K-927/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐJ, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO-DO-4595/2020 od 11. rujna 2020., nakon javno provedene rasprave, održane u prisutnosti okrivljenika ĐJ, branitelja Ane Perković Žaje, punomoćnika oštećenika odvjetnika Marka Jurkovića i zamjenice Općinske državne odvjetnice u Splitu ĆJ **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 dalje ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-927/2020 od 22. rujna 2020. u odnosu na okrivljenog ĐJ stavlja se izvan snage.

II Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08

okrivljeni ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i TJ, rođene Ć, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, s mirovinom od 350,00 eura, oženjen, otac punoljetne troje djece, vlasnik kuće u [adresa] na adresi prebivališta, kazneno neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi 21. veljače 2020., oko 11,30 sati, u Vedrinama, Domovinskog rata 38/A, ispred trgovine "Kundid", upravljajući vozilom marke HYUNDAI registarske oznake i broja [registarska oznaka], postupio protivno odredbama članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako što se kretao vozilom unatrag a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, olako smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti njihovu sigurnost, što se ipak dogodilo, budući da je zadnjim dijelom vozila udario ZJ, koja se nalazila na nogostupu navedenog kolnika, oborivši ju na tlo, uslijed čega je ona zadobila teške povrede u vidu prijeloma vrata lijeve bedrene kosti i palčane kosti lijeve podlaktice,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano i kažnjivo po članku 227. stavku 1. i 2., a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11.

III. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 11. rujna 2020. optužnicu broj: KO-DO-4595/2020 protiv okrivljenika ĐJ, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. U optužnici je bilo predloženo da se temeljem članka 540. ZKP/08 presudom izda kazneni nalog protiv okrivljenika.

2. U smislu članka 541. ZKP/08 sud je presudom od 22. rujna 2020., broj: K- 927/2020 izdao kazneni nalog protiv okrivljenika.

3. Okrivljeni ĐJ je putem svog branitelja Ane Perković Žaje podnio prigovor protiv presude kojom je izdan kazneni nalog, radi čega je temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 trebalo staviti izvan snage presudu kojom je izdan kazneni nalog.

4. Očitujući se o optužbi okrivljeni ĐJ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, pa se pristupilo izvođenju dokaza.

5. U dokaznom postupku na raspravi održanoj 21. travnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem prometno-tehničkog vještaka Nevena Kralja (list 263). U smislu članka 430. ZKP/08 pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: zapisnik o očevidu (list 2- 3), situacijski plan (list 4-5), fotodokumentacija (list 5a-5e), obavijest o ozljedama ZJ (list 22), kombinirano prometno tehničko i sudsko medicinsko vještačenje (list 35-41), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Antonija Alujevića od 25. srpnja 2024. (list 214-215) te nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja od 26. siječnja 2026. (list 244-249). Budući da je svjedok ZJ preminula to je u smislu članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan zapisnik o ispitivanju ZJ (list 28-31), dok su zapisnik o ispitivanju vještaka Antonia Alujevića sa rasprave od 28. ožujka 2024. (list 109-110), zapisnik o ispitivanju vještaka Stanka Smodlake sa rasprave od 9. lipnja 2025. (list 232-233) i zapisnik o ispitivanju svjedoka RJ sa rasprave od 9. lipnja 2025. (list 231-232), pročitani u smislu članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 obzirom da su vještaci i svjedok ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 21. travnja 2026.

5.1 Raspravnim rješenjem od 21. travnja 2026., temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog prometno tehničkog vještačenja po drugom vještaku, kao i prijedlog za ponovnim saslušanjem vještaka Antonija Alujevića, te su odbijeni prijedlozi punomoćnika oštećenika za saslušanjem RJ, GJ i DJ i prijedlog za reproduciranjem snimke ispitivanja okrivljenika kao nevažni dokazni prijedlozi.

