REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-972/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pick-Nik Marketing (PTY) LTD, Južnoafrička Republika, 109 Fitter Road, Spartan, Johannesburg, Gauteng 1619, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Ećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 185.592,65 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-961/2020-34 od 19. prosinca 2025., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-961/2020-39 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-961/2020-34 od 19. prosinca 2025., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-961/2020-39 od 13. siječnja 2026., u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 4.522,16 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-961/2020-34 od 18. prosinca 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 185.592,65 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2017. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora te je odbijen i podredni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 185.592,65 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2017. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao neosnovan (točka I. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 65.290,08 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka II. izreke); naloženo je tužitelju u roku od petnaest dna naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.752,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. do isplate (točka III. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulative pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu, jer izostaje prije svega protupravnost radnje odnosno propuštanja tuženika. Naime, sud je utvrdio da je tuženik postupio u skladu s odredbama Zakona o platnom prometu, na način da je proveo naloge za plaćanje za korist odnosno na teret računa ZŠ, a koji nisu imali nedostataka zbog kojih bi tuženik izvršenje naloga imao osnova odbiti (čl. 40. i čl. 46. Zakona o platnom prometu), te je, ispunjavajući obveze iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, proveo analize na temelju kojih je kao sumnjivu prepoznao transakciju za korist računa ZŠ, o kojoj je sumnji obavijestio Ured za sprječavanje pranja novca, ali i zatražio provjeru autentičnosti od tužiteljevog pružatelja platne usluge. Međutim, nadležan Ured nije poduzimao radnje iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, a očitovanje tužiteljevog pružatelja platne usluge je uslijedilo nakon proteka roka do kojeg se tuženik mogao suzdržati od provođenja transakcija vezanih uz račun ZŠ (do kraja radnog dana). Zbog toga je sud zaključio da u postupanju tuženika nema propusta niti nezakonitosti vezano uz primjenu citiranih zakonskih odredaba te da nema propusta na strani tuženika vezano uz primjenu dužne pažnje (čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, i 155/23; dalje: ZOO). Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući ju u točkama I., II. i III. izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP -a s prijedlogom ovome sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.388,61 eura.

4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da tuženik ne može odbiti provedbu transakcije niti prekinuti poslovni odnos dok mu to ne naloži Ured za sprječavanje pranja novca (dalje: Ured) čime je prema mišljenju tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako privremeno zaustavljanje izvršenja sumnjive transakcije koje obvezniku nalaže Ured prema čl. 60. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“ broj: 87/08, 25/12 i 108/17; dalje: ZSPNFT) isto što i odbijanje transakcije koje samostalno čini obveznik prema čl. 13. ZSPNFT-a, dok sud pogrešno sve navedeno izjednačuje te zapravo smatra da u bilo kojoj situaciji sumnje tuženik samo treba obavijestiti Ured, ali ne smije sam odbiti provesti transakciju. Time sud zapravo banke svrstava u puke promatrače izvršenog pranja novca. Ističe kako sukladno odredbi čl. 13. ZSPNFT-a tuženik ne smije izvršiti transakciju te mora prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos ako ne može provesti dubinsku analizu prema čl. 8. st. 1. t. 1., t. 2. i t. 3. ZSPNFT-a. O tim mjerama tuženik obavještava Ured i te mjere može provesti samo banka, tj. Tuženik, dok ih Ured ne može provesti niti naložiti njihovo izvršenje. Ukazuje kako je tuženik ocijenio priljev sumnjivom transakcijom, ali nije poduzeo obvezne mjere sukladno odredbama ZSPNFT-a, nije proveo dubinsku analizu, nije odbio izvršiti transakciju, nije prekinuo poslovni odnos sa strankom, niti se suzdržao od provođenja sumnjive transakcije. Nadalje, tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda da je za dubinsku analizu dovoljno posumnjati u transakciju te ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u postupku i samih isprava i zapisnika je tuženik nigdje ne navodi, ne obrazlaže niti dokazuje da je proveo dubinsku analizu priljeva niti odljeva. Iz prometa po računu vidljivo je da je priljev evidentiran na računu 9. lipnja 2017., istog dana kada je tužitelj dao nalog za uplatu, iz čega jasno proizlazi da tuženik nije napravio dubinsku analizu, niti je prikupljao zadovoljavajuće dokaze i dokumente kojima bi opravdao priljev koji toliko odudara od svega što ima veze s g. ZŠ, dok je sukladno čl. 11. ZSPNFT-a propisane mjere morao provesti prije provedbe transakcije. Tuženik nije proveo dubinsku analizu jer je priljev doznačio istog dana, pa kako nije proveo mjere iz čl. 8. i 9. ZSPNFT-a, zbog čega nije smio provesti priljev te je trebao prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos s g. ZŠ. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj ističe kako je sukus nezakonitosti pobijane presude pogrešna primjena materijalnog prava iz koje proizlazi stav suda da tuženik kao obveznik mjera za sprječavanje pranja novca propisanih odredbama ZSPNFT-a te mjere ne može niti treba provoditi, već ih treba provoditi Ured. Tužitelj, dalje, ističe kako su i odljevi predstavljali sumnjive transakcije o kojima tuženik nije obavijestio Ured, ali sud navodi kako su sve transakcije odljeva bile potkrijepljene osim jedne koja se vratila. Međutim, sud nije obrazložio svoj stav o tome da su odljevi bili potkrijepljeni, zakonito provedeni i nesumnjivi čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a tužitelj vidi u tome što je prvostupanjski sud naveo kako je tuženik prepoznao transakcije kao sumnjive i o njima obavijestio Ured, što je netočno jer iz dopisa Ureda od 4. travnja 2025. proizlazi da je tuženik obavijestio Ured samo o priljevu, slijedom čega postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nadalje, tužitelj navodi kako Zakon o platnom prometu („Narodne novine“ broj 133/09, 136/12 i 66/18; dalje: ZPLP) u čl. 53. isključuje tuženikovu odgovornost prema poglavlju 2. i 3. zakona kada je tuženik dužan primijeniti drugi propis, a taj drugi propis je upravo ZSPNFT-a. Smatra da je ZPLP lex specialis u odnosu na ZSPNFT, pa da stoga tuženik ne treba poštivati rokove izvršenja transakcija ako to priječi drugi zakon. Prema mišljenju tužitelja, nemoguće je održati rokove propisane ZPLP -a i ujedno izvršavati dubinske analize. Zbog toga je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik morao provesti transakcije u rokovima propisanima odredbama ZPLZ-a. Budući da se sud nije očitovao o primjeni odredbe čl. 53. ZPLP-a, počinio je daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 534. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Konačno, tužitelj ističe da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe i kako je prvostupanjski sud donio presudu iznenađenja jer svoju odluku temelji na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, bez da je pozvao stranke da se o tome izjasne. Naime, sud smatra da tuženik uopće nije dužan poduzimati nikakve radnje i mjere bez naloga Ureda što je novi stav koji strankama u postupku nije bio poznat, niti je bilo zapreka da sud takav svoj stav komunicira strankama.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu u pobijanom dijelu potvrditi uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.522,16 eura. U žalbi u bitnom navodi kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 13. ZSPNFT-a jer samo onaj obveznik koji ne može provesti mjere dubinske analize iz ZSPNFT-a, ne smije uspostaviti poslovni odnos ili izvršiti transakciju. Tuženik je kao banka proveo mjere dubinske analize, na temelju kojih je u konačnici i posumnjao da bi transakcija bila povezana s pranjem novca i o tome je obavijestio Ured. Ističe kako niti iz odredbe čl. 13. ZSPNFT-a ne proizlazi obveza ili ovlast tuženika odbiti izvršenje transakcije zbog sumnje da je povezana s pranjem novca, već je u slučaju sumnje tuženik dužan obavijestiti Ured u skladu s odredbom čl. 42. ZSPNFT-a radi donošenja odgovarajuće odluke nadležnog tijela u vezi s privremenim zaustavljanjem ili obustavom izvršenja transakcije (čl. 60. ZSPNFT-a). Dalje navodi da je u konkretnom slučaju tuženik zaprimio iznos platne transakcije u petak 9. lipnja 2017. u popodnevnim satima, te je sukladno čl. 44. ZPLZ-a za navedeni iznos bio dužan odobriti račun za plaćanje s datumom valute i staviti novčana sredstva na raspolaganje primatelju plaćanja, odnosno odmah nakon što su sredstva pristigla kod tuženika. Imajući u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju pravovremeno obavijestio nadležni Ured, koji povodom obavijesti nije poduzimao daljnje radnje, te da je tuženik o sumnji obavijestio i banku tužiteljevog pružatelja usluge plaćanje tražeći provjeru autentičnosti naloga, koja je tek 19. lipnja 2017. dostavila obavijest o opozivu naloga, a koji opoziv nije dopušten bez suglasnosti primatelja, koji je povrat uskratio, pa se prema mišljenju tuženika u konkretnom slučaju ne radi o protupravnoj radnji ili propustu tuženika, niti su radnje odnosno propusti tuženika tužitelju prouzročili štetu u vidu nemogućnosti povrata sredstava uplaćenih na račun ZŠ.

6. Žalba je neosnovana.

7. Prvostupanjska presuda ispitana je u pobijanom dijelu (točke I., II. i III. izreke) na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu. Prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 185.592,65 eura s osnove naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik. Naime, tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala zbog nemogućnosti povrata novčanih sredstava otuđenih tužitelju počinjenjem kaznenog djela pranja novca preko bankovnog računa koji je ŽŠ imao otvoren kod tuženika. Tužitelj smatra da je tuženik propustio postupiti sukladno obvezama koje mu nameću odredbe ZSPNFT -a, odnosno nije se suzdržao od provođenja sumnjivih transakcija (uplate odnosno isplata), nije proveo dubinsku analizu i o utvrđenim nepravilnostima na vrijeme obavijestio Ured.

11. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama da nisu ispunjene pretpostavke njegove odgovornosti za štetu, jer je vezano uz opisane sumnjive transakcije, postupao u svemu u sladu sa zakonskim obvezama slijedom čega da nema protupravnosti u njegovom postupanju ili propuštanju, odnosno da izostaje uzročno-posljedična veza između njegovih radnji, odnosno propusta i nastale štete.

12. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlaze sljedeće činjenice, koje među strankama nisu niti sporne:

- da je SŠ imao otvoren račun kod tuženika;

- da su u kaznenom postupku ŽŠ i ĆŠ (presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-485/2019 od 13. prosinca 2019., preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-389/2020 od 13. srpnja 2020.), pravomoćno oglašeni krivima, jer su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva pranjem novca;

- da je tužitelj 9. lipnja 2017. (petak) izdao nalog za uplatu iznosa od 248.500,00 eura, smatrajući da plaća talijanskom društvu vezano uz kupnju stroja za proizvodnju toaletnog papira, ali je taj iznos, kao posljedica kaznenog djela, uplaćen na račun KŠ otvoren kod tuženika;

- da je tuženik o navedenoj transakciji (priljevu novca na račun KŠ) obavijestio Ured 12. lipnja 2017. u 10,13 sati (sljedeći radni dan) te da Ured nije naložio tuženiku privremeno zaustavljanje izvršenja predmetne transakcije;

- da je tuženik isti dan, 12. lipnja 2017. u 12,37 sati, zatražio od pružatelja platne usluge tužitelju kao platitelju (Nedbank Ltd.) hitnu potvrdu autentičnosti predmetnog naloga za plaćanje; provjera je ponovno zatražena 13. lipnja 2017. u 12,17 sati, dok je tuženik 21. lipnja 2017. obaviješten da je banka pošiljatelj opozvala predmetni platni nalog za plaćanje uz zahtjev za povratom sredstava; 29. lipnja 2017. tuženik je obaviješten da se radi o prijevarnoj transakciji;

- da je SŠ, po primitku navedene uplate na svoj račun, vršio plaćanja sa svog računa u iznosu od 196.312,50 eura na daljnje račune;

