REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-173/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja ISTO Grupa d.d., OIB 78858201330, Varaždin, A. Šenoe 4 -6, protiv 1. tuženika Maneda d.o.o., OIB 92450134182, [adresa], 2. tuženika Maneda nekretnine j.d.o.o., OIB 40649358359, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Daliborka Planinčević, odvjetnica iz [adresa], 3. tuženika Maneda projekt d.o.o., OIB 87606477385, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Daliborka Planinčević, odvjetnica iz [adresa], 4. tuženika Gradite najpovoljnije d.o.o., OIB 22880720451, Vukovar, Vijeće Europe 28, kojeg zastupa punomoćnik ŠE, odvjetnik iz [adresa]. tuženika ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Daliborka Planinčević, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-813/2024 od 17. listopada 2024., 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-813/2024 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se četvrtotuženik sa zahtjevom za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 8.186,11 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-813/2024 od 17. listopada 2024. odbačena je tužba kojom tužitelj zahtjeva da se utvrdi ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 2. travnja 2024., naloži brisanje upisa provedenog 19. travnja 2024. temeljem rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-3003/2024 te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja; utvrdi ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom tražbine prava vlasništva od 8. ožujka 2018.; i utvrdi ništetnim Sporazum od 17. rujna 2018. ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec poslovni broj Ov-1291/18 Dodatak I. predmetnom Sporazumu od 31. prosinca 2018., naloži brisanje upisa provedenog 27. lipnja 2018. temeljem rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-5813/2018 i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, utvrđuje ništetnim Ugovor o ustupu tražbine od 14. prosinca 2017., utvrđuje ništetnim Izjava o povratu vlasništva društva Maneda projekt d.o.o. poslovni broj Ov-2476/2024, nalaže brisanje upisa provedenog 19. travnja 2024. temeljem rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-2997/2024 i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, utvrđuje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2013., nalaže brisanje upisa provedenog 28. siječnja 2014. temeljem rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-5816/2013 te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, utvrđuje ništetnim Ugovor o ustupu tražbine, prijeboju i uređenju odnosa od 30. prosinca 2013. i Potvrda izdana od strane Maneda d.o.o. [adresa] od 31. prosinca 2013. (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.327,22 EUZR kao neosnovana (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku, trećetuženiku i petotuženiku parnične troškove u iznosu od 9.027,00 EUR (točka III. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi četvrtotuženiku parnične troškove u iznosu od 15.045,00 EUR (točka IV. izreke). Tako je sud odlučio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu te primjenom određenja iz članka 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) iz članka 288. stavka 2. tog Zakona u vezi s člankom 327. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja u cijelosti zbog svih žalbenih razloga označnih u članku 353. stavku 1. ZPP-a. Ukratko, pogrešno je sud ocijenio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe te je pogrešno ocijenio dokumentaciju koja prileži spisu. Predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupka.

3. Četvrtotuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 8.186,11 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

6. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, koji žalitelj opisno obrazlaže, suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka rješenja je jasna i razumljiva te sukladna dokumentaciji koja prileži u spisu; a u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni relevantnog materijalnog prava, a sve u odnosu na predmet spora.

7. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je u obrazloženju rješenja dao razloge kojima je u postupnosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a koji razlozi su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni, argumentirani i sukladno dokumentaciji u spisu, te je sud vrlo detaljno i jasno obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Stoga obrazloženje rješenja sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora i primjeni relevantnog materijalnog prava zbog čega ovaj sud zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio tužbenim zahtjev neosnovanim, a sve kako ej odlučio u točki I. izreke presude.

8. Potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija). Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., točka 91., Š protiv Azerbajdžana - broj 2, zahtjev broj 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., točka 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev broj 28539/16).

9. Uvažavajući naprijed navedeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, sud je mišljenja da u prvostupanjskom rješenju su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora, i u odnosu na primjedbe i prigovore stranaka koje su iznosile tijekom postupka.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji 2. travnja 2024. sklopljenog između 2. tuženika Maneda nekretnine j.d.o.o. i 4. tuženika Gradite najpovoljnije d.o.o., predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nalaganje brisanja upisa provedenog 19. travnja 2024. na temelju rješenja Z-3003/2024 uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja; utvrđenjem ništetnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva sklopljenog 8. ožujka 2018. između 2. tuženika Maneda nekretnine j.d.o.o. i 3. tuženika Maneda projekt d.o.o., predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; utvrđenjem ništetnosti Sporazuma sklopljenog 17. rujna 2018. sklopljenog između Maneda nekretnine j.d.o.o. i Maneda projekt d.o.o.; 7 P-813/2024; nalaganjem brisanja upisa provedenog 27. lipnja 2018. na temelju rješenja Z-5364/2017 i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja; utvrđenjem ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog 14. prosinca 2017. između 5. tuženika ŠE i 2. tuženika Maneda nekretnine j.d.o.o.; utvrđenjem ništetnosti Izjave o povratu vlasništva društva Maneda projekt d.o.o.; nalaganjem brisanja upisa provedenog 19. travnja 2024. na temelju rješenja Z-2997/2024 i uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja; utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 20. studenog 2013. između 1. tuženika Maneda d.o.o. i 2. tuženika Maneda nekretnine j.d.o.o., predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]; nalaganjem brisanja upisa provedenog 28. siječnja 2014. na temelju rješenja Z-5816/13 i uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja; utvrđenjem ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine, prijeboju i uređenju odnosa sklopljenog 30. prosinca 2013. između 1. tuženika Maneda d.o.o. i 5. tuženika ŠE.

11. Člankom 187. ZPP-a uređena je tužba za utvrđenje.

12. Prema članku 187. stavku 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave; a prema stavku 2. – takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosa odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

13. Svaki tužitelj, pa i onaj koji pokreće deklaratornu parnicu mora imati konkretan i aktualan pravni interes za angažiranje pravosudne djelatnosti u određenoj pravnoj stvari. Budući da se deklaratorna zaštita traži prije povrede, radi njezina preveniranja, presumpcija o postojanju konkretnog pravnog interesa ne bi bila sama po sebi dovoljno uvjerljiva, osim ako pravni interes ne proizlazi iz zakonskog ovlaštenja za podnošenje ove tužbe. Tužitelj je u pravilu dužan učiniti vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa (pravo-zaštitne potrebe) da se njegov zahtjev uzme u raspravljanje. Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji: 1. kada je to posebnim propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje stranci da pokrene parnicu pa u tom slučaju samo zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretan pravni interes; 2. kada tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog pravnog odnosa još prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa – što predstavlja samo specifičan slučaj opće odredbe o postojanju pravnog interesa, koja bi i sama bila dovoljna i 3. kada tužitelj ima „neki drugi“ – dakle, bilo koji određeni pravni interes za podnošenje ove tužbe; tužitelj je tada dužan da, u nedostatku presumpcije o postojanju, učini vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa. Prema tome, imajući u vidu citiranu odredbu članka 187. stavka 2. ZPP -a valja zaključiti da bi stranka da bi mogla podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti ugovora morala očekivati ostvarenje određene koristi odnosno nekog interesa u slučaju da tužbeni zahtjev bude prihvaćen.

14. Iz podataka u spisu nije sporno da se između prvotuženika kao ovrhovoditelja i Industrogradnja Grupa d.d. (za koju tužitelj tvrdi da je njegov pravni prednik), kao ovršenika vodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Ovr-1060/10 radi ostvarenja novčane tražbine; da je predmet ovrhe u tom ovršnom postupku bila nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno – ista nekretnina koja je predmet Ugovora o kupoprodaji od 2. travnja 2024., Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 8. ožujka 2018., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2013. – a čije utvrđenje ništetnosti tužitelj zahtijeva u predmetnom postupku.

15. Isto tako, nije sporno da je predmetna nekretnina prodana na javnoj dražbi u tom ovršnom postupku budući iz zapisnika Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-1060/10 od 16. listopada 2012. je razvidno da je održano ročište radi prodaje nekretnine na kojem je ovrhovoditelj – ovdje prvotuženik ponudio najveću cijenu. Nadalje, iz rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-1060/10 od 4. listopada 2013. razvidno je da je tim rješenjem kupcu Maneda d.o.o. – ovdje prvotuženiku dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; a pod točkom II. izreke je određeno da će se nekretnina predati kupcu posebnim zaključkom po pravomoćnosti toga rješenja te je točkom IV. izreke određeno da ovrhovoditelj koji je kupac nije dužan položiti kupovninu u iznosu od 1.559.656,00 kn budući ona iznosi manje od njegove tražbine u iznosu od 5.991.000,00 kn.

16. Nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-1060/10 od 26. studenog 2013. predmetna nekretnina predana kupcu Maneda d.o.o. – ovdje prvotuženiku a sve u smislu članka 101. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08); te je određen upis prava vlasništva u korist navedenog kupca Maneda d.o.o.; koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju citiranog zaključka.

17. Ovdje valja kazati da je tužitelj odnosno pravni prednik tužitelja mogao podnositi pravne lijekove u gore citiranom ovršnom postupku, međutim, i sam tužitelj navodi da ne osporava rješenje o ovrsi niti traži bilo što u vezi tog ovršnog postupka.

