Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1824/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6d , protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, zastupane po zakonskom zastupniku OGDO iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. travnja 2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 28. travnja 2026. godine,

presudio je

I Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo obrane, isplatiti tužitelju JS, iz [adresa], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 38,02 eura (slovima: tridesetosam eura i dva centa) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 8,64 EUR od 16.12.2019. godine do isplate,

- na iznos 21,83 EUR od 16.07.2020. godine do isplate,

- na iznos 6,88 EUR od 16.08.2020. godine do isplate,

- na iznos 0,01 EUR od 16.04.2022. godine do isplate,

- na iznos 0,02 EUR od 16.05.2022. godine do isplate,

- na iznos 0,02 EUR od 16.08.2022. godine do isplate,

- na iznos 0,03 EUR od 16.12.2022. godine do isplate,

- na iznos 0,01 EUR od 16.03.2023. godine do isplate,

- na iznos 0,09 EUR od 16.06.2023. godine do isplate,

- na iznos 0,10 EUR od 16.08.2023. godine do isplate,

- na iznos 0,04 EUR od 16.02.2024. godine do isplate,

- na iznos 0,12 EUR od 16.06.2024. godine do isplate,

- na iznos 0,15 EUR od 16.07.2024. godine do isplate,

- na iznos 0,06 EUR od 16.08.2024. godine do isplate,

- na iznos 0,02 EUR od 16.12.2024. godine do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo obrane, isplatiti tužitelju JS, iz [adresa], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor neto iznos od 1.386,54 eura (slovima: tisućutristoosamdesetšest eura i pedesetčetiri centa) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , tekućim:

- na iznos 115,97 EUR od 16.12.2019. godine do isplate,

- na iznos 91,14 EUR od 16.07.2020. godine do isplate,

- na iznos 20,64 EUR od 16.08.2020. godine do isplate,

- na iznos 41,61 EUR od 16.06.2021. godine do isplate,

- na iznos 10,22 EUR od 16.07.2021. godine do isplate,

- na iznos 60,70 EUR od 16.08.2021. godine do isplate,

- na iznos 52,16 EUR od 16.09.2021. godine do isplate,

- na iznos 35,55 EUR od 16.04.2022. godine do isplate,

- na iznos 102,84 EUR od 16.05.2022. godine do isplate,

- na iznos 47,21 EUR od 16.07.2022. godine do isplate,

- na iznos 50,57 EUR od 16.08.2022. godine do isplate,

- na iznos 37,52 EUR od 16.12.2022. godine do isplate,

- na iznos 12,60 EUR od 16.02.2023. godine do isplate,

- na iznos 14,28 EUR od 16.03.2023. godine do isplate,

- na iznos 29,35 EUR od 16.04.2023. godine do isplate,

- na iznos 36,20 EUR od 16.05.2023. godine do isplate,

- na iznos 33,38 EUR od 16.06.2023. godine do isplate,

- na iznos 45,97 EUR od 16.08.2023. godine do isplate,

- na iznos 37,18 EUR od 16.11.2023. godine do isplate,

- na iznos 41,07 EUR od 16.12.2023. godine do isplate,

- na iznos 27,44 EUR od 16.01.2024. godine do isplate,

- na iznos 30,34 EUR od 16.02.2024. godine do isplate,

- na iznos 13,85 EUR od 16.03.2024. godine do isplate,

- na iznos 51,22 EUR od 16.05.2024. godine do isplate,

- na iznos 60,35 EUR od 16.06.2024. godine do isplate,

- na iznos 125,94 EUR od 16.07.2024. godine do isplate,

- na iznos 46,54 EUR od 16.08.2024. godine do isplate,

- na iznos 95,44 EUR od 16.09.2024. godine do isplate,

- na iznos 19,26 EUR od 16.12.2024. godine do isplate, u roku 15 dana III Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA naknaditi tužitelju RS parnični trošak u iznosu od 2.537,50 € sa zateznim kamatama tekućim od 28.04.2026.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19.12.2024. navodi da je zaposlen kod tužene, u MORH -u, na poslovima djelatne vojne osobe (dalje: DVO). U razdoblju od 08.11.2019. do 08.11.2024. tužena tužitelju nije isplaćivala naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima, zbog čega mu je isplaćen iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji mu pripada. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio tuženoj putem nadležnog državnog odvjetništva radi pokušaja mirnog rješenja spora, ali je nadležno Državno odvjetništvo odbilo zahtjev tužitelja. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženoj, za MORH isplatiti tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor, za razdoblje od 08.11.2019. do 08.11.2024. neutvrđeni bruto iznos, koji će tužitelj precizirati, odnosno urediti nakon provedenog financijskog vještačenja, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz obvezu tužene da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog osnovnog financijskog vještačenja i dodatnog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., tužitelj je podneskom od 12.03.2026. postavio konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod točkama I i II. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tužena navodi da tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljem članka 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („ Narodne novine“, broj: 30/18) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 70/18) u utuženom razdoblju od 8. studenoga 2019. do 8. studenoga 2024. U razdoblju od siječnja 2019. do kolovoza 2021. tužitelju je isplaćivana naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljem gore citiranog Pravilnika, a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi pr ipada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Naime, naknada plaće za godišnji odmor tužitelju je od 25. siječnja 2019. do kolovoza 2021. isplaćivana sukladno odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 70/18), kojim je normirano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne plaće u prethodna tri mjeseca . Prilikom izračuna uspoređivani su iznosi isplaćenog godišnjeg odmora tekućeg mjeseca i iznos godišnjeg odmora na temelju prosječene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije godišnjeg odmora uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju naknadu plaće. Ako je djelatnik više primio na bazi tekućeg mjeseca, što je za njega povoljnije, nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a što je slučaj s predlagateljem, pa u tom smislu za navedeno razdoblje mu ne pripada razlike plaće za godišnji odmor. Nakon kolovoza 2021. do 25. siječnja 2024. naknada plaće za godišnji odmor tužitelju je isplaćivana sukladno odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama mjeseca, što nesporno proizlazi iz Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 70/18“), odnosno u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, što nesporno proizlazi iz očitovanja financijske službe te platnih lista. Tuženik dostavlja platne liste tužitelja