Naime, tijekom postupka provedena su dva prometno tehnička vještačenja po stalnim sudskim vještacima Stanku Smodlaki i Nevenu Kralju. Oba vještaka kazala su kako se ne može utvrditi da je zaista došlo do kontakta između osobnog automobila i oštećene iz razloga što nije bilo vidljivih materijalnih tragova, niti su pronađeni tragovi udarca na pješaku (detaljnije o analizi vještačenja u nastavku obrazloženja). Dakle, nije u pravu predstavnica optužbe kada predlaže novo vještačenje navodeći pritom kao razlog da su vještačenja Nevena Kralja i Stanka Smodlake međusobno oprečna. Prijedlog tužiteljice za saslušanjem vještaka Antonia Alujevića na okolnost da razjasni vještak je li pri predmetnoj brzini vozila moglo doći do traga udarca, odnosno je li mogao udarac nastati bez ostavljanja tragova, odbijen je iz razloga što je vještak Antonio Alujević u svom pisanom nalazu i mišljenju detaljno obrazložio način na koji je ozljeda mogla nastati, a osim toga vještak je bio i ispitan na raspravi 28. ožujka 2024. kojom prilikom Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je imalo mogućnosti preispitivanja nalaza i mišljenja vještaka, ali tužiteljstvo nije imalo pitanja za vještaka. Pritom se napominje kako je vještak Antonio Alujević prilikom ispitivanja na raspravi, na upit braniteljice odgovorio na pitanje koje se odnosi na okolnost za koju predstavnica Općinskog državnog odvjetništva u Split predlaže ponovno saslušanje vještaka.

Dokazni prijedlog punomoćnika oštećenika za ponovnim saslušanjem RJ na okolnost "protivnog iskazivanja" odbijen je iz razloga što je svjedok tijekom postupka saslušan samo jednom na sudskoj raspravi, odnosno isti nije saslušan tijekom prethodnog postupka da bi se moglo tvrditi da je tada iskazivao protivno, ali čak da je i svjedok bio ispitan u prethodnom postupku (što nije slučaj), istome bi se tada u slučaju protivnog iskazivanja radi ocjene vjerodostojnosti njegovih navoda predočio njegov zapisnik o ranijem ispitivanju. Dokazni prijedlozi za saslušanjem GJ i DJ na okolnost činjenica pri zaprimanju prijave, fotografiranja mjesta događaja, odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlozi jer je riječ o policijskim službenicima koji nisu bili nazočni u vrijeme nastanka predmetnog događaja te isti nemaju neposrednih saznanja o istom. Prijedlog punomoćnika oštećenika da se tijekom dokaznog postupka reproducira snimka ispitivanja okrivljenika odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog, te je potrebno ukazati da se u smislu članka 435. ZKP/08 snimka ispitivanja reproducira "po potrebi" i to u situaciji kada optuženik pri ispitivanju odstupi od svojeg prijašnjeg iskaza danog tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, što u ovom predmetu nije bio slučaj jer okrivljeni je od početka postupka poricao počinjenje kaznenog djela.

Imajući u vidu prethodno navedeno, to je jasno kako činjenice koje bi izvođenjem predloženih dokaza trebalo utvrditi, nisu važne za donošenje odluke.

6. U svojoj obrani na raspravi održanoj 21. travnja 2026. okrivljeni je kazao da ostaje kod obrane koju je iznio na raspravi 9. lipnja 2025. te nije imao što za dodati. U obrani na raspravi održanoj 9. lipnja 2025. (list 233-234) okrivljeni je kazao kako se tog dana kretao automobilom iz smjera Splita u smjeru [adresa]. Zaustavio je automobil pokraj poljoprivrednog dućana kako bi kupio određene stvari. Upravo u tom dućanu je radio saslušani svjedok. Automobil je parkirao točno onako kako je prikazano na slikama koje prileže spisu te je svjedok pogrešno iskazivao. Automobil nije bio obrnuto okrenut. Ispred vozila ostalo je jako puno mjesta i tu se doslovno mogao okrenuti kamion. S desne strane automobila kada ga je parkirao nalazio se taj dućan. Nakon što je obavio kupnju, upalio je automobil, ubacio u prvu brzinu s ciljem da krene prema naprijed te je odjednom začuo galamu radi čega je izašao iz automobila. Ugledao je stariju gospođu koja je bila na podu iza automobila. Netko je pozvao prvu pomoć i došla je po tu gospođu, dok je policija došla nakon sat i pol vremena čekanja. Policajcu je objasnio što se dogodilo, odnosno da nije bilo nikakvog kontakta između gospođe i njegovog automobila, a policajac mu je kazao da ju je on udario jer da drugačije ne bi pala. Ispred dućana nalazio se danas saslušani svjedok RJ i on je inzistirao policiji da se tu osobu navede kao svjedoka jer je imao saznanja o tome što se točno dogodilo.

