REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-2492/2025-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], PV [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matiji Sučeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o. iz Zagreba, Gundulićeva 63, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (prije: Hypo Alpe Adria-Bank d.d. iz Zagreba, Koturaška 47) zastupan po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković&Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Matije Sučevića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika EV, odvjetničke vježbenice, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽV iz [adresa], PV

11,

OIB: [osobni identifikacijski broj],

koji

glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 389,78 eura (slovima: tristo osamdeset devet eura i sedamdeset osam centi ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznose od:

- 2,01 EUR teku od dana 23.12.2008.g.,

- 2,01 EUR teku od dana 22.01.2009.g.,

- 2,01 EUR teku od dana 24.02.2009.g.,

- 2,01 EUR teku od dana 24.03.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.04.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.05.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 24.06.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.07.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.08.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.09.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.10.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 24.11.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.12.2009.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.01.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 23.02.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 23.03.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.04.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.05.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.06.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.07.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 24.08.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.09.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.10.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 23.11.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.12.2010.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 21.01.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.02.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 22.03.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 21.04.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 21.05.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 21.06.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 21.07.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 23.08.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 21.09.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.11.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.12.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 31.12.2011.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.02.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.03.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 31.03.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.05.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.06.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 30.06.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.08.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.09.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.10.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.11.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.12.2012.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.01.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.02.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.03.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.04.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.05.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.06.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.07.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.08.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 31.08.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.10.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.11.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.12.2013.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.01.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.02.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.03.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.04.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.05.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.06.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.07.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 05.08.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.09.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.10.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 04.11.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 02.12.2014.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.01.2015.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.02.2015.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 03.03.2015.g.,

- 5,23 EUR teku od dana 01.04.2015.g.,

- 5,18 EUR teku od dana 01.05.2015.g.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ."

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetne valutne klauzule iznos od 4.914,90 eura ( slovima: četiri tisuće devetsto četrnaest eura i devedeset centi ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na iznose od:

- 5,47 EUR teku od dana 22.10.2008.g.,

- 6,04 EUR teku od dana 22.11.2008.g.,

- 4,18 EUR teku od dana 23.12.2008.g.,

- 21,14 EUR teku od dana 22.01.2009.g.,

- 21,28 EUR teku od dana 24.02.2009.g.,

- 15,83 EUR teku od dana 24.03.2009.g.,

- 15,11 EUR teku od dana 22.04.2009.g.,

- 15,81 EUR teku od dana 22.05.2009.g.,

- 12,91 EUR teku od dana 24.06.2009.g.,

- 12,72 EUR teku od dana 22.07.2009.g.,

- 13,06 EUR teku od dana 22.08.2009.g.,

- 12,57 EUR teku od dana 22.09.2009.g.,

- 11,22 EUR teku od dana 22.10.2009.g.,

- 13,66 EUR teku od dana 24.11.2009.g.,

- 15,06 EUR teku od dana 22.12.2009.g.,

- 18,95 EUR teku od dana 22.01.2010.g.,

- 20,44 EUR teku od dana 23.02.2010.g.,

- 24,83 EUR teku od dana 23.03.2010.g.,

- 24,68 EUR teku od dana 22.04.2010.g.,

- 27,27 EUR teku od dana 22.05.2010.g.,

- 34,10 EUR teku od dana 22.06.2010.g.,

- 37,09 EUR teku od dana 22.07.2010.g.,

- 48,06 EUR teku od dana 24.08.2010.g.,

- 48,60 EUR teku od dana 22.09.2010.g.,

- 46,56 EUR teku od dana 22.10.2010.g.,

- 44,47 EUR teku od dana 23.11.2010.g.,

- 61,56 EUR teku od dana 22.12.2010.g.,

- 57,68 EUR teku od dana 21.01.2011.g.,

- 58,52 EUR teku od dana 22.02.2011.g.,

- 61,41 EUR teku od dana 22.03.2011.g.,

- 58,26 EUR teku od dana 21.04.2011.g.,

- 66,67 EUR teku od dana 21.05.2011.g.,

- 79,14 EUR teku od dana 21.06.2011.g.,

- 91,43 EUR teku od dana 21.07.2011.g.,

- 101,54 EUR teku od dana 23.08.2011.g.,

- 82,93 EUR teku od dana 21.09.2011.g.,

- 78,21 EUR teku od dana 01.11.2011.g.,

- 77,45 EUR teku od dana 01.12.2011.g.,

- 80,40 EUR teku od dana 31.12.2011.g.,

- 86,17 EUR teku od dana 01.02.2012.g.,

- 86,72 EUR teku od dana 01.03.2012.g.,

- 83,22 EUR teku od dana 31.03.2012.g.,

- 85,80 EUR teku od dana 01.05.2012.g.,

- 87,10 EUR teku od dana 01.06.2012.g.,

- 84,90 EUR teku od dana 30.06.2012.g.,

- 85,49 EUR teku od dana 01.08.2012.g.,

- 83,86 EUR teku od dana 01.09.2012.g.,

- 80,37 EUR teku od dana 02.10.2012.g.,

- 83,56 EUR teku od dana 03.11.2012.g.,

- 85,95 EUR teku od dana 01.12.2012.g.,

- 84,53 EUR teku od dana 02.01.2013.g.,

- 78,89 EUR teku od dana 02.02.2013.g.,

- 83,56 EUR teku od dana 01.03.2013.g.,

- 84,09 EUR teku od dana 03.04.2013.g.,

- 82,01 EUR teku od dana 03.05.2013.g.,

- 74,35 EUR teku od dana 01.06.2013.g.,

- 74,17 EUR teku od dana 02.07.2013.g.,

- 76,20 EUR teku od dana 03.08.2013.g.,

- 78,57 EUR teku od dana 31.08.2013.g.,

- 83,41 EUR teku od dana 02.10.2013.g.,

- 80,82 EUR teku od dana 01.11.2013.g.,

- 82,29 EUR teku od dana 03.12.2013.g.,

- 83,95 EUR teku od dana 01.01.2014.g.,

- 84,99 EUR teku od dana 01.02.2014.g.,

- 87,17 EUR teku od dana 01.03.2014.g.,

- 86,46 EUR teku od dana 01.04.2014.g.,

- 85,62 EUR teku od dana 01.05.2014.g.,

- 83,26 EUR teku od dana 03.06.2014.g.,

- 83,68 EUR teku od dana 03.07.2014.g.,

- 85,62 EUR teku od dana 05.08.2014.g.,

- 88,67 EUR teku od dana 02.09.2014.g.,

- 88,08 EUR teku od dana 02.10.2014.g.,

- 89,35 EUR teku od dana 04.11.2014.g.,

- 91,55 EUR teku od dana 02.12.2014.g.,

- 90,44 EUR teku od dana 03.01.2015.g.,

- 90,97 EUR teku od dana 03.02.2015.g.,

- 90,97 EUR teku od dana 03.03.2015.g.,

- 90,97 EUR teku od dana 01.04.2015.g.,

- 90,81 EUR teku od dana 01.05.2015.g,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 3.170,73 eura ( slovima: tri tisuće sto sedamdeset eura i sedamdeset tri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 28. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja: Gž-750/2024- 3 od 21. ožujka 2025. je uvažena žalba tuženika i ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-6462/2020-19 od 18. srpnja 2024. u cijelosti i predmet se vraća istom sudu na ponovni postupak (list 318-324 spisa).

2. U tužbi zaprimljenoj 28. prosinca 2020. tužiteljica navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. kao kreditorom 8. travnja 2008. sklopila ugovor o kreditu broj: 466-075/2008, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 24.709,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica obvezala kredit vratiti sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena je kamata po kamatnoj stopi od 6,50% godišnje. Odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu je ugovorena promjenjivost kamatne stope, tako da je banka tuženiku ovlaštena vršiti promjene kamatne stope sukladno svojoj Odluci. Odredba čl. 6. Ugovora o kreditu, a u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ( banke) o kamatnim stopama je ništetna budući da je činidba neodređena, neodrediva i nerazumljiva potrošačima i kao takve su dovele iste u neravnopravni položaj. Naime, o istoj se nije pregovaralo pojedinačno već je o promjenama iste, banka odlučivala samostalno, bez ikakvog utjecaja potrošača (ovdje tužiteljice) dok potrošač (ovdje tužiteljica) s druge strane čak nije ni znala temeljem kojih parametara se ista određuje budući da u navedenom ugovoru o krediti se nikakvi parametri ne spominju.

3. Predmetni ugovor o kreditu u svom članku 2. i članku 4. sadrži i nepoštenu ( a time i ništetnu) odredbu o valutnoj klauzuli jer je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i švicarski franak ( CHF), a da pritom prije sklapanja i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača tijekom pregovara u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4.Tužiteljica smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica-švicarski franak, te ugovornu odredbu kojim je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatne stope te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. točci 5. izreke kojom se utvrđuje da je tamo peto tuženica Addiko bank d.d., ovdje tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklopivši ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu. To na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci, potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je jasno da je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima, kao i u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a te povrede traju i nadalje, povrijedivši kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita. Tuženik je upravo na opisani način ponudio tužiteljici vlastiti obrazac ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom za CHF i promjenjivom kamatnom stopom. O tome tužiteljica nije mogla pregovarati i nije obaviještena o parametrima po kojima je banka kasnije mijenjala kamatne stope, nakon čega je anuitet rastao i to ne samo po osnovi jednostrane promjene kamata već i po osnovi promjene tečaja CHF prema kuni.

5. Nakon provođenja financijskog vještačenja tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev 12. studenog 2025. tako da potražuje s osnove ništetne promjenjive kamatne iznos od 389,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te iznos od 4.914,90 eura s osnove ništetne valutne klauzule sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do ispate, kao i trošak postupka s kamatama od donošenja presude do isplate (list 330-335 spisa). Smatra se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe jer se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a prije toga se nije protivio preinaci na temelju čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a).

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tuženik ne spori da je njegov pravni prednik sklopio ugovor o kreditu broj: 016-1445/2006 dana 8. travnja 2008. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenih između stranaka. Naime, u skladu sa člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenim ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s čl. 81. st. 4. ZZP tuženik je dužan ( a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo zbog čega takve odredbe u skladu sa čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time i ništetne. Podredno, tuženik ukazuje da su sporne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno dokazivati njihovu nepoštenost. Dodatno, citirane zakonske odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknade štete. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu s obzirom na to da je tužiteljica mogla birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li će se uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR ili pak s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljica je donijela odluku da je za nju najprihvatljivija promjenjiva kamatna stopa u CHF. Odredbe o promjenjivoj i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužiteljice kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora poštovana. Tužiteljica se prije sklapanja ugovora o kreditu obratila tuženiku s kojim je u razgovoru, pregovorima, upoznala sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučila zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, tuženik je u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli u CHF. Ugovor o kreditu imao je vrlo jasan i uočljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se radi o valutnoj klauzuli u CHF, što je tužiteljica po vlastitom izboru prihvatila, iako je imala mogućnost izbora drugih oblika, vrste ugovora o kreditu, bilo kunski, bilo u EUR-ima, bilo s fiksnom kamatom, bilo sa promjenjivom kamatom. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito su prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika, kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune. Predmetni ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti. Promjena kamatne stope imala je svoje poslovne razloge, prema unaprijed predviđenim pravilima i parametrima koje utječu na njenu vrijednost. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača tuženik je kao banka ima unaprijed dogovorene pretpostavke temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama. Ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno je pravnim standardima i pravnom uređenju do donošenje Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., a koje su izmjene stupile na snagu 2014. kada je uvedena obveza glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se uvode egzaktni parametri za promjenu kamatne stope. Također, da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj odnosno dopuštenoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli potrebo je utvrditi dvije stvari: 1. procjenu uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; 2. uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sukladno čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 EEZ, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere. Oba uvjeta se moraju kumulativno ostvariti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi, o čemu se ovdje ne radi. Naime, sama ugovorna odreda o valutnoj klauzuli dopuštena je, i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a mogla je biti niža za tužiteljicu tj. podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga je obveza mogla biti i manja i veća od ugovorene u Ugovoru o kreditu. Također, do 2009. nije bilo značajnih promjena tečaja CHF, stoga nije bilo razumno za očekivati da će isto značajno porasti, iz čega proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno. Dakle, valutna klauzula u ugovorima o kreditu je bila dopuštena, kao što je i danas. Predmetne ugovorne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja (list 28-43 spisa).

7. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen ugovor o kreditu 8. travnja 2008.

8. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj:

466-075/2008 od 8. travnja 2008. (list 9-12 spisa), ponuda broj: 94/2008 Pupek d.o.o. (list 13 spisa), otplatni plan (list 15-19 spisa), specifikacija uplata (list 20-22 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa od 7. prosinca 2020. (list 23 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitom poslovanju s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. (list 71-72 spisa), Kamatne stope banaka na kunske kredite (list 150-154 spisa ), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Nikole Živkovića (list 193-200 spisa), saslušana je tužiteljica (list 256-257 spisa), te u usmeno očitovanje financijskog vještaka Branka Lukačević Gregić na raspravi 15. travnja 2024. (list 267 spisa).

10. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka ZV na raspravi dana 14. rujna 2021. (list 184 spisa )

11. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika o saslušanju svjedoka: ŽVN, DV jer isti nisu sudjelovali u pregovaranju tj. fazi koja prethodi sklapanju ugovora i prilikom sklapanja ugovora (list 184 ) pa isti nisu relevantni jer nemaju saznanja o pregovaranju. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika o saslušanju svjedokinje PVN - javnog bilježnika, budući da se saslušanjem iste ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koje je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Odbijen je dokazni prijedlog o saslušanju svjedoka ĐV - izvršnog direktora Ekonomskih istraživanja na okolnost nemogućnosti procjene kretanja CHF jer isti nema saznanja o pregovaranju između stranaka.

11. a ) Tuženik je podneskom od 12. travnja 2024. odustao od saslušanja djelatnice banke BV kao svjedokinje ( list 266 spisa).

12. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07; dalje: ZZP-a) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Čitanjem ugovora o kreditu broj:

466-075/2008 od 8. travnja 2008. je razvidno da tužiteljica kao korisnica kredita sklopila sa pravnim prednikom tuženika - bankom kao kreditorom potrošački ugovor za kupnju novog motornog vozila ( čl. 2. st. 1. i 2. ugovara). Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je kupila osobno vozilo za osobne potrebe i da je u predmetno vrijeme bila znanstveni novak na Tekstilno tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na temelju čitanja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice je utvrđeno da je tužiteljica kupila osobno vozilo za potrebe koje ima kao fizička osoba, a ne u poslovne svrhe, te je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, sklopljen izvan trgovačke, poslovne, trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, i da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a.

13. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz ožujka 2019. je zauzet stav da odredbe čl. 502. a st. 1., čl. 502. b i čl. 502.c ZPP-a, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne postupke koje radi ostvarenja svojih prava na naknadu pokrenu potrošači.

14. Članci 6/1 i 7/1, 2 Direktive 93/13/EEZ zahtijevaju da se na temelju sudske odluke kojom je u povodu kolektivne tužbe utvrđeno da je ugovorna odredba koju koristi trgovac nepoštena pruži zaštita svim potrošačima koji su s tim trgovcem ugovorili takvu nepoštenu ugovornu odredbu.

15. Nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08; dalje: ZOO-a). Naime, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.

16. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/09, 78/2012 i 56/2013) rubricirane presude (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni boj: P-1401/12 od 4.7.2013., presuda Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. i odluka VS RH broj: Rev-2221/2018 od 3.9.2019.) obvezujuću su i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od stane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

17. U postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1402/12 od 4. srpnja 2013. kojem je presuđeno da je tuženik ( među ostalima bankama) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužiteljicu kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da ista nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita i plaćanje anuiteta veže uz valutu švicarskog franka ( "Ponudu je auto kuća poslala u banku te su mi iz banke javili da mi je odobren kredit i da dođem u banku. Kada sam došla u banku ja sam se zadržala oko pet minuta i u banci mi je predana dokumentacija za ovjeru kod javnog bilježnika i rečeno mi je kad obavim dio kod javnog bilježnika da se vratim u banku."). Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita i plaćanje anuiteta vezano za valutu švicarskog franak (čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu), a tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita i plaćanje anuiteta veže uz valutu švicarskog franka (razvidno iz iskaza tužiteljice); stoga su odredbe čl. 2. i 4. ništetne na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

18. Sporan je dio odredbe čl. 6. predmetnog ugovora u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredbom čl. 96. i 102. ZZP; propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Odredba čl. 96. ZZP-a temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ( Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13). Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da je o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da joj nisu pojašnjeni parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope. U konkretnom slučaju, ugovorene su promjenjive kamatne stope bile sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisnici kredita nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužiteljice kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. Kod ocjene poštenosti ugovornih odredbi treba imati na umu i činjenicu da su korisnici kredita u odnosu na banke kao trgovca u ovisnom položaju te dovedeni u situaciju: "uzmi ili ostavi", jer praktički nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca, izvan kredita koje su odobravale banke pod uvjetima koje su one diktirale.

19. Na temelju iskaza tužiteljice te imajući u vidu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., pa tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 te odredbu čl. 96. ZZP-a, posljedice nepoštene odredbe u dijelu čl. 6. prijepornog ugovora o kreditu, kojim je određeno da se ugovorene kamatne stope mogu mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke su ništetne odredbe na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. Budući da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 6. predmetnog ugovora od 8.4.2008.) sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđenim ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, stoga u dijelu odredba čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu od 8. travnja 2008. je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, a takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužiteljice, koji nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te su takve ugovorne odredbe ništetne jer su protivne prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

20. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a, je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 8. travnja 2008. na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Nikoli Živkoviću. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da je razlika između kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na kamate prema početnom otplatnom planu iznosi 2.939,35 kuna/389,78 eura, dok razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 37.016,77 kuna/4.914,90 eura, ukupno 39.956,12 kuna/5.304,68 eura pri čemu su pojedini mjesečni preplaćeni iznosi prikazani za svaki mjesec u tabeli. Nadalje kada bi se uzeli u obzir preplaćeni i potplaćeni iznosi korisnika kredita prema kreditoru tada bi razlika u odnosu na kamate iznosila 2.939,35 kuna/389,78 eura, a u odnosu na valutu 36.809,71 kuna/4.885,48 eura, ukupno 39.749,06 kuna /5.275,60 eura (list 193-201 spisa).

22. Tuženik u podnesku zaprimljenog dana 22. ožujka 2022. navodi da financijski vještak nije uzeo u obzir prijedlog tuženika za izračun kamatne stope u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje te da ne obrazlože metodu obračuna. U istom podnesku ističe prigovor prijeboja (list 210-214 spisa).

23. Tijekom postupka financijski vještak Nikola Živković je prestao biti vještak te je vještakom imenovana Branka Lukačević Gregić ( rješenje od 15.12.2024. - list 248 spisa).

23. a) Tužiteljica i tuženik su se suglasili da na prigovore tuženika dade očitovanje drugi financijski vještak ( podnesak od 8.12.2023. - tužiteljica i podnesak od 16.11.2023. - tuženik).

24.Na raspravi dana 15. travnja 2024. se očitovao financijski vještak Branka Lukačević-Gregić i ustanovila da je metodologija izračuna prethodnog vještaka u skladu sa pravilima struke. Prethodni vještak je iskazao negativne tečajne razlike u koloni "M" za uplatu od 23. svibnja 2008. u iznosu 41,46 kuna/5,50 eura, za uplatu 23. lipnja 2008. u iznosu 33,76 kuna/4,48 eura, za uplatu 21. srpnja 2008. u iznosu 39,37 kuna/5,23 eura, za uplatu 21. kolovoza 2008. u iznosu 49,17 kuna//6,53 eura i za uplatu 22. rujna 2008. u iznosu 43,30 kuna/5,75 eura (list 196 spisa).

25. U konkretnom slučaju financijski vještak je izradio nalaz i mišljenje prema zadatku suda. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da je tužiteljica u jednom razdoblju plaćala manje anuitete kada je tečaj bio niži od početnog te ista razlika iznosi 207,06 kuna/27,48 eura. Za rješenje predmetnog spora nije relevantno postojanje tzv. negativnih razlika s obzirom da tuženik nije istakao protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja eventualne protutražbine s te osnove. U konkretnom slučaju ne postoje nikakvi uvjeti za materijalno pravni prijeboj jer se ne radi o tražbini za koju je tuženik prije podnošenja tužbe izjavio prijeboj tužitelju. Prema čl. 189. ZPP-a tuženik do zaključenja prethodnog postupka može podnijeti protutužbu ako je zahtjev protutužbe vezi s tužbenim zahtjevom ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, a prigovor radi prebijanja ( čl. 288. a ZPP-a) se može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalno pravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju čl. 299. st. 1. ZPP-a. Budući da je tuženik propustio do zaključenja prethodnog postupka istaknuti procesno pravni prigovor radi prebijanja ili postaviti protutužbeni zahtjev, a hrvatsko pravo ne poznaje prijeboj ex lege stoga je odbijen zahtjev tuženika da se uzmu u obzir i tzv. negativne razlike.

26. Odbijen je prijedlog tuženika da financijski vještak primjeni kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite, budući da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nisu postojali unaprijed poznati parametri temeljem kojih bi tužiteljica kao korisnica kredita mogla znati na koji način će se mijenjati kamatne stope te iz tog razloga ne može egzistirati prijedlog tuženika da se provede vještačenje na način kako predlaže jer na te kamate i tu valutu nije pristala tužiteljica.

27. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Nikole Živkovića i Branke Lukačević-Gregić kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.

28. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je tužba podnijeta 28. prosinca 2020., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., to je razvidno da je predmetna tužba glede ništetne odredbe zbog jednostrane promjene kamatne stope podnesena izvan roka pa je prihvaćen tuženikov prigovor zastare kao osnovan i odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u iznosu 389,78 eura te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na predmetni postupak vezan za ništetnost valutne klauzule, zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 28. prosinca 2020., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba glede ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF podnesena u roku i da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara smatra neosnovanim pa je isti odbijen.

30. Tužiteljici je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđena pretplata u iznosu 4.914,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

31. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Obzirom da je čitanjem dokumentacije u spisu (specifikacija uplata) utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule određen je početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a.

32. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, prema čl. prema čl. 29. st. 2.

ZOO-a (Narodne novine, broj: 155/23).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva ( vps 5.304,68 eura) i zatraženim troškovnicima.

34. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćnicima - odvjetnicima i to za sastav tužbe -100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka zaprimljeni 5.3.2021., 8.2.2022., 23.4.2024. i 12.11.2025. - 400 bodova ( 4 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, sastav podneska 8.12.2023. - 25 bodova po Tbr. 8/3, zastupanje na raspravama 14.9.2021., 5.10.2022., 8.11.2023., 24.1.2024., 15.4.2024., 22.5.2024. i 9.3.2026. - 700 bodova ( 7 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 1225 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 612,50 eura, ukupno 3.062,50 eura.

35. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,44 eura i sudska pristojba na tužbu u iznosu 48,42 eura, ukupno 313,86 eura jer su isti bili opravdani i nužni za vođenje postupka.

36.Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe na presudu jer je ista potrošač na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).

37. Parnični trošak tuženika se sastoji od troškova zastupanja po punomoćnicima - odvjetnicama i to za sastav odgovora za tužbu - 100 bodova po Tbr. 8/1, sastavi podnesaka 22.3.2022. i 23.11.2022. -200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 8/3, sastav žalbe - 125 bodova po Tbr. 10, zastupanje na raspravama 14.9.2021., 5.10.2022., 8.11.2023., 24.1.2024., 15.4.2024., 22.5.2024. i 9.3.2026. - 700 bodova (7 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 1125 bodova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 562,50 eura, ukupno 2.812,50 eura.

38. Obzirom na razmjerni trošak tužiteljice koja je uspjela kvalitativno u cijelosti (100%) te nije uspjela po kvantiteti ( visina tužbenog zahtjeva - 7%) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu u omjeru 96,5%, dok je uspjeh tuženika u sporu ( 0% po osnovi i 7% po visini) dobije se uspjeh tuženika u sporu u omjeru 3,5%. Tako kada se od razmjernog troška tužiteljice za zastupanje po punomoćniku u iznosu 2.955,31 eura oduzme razmjerni trošak tuženika u iznosu 98,44 eura, dobije se iznos od 2.856,87 eura.

39 Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troška za zastupanje po punomoćnicima- odvjetnicima u razmjernom iznosu 2.856,87 eura, te troškova financijskog vještačenja u iznosu 265,44 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu 48,42 eura, ukupno 3.170,73 eura.

40.Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužiteljice

pun. tuženika