Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž Ob-85/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari mlt. tužiteljice TF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz TFO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Jeleni Arsić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŽF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici u Varaždinu, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-780/2025-5 od 20. siječnja 2026., dana 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-780/2025-5 od 20. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja suđeno je:
"I. Mijenja se iznos uzdržavanja određena točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1951/12-9 od 12. srpnja 2013. godine na način da se nalaže tuženiku, ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta, TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto mjesečnog iznosa od 931,26 kn, iznos od 300,00 eur mjesečno počevši od 13. lipnja 2025. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve na račun majke i zz otvoren u Raiffeisenbank d.d. IBAN [broj bankovnog računa].
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."
2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja žalbu je podnio tuženik, pobijajući odluku zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/2, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači pobijano rješenje i tuženiku dosudi parnični trošak.
3.Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet pobijanja je odluka o parničnom trošku kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.
6. Tužiteljica je dana 13. lipnja 2025. podnijela tužbu radi povećanja uzdržavanja. U tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni P2-1951/12-9 od 12. srpnja 2013. godine naloženo tuženiku kao ocu na ime uzdržavanja mlt. kćeri, ovdje tužiteljice, doprinositi mjesečni iznos od 931,26 kn (123,59 EUR) počevši od 1. studenog 2013. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Smatra da su se u međuvremenu promijenile okolnosti koje opravdavaju povećanje iznosa uzdržavanja.
7. Tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže da se izmijeni naprijed navedena presuda i da se naloži ocu da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi mjesečni iznos od 300,00 EUR od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti i to do zadnjeg dna u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Tuženik je podneskom od 28. srpnja 2025. godine priznao tužbeni zahtjev u cijelosti.
9. S obzirom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužiteljice, a sud je procijenio da je isto u skladu s dobrobiti djeteta uzevši u obzir promijenjene okolnosti na strani djeteta, sud je, bez daljnjeg raspravljanja, donio presudu na temelju priznanja kojom je prihvatio takav zahtjev, sukladno odredbi članka 331. stavka 1. i članka 338. stavka 5. ZPP-a te članka 425. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ).
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu tražio naknadu troškova parničnog postupka na temelju članka 158. stavka 1. ZPP-a.
11. Tužiteljica se očitovala na način da je komunikacija između majke i zz tužiteljice i tuženika narušena niz godina, da je ista nepostojeća od preseljenja tuženika u [adresa] i to na inicijativu tuženika tako da je opcija mirnog rješenja spora bila nemoguća. Tuženiku je poznato da od 2013. plaća isti iznos uzdržavanja za dijete odnosno da 12 godina plaća za uzdržavanje djeteta 123,59 eura, poznato mu je da dijete nije staro dvije godine kao u vrijeme razvoda braka kao i da se trošak uzdržavanja djeteta povećao, a nije do podnošenja tužbe pokazao inicijativu da bi dobrovoljno povećao iznos uzdržavanja. Radi navedenoga, a da bi tužiteljica ostvarila pravo na povećan iznos uzdržavanja, ista je morala podnijeti tužbu, a nije niti dužna obratiti se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Predlaže da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
12. Polazeći od odredbe članka 366. stavka 1. ObZ-a prvostupanjski sud je pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka jer sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Prilikom donošenja odluke o trošku postupka u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je imao na umu da je pokretanje ovog postupka opravdano jer mlt. tužiteljica bez ovog postupka ne bi ostvarila svoje pravo na povećanje uzdržavanja. Vodeći računa o okolnostima na strani mlt. tužiteljice tako i na strani tuženika prvostupanjski sud je pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
13. S obzirom na navedeno žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.
14. Radi toga je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu prvostupanjske presude pod točkom II. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se odluka pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 28. travnja 2026.
SUTKINJA
dr. sc. Lidija Vojković