za razdoblje od kolovoza 2019. do studenog 2024. na kojoj su prikazane vrste primanja, njihove šifre, mjesečni sati i iznosi za isplatu, odnosno sva primanja isplaćena djelatniku u navedenom periodu. Služba za operativne financijske poslove obračun i isplatu plaće vrši temeljem zbirne mjesečne evidencije radnog vremena koju popunjava postrojba u kojoj djelatnik radi, te istu dostavlja nadležnom Operativnom odjelu za financije na isplatu (OOF Zagreb, Split, Osijek ili Karlovac). Prema tome, sve što je postrojba upisala i dostavila OOF-u na isplatu, vidljivo je na dostavljenim platnim listama. Tuženik dostavlja izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Iz istog je vidljivo (kolona 16 i 17) da je potraživanje tužitelja neosnovano. Izračun razlike naknade za godišnji odmor izrađen je temeljem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 70/18) te isti obuhvaća period od srpnja 2018. do kolovoza 2021. Od 1. kolovoza 2018. pri isplati naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje se Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 70/18). Prilikom izračuna uspoređivani su iznosi isplaćenog godišnjeg odmora tekućeg mjeseca i iznos godišnjeg odmora na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije godišnjeg odmora uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju naknadu plaće. Usporedbom ta dva iznosa uzeto je u obzir ono što je povoljnije za djelatnika, sukladno Pravilniku. Ako je djelatnik više primio na bazi tekućeg mjeseca, što je za njega povoljnije, nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (npr. u slučajevima ako se plaća ne mijenja, onda je naknada isplaćena na bazi tekućeg mjeseca i /ili prosjeka tri mjeseca ista, ali može se dogoditi da je npr. zbog povećanja minulog došlo do veće plaće u tekućem mjesecu, pa je povoljnija plaća tog tekućeg mjeseca). Temeljem važećih propisa, tuženik je u izračun uključio sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad (s dodacima i minulim radom) koja je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije mjeseca u kojem je koristio godišnji odmor (kolona 2). Zbroj bruto plaća ta tri mjeseca podijelili smo s 3 (kolona 3), dobiveni iznos prosječne bruto plaće podijelili s fondom sati mjeseca u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor (kolona 5). Dobivenu vrijednost bruto satnice pomnožili sa satima godišnjeg odmora koji je djelatnik koristio u tom mjesecu. Na taj način utvrđen je ukupan bruto iznos naknade (sa svim dodacima i minulim radom) koja djelatniku pripada za godišnji odmor (kolona 7). Sukladno zaključcima Zajedničke komisije, kada je djelatnik, koji mjesec prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju, u izračun smo uzimali mjesece u kojima nije bio na bolovanju. Nadalje, obzirom se iz kartice djelatnika ne vidi podatak o minulom radu, koji se odnosi samo na sate godišnjeg odmora, iznose plaćenog godišnjeg odmora (koji je u kartici djelatnika prikazan bez minulog rada) (kolona 8) pomnožili smo s postotkom minulog rada koji djelatnik ima u tom mjesecu (kolona 9) te na taj način utvrdili iznos već plaćenog godišnjeg odmora s minulim radom (kolona 10). Također, djelatnicima kojima je za vrijeme godišnjeg odmora isplaćivan stalni dodatak u cjelokupnom mjesečnom kao u ovom slučaju, djelatniku je isplaćen dodatak za djelatnu vojnu službu. Satnicu isplaćenih dodataka utvrdili smo na način da iznos dodatka (kolona 11) podijelimo s brojem sati mjeseca (kolona 4) u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor. Dobivenu satnicu pomnožimo s brojem sati godišnjeg odmora koje djelatnik koristi u tom mjesecu. Dobiveni iznos (kolona 13) predstavlja iznos već isplaćenog dodatka za vrijeme kad je djelatnik bio na godišnjem odmoru. Bruto razlika naknade plaće za godišnji odmor (kolona 14) koja pripada djelatniku, je ukupan bruto iznos naknade (sa svim dodacima i minulim radom), umanjena za već isplaćen bruto iznos naknade sa minulim radom i umanjena za iznos isplaćenog dodatka na plaću za vrijeme kad je djelatnik bio na godišnjem odmoru, jer mu je isplaćen u cijelom mjesečnom iznosu bez obzira na sate godišnjeg odmo ra, a kako mu za sate godišnjeg odmora pripada prosjek iz prethodna tri mjeseca, u koji je već dodatak uključen, za iste sate ne može dobiti „dupli“ dodatak. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljev zahtjev od 08.11.2024. za mirno rješenje spora, (str.4-5 spisa), u očitovanje OGDO u Zagrebu od 13.12.2024. na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora (str. 6-7 spisa), u Odluku MORH, OS RH, Zapovjedništvo za potporu broj Klasa: 811-01/22-01/04 od 03.06.2022. (str. 8 spisa), u obračun plaće za tužitelja (str. 9-19, 25-165 spisa), u tuženikov obračun tužiteljeve tražbine (str. 166-167 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 210-215 spisa), proveden je dokaz Dodatnim financijskim vještačenjem po istom vještaku (str. 300-304 spisa),

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora, je zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 08.11.2019. do 08.11.2024.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u MORH-u na poslovima djelatne vojne osobe.

10. U članu 142. Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019., 155/2023, 158/2023, 14/2024), propisano je da DVO za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

11. Članom 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 30/18) od 07.04.2018. izmijenjen je član 142. istog Zakona te je usklađen s kogentnom odredbom čl. 81. Zakona o radu/14 na način da je sada pripisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

12. U članu 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18), kojima je propisano da DVO pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

13. U čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određene Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad).

14. Zakonom o porezu na dohodak pročišćeni tekst (NN 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24), u čl. propisano je što se smatra primicima po osnovi nesamostalnog rada, odnosno plaćom pa je navedeno, između ostalog, da se plaćom smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa, te svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je tim Zakonom drugačije uređeno.

15. Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi koja je stupila na snagu 01.05.2018., tužena tužitelju isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, stražarskoj službi i dežurstvu kao posebne oblike rada.

16. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona u službi u oružanim snagama RH, (NN 30/2018) iza čl. 149. Zakona o službi u oružanim snagama RH dodan je član 149. i naslov iznad njega koji glasi: "Naknade za posebne oblike rada u službi". Navedenim članom propisuje e se da DVO pripada pravo za naknadu za posebne oblike rada u službi. Posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Pod radom u terenskim uvjetima podrazumijevaju se vježbe, obuka i izobrazba na vojnim poligonima, uređenje i priprema vojnih i civilnih lokacija i terena, uklanjanja posljedica elementarnih nepogoda, dekontaminacija i asanacija terena, te druge slične aktivnosti koje se provode na zemljištu, akvatoriju i podzemlju izvan vojnih lokacija uobičajenog smještaja i rada u trajanju dulje od 10 sati. Pod stražarskom službom podrazumijeva se unutarnja služba nam ijenjena za fizičko osiguranje objekata, materijalnih sredstava i ljudi u skladu s propisom kojim se uređuje stražarska služba u Oružanim snagama. Pod dežurstvom se podrazumijeva dežurstvo u funkciji unutarnje službe koje se provodi u Oružanim snagama u skladu s propisom kojim se uređuje unutarnja služba u Oružanim snagama. Naknada za posebne oblike rada isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično. Naknada za posebne oblike rada kolji su navedeni, ne smatra se oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnoga rada u skladu s Propisima o porezu na dohodak. Iz toga proizlazi da se radi o naknadi za obavljeni rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja kao što su trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje i slično, jer se naknada tih materijalnih troškova ne bih vrednovala u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor. U ostalom u to u ovom predmetu nije niti traženo. Naknada za rad u stražarskoj službi, za rad u terenskim uvjetima i za rad u službi dežurstva propisana je u neto iznosu, što je odredio zakonodavac.

17. U presudi Vrhovnog suda RH Rev -1151/2024-a od 10.09.2024.. izneseno je pravno shvaćanje da DVO pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovno m radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu vježbu. Dodaje se i da ako svaka DVO kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodataka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme DVO, te kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.

18. Osnovni prijepor između stranaka je koje naknade se uračunavaju, odnosno koje naknade predstavljaju naknadu za rad. Tužena RH smatra da naknada za rad u terenskim uvjetima, naknada za rad u stražarskoj službi, kao i naknada za rad u službi dežurstva ne predstavljaju naknadu za obavljeni rad u smislu plaće te se ne mogu uračunati u pod "sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad". Tužitelj smatra suprotno te smatra da se iznosi s osnova naknade za rad tužitelja koji se isplaćuju u neto iznosu, a koji se odnose na naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva, trebaju uzeti u obzir prilikom izračuna naknade plaće kao da je DVO radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

19. Uvidom u platne liste za tužitelja, te u obračune naknade za stražarsku službu tužitelja u utuženom razdoblju (str. 25-165 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj JS u utuženom razdoblju imao čin pozornika te da je radio na radnom mjestu pozornika, da mu je prilikom obračuna plaće obračunat postotak odnosno dodatak za minuli rad (radni staž), te dodatak za vojnu službu. Također utvrđeno je da je u gotovo cijelom razdoblju tužitelj ostvarivao primanja vezano za naknadu za stražarsku službu koju je obavljao tijekom redovnih radnih dana te tijekom subota, nedjelja, blagdana. Uvidom u naprijed navedenu dokumentaciju utvrđeno je i da su naprijed navedeni dodaci za minuli rad, i dodatak za vojnu službu iskazani u bruto iznosu, a da je naknada za stražarsku službu iskazana u neto iznosu. Kod djelatnih vojnih osoba postavlja se pitanje da li stražarska služba ulazi u naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i da li se taj dodatak smatra redovitim dijelom plaće. Naknada plaće za godišnji odmor računa se prema prosjeku plaće u prethodnom razdoblju, najčešće zadnja tri mjeseca, i obuhvaća sve stalne i redovite primitke koje radnik prima za svoj rad. Postav lja se pitanje kada stražarska služba ulazi odnosno kada se računa u naknadu plaće za godišnji odmor. Dodatak za stražarsku službu ulazi u naknadu za godišnji odmor ako se stražarska služba obavlja kontinui5rano ili redovito, ukoliko stražarska služba predstavlja uobičajeni dio radnih obaveza te ukoliko radnik redovito prima taj dodatak u promatranom odnosno utuženom razdoblju. U tom slučaju naknada za stražarsku službu se smatra dijelom redovne plaće. S druge strane dodatak za stražarsku službu ne ulazi u naknadu za godišnji odmor ako je stražarska služba bila povremena ili iznimna, ako taj doda tak nije imao karakter stalnosti ili nije isplaćivan u razdoblju koje se uzima za izračun prosjeka. Imajući u vidu sudsku praksu svi dodaci koji su stalni i predvidivi ulaze u osnovicu za godišnji odmor. Ključno je da imaju obilježje redovitosti, a ne sam naziv dodatka. Ako je djelatna vojna osoba redovito bila u stražarskoj službi onda dodatak ulazi u naknadu za godišnji odmor, a ako je djelatna vojna osoba samo povremeno bila u stražarskoj službi onda taj dodatak ne ulazi u obračun odnosno izračun naknade za godišnji odmor. Iz naprijed navedene dokumentacije proizlazi da je tužitelj JS u utuženom razdoblju redovito bio u stražarskoj službi, pa ovaj sud smatra da se dodatak odnosno naknada za stražarsku službu, bez obzira što se radi o neto primanju, ulazi u naknadu za godišnji odmor. Plaća djelatne vojne osobe, odnosno općenito plaća nije samo osnovica nego uključuje osnovnu plaću, dodatke za posebne uvjete rada kao što su primjerice stražarska služba, noćni rad, rad blagdanom odnosno u plaću ulazi sve što radnik redoviti prima za svoj rad. Dodatak za stražarsku službu je dio plaće ako se isplaćuje za obavljeni rad, a posebno ako je ta služba redovita sastavnica odnosno komponenta radnog mjesta. Drugim riječima to nije neka posebna naknada izvan plaće, već bi se mogao smatrati varijabilnim dijelom plaće. Dakle nije bitan naziv dodatka nego njegova redovitost i povezanost sa radom, a što je u korektnom slučaju po mišljenju ovog suda dokazano. Stražarska služba je dodatak na plaću. Ako je redovita smatra se dijelom plaće u punom smislu.

20. Provedenim Dodatnim knjigovodstveno - financijskim vještačenjem, vještak Ručević vještačenja d.o.o. sačinio je izračun prema prijedlogu tužitelja i to izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u odnosu na utuženom razdoblju isplaćene neto naknade za posebne oblike rada (naknada za stražarsku službu prikazana u stupcu "h") s time da je ostavio sudu da odluči o pravnom pitanju treba li ili ne prilikom izračuna naknada plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzeti u obzir i neto naknade, a to je u konkretnom slučaju naknada za stražarsku službu. U konkretnom slučaju kao sporan primitak tužitelja ukazuje se naknada za stražarsku službu. Po mišljenju ovog suda radi se o naknadi za obavljeni rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova tužitelja. Okolnost što je naknada za navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je zakonodavca, no takvo uređenje ne isključuje vrednovanje te naknade kao plaće i ne znači da se ne uračunava u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

21. Tužena se protivila nalazu i mišljenju iz dodatno knjigovodstveno financijskog vještačenja navodeći da naknada za stražarsku službu ne predstavlja bruto primitak tužitelja, a s obzirom da se plaća obračunava u bruto iznosu ne može ući niti u obračun plaće za godišnji odmor. Vještak je svoj izračun u Dodatnom financijskom vještačenju a u kojem je sačinio novi izračun prema prijedlogu tužitelja, jer to u osnovnom nalazu i mišljenju nije učinjeno, te u kojem se očitovao na prigovore tužene, sačinio na način da je naveo da ako se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava isključivo u odnosu na obračunate i isplaćene bruto plaće tada ne isplaćene razlike naknada plaće za godišnji odmor tužitelja u razdoblju od 8.11.2019. do 8.11.2024. iznose 38,02 eura koji iznos predstavlja zbroj kunskih konvertiranih iznosa u valuti eur, uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja 1 € = 7,53450 kuna. Ako se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava u odnosu na obračunate i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada tada ne isplaćene razlike bruto naknada plaće za godišnji odmor u navedenom razdoblju iznose ukupno 38,02 eura, a ne isplaćene neto naknade za godišnji odmor tužitelja za isto razdoblje iznosi ukupno 1.386,54 eura odnosno navedeni iznos predstavlja zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti eur. Pojedini iznosi bruto razlika dani su u stupcu "r" Tabele 1 iz osnovnog nalaza a neto razlika u stupcu "h" Tabele 2 iz dodatnog financijskog vještačenja. Datumi dospijeća pojedini mjesečnih iznosa razlika dani su u stupcu "s" Tabele 1 iz osnovnog nalaza i stupcu "i" Tabele 2 iz dodatnog nalaza i mišljenja. Niti jedna stranka nije prigovarala matematičkom izračunu, već j e osnovni prijepor između stranaka kao što je ranije navedeno bio u tome da je tužena smatrala da isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, a to je u konkretnom slučaju naknada za stražarsku službu ne ulazi u naknadu pače za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Sud je prihvatio osnovni nalaz i mišljenje vještaka i dodatno vještačenje kao valjanu osnovu za donošenje odluke u ovom predmetu, s time da je svoju odluku temeljio na dodatnom knjigovodstveno - financijskom vještačenju u kojem je vještak sačinio izračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunavajući je u odnosu na obračunate i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, ovaj sud smatra da je ta druga varijanta izračuna u skladu sa naprijed navedenim odnosno sa trenutnom sudskom praksom. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 12.03.2026 kao pravno osnovan, te je donio odluku kao u izreci ove presude pod I i II.

22. Na dosuđene glavnice naknade za korištenje godišnjeg odmora i u bruto i u neto iznosu, po mjesecima, teku zatezne kamate od dana dospijeća do isplate, a kao dan dospijeća je naznačen 16-ti u mjesecu za prethodni mjesec što je u skladu s čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo . To se odnosi na potraživanje tužitelja koje je tužitelju dosuđeno pod točkom I izreke odnosno odnosi se na potraživanje naknade plaće za godišnji odmo r iskazano u bruto iznosu, a ne odnosi se na potraživanje plaće za godišnji odmor iskazano u neto iznosu, odnosno u točki II izreke.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl.154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, podmiriti će se takvi troškovi prema toj tarifi.

24. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 320, 426 spisa).

25. Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je tužena dužna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

26. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 1.424,56 eura (38,02 eura + 1.386,54 eura). Tužitelju je priznat sljedeći trošak: sastava prijedloga za mirno rješenje spora (Tbr. 32 toč. 1. važeće OT) u visini od 100 bodova; za sastav tužbe (Tbr. 7 st. 1. toč 1. važeće OT) u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 08.01.2025., 18.09.2025., 14.11.2025. i 12.03.2026. (Tbr 8 st. 1. važeće OT) u visini od 100 bodova za svaki; za sastav podneska od 26.03.2025. (Tbr. 8 st. 4. važeće OT) u visini od 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 12.03.2025. i 14.04.2026. (Tbr. 9.st. 1. važeće OT) u visini od 100 bodova za svaki; za pristup na ročište za objavu presude (Tbr. 9 st. 3 važeće OT) u visini od 50 bodova. To ukupno iznosi 875 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Ukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.750,00 eura. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV (Tbr.42. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, što je daljnjih 437,50 €. Nadalje, tužitelju je priznat trošak predujma za knjigovodstveno - financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.537,50 eura.

27. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 28. travnja 2026. g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

28. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja – odvjetnik Anto Pecirep iz Zagreba

- zz tužene RH – OGDO iz Zagreba