- da je kaznenom presudom tužitelju kao oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 185.592,65 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, koji su dužni solidarno podmiriti okrivljenici. Tužitelj je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 248.500,00 eura tijekom kaznenog postupka umanjio, s obzirom da su mu vraćena sredstva prvobitno oduzeta od ZŠ u iznosu od 62.917,35 eura. Od tog je vraćenog iznosa, iznos od 13.000,00 eura policija privremeno oduzela od ZŠ prilikom uhićenja, a iznos od 49.907,35 eura je oduzet s predmetnog računa kod tuženika tijekom kaznenog postupka na temelju rješenja nadležnog suda o privremenoj mjeri oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Prije svega, pogrešno je tužiteljevo stajalište da bi Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma bio lex specialis u odnosu na Zakon o platnom prometu. Otuda i neosnovanost tužiteljevih žalbenih navoda koje temelji na tvrdnji da je tuženik trebao zanemariti rokove izvršenja transakcija iz ZPLP-a ako bi održanje rokova priječilo drugi zakon, odnosno ZSPNFT-a.

15. Naime, odredbom čl. 4. st. 1. i 2. t. 2. ZSPNFT-a tuženik je obveznik provođenja mjera, radnji i postupaka za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma određenih ovim Zakonom, a navedene se provode prije i/ili prilikom svake transakcije, kao i pri sklapanju pravnih poslova kojima se stječe ili koristi imovina te u ostalim oblicima raspolaganja novcem, pravima i drugom imovinom koji mogu poslužiti za pranje novca i financiranje terorizma.

16. Sukladno odredbi čl. 6. st. 1. ZSPNFT-a tuženik je u cilju sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma dužan ispunjavati sljedeće obveze: 1. procjenu rizika od zlouporabe za pranje novca i financiranje terorizma za pojedinu stranku, poslovni odnos, transakciju ili proizvod,

2. provođenje mjera dubinske analize stranke na način i pod uvjetima određenima ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona, 3. provođenje mjera za sprječavanje i otkrivanje pranja novca te financiranja terorizma u poslovnim jedinicama i društvima u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koje poslovne jedinice i društva imaju sjedište u trećoj državi,

4. imenovanje ovlaštene osobe i njezina zamjenika za provedbu mjera te osiguranje uvjeta za njihov rad u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,

5. omogućavanje redovitoga stručnog osposobljavanja i izobrazbe djelatnika obveznika, te osiguravanje redovite interne revizije u izvršavanju zadaća i obveza u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona, 6. izradu i redovito dopunjavanje liste indikatora za prepoznavanje stranaka i sumnjivih transakcija za koje postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma,

7. obavještavanje i dostavljanje Uredu propisanih i traženih podataka, informacija i dokumentacije o transakcijama i osobama u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,

8. osiguravanje čuvanja i zaštite podataka te vođenje propisanih evidencija u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,

9. obvezu kreditnih i financijskih institucija da uspostave odgovarajući informacijski sustav s obzirom na svoju organizacijsku strukturu kako bi mogli brzo, pravodobno i u cijelosti dati Uredu podatke o tome održavaju li ili su održavali poslovni odnos s određenom fizičkom ili pravnom osobom i koja je priroda tog odnosa,

10. provođenje drugih zadaća i obveza u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona.

17. Nadalje, odredbom čl. 42. ZSPNFT-a propisano je da je obveznik dužan suzdržati se od provođenja transakcije za koju zna ili sumnja da je povezana s pranjem novca ili s financiranjem terorizma. O takvoj transakciji obveznik je dužan bez odgode, prije izvršenja transakcije, obavijestiti Ured i u obavijesti navesti razloge za sumnju na pranje novca odnosno financiranje terorizma te također navesti rok u kojem se transakcija treba izvršiti (st. 1.); Obveznik je dužan obavijestiti Ured o namjeri ili planiranju obavljanja sumnjive transakcije iz st. 1. ovoga članka bez obzira na to je li transakcija poslije izvršena ili nije (st. 2.); Iznimno, ako obveznik u slučajevima iz st. 1. i 2. ovoga članka zbog prirode transakcije ili zato što transakcija nije bila izvršena, ili iz drugih opravdanih razloga, obavijest nije mogao dostaviti prije izvršenja transakcije, dužan je Uredu dostaviti podatke naknadno, a najkasnije sljedeći radni dan. U obavijesti o sumnjivoj transakciji dužan je obrazložiti razloge zbog kojih je bio u objektivnoj nemogućnosti postupiti u skladu s propisanim (st. 3.); Obavijest o sumnjivim transakcijama s podacima iz čl. 16. st. 1. ovoga Zakona obveznici moraju telefonom, telefaksom ili na drugi prikladan način dostaviti Uredu prije izvršenja transakcije, a nakon izvršenja transakcije dostavit će je na način koji će pravilnikom propisati ministar financija. Ako obavijest o sumnjivim transakcijama ne daju u pisanom obliku, učinit će to naknadno, a najkasnije sljedeći radni dan. Obveznik i Ured moraju izraditi zabilješku o obavijesti koja nije dana u pisanom obliku (st. 4.).

18. Odredbom čl. 60. ZSPNFT-a propisano je da ako je potrebno poduzeti hitne radnje da bi se provjerili podaci o sumnjivoj transakciji ili osobi ili ako Ured ocijeni da postoje razlozi za sumnju da je transakcija ili osoba povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, Ured može pisanim nalogom naložiti obvezniku privremeno zaustavljanje izvršenja sumnjive transakcije najviše za 72 sata. (st. 1.); Ako zbog prirode ili načina izvršenja transakcije, odnosno okolnosti koje transakciju prate, nije moguće izdati pisani nalog obvezniku, te u drugim hitnim slučajevima, Ured može iznimno izdati obvezniku usmeni nalog za privremeno zaustavljanje izvršenja sumnjive transakcije (st. 2.); Usmeni nalog iz st. 2. ovoga članka Ured mora potvrditi pisanim nalogom odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od izdavanja usmenog naloga (st. 3.); O primitku usmenog naloga iz st. 2. ovoga članka ovlaštena osoba obveznika sastaviti će zabilješku i sačuvati je u svojoj evidenciji sukladno odredbama ovoga Zakona koje se odnose na zaštitu i čuvanje podataka (st. 4.); Ured će o izdanim nalozima iz st. 1. i 2. ovoga članka bez odgode obavijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i/ili nadležno državno odvjetništvo (st. 5.); Nakon isteka roka iz st. 1. ovoga članka transakcija se može obustaviti samo rješenjem suda sukladno odredbama zakona koji uređuje kazneni postupak (st. 6.).

19. Nadalje, sukladno odredbi čl. 46. ZPLZ-a datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne može biti datum nakon radnog dana na koji je za iznos platne transakcije odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja (st. 1.); Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je iznos platne transakcije staviti na raspolaganje primatelju plaćanja odmah nakon što je za taj iznos odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja (st. 2.).

20. Dakle, kada se navedene mjerodavne odredbe dovedu u vezi, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako tuženik nije obvezan, ni ovlašten, u slučaju sumnjive transakcije odbiti izvršenje te transakcije u roku u kojemu se ona treba izvršiti.

21. Tuženikova je obveza, prema odredbama ZSPNFT-a organizirati poslovanje na način da omogućuje prepoznavanje sumnjivih transakcija, kako bi o sumnjivim transakcijama bez odgode mogao obavijestiti nadležni Ured, koji tada, ako i sam ocijeni da postoje razlozi za sumnju da je transakcija ili osoba povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, ili ako je potrebno poduzeti hitne radnje da bi se provjerili podaci o sumnjivoj transakciji ili osobi, može obvezniku naložiti privremeno zaustavljanje izvršenja sumnjive transakcije za najviše 72 sata, a dulje od toga izvršenje transakcije se može obustaviti samo rješenjem suda sukladno odredbama zakona koji uređuje kazneni postupak, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

22. U konkretnom slučaju, tužitelj je 9. lipnja 2017. zadao nalog za plaćanje temeljem kojeg je tuženik trebao izvršiti primitak plaćanja za korist ZŠ u iznosu od 285.000,00 eura te je istog dana za plaćeni iznos odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja (tuženika), pa je tuženik navedeni iznos bio dužan najkasnije do kraja radnog dana 9. lipnja 2017. staviti na raspolaganje primatelju plaćanja ZŠ što je i učinio. Tuženik je idući radni dan, 12. lipnja 2017., budući da je 9. lipnja 2017. bio petak, o navedenoj transakciji obavijestio Ured jer je na temelju procjene rizika i provedene dubinske analize posumnjao da se radi o sumnjivoj transakciji sukladno odredbi čl. 42. st. 3. ZSPNFT-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, tuženik o predmetnoj transakciji nije bio u mogućnosti obavijestiti Ured već 9. lipnja 2017. jer se nije radilo o imenima s crne liste. Naime, prema iskazu svjedoka ĐŠ, koji je u sporno vrijeme bio voditelj odjela tuženika za sprječavanje pranja novca, budući da se radilo o uplatama iz inozemstva, transakcija je prolazila automatsku obradu kroz softverski sustav radi provjere nalaze li se imena platitelja i primatelja na tzv. službenim crnim listama međunarodnih nadležnih tijela koje su sve banke obvezne pratiti, pa ukoliko u tom dijelu nije bilo nedostataka, transakcija se knjiži. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o drugim indikatorima sumnjivosti (visina primljene uplate fizičkoj osobi, uplata izvršena iz zemlje koja nije EU, raniji promet po računu tog klijenta i koliko je dugo klijent banke te slične transakcije), a ne o imenima s crne liste, tuženik je tek sljedećeg radnog dana, nakon što je transakcija knjižena i bila vidljiva na listama tuženikovog odjela za sprječavanje pranja novca, mogao o njoj obavijestiti nadležni Ured. Osim toga, a na što pravilno ukazuje prvostupanjski sud, budući da Ured nakon zaprimanja tuženikove obavijesti o sumnjivoj transakciji nije naložio tuženiku zaustavljanje transakcija, okolnost što je tuženik obavijestio Ured o sumnjivoj transakciji sljedeći radni dan, a ne već 9. lipnja 2017., ne može biti od utjecaja na tuženikovu odgovornost za nastanak štete.

23. Nadalje, neosnovano tužitelj ukazuje kako je prvostupanjski sud propustio obrazložiti razloge zašto smatra da su odljevi potkrepljeni i zakonito provedeni.

24. Naime, nesporno je da je ŽŠ po primitku uplate vršio plaćanja na daljnje račune. Prvostupanjski sud je obrazložio kako je tuženik u odnosu na naloge za plaćanja koje je zadavao ŽŠ tražio otklanjanje nedostataka i dostavu dodatnih podataka te ih je po ispravku bio dužan provesti. Sukladno odredbi čl. 40. ZPLP- tuženik je kao pružatelj platnih usluga dužan nalog izvršiti ako ne sadrži pogrešaka, a ako ih sadrži, uputiti davatelja na otklanjanje grešaka. U konkretnom slučaju, prema obrazloženju prvostupanjskog suda, tuženik je upravo tako i postupio, te su sve transakcije bile potkrijepljene potrebnim podacima, osim jedne koja je zbog nedostatnih podataka primatelja uplate ostala neprovedena. Osim toga, ovdje treba imati na umu kako nadležni Ured nije naložio tuženiku privremeno zaustavljanje izvršenja transakcija vezanih uz račun ZŠ, a nakon što ga je tuženik nesporno obavijestio o sumnjivoj transakciji.

25. Nadalje, neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je tuženiku sukladno odredbi čl. 13. ZSPNFT-a bilo zabranjeno provesti priljev i naloženo prekinuti uspostavljeni poslovni odnos sa ZŠ jer nije proveo dubinsku analizu budući da je priljev doznačio istog dana. Naime, odredba čl. 13. ZSPNFT -a odnosi se samo na onog obveznika koji ne može provesti mjere dubinske analize (utvrđivanje identiteta stranke i provjera njezina identiteta na osnovi dokumenata, podataka ili informacija dobivenih iz vjerodostojnog, pouzdanog i neovisnog izvora, utvrđivanje i provjera identiteta stvarnog vlasnika stranke te prikupljanje podataka o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa ili transakcije te drugih podataka u skladu s ovim Zakonom) te je samo takvom obvezniku naloženo da ne smije uspostaviti poslovni odnos ili izvršiti transakciju, odnosno da mora prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos. Međutim, u konkretnom slučaju, tuženik je organizirao odjel za sprječavanje pranja novca, proveo je mjere dubinske analize na temelju kojih je posumnjao da se radi o sumnjivoj transakciji o kojoj je obavijestio nadležni Ured koji u konačnici nije odlučio o zaustavljanju provedbe predmetne transakcije.

26. Uz navedeno, ističe se kako je tuženik 12. lipnja 2017. (dakle, istog dana kada je o transakciji obavijestio i nadležni Ured) zatražio od banke tužitelja hitnu potvrdu autentičnosti predmetnog naloga za plaćanje, na koju nije odgovoreno, te je provjera ponovno zatražena 13. lipnja 2017., dok je tuženik tek 19. lipnja 2017. obaviješten da je banka tužitelja opozvala predmetni platni nalog za plaćanje uz zahtjev za povratom sredstava. Međutim, odredbom čl. 41. st. 2. ZPLP -a propisana je neopozivost naloga za plaćanje te platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon prijenosa naloga za plaćanje ili nakon što je primatelju plaćanja dao svoju suglasnost za izvršene transakcije. U konkretnom slučaju, ŽŠ, kao primatelj, uskratio je suglasnost na opoziv tužiteljevog naloga za plaćanje.

27. Dakle, imajući u vidu kako je tuženik u odnosu na predmetne transakcije postupao sukladno odredbama ZSPNFT-a i ZPLP-a, odnosno da je proveo analize na temelju kojih je utvrdio da se radi o sumnjivoj transakciji za korist računa ZŠ, o čemu je pravovremeno obavijestio nadležni Ured, koji u vezi navedenoga nije tražio od tuženika zaustavljanje transakcije, kao i činjenice da je tuženik proveo naloge za plaćanje za korist odnosno na teret računa ZŠ koji nisu imali nedostataka zbog kojih bi ih tuženik imao osnova odbiti, te činjenicu da je tuženik od tužiteljeve banke zatražio provjeru autentičnosti naloga za plaćanje, a koje očitovanje je uslijedilo nakon proteka roka do kojega se tuženik mogao suzdržati od provođenja transakcija (do kraja radnog dana), pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u postupanju tuženika nije bilo propusta niti nezakonitosti, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za naknadu štete koju tužitelj od njega traži.

28. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije donio tzv. „presudu iznenađenja“. Naime, sud je svoju odluku donio na temelju pravne osnove koja nije uopće različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo (tuženikova odgovornost za naknadu štete). Pobijana odluka je utemeljena na činjenicama o kojima su strankama dane razumne mogućnosti da se očituju. Za pravičnost postupka ključno je da savjesnoj i brižljivoj stranci bude razumno predvidivo, na temelju tijeka postupka, koje će pravne norme sud primijeniti u odlučivanju. To je u ovom slučaju tužitelju i bilo omogućeno, jer se tijekom postupka raspravljalo o tuženikovim obvezama propisanima odredbama ZSPNFT-a i ZPLP-a, a prvostupanjski sud je na nesporno utvrđeno činjenično stanje primijenio upravo navedene materijalnopravne norme.

29. Konačno, neosnovano u žalbi tužitelj ističe da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prema ocjeni ovog suda, pobijana odluka nije arbitrarna, budući da je prvostupanjski sud za svoju ocjenu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva dao dovoljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu, pa je u tom smislu pobijana odluka dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom.

30. Tužitelj pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o troškovima postupka postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

31. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

32. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na žalbu (točka II. izreke ove presude) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o žalbi (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović