Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d 2

Poslovni broj: Gž-95/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, protiv tuženika-protutužitelja Vigens d.o.o., Kožino, Petrčane, Put Sv. Bartola 37, OIB: 11059217210 zastupanog po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2899/2015-69 od 24. studenoga 2025., dana 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2899/2015-69 od 24. studenoga 2025. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbačen je prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 24. studenoga 2025. do isplate.

2. Navedeno rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je presudom istog suda poslovni broj P-2899/2015 od 3. studenog 2016. naloženo tuženiku-protutužitelju predati u posjed tužiteljici-protutuženici nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i naknaditi joj trošak parničnog postupka, dok su odbijeni prvi i drugi protutužbeni zahtjevi, kojima je tuženik-protutužitelj tražio da se utvrdi njegovo vlasništvo dijela kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko dijela navedene nekretnine, te da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3870/2016 od 25. srpnja 2017. djelomično odbijena žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda poslovnim brojem P-2899/2015 od 3. studenog 2016. pod točkom I., u dijelu pod točkom II. izreke kojim je traženo da se tužiteljica-protutužena okani svojatanja dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te u dijelu pod točkama III. i IV., dok je ukinuta u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik- protutužitelj vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u tom dijelu je protutužba odbačena. Tuženik je dana 6. rujna 2017. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, pozivajući se na čl. 421. st. 1. toč. 8. i toč. 10. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), kojega obrazlaže tvrdnjom da je, nakon pravomoćnog završetka parničnog postupka poslovni broj P-2899/2015 dana 4. studenog 2016. kada ga je Agencija za poljoprivredno zemljište dopisom pozvala dostaviti izvod iz zemljišnih knjiga temeljem presude istog suda poslovni broj P- 437/2002 radi postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice koju je tuženik-protutužitelj prethodno zatražio, doznao za nove činjenice i stekao mogućnost iskoristiti nove dokaze na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da je predmetni dopis Agencije za poljoprivredno zemljište uzet u obzir u ovom postupku , te da se tužiteljica u podnesku od 16. lipnja 2023. usprotivila prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka.

5.1. Prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 421. st. 1. ZPP -a (kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti: 8) ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena i 10) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku), čl. 423. st. 1. toč. 5. ZPP-a (kojom je propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka u slučaju iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka), čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP- a (kojom je propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka u slučaju iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva) i čl. 424. st. 2. ZPP-a (kojom je propisano da se u prijedlogu za ponavljanje postupka moraju osobito navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača ), te imajući u vidu da je tuženik dopis Agencije za poljoprivredno zemljište primio 4. studenoga 2016., zaključuje da tuženik prijedlog za ponavljanje postupka od 6. rujna 2017. nije podnio u roku propisanom čl. 423. st. 1. toč. 5. i 6. ZPP -a, slijedom čega je na temelju čl. 425. st. 1. ZPP-a odbacio prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen.

6. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio njegov prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen, jer je on dopis Agencije za poljoprivredno zemljište, a koja je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice državno tijelo koje je ovlašteno u postupku razvrgnuća dati suglasnost na parcelaciju kada je u pitanju poljoprivredno zemljište, a što je izričito propisano Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, dostavio 14. studenoga 2016., odnosno u objektivnom roku od godine dana, te za isti nije saznao kako to sud navodi u roku od 30 dana koji bi tekao od 4. studenog 2016.

7. Iako tuženik pobija rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Zaključak prvostupanjskog suda o nepravovremenosti prijedloga za ponavljanje postupka od 6. rujna 2017. pravilnim prihvaća i ovaj sud, a koji žalbenim navodima tuženika nije doveden u pitanje, jer i prema ocjeni ovog suda tuženik je prijedlog za ponavljanje postupka podnio izvan roka propisanog čl. 423. toč. 6. ZPP-a odnosno nakon proteka roka od trideset dana od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik dopis Agencije za poljoprivredno zemljište od 4. studenoga 2016. dostavio sudu kao prilog uz svoj prijedlog za ponavljanje postupka od 6. rujna 2017., a ne kako to on tvrdi 14. studenoga 2016. (pregledom prvostupanjskog spisa utvrđeno da je da s datumom 14. studenoga 2016. nema evidentiranih zaprimljenih podnesaka tuženika, već je samo s danom 15. studenoga 2016. zaprimljena žalba tuženika izjavljena protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-2899/2015 od 3. studenoga 2016., ali uz tu žalbu tuženik nije dostavio podnesak Agencije za poljoprivredno zemljište od 4. studenoga 2016. – napomena ovog suda), pa su stoga navodi tuženika o dostavi predmetnog podneska Agencije sudu proturječni stanju spisa.

9. Pravilna je odluka o trošku parničnog postupka koju je prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, priznavši tužiteljici trošak sastava odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , ''Narodne novine'' broj 138/2023), a koju odluku tuženik pobija navodeći da trošak sastava odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka nije bio potreban za vođenje parnice jer je njegov prijedlog odbačen kao nepravovremen, obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud prijedlog tuženika za ponavljanje postupka dostavio tužiteljici i sukladno odredbi čl. 425. st. 2. ZPP-a pozvao ju je dostaviti odgovor na isti, te je tužiteljica dana 16. lipnja 2023. po pozivu suda dostavila odgovor na prijedlog tuženika za ponavljanje postupka, pa joj stoga i pripada pravo na naknadu tog troška.

10. Kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje, odbacivši prijedlog tuženika za ponavljanje postupka kao nepravovremen, pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP- a potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

U Varaždinu 28. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović