Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-78/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ul. Nikole Zrinskog 2, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 31. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 28. siječnja 2020. do 05. svibnja 2025. ukupan iznos od 1.231,36 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi: za veljaču 2020. na iznos od 13,28 EUR kn počev od 16. ožujka 2020. do isplate :

za srpanj 2020. na iznos od 31,85 EUR kn počev od 16. kolovoza 2020. do isplate za kolovoz 2020. na iznos od 104,76 EUR kn počev od 16. rujna 2020. do isplate za lipanj 2021. na iznos od 48,50 EUR počev od 16. srpnja 2021. do isplate za srpanj 2021 na iznos od 53,65 EUR počev od 16. kolovoza 2021. do isplate za kolovoz 2021. na iznos od 1,55 EUR počev od 16. rujna 2021. do isplate za rujan 2021. na iznos od 1,36 EUR počev od 16. listopada 2021. do isplate za studeni 2023. na iznos od 47,60 EUR počev od 16. prosinca 2023. do isplate za lipanj 2024. na iznos od 117,44 EUR počev od 16. srpnja 2024. do isplate za srpanj 2024. na iznos od 652,00 EUR počev od 16. kolovoza 2024. do isplate za kolovoz 2024. na iznos od 147,20 EUR počev od 16. rujna 2024. do isplate za listopad 2024. na iznos od 11,63 EUR počev od 16. studenog 2024. do isplate za prosinac 2024. na iznos od 0,22 EUR počev od 16. siječnja 2025. do isplate za siječanj 2025. na iznos od 0,32 EUR počev od 16. veljače 2025. do isplate

po stopi do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.956,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 28. travnja 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske, Gardijska oklopno mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti poslužitelj, ustrojbeni čin voj-rz, s mjestom službe u Našicama.

Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/2018) od 1. kolovoza 2018. propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Odredbom čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017), određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022) propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za službenika i namještenika povoljnije.

Također, odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje: ZR) propisano je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

U vremenskom razdoblju rada od 28. siječnja 2020. godine do dana podnošenja tužbe, tuženik tužitelju nije isplaćivao naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku), odnosno u visini naknade plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada.

Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor u visini naknade plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, tužitelj smatra da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u OS RH.

Tužitelj je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Zahtjev je podnesen 28. siječnja 2025.g., a na koji zahtjev se Općinsko državno odvjetništvu u Karlovcu nije očitovalo.

Tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev navođenjem točno određenog iznosa s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje za svaki pojedini mjesec, na koji tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnosti visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao u cijelosti neosnovane. Navedeno je vidljivo iz dokumentacije sa izračunom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 28. siječnja 2020. do 28. siječnja 2025. Iz izračuna je vidljivo da nema razlike naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

U spornom razdoblju pri isplati naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje se Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) te je za to razdoblje tužitelju također naknada plaće isplaćivana sukladno zakonskim i podzakonskim propisima. Metodologija izračuna detaljno je opisana u očitovanju Financijske službe Ministarstva obrane koje se prilaže. Prema tom očitovanju svi dodaci i minuli rad su tužitelju obračunati i nema razlike naknade plaće za isplatu. U izračun su uključena sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad ( s dodacima i minulim radom) koja je djelatnik ostvario tri mjeseca prije mjeseca u kojem je koristio godišnji odmor. 2

Ukoliko je djelatnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju u izračun je ulazio mjesec u kojem nije bio na bolovanju. Također su djelatniku isplaćivani svi stalni dodaci u cjelokupnom mjesečnom iznosu. Satnica isplaćenog dodatka utvrđena je na način da se iznos dodatka podijeli s brojem sati mjeseca u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor. Dobivena satnica pomnožena je brojem sati godišnjeg odmora koje djelatnik koristi u tom mjesecu. Svaki drugačiji način obračuna doveo bi do dvostruke isplate dodataka na plaću.

Pri tom se ističe da se na djelatnike Ministarstva obrane primjenjuje navedeni Pravilnik koji je kao podzakonski akt donesen na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske iz 2013. godine. Stoga nema mjesta primjeni članka 81. ZR/14 kojim je propisano određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nama primjene načela najpovoljnijeg prava ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ZR/14 i nekim drugim zakonom, već samo u nekim od slučajeva propisanih člankom 9. st. 3. ZR/14 ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, tada se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo akti tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom članka 152. ZSOS/13 propisano je da ako se propisima kojima se uređuju prava iz radnog odnosa ustanovi materijalno pravo koje nije propisano odredbama tog Zakona, ministar obrane može propisati to pravo u skladu s visinom proračunskih sredstava.

Kako je pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirano upravo ZSOS i Pravilnikom/14, to nema osnova da se na naknadu plaće za godišnji odmor primjenjuje drugi, povoljniji propis jer citirane odredbe ZSOS/13 izričito isključuju takvu mogućnost a što je i u skladu s odredbom članka 81. ZR/14.

Pri tom tuženik ističe da se od 01. kolovoza 2018. pri isplati naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18). Prilikom izračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uspoređivani su iznosi isplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora tekućeg mjeseca i iznos naknade plaće dobiven na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju naknadu plaće. Usporedbom ta dva iznosa uzimano je u obzir ono što je povoljnije za djelatnika sukladno Pravilniku. Ako je djelatnik više primio na bazi tekućeg mjeseca , što je za njega povoljnije nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (npr. u slučajevima ako se plaća ne mijenja, onda je naknada isplaćena na bazi tekućeg mjeseca i /ili prosjeka tri mjeseca ista, ali se može dogoditi da je npr. zbog povećanja minulog rada došlo do veće plaće u tekućem mjesecu pa je uzeta u obračunu ta povoljnija plaća od tog tekućeg mjeseca).

Tužbeni zahtjev nije osnovan pa tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 28. siječnja 2025. godine, u Odluku o rasporedu od 20. kolovoza 2024. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

Među strankama je nesporno da je tijekom utuženog razdoblja tužiteljica bila zaposlena kao djelatna vojna osoba.

Premda tuženik navodi da je tužitelju pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelja kao i da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja ovaj sud drži da se u konkretnom slučaju glede tužiteljičinog zahtjeva imaju primijeniti odredbe čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR), a u svezi s odredbama čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (s primjenom od 8. svibnja 2014. do 8. kolovoza 2018 te odredbe čl. 1. Pravilnika izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (s primjenom od 9. kolovoza 2018.) kojim je izmijenjen čl. 4. st. 2. Pravilnika i glasi da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Provodeći dokazni postupak ovaj sud je radi primjene citiranih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje glede neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg u razdoblju od 28. siječnja 2020. godine do 05. svibnja 2025. godine.

Vještak je mišljenja da bi na ime godišnjeg odmora tužiteljici pripadala razlika plaće:

U varijanti 1 (u kojoj do 5/2022 razliku računamo temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca) vještak je utvrdio:

- da bi tužiteljici SĐ na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 28. siječnja 2020. do 5. svibnja 2025. godine pripadala razlika plaće u iznosu od 1.231,36 eura,

- tužiteljici u utuženom razdoblju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora.

U varijanti 2 (u kojoj u cijelom utuženom razdoblju uzimamo u obzir satnicu povoljniju za tužitelja) vještak je utvrdio:

- da bi tužiteljici SĐ na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 28. siječnja 2020. do 5. svibnja 2025. godine pripadala razlika plaće u iznosu od 1.232,73 eura,

- tužiteljici u utuženom razdoblju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora.

Kako nije bilo prigovora na nalaz i mišljenje vještaka to ga je u cijelosti prihvatio i ovaj sud pa je sukladno odredbama čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a u svezi s odredbama čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba te odredbe čl. 1. Pravilnika izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora dosudio tužiteljici iznos od 1.231,36 eura po pojedinim mjesecima kako je to navedeno u izreci ove presude. Ovaj sud je na tako dosuđene iznose dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Ovaj sud je u tom smislu sukladno odredbama čl. 188 st 2 Zakona o parničnom postupku prihvatio glavni tužbeni zahtjev, pa o kumuliranom tužbenom zahtjevu temeljen na satnici, a kako je to vještak naveo u varijanti 2 nalaza i mišljenja sud nije niti odlučivao.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 187,50 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 26. svibnja 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanja na ročištu od 24. lipnja 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 11. prosinca 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 09. veljače 2026. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2026. godine u iznosu od 187,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 93,75 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 550,19 EUR, sveukupno 1.956,44 EUR, time da je na tako dosuđeni iznos dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 28. travnja 2026. godine, pa do isplate.

U Karlovcu, 28. travnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ul. Nikole Zrinskog 2

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-74/2025