7. Imajući u vidu obranu okrivljenika, nije sporno da se on predmetnog dana u inkriminiranom vremenu nalazio ispred trgovine Kundid. Nije sporno da je okrivljenik bio u vozilu Hyundai, kao i da je oštećena zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma vrata lijeve bedrene kosti i palčane kosti lijeve podlaktice.

Sporno je, je li došlo do kontakta između vozila okrivljenika i oštećene, sporan je uzrok pada oštećene, odnosno je li pad oštećene posljedica radnje okrivljenika.

8. Iz zapisnika o očevidu (list 2-3) proizlazi da je očevidac događaja bio VJ. U zapisniku o očevidu navodi se da je cesta bila ravna, stanje prometa normalno, vremenske prilike sunčane, vidljivost dan. U vezu s predmetnim događajem da se dovode ĐJ i ZJ, a da je lice mjesta izmijenjeno na način što je pješak ZJ kolima hitne pomoći odvezena u KBC Split.

8.1 Iz fotodokumentacije proizlaze fotografije osobnog vozila Hyundai kojim je upravljao okrivljeni ĐJ, a koje fotografije su snimili policijski službenici.

8.2 Iz kombiniranog prometno tehničkog i sudsko medicinskog vještačenja proizlazi sljedeće.

Prometno tehnički vještak Stanko Smodlaka u pisanom nalazu i mišljenju naveo je kako se vozilo kretalo iz pravca sjeveroistoka prema jugozapadu, da se vozač vozilom kretao unatrag i da je došlo do sraza vozila i pješakinje. Brzina kretanja vozila Hyundai pred sraz i u srazu da je iznosila 3-4 km/h, a pješaka 4,32 km/h. U kritičnom trenutku sudionici prometne nesreće da su se mogli vidjeti, dakle 1,00 sekundi pred sraz, ali da su se mogli vidjeti i ranije, osim ako im neka druga vozila zaklanjaju vidljivost npr. 2-3 sekunde pred sraz. Prilikom vožnje unatrag vozač da mora provjeravati pomoću uređaja i oprema kao i provjeravat mrtvi kut.

Sudsko medicinski vještak Antonio Alujević naveo je da je FJ zadobila prijelom vrata bederene kosti te palčane kosti lijeve podlaktice što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati na dva načina. 1. Udarcem osobnog automobila minimalnom naletnom brzinom pri čemu je pješakinja izbačena iz ravnoteže te obje ozljede nastaju mehanizom pada na tlo. 2. U ovoj životnoj dobi prijelom vrata bedrene kosti da može nastati i spontanim mehanizmom dok je osoba još na nogama, pa u tom slučaju prijelom nije posljedica pada nego uzrok pada.

8.3 Prilikom ispitivanja na raspravi 9. lipnja 2025. vještak Stanko Smodlaka (list 232-233), a na upit suda rekao je kako ne može se eksplicitno utvrditi da je zaista i došlo do kontakta između osobnog automobila i oštećene iz razloga što na automobilu nema vidljivih materijalnih tragova, a niti su na pješakinji pronađeni tragovi udarca od automobila, kako to navodi vještak sudske medicine.

Na upit predstavnika optužbe kazao je da se malom naletnom brzinom smatra vožnja od 3-4 km/h i da takva brzina može uzrokovati kod ljudi starije životne dobi da ih se izbaci iz ravnoteže.

Na upit punomoćnika oštećene kazao je da je poziciju vozila utvrdio temeljem podataka koji su dostavljeni od Policijske postaje Sinj odnosno podataka navedenih u zapisniku o očevidu, skici, situacijskom planu i fotodokumentaciji. Na upit, da li postoji mogućnost da je vozilo bilo okrenuto prema Vedrinama, dakle prema sjeveru, pa da se nakon nesreće vratilo u poziciju kako su ga evidentirali djelatnici policije, o tome se nije mogao izjasniti iz razloga što mu nije poznato da li je okrivljenik sa svojim vozilom se nakon nesreće vratio u poziciju kako su ga evidentirali djelatnici policije. Iskaz svjedoka da ne odgovara situacijskom planu ni policijskom ni njegovom vještvu.

Na upit suda temeljem čega je utvrđeno da se okrivljenik vozilom kretao unatrag vještak je kazao da se okrivljenik može sa vozilom kretati unatrag, odnosno mora da bi izašao s parkinga kretati se unatrag ako mu nije dovoljno prostora za kretanje. Mišljenje je vještaka da se toga dana okrivljenik svojim vozilom kretao natrag, a to utvrđuje temeljem samog položaja vozila kako su ga evidentirali djelatnici policije.

8.4 Vještak Antonio Alujević na raspravi održanoj 28. ožujka 2024. (list 109-110) kazao je da ostaje kod izrađenog vještačenja.

Na upit braniteljice jesu li ozljede nastale od udarca ili od pada se ne može izjasniti jer u medicinskoj dokumentaciji nije bilo neke vanjske manifestacije, pa je ova ozljeda mogla nastati kako je i naveo udarcem nekim dijelom vozila minimalnom naletnom brzinom koja ne ostavlja oguljotine ili krvne podljeve ili je pak nastala spontanim padom.

8.5 Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja od 26. siječnja 2026. (list 244- 249) u bitnome proizlazi kako se vozilo Hyundai nalazi parkirano na parkirališnom prostoru ispred trgovine sa prednjim dijelom okrenutim u smjeru sjeveroistoka i sa zadnjim dijelom položeno na nogostupu oko 0,5 metara. Tehnički da nije moguće utvrditi da li se osobno vozilo neposredno prije pada pješakinje na asfaltnu podlogu kretalo i u kojem se smjeru kretalo naprijed ili nazad. Na zadnjem dijelu predmetnog osobnog vozila Hyundai da nema vidljivih oštećenja, niti obrisa koji se mogu povezati sa kontaktom zadnjeg dijela vozila sa pješakinjom. Obzirom na konfiguraciju parkirališnog prostora ispred trgovine, osobno vozilo Hyundai da je imalo mogućnost kretanja prema naprijed i iskaz vozača predmetnog osobnog vozila da se u trenutku pada kretao prema naprijed je tehnički moguć i održiv. Pješakinja se u trenutku pada nalazila iza gabarita zadnjeg dijela osobnog vozila Hyundai. Vještak navodi kako nema materijalnih dokaza koji definiraju pravac kretanja pješakinje neposredno prije pada, niti da li je u trenutku pada bila zaustavljena ili se kretala, pa se sukladno tome ne može definirati kinematička ovisnost dva sudionika. Tehnički nije moguće definirati da li je do kontakta pješakinje i zadnjeg dijela osobnog vozila Hyundai došlo i na koji način se odvijala kinematika gibanja sudionika neposredno prije pada pješakinje na asfaltnu podlogu.

8.6 Prilikom ispitivanja na raspravi 21. travnja 2026. vještak Neven Kralj (list 263 kazao je da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

Na upit suda rekao je da kada izrađuje nalaz i mišljenje isti izrađuje na temelju parametara i podataka koji postoje u spisu poput primjerice smjera kretanja pješaka, vozila, ostanku tragova i slično. U ovom spisu da se ne nalazi ništa od konkretnih tragova i da je svoj nalaz i mišljenje dao samo temeljem onoga što postoji u spisu, dok je vještak Stanko Smodlaka u svom pisanom nalazu i mišljenju davao mišljenje u pogledu kretanja vozila, a da on to nije iz razloga što nema sigurnih dokaza kako se događaj odvio. Zbog navedenog ne može sa sigurnošću doći do zaključka da bi oštećena pala zbog udara automobila.

Na upit predstavnice optužbe kazao je kako se okrivljenik sa svojim vozilom mogao kretati prema naprijed.

8.7 Svjedok ZJ prilikom iskazivanja pred policijskim službenicima 9. lipnja 2020. kazala je kako je krenula preko parkirališta ispred poljoprivrednog centra prema cesti u namjeri da prijeđe cestu. Nakon što je zakoračila na cestu da ju je udario zadnjim dijelom automobil koji se kretao u rikverc nakon čega je pala. Ne može se sjetiti u koji dio tijela ju je vozilo udarilo. Pješakinja je ustrajala u kaznenom progonu, navodeći kako ne želi privatno tužiti okrivljenika.

8.8 Svjedok RJ na raspravi 9. lipnja 2025. (list 231-232) u bitnome je kazao kako poznaje okrivljenika iz viđenja jer je učestali klijent dućana u kojemu radi. Sjeća se da je predmetnog dana okrivljeni došao u dućan, a automobil je parkirao ispred dućana. Nakon što je izašao iz dućana, da je sjeo u automobil, a on se zaputio za okrivljenikom kako bi nastavio svoj posao obavljati ispred dućana. Vidio je kako okrivljeni pali automobil, a istovremeno je primijetio jednu stariju gospođu koja je u ruci držala dvije vrećice. Vidio je da je gospođa pala, ali napominje da nije bio nikakav doticaj između gospođe i automobila ĐJ. Nakon što je pala pomogli su joj.

Vidio je trenutak kada je pala.

Na upit zastupnika optužbe svjedok navodi: automobil okrivljenika bio je okrenut u pravcu izlaska na glavnu cestu te je on trebao krenuti samo ravno i nije bilo nikakve potrebe da vozi u rikverc, a gospođa koja je pala, pala je iza njegovog automobila.

Svjedoku se predočavaju fotografije na listu 7 – 10 spisa, nakon čega svjedok navodi: U trenutku kada je gospođa pala automobil nije ovako stajao već je bio obrnuto okrenut i to na način da je trebao samo krenuti naprijed da se uključi na glavnu prometnicu. Ne sjeća se je li nakon pada te gospođe a prije dolaska policije okrivljenik premještao vozilo.

9. Analizirajući provedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu nije dokazano da bi okrivljeni ĐJ počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Okrivljeni ĐJ tvrdio je kako nije došlo do kontakta između njegovog vozila i oštećene ZJ navodeći kako je ušao u vozilo, upalio motor, ubacio u prvu brzinu s namjerom kretanja prema naprijed, nakon čega je začuo galamu zbog koje je izašao iz automobila. Vještak Neven Kralj potvrdio je u svom nalazu i mišljenju da se s obzirom na konfiguraciju terena okrivljenik vozilom mogao kretati prema naprijed.

Sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedoka RJ. Naime, RJ neposredni je očevidac događaja koji je izravno promatrao tijek zbivanja te je jasno iskazao kako između vozila okrivljenika i oštećene nije bilo dodira, odnosno da je oštećena pala iza vozila, ali bez prethodnog kontakta s vozilom. RJ poznaje okrivljenika samo kao učestalog kupca u trgovini u kojoj radi, zbog čega sud ne pronalazi u njegovom iskazu elemenata koji bi ukazivali na pristranost okrivljeniku ili interes u iskazivanju u korist okrivljenika. RJ je tijekom iskaza pri predočavanju fotografija iz spisa kazao da automobil u trenutku pada oštećene nije stajao u položaju u kojemu su ga zatekli policijski službenici, međutim unatoč takvom proturječju u njegovim navodima s fotodokumentacijom i obranom okrivljenika, isto ne umanjuje vjerodostojnost iskaza svjedoka u pogledu činjenice je li došlo do kontakta između vozila okrivljenika i oštećene, niti može utjecati na zaključak o nepostojanju kontakta između vozila okrivljenika i oštećene. Premda proturječno iskazuju u pogledu položaja vozila okrivljenik i svjedok RJ, isti su u suglasju kada navode da nije došlo do kontakta vozila okrivljenika i oštećene. Razlika u percepciji u odnosu na položaj automobila prema stavu suda može se pripisati činjenici proteka vremena. Naime, svjedok RJ prvi puta je saslušan nakon više od 5 godina od predmetnog događaja, radi čega sud ipak u pogledu položaja automobila poklanja vjeru obrani okrivljenika, a što je u suglasju i s fotodokumentacijom koju su sačinili policijski službenici.

Analizirajući prometno tehničko vještačenje Stanka Smodlake i Nevena Kralja sud je utvrdio kako u odnosu na odlučnu činjenicu za donošenje presude ne postoji proturječnost između ta dva vještačenja. Premda je vještak Stanko Smodlaka u pisanom nalazu i mišljenju zaključio da je došlo do sraza između vozila i pješakinje, Stanko Smodlaka je prilikom ispitivanja na raspravi 9. lipnja 2025. taj zaključak bitno relativizirao navodeći izrijekom kako se ne može eksplicitno utvrditi da je zaista i došlo do kontakta između osobnog automobila i oštećene iz razloga što na automobilu nema vidljivih materijalnih tragova, a niti su na pješakinji pronađeni tragovi udarca od automobila. Imajući u vidu navedeno, razvidno je da je vještak Stanko Smodlaka pisani nalaz i mišljenje o smjeru kretanja vozila i nastanku sraza temeljio na svojim pretpostavkama, a ne na materijalnim tragovima. Prilikom ispitivanja na raspravi 9. lipnja 2025. Stanko Smodlaka zauzeo je sadržajno istovjetno stajalište kao i vještak Neven Kralj koji je u svom nalazu i mišljenju kazao kako tehnički nije moguće utvrditi je li do kontakta pješakinje i zadnjeg dijela osobnog vozila došlo. Nadalje, vještak Neven Kralj kazao je kako nije moguće definirati smjer kretanja vozila okrivljenika prije pada pješakinje, dok je Stanko Smodlaka kazao da se okrivljenik da bi izašao s parkinga mora kretati unatrag zbog čega je njegovo mišljenje da se kretao unatrag. Vještak Stanko Smodlaka pri ispitivanju na raspravi priznao je da je svoj zaključak o kretanju vozila unatrag zasnivao isključivo na položaju vozila kako su ga evidentirali policijski službenici, a ne na konkretnim materijalnim tragovima. Nasuprot tome, vještak Neven Kralj svoj zaključak o nemogućnosti utvrđivanja smjera kretanja vozila utemeljio je upravo na nepostojanju konkretnih tragova i podataka u spisu, pa sud u pogledu te činjenice prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja kao vjerodostojan i stručno utemeljen.

Sudskomedicinski vještak Antonio Alujević jasno je opisao ozljede koje je zadobila oštećena ZJ te je utvrdio da je riječ o teškoj tjelesno ozljedi. Međutim, vještak Antonio Alujević kazao je da je ta ozljeda mogla nastati na dva načina, bilo udarcem osobnog automobila minimalnom naletnom brzinom pri čemu je pješak izbačen iz ravnoteže ili spontanim mehanizmom dok je osoba još na nogama, što je u ovoj životnoj dobi moguće, u kojem slučaju prijelom nije posljedica pada nego uzrok pada. Dakle, ni provedenim sudskomedicinskim vještačenjem nije utvrđeno da je pad oštećene uzrokovan zbog vozila okrivljenika, već ostavlja otvorenom mogućnost da je do pada došlo uslijed spontanog prijeloma bedrene kosti, što je s obzirom na životnu dob oštećene prema mišljenju vještaka medicinski moguće.

Dakle, jedini dokaz koji bi upućivao na to da bi došlo do kontakta između oštećene ZJ i vozila okrivljenika bio bi iskaz oštećene ZJ koji je pročitan na raspravi temeljem članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 budući da je oštećena preminula. Premda je oštećena teretila okrivljenika, treba imati u vidu da je odredbom članka 431. stavak 2. ZKP/08 određeno da ako dokazna radnja svjedoka nije provedena na način propisan člankom 234. ZKP/08 (ispitivanje na prijedlog obrane) i članka 235. ZKP/08 (dokazno ročište) da se takav zapisnik može pročitati, ali da se samo na tom zapisniku ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

Stoga, imajući u vidu odredbu članka 431. stavak 2. ZKP/08 i sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud nije izvan razumne sumnje utvrdio da bi između vozila okrivljenika i oštećene uopće došlo do kontakta, odnosno nije utvrđeno niti da je pad oštećene posljedica radnje okrivljenika, odnosno kršenja propisa o sigurnosti prometa od strane okrivljenika. Treba imati u vidu da je člankom 3. ZKP/08 određeno da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje okrivljenika na tužitelju, odnosno da okrivljenik ne treba dokazivati svoju nedužnost. Stoga, kako izvedenim dokazima sud ne može izvan razumne sumnje utvrditi uzročnu vezu između radnje okrivljenika i pada oštećene, to je sud primijenio odredbu članka 3. stavak 3. ZKP/08 odnosno jedno od temeljnih načela kaznenog postupka, koje nalaže da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, odnosno okrivljenog ĐJ oslobodio od optužbe.

10. U smislu članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu 21. travnja 2026.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split, ,

- okrivljeni,

- branitelj,

- punomoćnik oštećenika,

- u spis.