18. Prema tome, nije sporno da je prvotuženik postao vlasnik nekretnine na temelju rješenja o dosudi i zaključka o predaji koji su doneseni u ovršnom postupku koji se vodio nad pravnim prednikom tužitelja i ta rješenja se više ne mogu pobijati. Iz toga proizlazi da utvrđenjem ništetnosti pravnih poslova koje tužitelj zahtijeva tužbom

– tužitelj ne može ostvariti nikakvu korist niti interes jer bi time kao vlasnik nekretnine bio u upisan prvotuženik bez ikakve mogućnosti da na temelju toga može tužitelj biti upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

19. Prihvaća se zaključak prvostupanjskog suda da se prihvaćanjem predmetnih tužbenih zahtjeva ne može ostvariti vraćanje nekretnine u vlasništvo tužitelja. Tužitelj nije u ovom predmetu postavio zahtjev za naknadu štete, a niti je dao obrazloženje kakvo bi to pravo na naknadu štete mogao lakše ostvariti ako nekretnina bude vraćena u vlasništvo prvotuženiku. Nije sporno da je prvotuženik kupio nekretninu u ovršnom postupku, da je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik temeljem pravomoćnih odluka donesenih u ovršnom postupku; te je ovršenik ta rješenja mogao pobijati u tom postupku, a njihova pravilnost i zakonitost se ne može ispitivati u drugim postupcima zbog čega ne postoji niti tužiteljevo pravo na naknadu štete čije ostvarenje bi ovisilo o tome da se predmetni pravni poslovi utvrde ništetnima i nekretnina vrati u vlasništvo prvotuženika.

20. Tužitelj ističe zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Sporazuma od 17. rujna 2019. koji je sklopljen između Maneda nekretnine j.d.o.o. i Maneda projekt d.o.o.; Ugovora o ustupu tražbine od 14. prosinca 2017. koji je sklopljen između petotuženika ŠE i drugotuženika Maneda nekretnine j.d.o.o.; Izjave o povratu vlasništva društva Maneda projekt d.o.o.; Ugovora o ustupu tražbine, prijeboju i uređenju odnosa od 30. prosinca 2013. koji je sklopljen između prvotuženika Maneda d.o.o. i petotuženika ŠE. Međutim, tužitelj ne može ostvariti nikakvu korist ili interes ukoliko bi bila utvrđena ništetnost navedenih pravnih poslova budući tužitelj nije stranka niti jednog od tih pravnih poslova i radi se o pravnim poslovima kojima si tuženici ustupaju tražbinom a utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovora ničime se ne bi promijenio pravni položaj tužitelja.

21. Sve ove okolnosti je prvostupanjski sud vrlo jasno i detaljno obrazložio te je nakon ocjene i analize dokumentacije koja prileži spisu u svezi tužiteljevog zahtjeva pravilno zaključio kako ne postoji pravni interes tužitelja zbog čega je pravilnom primjenom određenja iz članka 288. stavka 2. ZPP-a odbacio tužbu. Isto tako, pravilno je sud naveo da svi kondemnatorni zahtjevi koji se odnose na nalaganje brisanja upisa u zemljišnoj knjizi odnosno uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja čime bi u konačnici kao vlasnik nekretnine bio upisan prvotuženik – slijedi pravilan zaključak suda da tužitelj nema pravni interes budući prihvaćanjem ovih kondemnatornih tužbenih zahtjeva tužitelj ne bi ostvario nikakvu pravnu korist budući da on ne može biti upisan kao vlasnik nekretnine tj. tužitelj kondemnatornim tužbenim zahtjevima traži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva trećih osoba odnosno s upisanim pravom vlasništva prvotuženika zbog čega za sebe time ne ostvaruje nikakvu korist.

22. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku u smislu članka 154. i 155. ZPP-a a sve u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23); te je odluka o parničnom trošku ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno te je utvrđeno da je pravilna i zakonita a sve kako je to sud odlučio u točkama II., III. i IV izreke. Ovdje valja napomenuti da je sud pravilnom primjenom određenja iz članka 40. stavka 3. ZPP-a na brz i prikladan način odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 400.000,00 EUR; a sve imajući u vidu i vrijednost predmetne nekretnine.

23. Imajući u vidu prethodno izneseno, valja zaključiti da navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja budući je sud na relevantne činjenice pravilno primijenio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku iz članka 187. u vezi s člankom 288. stavkom ZPP-a.

24. Zbog toga je valjalo na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj a niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

25. Stoga je riješeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

26. Odbijen je zahtjev četvrtotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice.

27. Stoga je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a riješeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović