REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-434/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PRIMOŠTEN d.d. iz Primoštena, Raduča 11, OIB 77587041388, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lovrić Novokmet i Smrček d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženice CSILLA MAGDOLNA VITEZYNE GOMBOS iz Mađarske, Ganz utca 6, Budimpešta, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika LASZLO VŠ iz [adresa]. 50, Budimpešta, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 42.597,18 eura, odlučujući o drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-75/2022 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-75/2022 od 20. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke u odnosu na drugotuženika i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-75/2022 od 20. listopada 2025. naloženo je tuženicima u roku od petnaest dana solidarno platiti tužitelju iznos od 42.597,18 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); naloženo je tuženicima u roku od petnaest dana solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 18.274,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj za isplate odnose (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio primjenom odredaba čl. 252. st. 2. i čl. 273. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) jer je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tuženik, kao raniji član uprave tužitelja, omogućio tuženici da sklopi ugovor o radu, iako je znao da ona neće obavljati nikakav rad, slijedom čega sud zaključuje da je predmetni ugovor o radu prividan. Sud je, nadalje, utvrdio kako je tuženik nesavjesno vodio poslove društva tužitelja kada je sklopio takav ugovor o radu s tuženicom, dok je tuženica iskoristila utjecaj svog supruga, ranijeg predsjednika upravnog odbora tužitelja, kako bi sklopila ugovor o radu s tužiteljem. Visinu štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ines Lozić. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio drugotuženik (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovome sudu da pobijanu presudu preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.507,35 eura.

4. U žalbi u bitnom navodi kako je obrazloženje presude nerazumljivo jer nema razloga o svim bitnim pitanjima, a razlozi o odlučnim činjenicama su nerazumljivi. Ističe kako se prvostupanjski sud nije osvrnuo na većinu tuženikovih prigovora, npr. da nema protupravnosti jer ugovor o radu nije utvrđen ništetnim niti postoji takav zahtjev od strane tužitelja, osporavanje tužiteljeve tražbine nakon 6. lipnja 2018. kada je tuženik prestao biti član uprave te da je nova uprava tužitelja predmetni ugovor o radu otkazala više od godinu dana nakon promjene uprave i to redovnim otkazom iz poslovno uvjetovanih razloga, a ne skrivljenim otkazom niti izvanrednim zbog bilo kakvog propusta u izvršavanju obveza od strane tuženice. Dalje navodi kako je tuženik koristio usluge tuženice kao savjetnice uprave, za vrijeme kada je bio predsjednik uprave redovito se čuo telefonom s tuženicom te su redoviti zadaci tuženice u to vrijeme bili pružanje pomoći i dodatnih savjeta upravi. Ističe kako je sklapanje predmetnog ugovora o radu predstavljalo uobičajeni pravni posao, odnosno uobičajenu poduzetničku odluku temeljenu na razumnoj pretpostavci da se djeluje za dobrobit društva. Ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da, s obzirom na to da tuženica nije dolazila u Primošten, da nije radila u Hrvatskoj, proizlazi zaključak da tuženica nedvojbeno nije radila. Smatra da je takav zaključak suda bespredmetan jer je ugovorom o radu određeno da je mjesto rada i bilo koje drugo mjesto gdje poslodavac uputi tuženicu. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.368,11 eura.

6. Žalba je osnovana.

7. Prvostupanjska presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Osnovano tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 42.597 ,18 eura na ime naknade štete za koju tvrdi da su tuženici solidarno odgovorni. Naime, tužitelj tvrdi da su mu tuženici solidarno odgovorni za naknadu štete temeljem odredbe čl. 273. ZTD-a jer je tuženica utjecala na tuženika kao člana uprave da poduzme štetnu radnju, odnosno da sklopi s njom ugovor o radu kojeg tuženica nije izvršavala, a od toga je imala koristi u vidu mjesečnih primitaka plaće. Osim toga, tuženikovu odgovornost tužitelj temelji i na odredbi čl. 252. st. 2. ZTD-a jer je kao raniji član uprave tužitelja teško povrijedio svoje obveze predsjednika uprave tužitelja budući da je u ime tužitelja sklopio s tuženicom ugovor o radu koji tuženica nije izvršavala.

10. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama koje ponavlja i u žalbi, a koje se svode na to da u njegovu postupanju nije bilo protupravnosti, da ne može odgovarati za razdoblje nastanka štete nakon što je prestao biti član uprave tužitelja te da je nova uprava tužitelja predmetni ugovor o radu otkazala više od godinu dana nakon promjene uprave i to redovnim otkazom iz poslovno uvjetovanih razloga.

11. Odredbom čl. 252. st. 1. ZTD-a je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.

12. Odredbom čl. 252. st. 2. ZTD-a je propisano da članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

13. Imajući u vidu sadržaj citiranih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju spora društvo mora dokazati: 1) da mu je nastala šteta i kolika, 2) radnju ili propust člana uprave kojim je šteta prouzročena, te 3) uzročnu vezu između štetne radnje (propuštanja) i štete. Međutim, sukladno izričitoj odredbi čl. 252. st. 2. ZTD -a, na članu uprave je teret dokaza da njegove radnje (propuštanja) nisu značile povredu njegove obveze vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i da nisu bile skrivljene.

14. Nadalje, kod odredbe čl. 273. st. 1. i 2. ZTD-a radi se o odgovornosti za štetu za koju solidarno mogu odgovarati a) osoba koja je iskoristila utjecaj u društvu, b) uprava društva i c) osoba koja je imala koristi od štetne radnje ako je s nakanom u tome sudjelovala.

15. Odgovornost za štetu zbog iskorištavanja utjecaja u društvu bi postojala ako se ispune Zakonom propisane pretpostavke i to: (1) mora postojati osoba ili osobe koje su koristile utjecaj (poticatelj) u društvu da bi člana uprave ili članove uprave, izvršne direktore navela da učine radnju ili propuste radnju zbog koje je došlo do štete pa time i odgovornosti za štetu (npr. banka, dioničar, poslovni partner), s time da poticatelj mora postupati s nakanom, (2) osobe koje su potaknute da poduzmu određenu radnju (članovi uprave, izvršni direktori), (3) mora se raditi o radnji zbog koje je društvu ili dioničarima ili vjerovnicima nastala šteta, (4) zahtjev za naknadu štete može istaknuti društvo, dioničar ili vjerovnik i (5) za štetu solidarno odgovaraju poticatelj, poticana osoba i osoba koja se okoristila takvim utjecajem.

16. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlazi:

- da je tuženica 16. veljače 2018. sklopila s tužiteljem ugovor o radu na radnom mjestu savjetnice uprave s obvezom rada od 15 sati tjedno te da radni odnos započinje 1. ožujka 2018.;

- da je predmetnim ugovorom o radu kao mjesto rada ugovoren Gradac, Primošten, kao i bilo koje drugo mjesto na koje radnika uputi poslodavac;

- da je predmetnim ugovorom o radu osnovna bruto plaća ugovorena u iznosu od 1.964,65 eura;

- da je tuženici radni odnos kod tužitelja trajao do 7. studenog 2019.;

- da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu predsjednik uprave tužitelja bio tuženik;

- da je tuženik prestao biti članom uprave tužitelja 6. lipnja 2018.;

- da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu predsjednik nadzornog odbora tužitelja bio ŠŠ, suprug tuženice;

- da na temelju nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj putem cesija isplatio plaću u bruto iznosu od 42.597,18 eura za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 20. prosinca 2019.

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može ispitati.

19. Kao što je već rečeno, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama. To iz razloga što je prvostupanjski sud u cijelosti propustio očitovati se o tuženikovim prigovornim tvrdnjama, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što osnovano tuženik upire u žalbi.

20. Osim toga, prvostupanjski sud je u obrazloženje presude prenio integralni sadržaj podnesaka stranaka, nakon čega je u sadržaj obrazloženja presude prenio i sadržaj izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka ZŠ i tuženice, ali je u cijelosti izostala ocjena njihove dokazne snage. Time ne samo da je pobijana presuda opterećena podacima koji ne trebaju biti sadržani u njenom obrazloženju, već prepisivanje iskaza stranaka/svjedoka/nalaza i mišljenja sudskih vještaka, ne može biti zamjena za analizu i za ocjenu njihove dokazne snage niti je time moguće nadomjestiti ulogu suda sadržanu u obvezi ocjene svih izvedenih dokaza.

21. Uz navedeno, osnovano tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da time što tuženica nije dolazila u Primošten, niti Gradac, ukazuje na to da tuženica nedvojbeno nije radila, budući da je ugovorom o radu bilo ugovoreno da će tuženica, osim navedenih mjesta rada, raditi i na bilo kojem drugom mjestu gdje ju uputi poslodavac. Konačno, ostaje nejasno zašto prvostupanjski sud smatra da činjenica što je tužitelj plaće tuženici isplatio putem cesije ukazuje da je predmetni ugovor o radu prividan.

22. Sve naprijed navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presudu ne može ispitati, pa je njenim donošenjem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), zato što sud nije utvrđivao one činjenice na koje se pozivao tuženik protiveći se tužbenom zahtjevu.

23. Zato je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP -a valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. S obzirom na to da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i točku II. izreke presude kojom je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka.

25. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, te će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju je dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP-a, tako da će, pored ostalog, navesti činjenice koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. U toj odluci prvostupanjski sud će ponovo odlučiti o troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović