Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: Pn-16/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja JL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika AL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, izvanraspravno, 28. travnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od
1.500,00 EUR od dana 01.11.2025.g. pa do isplate
1.500,00 EUR a od dana 01.12.2025.g. pa do isplate
1.500,00 EUR a od dana 01.01.2026.g. pa do isplate
prema stopi određenoj čl. 29, st. 2. Zakona o obveznim odnosima i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u ostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine koja je identificirana kao zk.č.br. 2535/1, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 676 m2, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa]. Nadalje, tužitelj da je kao zakupodavac s tuženikom kao zakupoprimcem sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora - a koji je prostor sukladno navedenom ugovoru identificiran kao – “..prizemlje obiteljske kuće u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], veličine 35 m² koji se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora, parkinga ispred kuće, na kojem se može postaviti terasa za ugostiteljske potrebe od 50 m2..” Nadalje da je tuženik, kao zakupnik, počinio višestruke povrede ugovornih obveza, slijedom čega mu je tužitelj dana 04.09.2025.g.uputio opomenu pred otkaz ugovora o zakupu. Naime da je navedenom opomenom tužitelj detaljno i jasno specificirao sve utvrđene povrede te da je pozvao tuženika da bez odgode (najkasnije u roku od 15 dana od primitka opomene) prestane s daljnjim kršenjem ugovornih odredbi odnosno da svoje postupanje uskladi s preuzetim ugovornim obvezama. Naime, navedene povrede da se odnose na :
Nepropisno korištenje poslovnog prostora izvan radnog vremena proširenje korištenja prostora na nepripadajući dio nekretnine, prekomjernu buku i narušavanje javnog reda i mira, korištenje parkinga na dijelu nekretnine koji pripada tužitelju kao vlasniku iste, a koji nikada nije bio predmet ugovora o zakupu poslovnog prostora. Člankom 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora da je jasno određeno razdoblje korištenja poslovnog prostora (od 20. lipnja do 10. rujna), kao i radno vrijeme ugostiteljskog objekta sukladno važećoj dozvoli. No, unatoč navedenome, tuženik da je poslovni prostor koristio protivno ugovorenom i dozvoljenom radnom vremenu, iako da je na protupravno postupanje u više navrata bio upozoren od strane tužitelja, na koja upozorenja se u potpunosti oglušio. Tuženik da je koristio veću površinu parkinga od one koja mu je dana u zakup budući da je ugovorom o zakupu poslovnog prostora izričito utvrđeno pravo zakupa terase u površini od 50 m², dok je tuženik, osim ugovorene terase, koristio i dodatnu površinu koja da nije obuhvaćena predmetom zakupa. Naime, i na navedeno prekoračenje ugovorenih prava tužitelj da je tuženika u više navrata upozorio, međutim, tuženik se i na navedena upozorenja u potpunosti oglušio te je nastavio s protuugovornim korištenjem nekretnine tužitelja. Nadalje, tuženik da je svojim poslovanjem proizvodio prekomjernu buku koja je ometala redovan rad i odmor tužitelja, njegovih gostiju te ostalih susjeda. Nadalje ukazuje se kako je navedeno postupanje bilo osobito izraženo i problematično nakon isteka dozvoljenog radnog vremena ugostiteljskog objekta, a na što da je tuženik također bio izričito više puta upozoren, no također bez ikakvog učinka. Tuženik i njegovi gosti, bez suglasnosti tužitelja da su parkirali su motorna vozila na dijelu nekretnine koji da je u vlasništvu tužitelja, a koji nije obuhvaćen predmetom ugovora o zakupu poslovnog prostora (naime, navedenim postupanjem tuženik da je protupravno zadirao u posjed tužitelja, a posebno se ukazuje kako je navedena okolnost od strane tuženika nije sporna). Na temelju navedenog, tužitelj da je otkazao ugovor o zakupu poslovnog prostora – a budući isti ne želi dobrovoljno napustiti nekretninu tužitelja – isti je pokrenuo protiv tuženika parnični postupak radi iseljenja, a koji se vodi pred ovim sudom pod posl. brojem Ps-23/2025. Nastavno na navedeno, razvidno je kako je tuženik izvršio protupravno oduzimanje posjeda na način da se nije iselio nakon isteka otkaznog roka odnosno u trenutku kada je „nestao“ pravni temelj njegovog posjeda poslovnog prostora tužitelja. Naime, zbog navedene okolnosti tužitelj ovom tužbom potražuje štetu koja je tužitelju nastala opisanim protupravnim postupanjem od strane tuženika, a koja i dalje nastaje (izmakla korist) - budući tuženik da nije napustio predmet zakupa po isteku otkaznog roka. Dakle, ukazuje se kako da je tužitelj navedenu nekretninu mogao iznajmljivati (kako u dnevnom, tako i u dugoročnom najmu), a mogao je i poslovni prostor ponovno dati u zakup te bi očekivana zarada bila u skladu s visinom tržišne zakupnine i iznosila bi minimalno 1.500,00 EUR – a mjesečno. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Na temelju čl. 284. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP.), sud je dostavio primjerak tužbe od 25. veljače 2026. podnesen u ovom predmetu, tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. U tom pozivu sud je upozorio tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu odnosno da će u slučaju nedavanja pisanog odgovora na tužbu u određenom roku donijeti presudu zbog ogluhe.
3. Tuženik je uredno primio poziv za podnošenje odgovora na tužbu i to 9. ožujka 2026. ali u zadanom roku od 30 dana od dana primitka nije dostavio svoj odgovor na tužbu.
4. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio te činjenicama koje su opće poznate, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu. Stoga je sud sukladno čl. 331. b. ZPP donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) jer tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u određenom roku.
5. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO).
6. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., 107/25., dalje Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju prema specifikaciji troškova od 25. veljače 2026., priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7. t. 1. – 200,00 EUR, što uvećano za PDV 25% iznosi 250,00 EUR, te je odlučeno kao pod toč. II izreke.
7. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu jer u vrijeme donošenja ove odluke, tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu pa nema pravo zahtijevati naknadu troška sudske pristojbe u iznosu od 91,45 EUR-a, stoga je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
U Zadru 28. travnja 2026.
Sudski savjetnik
Sudac
Matej Zurak
Marko Baraka
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP- a. O žalbi odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. točka 3. ZPP -a.)
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
