REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-220/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐĐ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K- 1109/2025 od 5. veljače 2026., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ĐĐ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 5. veljače 2026. Općinski sud u Splitu je pod toč. I temeljem čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavio izvan snage kazneni nalog tog suda broj K- 3/2016. od 19. srpnja 2016., te je pod toč. II okrivljenika ĐĐ proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 te je na temelju odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, nakon čega mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, time da se izrečena kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 150,00 eura (stopedeseteura) što predstavlja sudski prosjek.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i čl. 468. st. 3. ZKP/08 , povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim navođenja zakonskog teksta predmetne odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč.11. ZKP/08.
6.3. Okrivljenik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, koju vidi u činjenici da je na raspravi pročitan zapisnik o ispitivanju oštećenika UĐ, iako se branitelj okrivljenika izričito protivio čitanju iskaza oštećenika UĐ, kao i svih drugih pročitanih dokaza te predložio ponovno na raspravu pozvati i ispitati oštećenika.
6.4. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj, nije počinjena. Naime, prvostupanjski sud je na raspravi od 5. veljače 2026. pročitao iskaz sjedoka UĐ (l.s. 137-138), a kako je to konstatirano na zapisniku, a nakon čega je zamjenik branitelja naveo kako se obrana protivi čitanju iskaza oštećenika kao i čitanju svih dosadašnjih dokaza. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 jer da je pročitao zapisnik om ispoiutivanju ošzećenika bez suglasnosti stranaka, s obzirom da je oštećenik prethodno ispitan na raspravi dana 20. ožujka 2025. pred istim predsjednikom vijeća, odnosno sucem pojedincem, pa je prvostupanjski sud imao mogućnost pročitati navedeni iskaz sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, a također, navedeni pštećenik je ispitan i na raspravi u prisutbnosti stranaka, pa se takav iskaz može pročitati i sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 8. ZK/08. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.
6.5. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2 u svezi st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom.
7.1. Naime, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika UĐ, smatrajući da je obranu okrivljenika trebalo prihvatiti kao istinitu i vjerodostojnu.
7.2. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika ocijenio neutemeljenom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti, ovo stoga što je obrana okrivljenika suprotna iskazu oštećenika UĐ, čiji iskaz prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan, uvjerljiv i logičan, a osim toga iskaz oštećenika je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je oštećenik zadobio tri hematoma u predjelu čela i ogrebotine na desnoj šaci. Činjenica da se oštećenik nije odazivao pozivima suda i da nije dolazio na više ročišta, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza kada tvrdi da mu je okrivljenik kritične prigode uputio inkriminirane riječi prijetnje, kako to tvrdi žalitelj.
7.3. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže razloge iz kojih ne prihvaća obranu okrivljenika kao vjerodostojnu, s obzirom da je takva obrana suprotna medicinskoj dokumentaciji za oštećenika, dok, nasuprot tome, tip ozljeda kakve je zadobio oštećenik odgovara opisu događaja kako ga je opisao oštećenik i to da ga je okrivljenik najprije udario i predjelu glave, a zatim da je oštećenik rukama štitio glavu od udaraca koje mu je uputio okrivljenik, pa mu je ovaj ogrebao lijevu ruku, odnosno upravo onu ruku koja je bila bliža izlaznim vratima kada osoba sjedni na mjestu vozača.
7.4. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, kako je to i obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja. Naime, navedena prijetnja okrivljenika, na način kako je izrečena i manifestirana prema oštećeniku, i to na način da ga je okrivljenik nekoliko puta udario zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu glave te ga ogrebao po desnoj ruci, nakon čega je istome rekao da će ga ubiti, nedvojbeno je bila sasvim konkretna te u pravnom smislu vrlo ozbiljna, objektivno pogodna da izazove osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika. Ona je, a usmjerena na usmrćenje oštećenika, imala sadržaj ozbiljnosti jer je bila djelotvorna u svom subjektivnom i objektivnom učinku.
8. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 1 KZ/11, kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim, te nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu iz čl. 33. KZ/11.
8.1. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.
9. Nadalje, okrivljenik se ne žali i glede odluke o kazni, međutim, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, a sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, pa je ovo vijeće ispitalo presudu i u pogledu odluke o kazni.
9.1. Pri tome, i po stavu ovog vijeća, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. KZ/11, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani. Tako je prvostupanjski sud cijenio okrivljeniku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost, korektno držanje tijekom postupka, povoljne osobne i obiteljske prilike, dok otegotnih okolnosti na stani okrivljenika nisu pronađene.
10. Stoga je, uzimajući u obzir naprijed navede olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od četiri mjeseci, uz izricanje uvjetne osude u trajanju od jedne godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 5 prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.
11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Grancarić
