REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1661/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice ĆUD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenice punomoćnika tužiteljice ĆU, odvjetničke vježbenice, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 6187994862, isplatiti tužiteljici ĆUD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 4.000,00 eura skupa s zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.400,00 eura teku od 11. kolovoza 2025. do isplate, a na iznos od 600,00 eura od 28. travnja 2026. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja. te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 550,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od

11. kolovoza 2025. do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 600,00 eura, tekućih od 11. kolovoza 2025. do 27. travnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.508,76 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 28. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 228,74 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆUD u tužbi od 17. rujna 2025. navodi da je dana 19. kolovoza 2022. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., kada je izlazila iz upravne zgrade i nogom zapela za neispravno postavljen gumeni otirač na stepenicama, zbog čega je izvrnula nogu i ozlijedila desni gležanj. Tužiteljici je priznata ozljeda na radu 23. ožujka 2023. Tužiteljica navodi da sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti prema općim propisima obveznog prava, a odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužiteljica obavljala posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužiteljica navodi da je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 11. kolovoza 2025. na koji tuženik nije odgovorio. Tužiteljica navodi da se liječila u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice, gdje su joj dijagnosticirali ozljede:

Laesio tenidi Peronealis post distorsionem art TC a.a.II, Laesio lig. calcaneo- fibularis i Avulsio apicis maleoli fbule dex. Tužiteljica dalje navodi da je uslijed ozljede gležnja trpjela jake i intenzivne fizičke bolove, strah od štetnog događaja i za ishod liječenja, dok posljedice ozljede osjeća i nadalje u vidu oteknuća i bolnosti desnog gležnja. Tužiteljica je morala mirovati, stavljati obloge i uzimati analgetike, držati nogu u povišenome položaju i koristiti štake. Tužiteljici je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, potražuje za pretrpljene bolove 1.800,00 eura, za pretrpljeni strah 1.400,00 eura, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 1.200,00, te za tuđu pomoć 600,00 eura, sveukupno 5.000,00 sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Podneskom od 22. siječnja 2026. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od te od tuženika konačno potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.550,00 eura, od čega za pretrpljene bolove 1.850,00 eura, za pretrpljeni strah 1.500,00 eura, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 600,00 eura, te za 120 sati tuđe pomoći i njege, po cijeni 5,00 eura po satu, ukupno 600,00 eura, sve zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2025. do isplate, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24. rujna 2025. priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, no osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da se radi o povredi takve vrste da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu kako je to u tužbi navedeno. Tuženik napominje da je kod tužiteljice došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Tuženik predlaže, radi eventualnog provođenja medicinskog vještačenja, da sud obveže tužiteljicu na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije koja je u svezi sa ozljeđivanjem, te na dostavu zdravstvenog kartona radi utvrđivanja zdravstvenog stanja tužiteljice prije nezgode kako bi se nedvojbeno utvrdila uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja tužiteljice i štetnog događaja. Nadalje, tuženik osporava zatraženi tijek kamata jer smatra da tužiteljici ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada je liječenje završeno. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu ozljede na radu (str. 4 - 7 spisa), u rješenje HZZO-a Klasa: UP/I-502-03/23- 02/960, Urbroj: 338-21-02-02-23-4 od 23 ožujka 2023. (str. 9 spisa), Izvješće Liječničkog povjerenstva HZZO-a (str. 10 spisa), te u liječničku dokumentaciju (str. 4 - 20 spisa). Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, specijalistu kirurgu, o čemu u spisu prileži pisani Nalaz i mišljenje od 15. siječnja 2026. (str. 34 – 35 spisa), a na ročištu glavne rasprave 1. travnja 2026. (str. 56 - 57 spisa), saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke, izvršen je uvid u izvornike medicinske dokumentacije tužiteljice priložene na str. 11 – 19 spisa, te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Tužiteljica je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživala 5.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od podnošenja odštetnog zahtjeva 11. kolovoza 2025. do isplate. Podneskom od 22. siječnja 2026. tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila u skladu sa Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te konačno na ime neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 4.550,00 eura sa zateznim kamatama, čime je smanjila tužbeni zahtjev. S obzirom da se tuženik u zakonskom roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (23. siječnja 2026., poleđina str. 53 spisa) nije izjasnio o smanjenju tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), navedeno djelomično povlačenje tužbe je dopušteno.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužiteljica pretrpjela 19. kolovoza 2022.

7. U postupku nije sporno da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja zaposlena kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da poslodavac tužiteljice kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz prijave ozljede na radu od 26. kolovoza 2022. (str. 4 - 7 spisa) proizlazi da je tužiteljica ĆUD kao zaposlenica trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, 19. kolovoza 2022. pretrpjela ozljedu na radu kada je na putu sa posla, nakon završetka smjene, prilikom izlaska iz upravne zgrade poslodavca pala i ozlijedila gležanj desne noge. Tužiteljici je hitna medicinska pomoć pružena u Kliničkoj bolnici Sestre Milosrdnice u Zagrebu, gdje joj je utvrđena ozljeda ''distorsio art. tc lat dex'', šifra prema važećoj klasifikaciji MKB-10 S93.4.

9. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao ozljedu tužiteljice šifre prema važećoj MKB S93.4 ozljedom na radu, i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 19. kolovoza 2022. šifre prema MKB S93.4 kao ozljedu na radu 23. rujna 2022., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 4 - 7 spisa).

10. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb Klasa: UP/I-502-03/23-02/960, Urbroj: 338-21-02-02-23-4 od 23 ožujka 2023. (str. 9 spisa) tužiteljici je priznata dopunska dijagnoza pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji S82.6 ozljedom na radu, a u vezi već priznate ozljede na radu pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S93.4 nastale 19. kolovoza 2022., te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Rješenju prileži Izvješće liječničkog povjerenstva HZZO-a od 20. ožujka 2023. (str. 10 spisa) u kojem isto ocjenjuje da je ozljeda tužiteljice od 19. kolovoza 2022. pod dijagnozom šifre S82.6 u uzročno posljedičnoj povezanosti sa opisanim načinom nastanka ozljede na radu i da se može priznati dopunskom dijagnozom. Tuženik nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv rješenja HZZO-a od 23. rujna 2022. i 23. ožujka 2023. podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega su predmetna rješenja HZZO-a postala pravomoćna. Pitanje jesu li ozljede koje je tužiteljica zadobila 19. kolovoza 2022. ozljede na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

11. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući prijavu ozljede radu s prilozima, kao i priloženu medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 11 – 19 spisa), za koju je na ročištu 1. travnja 2026. utvrđeno da je istovjetna izvornicima.

12. Radi utvrđivanja težine ozljeda tužiteljice te uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, specijalistu kirurgije, koji je 15. siječnja 2026. dostavio svoj pisani Nalaz i mišljenje (str. 34 – 35 spisa). U svom Nalazu sudski vještak navodi da je tužiteljica 19. kolovoza 2022. stradala na radnom mjestu i tom prilikom zadobila ozljede uganuća desnog skočnog zgloba i otkrhnuća vrška maleola desne lisne kosti. Hitna medicinska pomoć pružena joj je u KBC Sestre milosrdnice, gdje je učinjena kompletna obrada te postavljena dijagnoza uganuća skočnog zgloba. Tužiteljica se liječila kod kuće uz preporuku o mirovanju i poštedi noge te nošenju elastičnog zavoja kroz 3 tjedna. Na magnetnoj rezonanci od 17. siječnja 2023. utvrđeno je stanje nakon otkrhnuća lateralnog maleola. Liječenje i fizikalna terapija trajali su do 6. ožujka 2023. kada je utvrđeno da je hod uredan, a kretnje u punom opsegu. Na osobnom pregledu kod sudskog vještaka tužiteljica se žali na povremene bolove u skočnom zglobu i stopalu, najviše kod težih fizičkih napora, izraženije kod promjene vremena, a kod napora ili duljeg hodanja zglob otiče. Prema vlastitom iskazu imala je imobilizaciju sadrenom udlagom 10 dana, a pomoću štaka kretala se oko 30 dana. Sudski vještak je na pregledu tužiteljice utvrdio zaostala ograničena pokretljivost desnog skočnog zgloba kod fleksije-ekstenzije. Čučanj djelomičan i otežan kao i hod i stajanje na prstima i petama.

12.1. Sudski vještak zaključuje da je tužiteljica uslijed predmetne ozljede trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, te manjeg intenziteta 60 dana kumulativno. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je uslijed predmetne ozljede trpjela i strah i to primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjega 3 dana i manjeg 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za zdravlje i ishod liječenja. Kod tužiteljice je zbog oštećenja funkcionalnog statusa skočnog zgloba u obliku ograničenja pokretljivosti došlo do smanjenja životne aktivnosti za 4% trajno. Dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 60 dana, radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi, niti su tražile da sudski vještak Nalaz i mišljenje posebno usmeno obrazlaže.

14. Na ročištu 1. travnja 2026. (str. 56 - 57 spisa) saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stanke. Tužiteljica u bitnome navodi je u radnom odnosu kod poslodavca Hrvatske autoceste od 2008. godine na radnom mjestu suradnika, te da je 19. kolovoza 2022. na kraju radnog vremena, izlazila iz upravne zgrade poslodavca, te se spotaknula na gumeni otirač koji se nalazi na izlazu iz zgrade, odmah ispred glavnog ulaza, te je pala na obje ruke, prsima prema dolje, izvrnula je nogu i ozlijedila desni gležanj, što je vidjela i njezina kolegica NU koja joj je pomogla da ustane. Tužiteljica je odmah vidjela da nešto nije dobro sa desnom nogom, pozvala je taksi koji ju je odvezao u KBC Sestre milosrdnice. U bolnici su utvrdili da je ozlijedila desni gležanj, obavili su snimanje i nisu bili sigurni je li u pitanju uganuće ili prijelom. U dokumentaciji je navedeno da postoji koštani fragment veličine 5 mm. Stavili su joj longetu na nogu i poslali je kući sa uputom za mirovanjem, analgeticima, te da koristi štake za pomoć kod hodanja. Na kontroli za 10 dana doktorica je na temelju vizualnog pregleda utvrdila da nema prijeloma. Skinuli su joj longetu, ali noga je i dalje bila otečena i preporučili su joj da stavi elastični zavoj, i da dalje koristi štake, te da ide na fizikalne terapije, koje je obavila do ožujka 2023. Međutim, vidjela je da i dalje postoji oteklina i otišla privatno na magnetnu rezonancu desnog gležnja gdje su utvrdili da i dalje postoji taj koštani vršak u tkivu. Nakon završene terapije i dalje ima trajnih posljedica u desnom gležnju koje se očituju u oticanju kod trčanja ili većeg opterećenja, te je na gležnju zaostao edem koji se povremeno poveća nakon većih opterećenja. Za vrijeme liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova npr. pripreme hrane, higijene, kod odlaska u nabavu, koju su joj pružali suprug i djeca. Tužiteljica dodaje da prije ovoga događaja nije imala zdravstvenih problema sa desnim gležnjem i općenito desnom nogom.

15. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je isti logičan, životan i uvjerljiv, te suglasan sa dokumentacijom u spisu.

16. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica kao zaposlenica trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o. 19. kolovoza 2022. pretrpjela ozljedu na radu kada je na putu sa posla, nakon završetka smjene, izlazila iz upravne zgrade poslodavca te se spotaknula na gumeni otirač koji se nalazi na izlazu iz zgrade, pala i ozlijedila gležanj desne noge. Tužiteljici je hitna medicinska pomoć pružena u Kliničkoj bolnici Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Tužiteljici je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO-a 23. rujna 2022. za dijagnozu prema MKB-10 šifre S93.4, te rješenjem HZZO-a od 23. ožujka 2023. za dijagnozu prema MKB-10 šifre S82.6.

17. 1. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije, iskaza tužiteljice te nalaza i mišljenja sudskog vještaka, utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela ozljedu uganuća desnog skočnog zgloba i otkrhnuća vrška maleola desne lisne kosti. Liječenje tužiteljice završeno je odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo do 6. ožujka 2023., kada je tužiteljica završila sa fizikalnim terapijama. Po završenom liječenju kod tužiteljice su uslijed predmetne ozljede na radu od 19. kolovoza 2022. zaostale trajne posljedice zbog oštećenja funkcionalnog statusa skočnog zgloba u obliku ograničenja pokretljivosti koje joj smanjuju životnu aktivnost trajno za 4%. Trajne posljedice očituju se u oticanju kod trčanja ili većeg opterećenja desnog gležnja, u povremenim bolovima te zaostalom edemu koji se povremeno povećava nakon opterećenja. Tužiteljica je uslijed predmetnih ozljeda trpjela i fizičke bolove i to jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, te manjeg intenziteta 60 dana kumulativno, te je trpjela i strah i to primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljede, zatim sekundarni strah uslijed brige za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 4 dana, te kasni strah slabijeg intenziteta 30 dana kumulativno. Tužiteljici je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata kroz 60 dana, sveukupno 120 sati, za obavljanje svakodnevnih poslova, održavanje higijene, pripremu hrane, nabavu i slično, a koju su joj pružali suprug i djeca.

18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužiteljici uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik.

20. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužiteljice, niti je tuženik iste dokazao.

22. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, i strah, te duševne boli zbog smanjenja životna aktivnosti, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 1.800,00 eura. Nadalje, imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. Uslijed navedenih ozljeda tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 4 % zbog čega trpi duševne boli. Imajući u vidu mlađu životnu dob tužiteljice (rođena 1981. godine), očekivani životni i radni vijek, kao i lokalitet ozljeda, sud je utvrdio da tužiteljici na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 eura.

24. Sud se prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade tužiteljici vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi pri odmjeravanju takve naknade, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine, kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani, pa do donošenja presude.

25. Slijedom navedenoga tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos naknade neimovinske štete od 3.400,00 eura (1.800,00 eura za pretrpljene fizičke boli, 1.000,00 eura za pretrpljeni strah, te 600,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti).

26. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći od ukupno 120 sati. S obzirom da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu. kako je predložila tužiteljica, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud utvrdio da tužiteljici s ove osnove, za 120 sati tuđe nestručne pomoći pripada ukupan iznos od 600,00 eura.

27. Slijedom navedenoga tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 4.000,00 eura, stoga je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 550,00 eura, tužbeni zahtjev tužiteljice, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužiteljica na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od 11. kolovoza 2025., kao dana kada je po vlastitom navodu podnijela odštetni zahtjev, što tuženik nije osporavao, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 3.400,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

29. U odnosu na zatraženi tijek kamate na iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. kolovoza 2025., utvrđuje se da se ne radi o pravičnoj novčanoj naknadi neimovinske štete koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 600,00 eura i to od 11. kolovoza 2025. do dana koji prethodi donošenju presude 27. travnja 2026.

30. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 4.550,00 eura djelomično prihvaćen u iznosu od 4.000,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

31. Sud je utvrdio da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela s 87,91% (4.000,00 eura u odnosu na 4.550,00), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, dakle ukupno 93,95 %. Tuženik je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 12,09 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 6,04 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na 87,91 % priznatih troškova.

32. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena je u visini od 100 bodova, odnosno sukladno Tbr 54 OT u iznosu od 200,00 eura. Tužiteljici je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. siječnja 2026. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 12. studenoga 2025., 12. prosinca 2025. i 1. travnja 2026. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr 9/3 OT).

33. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 19. prosinca 2025. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, a uplate provjerava sud po službenoj dužnosti, stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

34. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni trošak u visini od 1.100,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljici pripada pravo na 87,91 % priznatih troškova, odnosno 1.208,76 eura (87,91% od 1.375,00 eura), uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmila tužiteljica u visini od 300,00 eura, sveukupno 1.508,76 eura, dok je u preostalom iznosu od 228,74 eura zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku