matematički izračun visine tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12.10.2020. koja se temelji na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, o čemu se izričito očitovao na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava u postupku pod ranijim poslovnim brojem. Iz tog razloga sud nije smatrao potrebnim da se vještak saslušava na glavnoj raspravi, a stranke, posebice tuženik, nisu predlagale niti provođenje dopunskog, a niti novog financijskog vještačenja. Zbog svega navedenog, za ovaj sud nije postojao niti jedan razlog (u ranijem prvostupanjskom postupku) zbog kojeg se stručni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke ne bi prihvatio u cijelosti.

19. Sud je u postupku pod ranijim poslovnim brojem naveo da smatra da se bez obzira i na jedan i na drugi Zaključak (148 i 153), mjesečni fond radnih sati dobije tako da se pomnoži broj radnih dana u mjesecu puta 8, a u koje radne dane ne ulaze blagdani, obzirom na Zakon o spomendanima i neradnim danima. Osim toga, sud navodi da je vještak nalaz i mišljenje izradio vodeći računa o tome da je uvijek, za svaki mjesec u kojem su padali blagdani, vršio obračun tako da je broj radnih dana pomnožio s 8 i dobio je mjesečni fond radnih sati te je svaki sat koji je bio duži od toga fonda obračunao kao prekovremeni rad, a sve to za razdoblje od 01. svibnja 2014. zaključno s 30. travnjem 2019.

20. Ocjenjujući sadržaj prijedloga tuženika za uzimanjem u obzir Zaključka broj 153, sud je u ranijoj prvostupanjskoj presudi naveo da smatra da tuženik zapravo osporava pravni osnov na temelju kojeg je izrađen nalaz i mišljenje financijskog vještaka, što nije od nikakvog utjecaja na pravilnost samog izračuna koji je proveo financijski vještak. Naime, sud u ranijem prvostupanjskom postupku zaključuje da iz citiranih odredbi čl. 51 KU-a i citiranog Zaključka broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, proizlazi da se u mjesečni fond radnih sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka. Upravo zbog navedenog, ovaj sud je ranije naveo da smatra da tužitelju pripada naknada (dodatak na plaću) za prekovremeni rad, ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond radnih sati, a da ih prelaze utvrdio je financijski vještak za razdoblje od 01. svibnja 2014. zaključno s 30. travnjem 2019.

21. U odnosu na rezultate provedenog financijskog vještačenja, proizlazi da su točni navodi tužitelja da tuženik tužitelju nije obračunao i nije isplatio dodatak za otežane (posebne) uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve, tj. na sve odrađene sate u spornom razdoblju. Stoga je i od strane vještaka financijske struke utvrđeno da su ti navedeni dodaci obračunati i isplaćeni tužitelju samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati, navedeni dodaci nisu obračunati. Nadalje, rezultati provedenog financijskog vještačenja potvrđuju i tvrdnju tužitelja da njemu tuženik nije obračunao i nije isplatio niti dodatak za prekovremeni rad koji je obavljen blagdanom i praznikom, u dane koji padaju od ponedjeljka do petka, pri čemu je tužitelj u ponovnom postupku pod novim poslovnim brojem Pr- 813/2025 ovaj dio tužbenog zahtjeva specificirao uzimajući u obzir primjenu Zaključka broj 153 počam od 21.12.2015.

Osim toga, rezultati provedenog dokaznog postupka, a posebice financijsko vještačenje, potvrđuju i navod tužitelja da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor, tj. temeljem manjih iznosa plaća koje čine prosjek i da je tuženik tužitelju zbog navedenog obračunao i isplatio i manje iznose naknade plaće kod privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Stoga tužitelj osnovano potražuje i razliku plaće s osnove naknade za godišnji odmor po čl. 36 st. 1 i st. 2 KU-a, kao i razliku plaće s osnove naknade za bolovanje po čl. 59 st. 1 TKU- a.

22. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane (posebne) uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa i za sve odrađene prekovremene sate, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni prema mišljenju ovoga suda postoje i u redovnom radu i u prekovremenom radu. Stoga tužitelju za efektivno odrađene sate rada pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate, i to počam od 01.12.2013., odnosno prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu počam od 01.05.2014. Pri tome se navedeno pravo tužitelja zasniva na odredbi čl. 57 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 te čl. 55 kasnijeg KU iz NN 29/18, koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju za radno mjesto tužitelja iznosi 14% u cijelom spornom razdoblju. Ovo stoga što se u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57 KU-a, odnosno čl. 55 kasnijeg KU-a, navodi i radno mjesto tužitelja, kao radno mjesto za koje pripada dodatak od 14% za posebne uvjete. Pri tome je u predmetnom postupku, i to uvidom u spisu priležeće obračunske liste za isplatu plaće tužitelja, kao i provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju obračunavao i isplaćivao dodatak od 14%, ali samo za sate redovnog rada tužitelja.

23. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra da je potraživanje tužitelja počam od 01.10.2015. osnovano, jer je tužitelj jednako odgovoran za život i zdravlje ljudi i u redovnom radu i u prekovremenom radu. Isto iz razloga što je citiranom odredbom čl. 59.a predmetnog Dodatka KU-a (čl. 5 Dodatka I KU-a koji je na snazi od 01.10.2015.), odnosno čl. 58 kasnijeg KU iz NN 29/18, utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Ovaj sud je mišljenja da se taj dodatak od 4% ima obračunavati za svaki efektivno odrađeni sat rada, odnosno i redovnog rada i prekovremenog rada, i to na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i da se na njega obračuna dodatak. Sud navodi da iz spisu priležećih obračunskih lista za plaću tužitelja, kao i iz rezultata provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju obračunavao i isplaćivao taj dodatak od 4%, ali samo za sate redovnog rada tužitelja.

24. Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost, kao i dodatka za prekovremeni rad koji je obavljen blagdanom i praznikom u dane koji padaju od ponedjeljka do petka (i to u ponovnom postupku pod poslovnim brojem Pr-813/2025, uz primjenu Zaključka broj 148 do 21.12.2015. te uz primjenu Zaključka broj 153 od 21.12.2015. do kraja spornog razdoblja), u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor i za privremenu nesposobnost za rad, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

25. Sud još navodi da tužitelj u slučaju kada mu Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 KU-a iz 2013. te čl. 55 KU-a iz 2018. i čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Ovaj sud smatra da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 KU-a iz 2013. te čl. 55 KU-a iz 2018. i čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, obzirom da tužitelj i kada radi prekovremeno, tada također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim (posebnim) uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te čl. 55 KU-a iz 2018. te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU iz NN 29/18, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.

Sud još navodi (u ranijoj prvostupanjskoj presudi) da tužitelj u slučaju kada mu Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno dodataka iz čl. 51 KU-a iz st. 1 (za prekovremeni rad 50%) i st. 8 (za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%), jer se isti, kao što je već ranije rečeno, prema čl. 51 st. 12 KU-a međusobno ne isključuju.

26. U odnosu na tumačenja Zajedničkog povjerenstva na koja se poziva tuženik, ovaj sud navodi da Zaključak broj 48 nije relevantan za ovu pravnu stvar. Isto iz razloga jer u istome nije izrijekom navedeno da dodaci koji su predmet ovoga spora pripadaju radniku samo za redovni rad, tj. samo za sate redovnog radnog vremena. Pri tome ovaj sud smatra da radnik uvijek ima pravo na isplatu uvećane plaće za prekovremeni rad kada je radio u prekovremenom radu, odnosno da uvijek ima pravo na isplatu uvećane plaće za otežane uvjete rada, kada je radio u otežanim uvjetima rada te u svojstvu radnika koji je iznimno odgovoran za život i zdravlje ljudi. U odnosu na Zaključak broj 153 na koji se poziva tuženik, sud navodi da su u svim KU-ovima koji su bili na snazi u spornom razdoblju na isti način definirani pojmovi plaće, uvećanja plaće i dodatka na plaću. Stoga sud (u ranijoj prvostupanjskoj presudi) navodi da je obračun od strane financijskog vještaka vršen pravilno na način da je za svaki mjesec u kojem su padali blagdani broj radnih dana pomnožen s 8, čime se dobije mjesečni fond radnih sati. Stoga je, prema mišljenju ovoga suda, svaki sat koji je bio duži od toga fonda sati, trebalo obračunati kao prekovremeni rad. Osim toga, sud još navodi da prema odredbama važećih KU-ova u spornom razdoblju, ali i Zaključku br. 153 na koji se poziva tuženik, radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

U odnosu na Zaključak broj 153 na koji se poziva tuženik u ovoj pravnoj stvari, sud je utvrdio da je isti donijet na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održanoj dana 21.12.2015. Izmjena iz toga Zaključka u odnosu na Zaključak broj 148 koji mu je prethodio, odnosi se na okolnost da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, tj. izostavljeni su blagdani. Ovim Zaključkom broj 153 navedeno je da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, odnosno identično kao u čl. 52 KU-a navodi se da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, kao i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Pri tome se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U ovom Zaključku navodi se i da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Ovim Zaključkom broj 153 stavljeni su izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148. U odnosu na Zaključak broj 148, sud navodi da se isti primjenjivao u razdoblju od stupanja na snagu KU-a iz NN 143/13 (prema čl. 19 st. 6 istog), do donošenja Zaključka broj 153. Ovaj sud naglašava da taj Zaključak broj 153, jednako kao i Zaključak broj 148, ali i važeći KU-ovi iz spornog razdoblja, definiraju mjesečni fond radnih sati upravo na identičan način. Pri tome među strankama nije bilo sporno da su u svim KU-ovima koji su bili na snazi u spornom razdoblju na isti način definirani pojmovi plaće, uvećanja plaće i dodataka na plaću. Upravo zbog te okolnosti, sud smatra da se može prihvatiti nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prema kojem je za svaki mjesec u kojem su padali blagdani vršen obračun tako da je broj radnih dana pomnožen s 8, čime se dobije mjesečni fond radnih sati, pa je prema mišljenju ovoga suda svaki sat koji je bio duži od toga fonda trebalo obračunati kao prekovremeni rad. Sud prednjem još dodaje da prema odredbama važećih KU-ova u spornom razdoblju, ali i Zaključku broj 153 na koji se poziva tuženik, radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

U odnosu na pozivanje tuženika na tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, sud ukazuje da odredba čl. 91 st. 3 ZR-a propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Obzirom da prema odredbi čl. 94 ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, isto znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Zbog prednje navedenog, ovaj sud smatra da nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano prije citiranom odredbom čl. 91 st. 3 ZR-a.

Sud smatra da se na tužitelja imaju primijeniti odredbe najpovoljnijeg prava, pri čemu je u čl. 51 st. 9 i st. 10 KU-a iz NN 143/13, odnosno i kasnijeg čl. 49 KU-a iz NN 29/18 utvrđeno što se smatra prekovremenim radom. Stoga je tužitelj bio obvezan odraditi redovni mjesečni fond radnih sati u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Sud dalje navodi da je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl. 1 određeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi i tim Zakonom nije propisano da se rad na blagdan uračunava u redovan rad i u redovnu mjesečnu satnicu. Stoga ukoliko se uzmu u obzir odredbe KU i čl. 1 citiranog Zakona o blagdanima, koji predstavljaju kogentni propis i iz kojih proizlazi da blagdan nije radni dan, tada je vidljivo da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, i to tako da u isti ne ulaze dani blagdana, jer isti i nisu radni dani. Pri tome je navedeno stajalište iznijeto i u presudama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1478/2019 i Gž R-1300/2019.

Sud se u korist svojih navoda poziva i na stajalište iznijeto u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-685/2020-3 od 15.12.2020., u kojoj je navedeno da Zaključci broj 153 i 148 Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci i da suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Navedeno je i da iako Zaključak broj 153 definira fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, da se u taj fond sati ne mogu ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, jer to nisu radni dani u smislu čl. 1 st. 2 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11). U ovoj presudi još se navodi da kako oba Zaključka određuju da broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom ili nejednakom rasporedu, a Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne može drugačije definirati (ne)radne dane od citiranog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, to je tužitelju iz te druge pravne stvari valjalo priznati rad na blagdan kao prekovremeni rad, pod uvjetom da pada na dan od ponedjeljka do petka i da prelazi mjesečni fond radnih sati. Zaključno, ovaj sud ističe da se u sudskoj praksi viših sudova, odnosno u presudama Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-420/2020-2 od 25.08.2020. i Gž R-298/2020-2 od 03.08.2020. iznosi stajalište da Zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a broj 153 ne isključuje pravo tužitelju/tužiteljici na naknadu za prekovremeni rad koji je odrađen na praznik/blagdan.

27. Sud se u ovoj pravnoj stvari vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja poziva na sudsku praksu viših sudova, i to u prvom redu na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 206/2012 od 02.04.2014. u kojoj je navedeno da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Osim toga, u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-761/16 od 18.04.2017. navodi se da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz KU-a 143/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Isto iz razloga jer isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz tog KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Osim toga, u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-455/16 od 27.02.2017. navodi se da je tužitelju priznato uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu iz razloga što niti iz jedne odredbe KU-a iz NN 143/13 ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno ne proizlazi da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju; odnosno u ovoj Odluci navedeno je i da isključenje prava na uvećanje osnovne plaće za 25% temeljem odredbe čl. 57 KU-a 143/13 i na sate ostvarene u prekovremenom radu, ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog Kolektivnog ugovora, pa niti iz odredbe čl. 53 st. 5.

28. Sud se u svezi osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na osmoj sjednici Građanskog odjela od 09.12.2019., a prema kojem: Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 99/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

Isto tako, sud se u svezi potraživanja tužitelja za prekovremeni rad na dane blagdana koji padaju u dane od ponedjeljka do petka poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 281/2021-2 od 27.04.2021. U istoj odluci navedeno je da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51 st. 10 KU/13 nije stavljen izvan snage, a obzirom na Zaključak broj 169 koji glasi da zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, odnosno da izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Vrhovni sud navodi da budući je tumačenje broj 148 izmijenjeno, tj. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21.12.2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, da se stoga od 21.12.2015. primjenjuje to tumačenje broj 153. Slijedom navedenog, iz citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se mjesečni fond radnih sati ima pravilno računati na način da se isti umanjuje za dane blagdana u tom mjesecu.

29. Tužitelj je u ponovnom postupku pod gornjim poslovnim brojem Pr- 813/2025 konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je uzeo u obzir primjenu Zaključka Povjerenstva za tumačenje KU-a broj 153, obzirom na sadržaj ukidne odluke donijete u ovoj pravnoj stvari i zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 281/2021-2 od 27.04.2021. Pri tome se potraživanje tužitelja iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva odnosi samo na razdoblje primjene Zaključka broj 148, odnosno na način da visinu potraživanja po osnovi rada na blagdan ili neradni dan za razdoblje od 01.05.2014. pa do 21.12.2015. specificira sukladno Zaključku broj 148, dok za preostalo razdoblje sukladno Zaključku 153. Stoga tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 23.09.2025. potražuje isplatu iznosa od ukupno 385,67 eura bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao u toč. I izreke ove presude, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16.-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a za razdoblje od svibnja 2014. zaključno s prosincem 2015., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. Pri tome je sama specifikacija konačnog tužbenog zahtjeva tužitelja izvršena temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, jer su pojedinačni mjesečni bruto iznosi iskazani u Tabeli 2., stupac 12., pod nazivom "Ukupan prekovremeni rad", koja se nalazi na str. 12 i 13 nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 02.12.2019. Sud smatra da je isto potraživanje osnovano i da se temelji na Zaključku broj 148, tumačenje kojeg je bilo na pravnoj snazi sve do 21.12.2015., od kada se ima primjenjivati prije citirani Zaključak broj 153.

30. Tuženik se na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava dana 01.10.2025. očitovao da je pravni osnov i nadalje sporan, ali da sam matematički izračun, odnosno visina tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 23.09.2025. nije sporna.

31. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Pri tome je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja ima pravni osnov, jer pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz ranije citiranih odredbi Kolektivnog ugovora i Zakona o radu, pri čemu ovaj sud smatra da tumačenja Zajedničkog povjerenstva (osim Zaključka broj 153 sukladno prije iznijetom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev 281/2021-2 od 27.04.2021.) nisu od utjecaja na predmetnu pravnu stvar. Pri tome je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva, tužitelju nije obračunao plaću i naknadu plaće u skladu s prije citiranim odredbama Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 385,67 eura bruto, kao razlike manje isplaćenih plaća (neobračunate plaće za prekovremeni rad i naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad) u razdoblju od 01.05. 2014. zaključno s 21.12.2015., a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I. Sud pri tome dodaje da je tužiteljev konačno uređeni tužbeni zahtjev u cijelosti usklađen s izračunom vještaka financijske struke (pri čemu je tužitelj uzeo u obzir Zaključak broj 153 na koji se poziva tuženik), koji je sud iz prije iznijetih razloga prihvatio u cijelosti. Tužitelju osnovano pripada i zakonska zatezna kamata koja na svaku pojedinačnu mjesečnu glavnicu iz toč. I izreke ove presude teče od svakog 16. -tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

32. Budući je tužitelj vjerovnik novčane obveze, to sud smatra da je isti sukladno čl. 65 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu: ZOO) ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan ispuniti obvezu. Pri tome tuženik kao dužnik sukladno čl. 65 st. 2 ZOO-a za ispunjenje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Osim svega navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u skladu s čl. 9 ZOO-a u svezi s čl. 8 st. 1 ZR-a (čl. 6 st. 1 ZR-a iz NN 149/09), kojim je propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

Ovaj sud je mišljenja da je u predmetnom obvezno - pravnom odnosu tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno podmirenje utuženog iznosa, a tuženik je dužan obvezu ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a sve sukladno odredbi čl. 9 ZOO-a i čl. 342 istog Zakona, kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan obvezu u cijelosti ispuniti (st.1).

33. Također valja navesti da u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveze tužitelj kao vjerovnik ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 29 st. 1 ZOO-a.

Isto tako, vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja, a u smislu čl. 30 st. 1 ZOO-a. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92 st. 3 ZR-a.

Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbama čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 35/05), čl. 3 ZID ZOO-a (NN 78/15), čl. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) i čl. 1 Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/2022). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema visini konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to: sastav tužbe 75 bodova (tbr. 7 toč. 1), podnesak od 31.07.2019. 75 bodova (tbr. 8 toč. 1), ročište 02.09.2019. 75 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesak od 15.10.2019. 18,75 bodova (tbr. 8 toč. 3), podnesak od 12.10.2020. 75 bodova (tbr. 8 toč. 1), ročište 02.11.2020. 75 bodova (tbr. 9 toč. 1), ročište za objavu presude od 30.03.2021. 37,50 bodova (tbr. 9 toč. 3), podnesak od 23.09.2025. 75 bodova (tbr. 8 toč. 1) i ročište 01.10.2025. 75 bodova (tbr. 9 toč. 1). Tužitelju je ukupno priznato 581,25 bodova, tj. iznos od 1.162,50 eura, a na isti je priznat trošak PDV-a od 25% u iznosu od 290,63 eura. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura u cijelosti, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužitelja iznosi 1.784,94 eura.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

35. Tužitelju nije priznat sastav podnesaka od 16.10.2019., 09.12.2019., 14.01.2020. te od 01.02.2020., jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. Isto iz razloga što je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 103/14, 118/14 i 107/15) propisano da odvjetniku pripada pravo na trošak sastava 4 podneska (tbr. 8). Kako je tužitelju priznat sastav upravo 4 podneska koji su gore precizirani, to tužitelju nije priznat sastav ova 4 podneska koji premašuju broj od 4 priznata podneska.

Tužitelju nije priznat niti trošak ročišta za objavu presude koje je bilo zakazano za dan 14.11.2025., obzirom da je isto ročište odgođeno, a dostava poziva strankama za novo ročište za objavu presude nije bila uredna. Pri tome sud, bez obzira na protek roka iz čl. 335 st. 4 ZPP-a, nije preotvarao glavnu raspravu, već je po povratku suca s dugotrajnog bolovanja, koje je trajalo u razdoblju nakon zaključenja glavne rasprave, ekonomičnosti radi, zakazao novo ročište za objavu presude u prvom objektivno mogućem terminu.

U odnosu na zatraženi trošak ročišta od 02.03.2020., valja navesti da ročište toga dana nije održano, već se radi o omašci kod pisanja datuma raspravnog zapisnika, jer je ispravan datum ročišta onaj kada je isto faktično održano dana 02.11.2020., a koje ročište je priznato punomoćniku tužitelja u obređenom parničnom trošku.

36. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe prema čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18), kao radnik u radnom sporu.

37. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sudac:

Melanija Centner

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 1, 2, 4, 5. 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi protiv ove presude ne mogu se iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. (čl. 467 st.1. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku