REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5001/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate iznosa od 265,86 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2025 od 4. studenog 2025. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2025-10 od 4. studenog 2025., te protiv raspravnog rješenja istog suda od 30. rujna 2025., 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2025 od 4. studenog 2025. i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2025-10 od 4. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2025 od 4. studenog 2025. u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 08. Ugovora o kreditu broj 98095/04 sklopljenog dana 28. prosinca 2004. između OI kao korisnika kredita s jedne strane i HVB Splitska banka d.d. (prednik tuženika) kao kreditora s druge strane, i to u dijelu ugovorne odredbe sadržane u čl. 8. Ugovora ( točka I. izreke). U dijelu točke I. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 265,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2004. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 246,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te je u točki III. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 686,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
1.1. Pobijanim rješenjem poslovni broj P-119/2025-10 od 4. studenog 2025. je naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak zastupanja u iznosu od 50.00 EUR na ime pristupa na ročište za objavu.
1.2. Na ročištu od 30. rujna 2025. raspravnim rješenjem je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 265,86 EUR obzirom je tuženik u odgovoru na tužbu osporio postavljenu vrijednost predmeta spora.
2. Pobijajući raspravno rješenje od 30. rujna 2025., rješenje o troškovima postupka od 4. studenog 2025. koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude, te odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude od 4. studenog 2025., žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga, u bitnom navodeći da dio tužbenog zahtjeva predstavlja deklaratorni dio na utvrđenje ništetnosti pa je to jedini razlog zašto predmetni spor ne predstavlja spor male vrijednost; tužitelj je imao pravo prvo tužbom samo utvrđivati ništetnost - ne zahtijevajući isplatu, a tek nakon toga novom, zasebnom tužbom zahtijevati isplatu zbog stjecanja bez osnove, pa stoga vrijednost predmeta spora u tom dijelu ne može biti 0,00 EUR; stoga taj dio tužbenog zahtjeva ima svoju zasebnu vrijednost, isti pruža znatno širu pravnu zaštitu, te isti ne služi isključivo u svrhu isplate u ovom postupku. Poziva se na odredbu prema čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u slučaju postojanja više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vrijednost takvih zahtjeva - zbraja. Dakle, ne određuje se po vrijednosti samo jednog zahtjeva kako to prvostupanjski sud određuje. Zaključno navodi da ne postoji niti jedna odredba koja navodi ili daje mogućnost deklaratorni dio tužbenog zahtjeva vrednovati s 0,00 eura, odnosno izbrisati njegovu vrijednost, kao da uopće ne postoji. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i dosuditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 650,00 EUR, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 125,00 EUR i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 100,00 EUR.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
5. U odnosu na žalbu na raspravno rješenje od 30. rujna 2025., žalitelju je dopuštena žalba protiv odluke o troškovima postupka, o kojoj i odlučuje ovaj sud u nastavku odluke.
6. U odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude i rješenje o trošku od 4. studenog 2025.
7. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju čl . 154. i čl. 155. ZPP-a. (točke 30.-35. obrazloženja odluke). U žalbi navodi da su mu troškovi trebali biti određeni sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1 .665,86 EUR koje je tužitelj označio jer iznos od 1.400,00 EUR se odnosi na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje, a iznos od 265,86 EUR se odnosi na zahtjev za isplatu. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da kad je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu tada deklaratorni zahtjev treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjeva za činidbu - isplatu, takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu - isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-688/2000-2 od 7. siječnja 2004. i Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017. Tome je za dodati da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje: Tarifa) u Tbr. 7. t. 1. određena nagrada koja pripada odvjetniku, ako je vrijednost predmeta spora od 0,00-332,00 iznosi 25 bodova po radnji koju odredbu je prvostupanjski sud pravilno primijenio. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio dosuditi tužitelju kao osnovan trošak u iznosu od 686,73 EUR. Također, sukladno bodovnom razredu pravilno je priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR i u tom dijelu je neosnovana žalba tužitelja.
8. Stoga je tužiteljeva žalba neosnovana, u odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke presude i troška za pristup na ročište za objavu slijedom čega je na temelju odredbe čl. 380. t. 2., u vezi s čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena žalba u tom dijelu i potvrđena je odluka prvostupanjskog suda u točk i III. izreke i rješenje od 4. studenog 2025.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Sudac
Ana Cvitković
