REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-647/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza GRAĐEVNO PODUZEĆE RADNIK d.d. u stečaju., OIB 13464167424, Zadar, Dalmatinskog sabora 3, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Stečajne mase iza MEPLING d.o.o. u stečaju, OIB 97199888619, Split, Mažuranićevo šetalište 35, kojeg zastupa punomoćnica Rozita Vidan, odvjetnica u Splitu, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-67/2021-75 od 30. prosinca 2025. (a koje rješenje je ispravljeno rješenjem poslovni broj P-67/2021-77 od 31. prosinca 2025.), u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-67/2021-75 od 30. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na tužiteljevu žalbu u iznosu od 1.875,00 €.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-67/2021-75 od 30. prosinca 2025., ispravljeno rješenjem poslovni broj P-67/2021-77 od 31. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-67/2021-75 od 30. prosinca 2025. odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. „Utvrđuje se da nije sklopljena Nagodba od 25. veljače 2003. ovjerena kod javnog bilježnika Darija Grgillo Ramljak, br. OV-1857/03 od 4. ožujka 2003., te da nije sklopljen Aneks Nagodbe od 25. travnja 2003. ovjeren kod javnog bilježnika Darija Grgillo Ramljak ovjeren pod br. OV-3744/03 od 6. svibnja 2003. između Mepling d.o.o. Split Gundulićeva 26, zastupana po direktoru JV i GP Radnik d.d. Zadar, J. Bana Jelačića 17, zastupana po direktoru TV, slijedom čega je dužan tuženik Stečajna masa iza MEPLING d.o.o. u stečaju, OIB:97199888619 trpjeti da se tužitelj Stečajna masa iza Građevno Poduzeće Radnik d.d. u stečaju, OIB: 13464167424, temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste uknjiži za suvlasnički udio od 116/10000, etažno vlasništvo E-51, č.z. 4220/2 k. o. [katastarska općina], zgrada, površine 1495 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim udjelom je neraskidivo vezan posebni dio i to poslovni prostor D.IV.1, na prizemlju dilatacije D ulaz 4, koji se sastoji od jedne prostorije ukupne korisne površine 76,80 m2, koji je u nacrtu označen smeđom bojom, izgrađenog na č.z.4220/2, k. o. [katastarska općina], za cijelo, odnosno ovlašćuje se Stečajna masa za Građevno Poduzeće Radnik d.d. u stečaju, OIB: 13464167424, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke Nagodba od 25. veljače 2003. ovjerena kod javnog bilježnika Darija Grgillo Ramljak, br. OV -1857/03 od 4. ožujka 2003. te Aneks Nagodbe od 25. travnja 2003. ovjeren kod javnog bilježnika Darija Grgillo Ramljak ovjeren pod br. OV-3744/03 od 6. svibnja 2003. koji su zaključeni između Mepling d.o.o. Split Gundulićeva 26, zastupana po direktoru JV i GP Radnik d.d. Zadar, J.Bana Jelačića 17, zastupana po direktoru TV, slijedom čega je dužan tuženik Stečajna masa iza MEPLING d.o.o. u stečaju, OIB: 97199888619 trpjeti da se tužitelj Stečajna masa iza Građevno Poduzeće Radnik d.d. u stečaju, OIB: 13464167424, temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste uknjiži za suvlasnički udio od 116/10000, etažno vlasništvo E -51, č.z. 4220/2 k. o. [katastarska općina], zgrada, površine 1495 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim udjelom je neraskidivo vezan posebni dio i to poslovni prostor D.IV.1, na prizemlju dilatacije D ulaz 4, koji se sastoji od jedne prostorije ukupne korisne površine 76,80 m2, koji je u nacrtu označen smeđom bojom, izgrađenog na č.z.4220/2, k. o. [katastarska općina], za cijelo, odnosno ovlašćuje se Stečajna masa za Građevno Poduzeće Radnik d.d. u stečaju, OIB: 13464167424, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Određuje se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake (E51), koja se sastoji od 116/10000 dijela, čest.br. 4220/2, zgrada, površine 1495 m2, te s tim povezanog vlasništva posebnog dijela, opisanog kao „poslovni prostor D.IV.1, na prizemlju dilatacije D ulaz 4, koji se sastoji od jedne prostorije ukupne korisne površine 76,80 m2, koji je u nacrtu označen smeđom bojom, uspostava zemljišno -knjižnog stanja kako je bilo prije provedbe rješenja Z-5746/2003 od 14.11.2003. tako da se briše pravo vlasništva s imena prednika tuženika Mepling d.o.o. Split, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-67/2021-75 od 30. prosinca 2025., ispravljeno rješenjem poslovni broj P-67/2021-77 od 31. prosinca 2025. naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.350,00 €.

3. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe tužitelj navodi da je prvostupanjski sud nezakonito postupio (u vezi s grafološkim vještačenjem potpisa na Nagodbi i Aneksu Nagodbe) jer dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 16. prosinca 2025. nije pravodobno dostavio tužitelju niti je vještak saslušan na okolnosti prigovora tužitelja na dopunski nalaz i mišljenje od 16. prosinca 2025., čime smatra je tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ističe da je podneskom od 2. prosinca 2025. zatražio slikovne prikaze potpisa koji nisu bili priloženi nalazu, da je vještak naknadno dostavio prikaze, ali da oni ne odgovaraju izvornicima Nagodbe i Aneksa koje je tuženik predao na raspravi 11. rujna 2025., te da je tužitelj 15. prosinca 2025. podnio prigovor na dopunski nalaz i priložio preslike izvornika iz kojih proizlazi da su potpisi drugačiji od ovjerenih preslika na kojima je vještak temeljio prvotni nalaz i mišljenje od 2. prosinca 2024., zbog čega smatra da sud nije mogao odbiti njegove prigovore, a da prethodno neposredno ne sasluša vještaka o tim okolnostima. Nadalje tvrdi da je obrazloženje presude proturječno stanju spisa i nerazumljivo jer je sud pogrešno naveo da je prvi tužbeni zahtjev temeljen na tvrdnji da činidba iz Nagodbe nije moguća i da ne postoji, dok tužitelj zapravo tvrdi da Nagodba i Aneks nisu sklopljeni jer ih tadašnji direktor pravnog prednika tužitelja TV nije potpisao, te da sud nije jasno naveo koje je odlučne činjenice utvrdio niti koje je dokaze izveo i kako ih je ocijenio, čime je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Također, tužitelj navodi da je prema Sporazumu o otkupu potraživanja od 17. lipnja 2002. društvo Svetice centar d.o.o. otkupilo sva potraživanja tuženika koja su bila predmet Nagodbe, pa ta potraživanja u trenutku sklapanja Nagodbe više nisu bila u vlasništvu tuženika, pa tražbina iz Nagodbe ni ne postoji. U odnosu na drugi postavljeni tužbeni zahtjev ističe da je Nagodba ništetna sukladno odredbama čl. 269., čl. 270. i čl. 271. Zakona o obveznim odnosima te u tom smislu navodi i da je protivno moralu i pravnoj logici sklapanje Nagodbe o potraživanju koje više ne postoji, pa smatra da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 298. tog Zakona kada zaključuje da tužitelj nije dokazao ništetnost pravnog posla. Nadalje ističe da je sud pogrešno ocijenio i njegov treći eventualni tužbeni zahtjev kojim traži brisanje zemljišnoknjižnog upisa u korist prednika tuženika, jer taj upis prema njegovim tvrdnjama nije proveden na temelju valjane isprave budući da Nagodba i Aneks nisu podobne za zemljišnoknjižni upis jer potpisi ugovornih strana nisu pravilno ovjereni u smislu odredbe čl. 57. Zakona o zemljišnim knjigama, prema kojem se uknjižba dopušta samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerena na propisan način. Žalitelj napominje da sud nije pravilno ocijenio činjenice vezane uz postupke protiv ranijih direktora društava stranaka te povezana kaznena i stečajna postupanja, niti je uzeo u obzir da je kazneni spis poslovni broj K-1044/09 relevantan za utvrđenje stvarnog odnosa stranaka i postojanja potraživanja. Budući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije pravilno povezao činjenice koje proizlaze iz Sporazuma o prijenosu potraživanja, kaznenog spisa i zemljišnoknjižnih podataka, pogrešno je i zaključio da je tuženik na temelju Nagodbe zakonito stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora. Osporava i parnični trošak te traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 €, uz pripadajući PDV od 25%, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 327,22 €.

4. Protiv rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu pobijano rješenje preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U obrazloženju žalbe ističe da je predmet postupka imovinskopravni spor radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, utvrđenja ništetnosti pravnih akata i brisovne tužbe kao posljedice ništetnosti, te da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je primijenio Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umjesto pravilno Tbr. 7. t. 1. te Tarife, a sve, kako je već navedeno, jer se u konkretnom slučaju radi o imovinskom sporu u kojem se nagrada za sastav obrazloženih podnesaka određuje prema vrijednosti predmeta spora. Nadalje navodi da je postupak bio procesno i činjenično složen, da je trajao više od četiri godine te je obuhvaćao veći broj procesnih radnji, uključujući grafološko vještačenje, kaznene i stečajne spise, više ročišta, opsežna očitovanja na dokaze i nalaze vještaka te očitovanja na više puta uređene tužbene zahtjeve, zbog čega svi podnesci tuženika predstavljaju obrazložene podneske nužne za vođenje postupka. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud bez obrazloženja i suprotno sadržaju predmeta spora, proizvoljno ograničio broj priznatih obrazloženih podnesaka, čime je nepravilno umanjio odvjetničku nagradu, iako je prema ustaljenoj sudskoj praksi bio dužan priznati sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Traži trošak sastava žalbe u iznosu 625,00 €.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava tužiteljeve žalbene navode, predlaže ovom sudu da potvrdi pobijanu presudu te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.875,00 €.

6. Žalbe nisu osnovana.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čI. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

8. Predmet spora je da li je Nagodba sklopljena između prednika tužitelja i prednika tuženika, temeljem koje je tuženik uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, nepostojeća, odnosno ništetna, te da li su ostvarene pretpostavke da se tužitelj uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno, podredno, da se izvrši uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prednika tuženika vlasnikom predmetne nekretnine.

9. Podneskom od 30. travnja 2021. tužitelj je postavio tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP -a. Prvim tužbenim zahtjevom traži od suda utvrđenje da Nagodba nije ni sklopljena jer je nesporno (prema tužitelju) da tražbina koja se u Nagodbi prebija ne postoji na dan 25. veljače 2003., pa tako ne postoji ni krajnji rok plaćanja tog iznosa (30. studenoga 2003.), a što su bitni sastojci Nagodbe kao ugovora pa se tako radi o činidbi koja je nemoguća pa sukladno odredbama čl. 269. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) Nagodba nije ni sklopljena. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži od suda utvrđenje da je Nagodba ništetna, jer je ista protivna izričitim zakonskim propisima i moralu društva, a postavlja se pitanje kako su prednici tužitelja i tuženika mogli zaključiti Nagodbu za potraživanja koja su već ranije prešla u vlasništvo društva Svetice centar d.o.o., zbog čega tužitelj smatra da je Nagodba protivna odredbi čl. 298. ZOO-a. Trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva brisanje zemljišnoknjižnog upisa kojim je upisano vlasništvo tuženika na predmetnoj nekretnini.

10. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u Zadru, u prizemlju stambeno-poslovne zgrade, te je osporio valjanost Nagodbe od 25. veljače 2003. i Aneksa Nagodbe iz 2003. godine, tvrdeći da navedene isprave nisu potpisane od strane tadašnjeg direktora tužitelja, IV. Tužitelj je u tužbi istaknuo da su navedene isprave neautentične te da su kao takve nevaljana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini. U tom smislu tužitelj je zatražio da sud utvrdi da predmetna Nagodba i Aneks nisu sklopljeni, odnosno da ne proizvode pravne učinke, te da se na temelju pravomoćne presude izvrši uknjižba prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru u korist tužitelja. Tužitelj je tijekom postupka predložio izvođenje dokaza na okolnost autentičnosti potpisa, uključujući pribavljanje spisa kaznenog postupka koji se vodio protiv određenih osoba, uvid u dokumentaciju iz stečajnog postupka nad tužiteljem, te provođenje grafološkog vještačenja potpisa na spornim ispravama.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbene navode tužitelja kao neosnovane te je naveo da su Nagodba i Aneks valjano sklopljeni između stranaka te da predstavljaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tuženik je istaknuo da su predmetne isprave uredno ovjerene kod javnog bilježnika te da su na temelju njih nastali pravni učinci između stranaka. Nadalje je naveo da su navodi tužitelja o neautentičnosti potpisa IV neosnovani.

12. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, osobito u Nagodbu od 25. veljače 2003. i Aneks Nagodbe iz 2003. godine, kao i druge isprave relevantne za odlučivanje u ovom postupku, te je izvršio uvid i u spise drugih sudskih postupaka, uključujući spise Općinskog suda u Zadru te kazneni spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-1044/09. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, i to na temelju Nagodbe poslovni broj OV-3526/03 od 25. veljače 2003. sklopljene između tuženika i tužitelja. Dakle, tom Nagodbom uređeni su međusobni odnosi stranaka proizašli iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1567/95 od 15. svibnja 2001., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3393/2001-2 od 12. ožujka 2002., kojom je tužitelj obvezan tuženiku isplatiti iznos od 36.407,69 DEM u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim kamatama. Sud je utvrdio da su stranke Nagodbom sporazumno uredile način podmirenja te obveze, pri čemu je ukupna tužiteljeva obveza utvrđena u iznosu od 190.000,00 kn, koji uključuje dosuđeni iznos, kamate i troškove postupka, uz sporazum da je krajnji rok plaćanja 30. studenoga 2003. godine, dok je predviđeno da se plaćanje izvrši kompenzacijom kroz radove ili materijal na tuženikovim objektima. Nagodbom je također uređeno da tužitelj prenosi na tuženika određena prava i obveze vezane uz izgradnju objekta Blok B2 u naselju Bili Brig u Zadru, te suglasnost tuženiku da može bez daljnje suglasnosti tužitelja provesti uknjižbu prava vlasništva na stanovima i poslovnim prostorima u tom objektu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, dok su stranke potpisivanjem Nagodbe uredile i okončanje međusobnih sporova vezanih uz izgradnju tog objekta. Nadalje je utvrđeno da je javna bilježnica Darija Grgillo Ramljak potvrdila identitet i ovlaštenje IV, tadašnjeg direktora tužitelja prilikom deponiranja potpisa, te je isprava ovjerena u javnobilježničkom uredu.

13. Prvostupanjski je sud također utvrdio da je Aneksom Nagodbe od 25. travnja 2003., ovjerenim 6. svibnja 2003., izmijenjen dio Nagodbe na način da je tužitelj dopustio tuženiku uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 1495 m², k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena višekatna stambeno-poslovna zgrada Blok B2, koja se sastoji od prizemlja, četiri kata i stambenog potkrovlja. Sud je nadalje izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2757/95 od 19. ožujka 1998., kojom je utvrđeno da je tužitelj isključivi vlasnik poslovnog prostora u prizemlju objekta Blok 2 u naselju Bili Brig površine 66,80 m², uz obvezu tadašnjih korisnika da taj prostor predaju slobodan od stvari i osoba. Ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-748/98 od 15. studenoga 2000., a na temelju nje je vođen ovršni postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-993/01, kojim je određeno ispražnjenje i predaja predmetnog poslovnog prostora, pri čemu je ovrha provedena 13. siječnja 2003., kada je ovrhovoditelj uveden u posjed poslovnog prostora. Napominje se da je navedene činjenice prvostupanjski sud je razmatrao u kontekstu kasnijeg uređenja međusobnih odnosa stranaka Nagodbom iz 2003. godine.

14. Uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-1044/09 sud je utvrdio da je protiv JV (tadašnji direktor tuženika) vođen kazneni postupak u vezi s poslovanjem društva tužitelja, pri čemu je prvostupanjskom presudom od 12. ožujka 2006. proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja jer je u stečajnom postupku prijavio potraživanja društva Svetice-Centar d.o.o. u iznosu od 668.582,13 kn, iako stvarno izvršeni radovi i usluge nisu mogli prelaziti iznos od 307.120,00 kn, zbog čega navedeni iznos nije naplaćen iz stečajne mase tužitelja. Sud je u ovom postupku uzeo u obzir i iskaz ranijeg direktora tužitelja, IV iz tog kaznenog postupka, u kojem je isti naveo da Nagodbu od 25. veljače 2003. nije vidio i da se na njoj ne nalazi njegov potpis. Zbog toga je u ovom postupku posebno razmatrana okolnost je li Nagodbu i Aneks potpisao tadašnji direktor tužitelja TV, pa je sud proveo grafološko vještačenje radi utvrđenja autentičnosti potpisa, po stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente, koji je nakon uvida u izvornu dokumentaciju i komparativni materijal zaključio da je TV vrlo vjerojatno, gotovo sigurno, autor potpisa na Nagodbi od 25. veljače 2003. te vjerojatno autor potpisa na Aneksu Nagodbe od 22. travnja 2003., ovjerenom 6. svibnja 2003., a sud je na raspravi saslušao vještaka i razmotrio njegov nalaz i mišljenje zajedno s ostalim provedenim dokazima.

15. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ocijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te je zaključio da nalaz i mišljenje sudskog vještaka predstavljaju stručan, logičan i uvjerljiv dokaz, izrađen u skladu s pravilima struke, zbog čega je prihvatio zaključak vještaka da je sporni potpis autentičan. Sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da predmetna Nagodba i Aneks nisu sklopljeni niti da nisu potpisani od strane ovlaštene osobe, niti je dokazao da bi činidba iz Nagodbe bila nemoguća ili da potraživanje koje je bilo predmet Nagodbe nije postojalo, niti da bi Nagodba bila protivna prisilnim propisima ili moralu društva u smislu odredbe čl. 298. ZOO -a, dok prema odredbama čl. 269. i čl. 270. ZOO-a ništetan može biti samo onaj ugovor u kojem je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, što u ovom slučaju nije utvrđeno. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije dokazao ni nepostojanje Nagodbe niti njezinu ništetnost, pa stoga nije osnovan ni treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se traži brisanje zemljišnoknjižnog upisa vlasništva tuženika, jer se osporavani upis temelji na pravnom poslu koji tužitelj nije dokazao ništetnim niti nepostojećim. Iz tih razloga prvostupanjski sud je, nakon ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, zaključio da su sva tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužitelja neosnovana, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj upire u žalbi, niti je pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Neosnovani su žalbeni navodi o nerazumljivosti i proturječnosti obrazloženja, jer iz pobijane presude jasno proizlazi koje je činjenice prvostupanjski sud utvrdio, na temelju kojih dokaza te na koji je način ocijenio izvedene dokaze. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo opsežan dokazni postupak, izvršio uvid u svu relevantnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uključujući Nagodbu od 25. veljače 2003., Aneks Nagodbe iz 2003. godine, zemljišnoknjižnu dokumentaciju, spise ranijih parničnih i ovršnih postupaka te kazneni spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-1044/09, a također je proveo i dokaz grafološkim vještačenjem radi utvrđenja autentičnosti potpisa na predmetnim ispravama.

17. Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi o povredi prava na raspravljanje, jer iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelju bilo omogućeno očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, a okolnost što prvostupanjski sud nije prihvatio njegove prigovore niti smatrao potrebnim ponovno saslušati vještaka ne predstavlja povredu odredaba parničnog postupka. Nadalje, neosnovani su i tužiteljevi žalbeni navodi kojima osporava pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja sudskog vještaka grafološke struke. Naime, iz spisa proizlazi da je vještak izvršio uvid u izvornu dokumentaciju te dao nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke, a prvostupanjski sud je taj dokaz ocijenio zajedno s ostalim provedenim dokazima. Sama okolnost što tužitelj nije suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka ne dovodi u pitanje njegovu dokaznu vrijednost niti predstavlja razlog za drugačiju ocjenu dokaza, osobito kada se uzme u obzir da su tužiteljevi navodi o neautentičnosti potpisa ostali nedokazani.

18. Također nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravnu valjanost Nagodbe i Aneksa Nagodbe. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelj nije dokazao da predmetna Nagodba nije sklopljena niti da bi bila ništetna. Naime, tužitelj nije dokazao da bi činidba iz Nagodbe bila nemoguća niti da potraživanje koje je bilo predmet Nagodbe nije postojalo, niti je dokazao da bi Nagodba bila protivna prisilnim propisima ili moralu društva u smislu odredbe čl. 298. ZOO-a. Okolnosti iz kaznenog postupka na koji se tužitelj poziva nisu od odlučnog značaja za ocjenu valjanosti predmetne Nagodbe. U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbe čl. 269. i čl. 270. ZOO-a, prema kojima ništetan može biti samo onaj ugovor u kojem je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

19. Jednako tako, neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio odlučne činjenice ni naveo razloge o tim činjenicama. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi koje je činjenice sud utvrdio, na temelju kojih dokaza te na koji je način ocijenio provedene dokaze, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a, ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda te ocjenjuje da žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni nepostojanje Nagodbe niti njezinu ništetnost, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio sva tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužitelja.

21. U odnosu na žalbu tuženika kojom pobija rješenje o troškovima postupka, ovaj sud je ispitao pobijano rješenje te utvrdio da ni ta žalba nije osnovana.

22. Naime, tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), s obzirom na vrijednost predmeta spora, okolnost da se radi o imovinskom sporu i složenost postupka. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o parničnom postupku, prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Naime, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o parničnom trošku uzeo u obzir sve procesne radnje koje je tuženik poduzeo tijekom postupka, uključujući sastav odgovora na tužbu, podneske podnesene tijekom postupka te zastupanje na održanim raspravama, pri čemu je ocijenio koje su od tih radnji bile potrebne za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud je priznao trošak onih radnji koje je ocijenio nužnima za zaštitu prava tuženika u ovom postupku, dok za ostale podneske nije priznao trošak u opsegu u kojem je zatražen, pravilno polazeći od načela da sud priznaje samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, sama činjenica da je tijekom postupka podnesen veći broj podnesaka ne znači da svi oni nužno predstavljaju potrebne troškove postupka, jer ocjena o tome koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka pripada sudu koji vodi postupak, uzimajući u obzir tijek i okolnosti konkretnog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je izvršio uvid u odluku o trošku i sadržaj spisa te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio koje su radnje bile nužne za vođenje parnice te je pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o parničnom postupku.

23. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je primijenio Tbr. 8. t. 1. OT, umjesto pravilno Tbr. 7. t. 1. OT. Naime, prvostupanjski sud je trošak obračunao prema vrsti pojedinih poduzetih radnji, i to za sastav odgovora na tužbu i obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8. t. 1. OT, za ostale podneske prema Tbr. 8. t. 4. OT, te za zastupanje na ročištima održanim 8. prosinca 2021., 21. srpnja 2025., 11. rujna 2025. i 17. prosinca 2025. prema Tbr. 9. t. 1. OT, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, dakle sud je obračunao trošak sukladno naravi poduzetih parničnih radnji u ovom postupku. Okolnost da se radi o imovinskopravnom sporu ni činjenica da je postupak trajao dulje vrijeme sama po sebi ne dovodi do zaključka da je trebalo primijeniti Tbr. 7. t. 1. OT, budući da se nagrada za rad odvjetnika određuje prema vrsti konkretno poduzete radnje za koju Odvjetnička tarifa propisuje odgovarajući tarifni broj.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu i rješenje, sukladno odredbama čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

25. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović