REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1588/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja KUNIĆ GRADNJA d.o.o. Zagreb, Potočnjakova 1, OIB: 25652726362, kojeg zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PONDELJAK d.o.o. Zagreb, Nemčićeva 2/1, OIB: 02124265079, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-321/2024 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-321/2024 od 18. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-321/2024 od 18. prosinca 2025. Trgovački sud u Zagrebu održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-298/2020 od 26. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 10.582,31 eura i troškove ovršnog postupka u iznosu od 323,07 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.814,54 eura (točka II. izreke).

2. Ovako je prvostupanjski sud odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) jer je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tužitelj za tuženika izvršio radove na uređenju poslovnih prostora terenskih jedinica HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., da je tužitelj tuženiku izdao račun broj 01/1-1 od 13. siječnja 2020. koji je tuženik primio, nije ga osporio i nije platio iznos od 10.582,31 eura. Prvostupanjski sud donosi odluku o tužbenom zahtjevu na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), o platnom nalogu je odlučio na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a, a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 617,76 eura. U žalbi u bitnome navodi da i dalje tvrdi da je platio tužitelju sve izvedene radove na temelju dva ranija računa i to je jedini razlog zašto predmetni račun nije plaćen, da iz tog razloga tuženik nije proknjižio predmetni račun te na temelju tog računa nije tražio odbitak pretporeza, a ne postoji niti jedan racionalan razlog da tuženik ne bi koristio pravo na odbitak pretporeza po spornom računu. Osporava i odluku o troškovima postupka jer je sud protivno odredbi čl. 8. t. 1. Tarife tužitelju priznao 5 obrazloženih podnesaka te mu je priznao i trošak sastava podnesaka 1. travnja 2021., 19. svibnja 2021., 15. srpnja 2021., protivno odredbi čl. 155. ZPP -a, a ti su se podnesci mogli priznati eventualno prema čl. 8. t. 4. Tarife.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne navodi koje bi to konkretno povrede parničnog postupka bile počinjene. Predmetna presuda je razumljiva te se može ispitati, a sadrži navedene razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. U ovom postupku je ranije donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Povrv-2354/2020 od 8. prosinca 2022. kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 10.582,31 eura i troškove ovršnog postupka u iznosu od 323,07 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos ovršnog troška od 4,98 eura i predvidivi trošak u iznosu od 54,75 eura, sve sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.498,97 eura (točka III. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 132,72 eura kao neosnovan (točka IV. izreke). Na tu je presudu tuženik uložio žalbu koju je ovaj sud ocijenio osnovanom te je odlukom ovog suda poslovni broj Pž-2095/2023-2 od 27. veljače 2024. ukinuta presuda prvog stupnja u pobijanim točkama I. i III. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Predmet spora je tužiteljevo potraživanje u iznosu od 10.582,31 eura na ime izvedenih radova koje je tužitelj za tuženika izveo na uređenju poslovnih prostora terenskih jedinica HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Tužitelj je za izvedene radove izdao tri računa – prvi račun broj 27-1-1- od 26. kolovoza 2019. na iznos od 70.000,00 kn koji je plaćen, drugi račun broj 33-1-1 od 9. listopada 2019. na iznos od 126.800,00 kn koji je djelomično plaćen (ostao je neplaćen iznos od 800,00 kn) te treći račun broj 01-1-1 od 13. siječnja 2020. na iznos od 79.732,42 kn koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku. Tužitelj tvrdi da su tim računom obračunati radovi koji nisu plaćeni i koji radovi se ne odnose na radove koji su plaćeni po prva dva računa, a tuženik tvrdi da je sve izvedene radove platio u prethodno izdana dva računa, u ukupnom iznosu od 196.000,00 kn.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da su utuženi radovi izvedeni u cijelosti, da je tužitelj izvodio određene radove za tuženika u iznosu od 196.000,00 kn, da je taj iznos plaćen tužitelju, kao i da su utuženi radovi naplaćeni od strane HEP-a tuženiku.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud primijenio pravila o teretu dokaza iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a i da je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i to ocjenom isprava u spisu – računa, kartica partnera, troškovnika – ponude, e-mail korespondencije, troškovnika izvedenih radova, dopisa porezne uprave i knjige URA te iskaza zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka ŽG, AG i RG i građevinskim vještačenjem po vještaku Dariu Šereru, utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj za tuženika izvodio radove u vrijednosti od 10.582,31 eura, izdao je račun broj 01-1-1 od 13. siječnja 2020. kojem tuženik nije prigovorio i koji nije platio. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a, odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio je o platnom nalogu.

12. Pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilna je primjena materijalnog prava te je pravilna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud iz isprava koje prileže spisu, iskaza svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka, kao i iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka da zbroj vrijednosti radova navedenih u računima broj 27-1-1 od 26. kolovoza 2019. i broj 33-1-1 od 9. listopada 2019. iznosi ukupno 196.800,00 kn, što je manje od ukupno ugovorenog iznosa prema dokumentaciji priležećoj sudskom spisu od 449.697,00 kn te preostaje razlika vrijednosti radova od 252.897,00 kn, da utuženi račun broj 01-1-1 od 13. siječnja 2020. ne sadrži iste radove koji su obrađeni u računima broj 27-1-1 od 26. kolovoza 2019. i 33-1-1 od 9. listopada 2019. već se odnosi na preostale izvedene radove iz ugovorne obveze.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da tuženik nije imao prigovore na sadržaj isprava, nije imao prigovore na iskaze svjedoka te nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženikove tvrdnje da je platio tužitelju sve izvedene radove na temelju dva ranija računa i da je to jedini razlog zašto predmetni račun nije plaćen, da iz tog razloga tuženik nije proknjižio predmetni račun te na temelju tog računa nije tražio odbitak pretporeza, su neosnovane i nedokazane.

14. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a). Neosnovano tuženik navodi u žalbi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. t. 1. Tarife jer je priznao naknadu za sastav 5 obrazloženih podnesaka, budući da je u ovom postupku ranije ukinuta odluka pa se sukladno Tbr. 8. t. 6. postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz tog tarifnog broja.

15. Kako tuženik nije s uspjehom osporio pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda te nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu te potvrditi presudu prvog stupnja sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović