REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4917/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CONTY PLUS d.o.o., Lučko, Karlovačka 100, OIB 62964458165, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. u stečaju, Split, Put Supavla 21b, OIB 12389261947, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o. u Splitu, radi povrata zadužnice, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-56/2025-9 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbije se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-56/2025-9 od 15. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-56/2025-9 od 15. listopada 2025. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-56/2025-9 od 15. listopada 2025. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana vratiti tužitelju zadužnicu broj ovjere OV-648/19, ovjerenu kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019. na iznos od 172.230,92 eura (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.100,62 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 714,19 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj predao tuženiku predmetnu zadužnice kao jamstvo za otklanjanje nedostataka na brodu Star Cliper, pa s obzirom na to da je protekao rok za otklanjanje nedostataka, prestalo je i tuženikovo pravo držati u posjedu predmetnu zadužnicu. Stoga je naložio tuženiku da vrati tužitelju predmetnu zadužnicu. Odluku o troškovima sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP -a s prijedlogom ovome sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako prvostupanjski sud nije otklonio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao ovaj sud ukidnim rješenjem zbog čega je ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude u proturječju s razlozima presude te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o zajmu fiktivan pravni posao te da je tuženikova uplata po Ugovoru o zajmu zapravo plaćanje avansa po ugovorima koji su sklopljeni radi isporuke i ugradnje robe na brodu „Novogradnja 483“, jer o tome nema materijalnih dokaza, niti je tuženik takve navode tijekom postupka priznao. Ukoliko bi se radilo o fiktivnom ugovoru, tada tuženik ne bi tražio povrat zajma, što je nesporno učinio. Dalje navodi kako tuženik nije priznao tužiteljevu tražbinu temeljem računa broj 1095-CZG12-300, niti je taj račun knjižen u tuženikovim poslovnim knjigama, zbog čega tužitelj nema protutražbinu prema tuženiku. Navedeno je sud propustio cijeniti, navodeći samo kako se dopis od 22. listopada 2019. ne može smatrati osporavanjem računa jer ga nije poslao tuženik, već drugo društvo, Brodograđevna industrija Split d.d. To je rezultiralo nepravilnom i nezakonitom odlukom jer nigdje nije propisano da račun mora vratiti sam tuženik, dok je navedeno društvo povezao društvo, koje je vratilo tužitelju predmetni račun. Osim navedenog, tuženik ističe kako nikada nije pristao da se predmetna zadužnica prenamjeni u sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku po ugovorima, što je prvostupanjski sud propustio obrazložiti.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično nedopuštena, dok je djelomično neosnovana.

7. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 714,19 eura, a protiv koje tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP -a kao što je odlučeno u izreci rješenja.

8. Pobijana presuda je ispitana u preostalom dijelu (točke I. i II. izreke) na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Prije svega, treba reći kako je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari već donio presudu poslovni broj P-233/2023-11 od 28. svibnja 2024. kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da vrati tužitelju predmetnu zadužnicu, dok je točkama II. i III. izreke odlučeno o troškovima postupka. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž - 3325/2024 od 14. siječnja 2024. navedena presuda je ukinuta u točkama I. i II. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju ukidnog rješenja u bitnom je navedeno kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da izreka presude proturječi razlozima presude. Naime, prvostupanjski sud je naveo kako predmetni Ugovor o zajmu predstavlja prividni pravni posao te da je tuženik plaćanjem iznosa od 700.000,00 kuna tužitelju zapravo uplatio avans po ugovorima o djelu. Međutim, unatoč tako obrazloženom stavu, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj predao tuženiku predmetnu zadužnicu radi osiguranja povrata zajma, za koji navodi da predstavlja prividan pravni posao. Dakle, nejasno je kako zadužnica može predstavljati sredstvo osiguranja za obvezu koja nije niti nastala. Stoga je prvostupanjski sud upućen da u ponovljenom suđenju otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je djelomično postupio po uputi ovoga suda, ali je ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda proturječi razlozima presude.

12. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlaze sljedeća činjenična utvrđenja:

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 25. svibnja 2017. sklopili Ugovor broj SC-306625 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih dekoracija kabina i hodnika za putnike te rukohvata hodnika za putnike po principu ključ u ruke,

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 26. ožujka 2017. sklopili Ugovor broj SC-307463 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog i pokretnog namještaja, zidnih i stropnih dekoracija kabina i hodnika apartmana (zona 520) te rukohvata hodnika apartmana (zona 520) po principu ključ u ruke,

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 13. veljače 2018. sklopili Ugovor broj SC-307344 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja prostora posade, oficira i ambulante te zidnih dekoracija kabina oficira na Nov. 483 po principu ključ u ruke,

- da su stranke 30. siječnja 2019. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojeg je tuženik tužitelju pozajmio iznos od 700.000,00 kuna u svrhu podmirenja obveza prema dobavljačima,

- da je tužitelj tuženiku predao zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-648/2019 od 23. siječnja 2019. kao sredstvo osiguranja na iznos od 1.297.673,87 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od 8,54% godišnje,

- da je tužitelj tuženiku 30. lipnja 2019. izdao račun broj 1095 -CZG12-300 u kojem je obračunao radove po okončanoj situaciji za Ugovor broj 306625 i Ugovor broj 307344. Ukupna vrijednost izvedenih radova po tim ugovorima obračunata je u iznosu od 12.896.792,40 kuna, ukupna vrijednost uplaćenih radova obračunata je u iznosu od 12.071.983,11 kuna te nakon uračunavanja iznosa od 700.000,00 kuna s osnova „obračun zajma povrat“, tužitelj je tuženiku obračunao da je dužan platiti 124.809,29 kuna,

- da je tužitelj emailom od 9. lipnja 2019. tuženiku dostavio račun broj 1095-CZG12-300 i primopredajne zapisnike te ga je pozvao da zadužnicu u iznosu od 1.000.000,00 kuna prenamijeni kao osiguranje plaćanja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku po ugovoru,

- da je tužitelj dopisom od 1. ožujka 2021. pozvao tuženika na povrat zadužnice poslovni broj OV-648/19, koja je prenamijenjena u svrhu garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku s obzirom na to da je jamstveni rok po Ugovorima broj 306625, 307344 i 307463 istekao 30. lipnja 2020., a za „zonu 520“ 1. listopada 2020.,

- da je u prilogu dopisa Brodosplita - Brodograđevne industrije Split d.d. od 22. studenog 2019., naslovljenim kao „Predmet: fakture br. 120-CZG12-300, 121-CZG12-300, 1095-CZG12-300 i 1752-CZG12-300“ navedeno društvo dostavilo tuženiku predmetne fakture pod naprijed navedenim brojevima po nalogu uprave Brodosplita.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o prividnosti sklopljenog Ugovora o zajmu. Naime, među strankama je nesporno da su 30. siječnja 2019. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojega je tuženik kao zajmodavac pozajmio tužitelju kao zajmoprimcu iznos od 700.000,00 kuna. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je Ugovor o zajmu simulirani pravni posao, a da se zapravo radilo o plaćanju avansa prema Ugovorima o djelu za opremanje brodova. Tvrdio je da je navedeno učinjeno na prijedlog tuženika radi knjigovodstvenih razloga, jer bi tuženik u slučaju plaćanja avansa trebao na iznos avansa platiti PDV, dok kod sklapanja ugovora o zajmu tuženik ne bi bio u obvezi platiti PDV na pozajmljeni iznos. Navedeno proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja FA i svjedokinje UA, koja je bila financijska savjetnik tužitelja i sudjelovala je u poslovnom odnosu među strankama. Da se radi o simuliranom ugovoru o zajmu proizlazi i iz činjenice da tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da je uplatio tuženiku avans drugom uplatom osim onom iz simuliranog ugovora o zajmu. Prema iskazu ĐA, ranijeg zastupnika po zakonu tuženika, proizlazi da mu nije poznato da bi tužitelj od tuženika tražio zajam, te da pretpostavlja da je avans plaćen jer tužitelj inače ne bi krenuo u gradnju. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka zaključio da je predmetni Ugovor o zajmu prividan pravni posao.

14. Odredbom čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je odredbom čl. 285. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

15. U konkretnoj situaciji, stranke su sklapanjem simuliranog Ugovora o zajmu prikrile plaćanje avansa iz ugovora o djelu kako bi tuženiku olakšale financijsku poziciju u vidu neplaćanja PDV-a na iznos avansa.

16. S obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da je tužitelj predao tuženiku predmetnu zadužnicu kao jamstvo za otklanjanje nedostataka na brodu Star Cliper, a ne radi osiguranja povrata zajma, kako to neosnovano tuženik ističe u žalbi. Naime, osim što je Ugovor o zajmu prividan, te što u Ugovoru o zajmu nema riječi o tome da bi radi osiguranja povrata pozajmljenog iznosa tužitelj bio dužan, kao sredstvo osiguranja, predati tuženiku zadužnicu, iz same zadužnice proizlazi da je predana kao sredstvo osiguranja na iznos od 1.297.673,87 kuna, što skoro pa dvostruko premašuje iznos zajma. Potpuno je pravno i financijski nelogično da bi tužitelj predao tuženiku zadužnicu na iznos koji gotovo dvostruke premašuje iznos obveze iz Ugovora o zajmu.

17. Iz tih razloga, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna zadužnica predana tuženiku radi kao jamstvo za otklanjanje nedostataka na brodu Star Cliper. Navedeni zaključak proizlazi i iz činjenice kako iznos iz zadužnice predstavlja približno 10% vrijednosti ugovorenih radova opremanja brodova.

18. Budući da tuženik nije osporavao činjenice da je garantni rok iz predmetnih Ugovora broj SC-306625, SC-307463 i SC-307344 istekao, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tuženik više nema osnove držati u svom posjedu predmetnu zadužnicu te da ju je dužan vratiti tužitelju.

19. Međutim, iako je pravilno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za povrat zadužnice koja je bila predana kao jamstvo za otklanjanje nedostataka na brodu Star Cliper, prvostupanjski sud je ipak obrazložio prestanak tužiteljeve obveze povrata zajma prijebojem. Time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda proturječi obrazloženju, budući da je i prvostupanjski sud sam utvrdio kako Ugovor o zajmu predstavlja simulirani pravni posao, a koji među strankama ne proizvodi učinke. Stoga nema niti tužiteljeve obveze za povrat zajma, a time niti takve, nepostojeće, obveze koja bi prestala prijebojem.

20. Podredno, iako ne utječu na odluku u ovoj pravnoj stvari, ukazuje se tuženiku kako neosnovano u žalbi ukazuje da bi se dopis od 22. listopada 2019. trećeg društva, Brodograđevna industrija Split d.d., mogao smatrati povratom računa učinjenog od strane tuženika. Naime, osim što se iz sadržaja navedenog dopisa ne može zaključiti o povrati predmetnih računa, osporavanje plaćanja dospjelih obveza može se smatrati pravilno učinjenim samo ukoliko ga je učinilo društvo koje ta obveza tereti. Dakle, pogrešno tuženik smatra da bi sama činjenica što društvo Brodograđevna industrija Split d.d. predstavlja društvo povezano s tuženikom, bila dovoljna da to društvo daje valjana očitovanja u ime tuženika.

21. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o troškovima postupka postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP -a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović