Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: K-2/2024-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Snježane Lukač - Keretić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ljubice Barulek i Dražena Tureka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Melanije Brozović, u kaznenom predmetu protiv optuženog EĆ, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. , 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 17. studenog 2023. broj KO-DO-31/2023, nakon javne rasprave održane 4. ožujka 2026., 27. ožujka 2026., te 22. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice državne odvjetnice Nataše Kramarić Tot, optuženog EĆ i njegove braniteljice, odvjetnice Ane Bobinac, te zamjenice opunomoćenika oštećenika, odvjetnice Stelle Mudri, te dana objave 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.)

optuženi EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i IĆ rođene Keretić, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju elektrotehničar, sa završenom srednjom Elektrostrojarskom školom u Varaždinu, zaposlen u društvu Vijak d.o.o., sa mjesečnom plaćom u iznosu od 2.000,00 eura, prima prihod po osnovi najamnine u iznosu od 700,00 eura mjesečno, oženjen, oca dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, livada i oranica, ukupne površine oko 200 m2, vlasnik automobila marke Peugeot 508 godina proizvodnje 2009., jedini vlasnik društva Vijak d.o.o., bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi u razdoblju od 5. ožujka 2014. do 20. travnja 2019. u Varaždinu, Optujska 55, kao voditelj prodaje i uz direktora stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva Megaspel d.o.o. Varaždin, postupajući protivno čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojemu je poslove društva bio dužan voditi s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, u cilju da si putem obrta [obrt], na štetu društva Megaspel d.o.o., pribavi nepripadnu materijalnu dobit, najprije s tim ciljem 20. veljače 2014. putem FĆ osnovao navedeni obrt, čiji je bio stvarni vlasnik i čije je poslovanje vodio, a potom u ime obrta kupovao robu od dobavljača od kojih je robu nabavljalo i društvo Megapel d.o.o., te ju nakon toga po znatno višim cijenama u ime obrta prodavao društvu Megaspel d.o.o., iako je tu robu za društvo Megaspel d.o.o. mogao i nadalje kupovati od istih dobavljača po redovitim i znatno nižim cijenama, slijedom čega je društvo Megaspel d.o.o. u daljnjoj prodaji robe oštećeno za najmanje 412.691,31 kn/54.773,55 € na ime razlike između marže koju bi po redovitom tijeku stvari postiglo da je robu nabavljalo od redovitih dobavljača i one stvarno ostvarene uslijed uključivanja u proces nabave robe obrta [obrt] kao znatno skupljeg dobavljača, u kojem se najmanjem iznosu ujedno, kao stvarni vlasnik obrta [obrt] s čijeg si je poslovnog računa isplaćivao novčana sredstva koja je prethodno društvo Megaspel d.o.o. uplatilo na ime kupljene robe, nepripadno materijalno okoristio,

dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na ugovoru i odnosu povjerenja i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim je imovinskim interesima bio dužan brinuti prouzročio štetu, čime bi bila pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju - opisano u članku 246. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenik trgovačko društvo Megaspel d.o.o. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na ostvarivanje istoga u parnici.

III. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, nagrade i nužnih izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv optuženog EĆ, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. U očitovanju na optužnicu, optuženi EĆ izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Okrivljeni EĆ se prilikom prvog ispitivanja branio šutnjom, ali je na raspravi, obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku pročitani je dopis HZMO-a, PS Varaždin od 2. travnja 2020. (list 50), izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt], vlasništvo TĆ (list 51), izvadak iz obrtnog registra za obrt Mapa promet, vlasništvo FĆ i TĆ (list 52), izvadak iz obrtnog registra za obrt Mapa promet vlasništvo FĆ (list 53), e-mail NĆ optuženom EĆ od 5. prosinca 2019. s prilozima (listovi 54-56), knjigovodstvene kartice poslovnih partnera društva Megaspel d.o.o. (list 57-125), kontakti optuženog EĆ s obrtom [obrt], uz dokumentaciju o tečaju njemačkog jezika (list 126-136), e-mail AĆ optuženom EĆ od 6. veljače 2017. s priloženom tabelom (list 137 i 138), e -mail komunikacija i dokumentacija (računi i otpremnice) (list 150-165), odluka o imenovanju likvidatora od 28. prosinca 2015. (list 178), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Vijak d.o.o. (list 190-192), promet po računu obrta [obrt] promet u PBZ-u (list 221-279), ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog računa te obavljanje platnih i ostalih usluga između PBZ d.d. i [obrt] od 27. veljače 2014. (list 283-286), zahtjev obrta [obrt] za ugovaranje usluga elektroničkog bankarstva od 9. listopada 2018. (list 287-289), potpisni karton (list 290 i 291), potvrda o preuzimanju Visa Bussines electron debitne kartice od 15. i 18. ožujka 2017. od strane optuženog EĆ (list 292 i 293), potvrda o preuzimanju Visa Bussines electron debitne kartice od 24. ožujka 2014. od strane FĆ (list 294), dopis društva DIV grupa od 28. prosinca 2020. uz e-mail korespondenciju i dokumentaciju (list 296-1211), izvod banke i priležeći nalozi za plaćanje (list 1228-1238), knjigovodstvene kartice društva Megaspel d.o.o. za poslovnog partnera RotoMetalpromet d.o.o., odnosno Metalprom d.o.o. (list 1250-1287), dokumentacija Porezne uprave, Područni ured Zagreb za obrt [obrt] (list 1402-1488). Pročitani je povijesni izvadak društva Megaspel d.o.o. (1693-1696), čita se dokumentacija Hrvatske poštanske banke i Sberbanke, a vezano za kreditna zaduženja društva Megaspel d.o.o. (1699-1753), pročitana je medicinska dokumentacija za optuženog EĆ (1773-1794). Ujedno, pročitana je liječnička dokumentacija optuženika od 20. studenog 2025. Reproducirani su podaci koji se nalaze na USB stiku, a to su dokazi koje je optužba predložila i navela u optužnici pod rednim brojem 31), 32) i 33). USB stikovi sa financijskom dokumentacijom nalaze se na listu 1500, 1503 i 1507 spisa, te nalaz i mišljenje vještakinje Ksenije Špoljarić.

4.1. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka GĆ, PĆ i BĆ ispitanih na raspravi 10. lipnja 2024. te svjedoka ispitanih na raspravi dana 23. rujna 2024. i to MĆ, NĆ i ŠĆ, svjedokinje TĆ i DĆ od 12. studenog 2024., svjedoka UĆ od 11. ožujka 2025., vještakinje Ksenije Špoljarić od 11. ožujka 2025., svjedokinje OĆ od 2. srpnja 2025., te dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Špoljarić od 2. srpnja 2025., imovinski podaci za optuženika, te izvadak iz kaznene evidencije.

4.2. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se provede novo financijsko vještačenje, na iste okolnosti, ali po drugom vještaku, iz razloga što je dosadašnja vještakinja u svojem nalazu i mišljenju te dopunama iscrpno odgovorila na sva postavljena pitanja, očitovala se o svim navodima iz činjeničnog opisa, pa je provođenje novog vještačenja odugovlačeći dokazni prijedlog obrane.

5. Optuženi EĆ je u obrani iskazao da se zaposlio u firmi Megaspel 1.8.1994., na radnom mjestu trgovca prodavača. Prestao je raditi u firmi Megaspel 31.4.2019., a cijelo vrijeme kako je radio u firmi Megaspel, imao je radno mjesto trgovac prodavač. Kada je počeo raditi u firmi, radilo ih je dvoje i to na radnom mjestu trgovca prodavača, uz njega je radio HĆ, a direktor firme Megaspel je bio GĆ. U to vrijeme je GĆ obavljao funkciju gradonačelnika, i to sve do sredine 1995., a GĆ je dolazio u firmu, tako da je prvenstveno poslove firme u to vrijeme radio HĆ. Od kako se GĆ, dakle od sredine 1995. vratio raditi u firmu, dakle, više nije bio gradonačelnik, on je konstantno bio prisutan u firmi. Od kako se zaposlio u toj firmi, GĆ je cijelo vrijeme bio prisutan i to na način da je ujutro došao u prostorije firme, raspitao se kakvo je financijsko stanje firme, uzeo je novce iz koverte, i ponovno je u popodnevnim satima došao u prostorije firme i opet se na isti način raspitao kakvo je bilo poslovanje firme tog dana. Okrivljenik ističe da je od početka, svoj posao radio savjesno i odgovorno, a što potvrđuju i saslušani svjedoci. Nije mu bilo ni na kraj pameti da ošteti Megaspel na način da bi njemu nanio štetu, a sebi dobit, niti je to ikada učinio. Uvijek je bio fer i korektan, kako prema kupcima, tako i prema gazdi. Godine 1995. u firmu je došao raditi i LĆ, tako da ih je od tada radilo troje i LĆ je isto radio posao trgovca prodavača. Zatim je 1996. HĆ napustio firmu, tako da ih je ostalo dvoje plus GĆ, s time da je GĆ preuzeo i njegove poslove. Od 1998. do 2000., GĆ radio je kod brata I, ali unatoč tome je dva puta dolazio u firmu Megaspel, pregledao financijsko stanje firme za taj dan, a osim toga on je i živio u toj kući gdje je bio prostor firme. U inkriminiranom razdoblju, a i ranije, radio je u firmi sve, i to poslove maloprodaje, veleprodaje, čišćenje objekta, komercijalne poslove, zatim privatne poslove za GĆ (raditi u njegovom vinogradu, rušiti drva i sl.). Isto tako , ove poslove koje je on radio, radili su i ostali zaposlenici. Dakle, svi su sve radili, jer je to bila premala firma da bi se neko isticao za određene vrste poslova. Cijelo vrijeme je radio u kancelariji zajedno sa GĆ, tako da su na dnevnoj bazi dogovarali što će taj dan raditi, odnosno dogovarali su strategiju poslova. Svako jutro, po naputku GĆ, trebao se raspitati o stanju na računu, trebao je sastaviti popis prijedloga koje dobavljače bi trebalo podmiriti taj dan, pripremiti sve dokumente, a i ostali zaposlenici bi donijeli polog iz trgovine. GĆ bi pregledao njegov popis, i on je odlučivao kome će se što platiti, pa je po takvom , nekad odlučio da će sve platiti, nekad ništa, a ponekad je prekrižio neke dobavljače, dakle , da neke neće platiti, i tada je tražio od njega da napravi novi popis i da ga potpiše, što je i učinio jer je to bilo po njegovom naputku. U firmi se ništa nije moglo napraviti, a da vlasnik GĆ to nije znao. Unatoč svemu tome, firma Megaspel je dobro radila, dakle, bez obzira na Ladićeve makinacije i uzimanje novca. Dakle, njegov posao je bio da radi kalkulacije, ali u dogovoru s GĆ, on mu je uvijek govorio da se kupi jeftino, a proda skuplje, dakle, da stavi što veće marže, tako da je sve to i radio, ali po njegovom naputku. GĆ je znao sve dobavljače, pa tako evo spominje dobavljače koje je znao GĆ, a to su In-Ved, Metalprom (prije Rotometal), [obrt], Reca, Schacher Mayer, Jurčec d.o.o., Zakovica d.o.o., Maček tvornica vijaka Zagreb. Dakle , ovi dobavljači su bili veći dobavljači, a još je bilo dosta manjih, dakle, sveukupno je bilo puno dobavljača. Firma Megaspel se bavila prodajom vijčane robe i spojnih elemenata. Sam naslov firme Megaspel znači mentalna galanterija i spojni elementi. Što se tiče same vijčane robe, na Europskom nivou postoji 10-tak dobavljača vijčane robe i to su veliki dobavljači, a isto tako u RH postoji nekoliko velikih dobavljača vijčane robe, s time da niti jedan od tih dobavljača nema eksluzivno pravo za jednu vrstu vijčane robe, već svi međusobno komuniciraju i svi međusobno prodaju. Ne postoji dobavljač koji bi imao svu robu na lageru. GĆ nije htio da se vijčana roba nabavlja iz EU, već je htio suradnju sa našim dobavljačima. GĆ je sve znao, kako dobavljače, tako i financijsku situaciju društva Megaspel. Ne samo da su na dnevnoj bazi surađivali, već je i vlasnica knjigovodstva In- Time na kraju svake godine izvještavala, odnosno dostavljala godišnji izvještaj GĆ na ruke, a osim toga dostavljala je svake godine, svaka 3 mjeseca i kvartalne izvještaje. To zna po tome što je GĆ taj izvještaj donio u kancelariju i to su njih dvoje prokomentirali. GĆ se uvijek vodio načelom da bude novaca isključivo za njegove potrebe i da se onda skuplja novac za njihove plaće i plaćanje dobavljača, odnosno, on je odlučivao kome će se platiti, kojem dobavljaču, a kojem ne, dok su se porezne obveze plaćale, zato što je vlasnica knjigovodstvenog servisa DĆ inzistirala da se porezne obveze prema državi plate kako ne bi došlo do problema. Dakle, plaćali su se PDV, doprinosi, tako da su obveze prema državi bile plaćane redovito. Megaspel je imao i kredite, koje je također plaćao s obzirom da je i tu banka vršila pritisak da se krediti plaćaju, tako da su onda dobavljači bili ti kojima se nije redovito plaćalo i koji su sa svoje strane vršili pritisak i nazivali da se plati. Dakle, dobavljači su stalno zvali, ali se GĆ nije htio njima odazivati, tako da je njemu rekao da im se ja javlja i on je s njima komunicirao, i rekao da bude plaćeno. S druge strane, je onda njemu GĆ rekao kojim će se dobavljačima platiti, a kojima neće. U njihovom poslu je bilo bitno da se roba isporuči na vrijeme, kako bi mogli na vrijeme zadovoljiti i svojeg krajnjeg kupca. Neki njihovi dobavljači su bili posrednici. Dakle, firma In-Ved je kupovala robu od drugih velikih firmi dobavljača i to Metalprom, DIV i Maček tvornica vijaka i tada je tu robu prodavala Megaspelu. Dakle, ona je bila posrednik, dakle InVed je čitavo ovo inkriminirano razbolje, a i prije bila posrednik između ovih velikih dobavljača koje je naprijed naveo i Megaspela. Vlasnik In-Veda je MĆ. S njim je bilo problema iz razloga što je rok isporuke bio iz te firme 2-3 tjedna, a i bio je jedan od najskupljih dobavljača. U njihovoj branši nije dobro ako je rok isporuke 2-3 tjedna, jer kupac treba promtno robu – odmah. MĆ je tražio da se odmah plati po datumu valute, dakle, ako je bio datum valute 30-60 dana, tražio je da se odmah plati, a ako se nije platio onda je bio naporan, nazivao je, bio je agresivan, a kako GĆ nije htio komunicirati s njim, to je on njim komunicirao, odnosno, MĆ je njega stalno nazivao, jer mu se GĆ nije htio javiti. MĆ je spomenuo da je puno puta bio u prostorijama Megaspela što je točno, ali kad ga je GĆ vidio, GĆ je otišao. MĆ je odmah tražio da mu se plati roba po datumu valute, za razliku od drugih dobavljača s kojima je Megaspel zaključivao cesije, a to je bilo bolje za Megaspel, s obzirom da niti Megaspel nije mogao sve naplatiti i imali su problema oko naplate. Zbog toga je Megaspel koristio usluge firme Demos koja je preuzimala naplatu duga, i na taj način se je mogao riješiti dug i s F i s Metalpromom i Mapa prometom, ali nikada s MĆ. Ne zna koji postotak marže je imao MĆ, smatra da je postotak njegove marže bio puno veći od Mapa prometa, dakle, ne može uspoređivati s obzirom da ne zna koju maržu su imali ostali dobavljači. Točno se ne sjeća koje godine, da li 2015. ili 2016. došlo je do toga da firma Metalprom više nije htjela isporučivati robu Megaspelu, dakle, govori o robi koja je bila direktno isporučena od strane Metalproma Megaspelu, radilo se o iznosu od oko 300.000,00 kuna, to je tada bio veliki iznos, i to je bila situacija kada direktor CĆ, dakle, direktor firme Rotometal (kasnije Metalprom), je rekao da više neće isporučivati robu dok se ne plati, dakle, to je bila ta zadnja najgora situacija koja se dogodila zbog neplaćanja jer i prije je bilo situacija da Megaspel nije redovito plaćao Rotometalu, ali ne u tom iznosu. Dakle, svaki dobavljač ima određeni limit do kojeg se je moglo biti dužan, a kad se prekoračio taj limit dobavljač više nije isporučivao robu, odnosno, dok se nije nešto podmirilo, pa se onda djelomično podmirilo, pa je opet dobavljač za taj iznos dozvolio isporuku robe. Ovakav način neplaćanja, odnosno , djelomičnog plaćanja još uvijek traje. Dakle, vezano za taj događaj kada je CĆ zaprijetio, to je bilo na sastanku u Zagrebu, na kojem sastanku je bio i GĆ, i na tom sastanku je Žuti rekao da Megaspel mora podmiriti dug u 3 rate, a ako ga ne podmiri da će automatski staviti na naplatu zadužnicu. Firma Megaspel je konstantno imala kredite, s drugim kreditom se prebijao raniji, dakle, na taj način je firma Megaspel bila zadužena, pa je tako i nakon ovog sastanka kojeg je naprijed opisao firma Megaspel uzela kredit od oko 300.000,00 kuna, ne zna točno, i tim kreditom su se prebili djelomično dugovi dobavljača, pa je tako Metalprom bio podmireni u iznosu koji je bio spomenut odnosno navedeni u tom sastanku, dakle, koji je bio dug, ali kako je Megaspel i dalje naručivao robu direktno od Metalproma, a opet nije redovito plaćao i opet su i nadalje postojali dugovi prema Metalpromu. Nisu postojali dugovi samo prema Metalpromu već i prema ostalima, pa tako spominje InVed i [obrt]. Obzirom Megaspel niti InVedu nije redovito plaćao, to je MĆ stalno prijetio ovrhama, zabranom robe, a što se GĆ nije dopalo, a osim toga GĆ mu se nije niti htio javljati, već je njemu rekao da mu se javlja. Obećavao je platiti MĆ, jer mu je to rekao GĆ da mu kaže. Tada je GĆ njemu rekao da nazove direktno u DIV i da ih pita da li mogu direktno od njih nabavljati robu, što je i učinio, međutimm u DIVu mi je bilo rečeno da može ali da moraju platiti po predračunu. To je prenio GĆ, a GĆ mu je rekao da ne može jer on nikome ne plaća po predračunu, te da nastave raditi tako kako su i radili.

5.1. Optuženi EĆ je nadalje iskazao, da je bio u jako dobrom odnosu s FĆ i njezinim suprugom, a i njihova djeca su u dobrom odnosu, druže se, kontaktiraju se, dakle jako su dobra rodbina, pomažu si, a i sada je u jako dobro odnosu s njima, to je tada pričao ČĆ i njezinom suprugu o problemima koji su na njegovom poslu. FĆ je izrazila želju da bi se ona nečim bavila kako bi dodatno ostvarili prihode u kućanstvu, pa joj je rekao da postoji velika potreba za vijčanom robom, ali da je problem sa plaćanjem, pa ako želi preuzeti taj rizik,s da se čuje sa GĆ. Ona je i zvala GĆ, ali joj se nije javio, tako da se oni nisu nikad čuli, pa je onda ona njega kontaktirala. Koliko zna GĆ i ona nisu bili nikad u kontaktu. I tada je FĆ otvorila obrt. Okrivljenik ističe da nije osnivač tog obrta, međutim, ona mu je predala karticu obrata kako bi mogao odmah platiti robu koja se trebala odmah isporučiti kupcu, tako da je Megaspel odmah mogao promtno isporučiti robu kupcu. Ne sjeća se više koje godine je osnovan obrt [obrt], misli da je 2014., i [obrt] je nabavljala vijčanu robu od drugih dobavljača i prodavala Megaspelu na isti način kao što je to radio i InVed. Dakle, u to vrijeme kada je obrt [obrt] nabavljalo i isporučivao robu Megaspelu i dalje je Megaspel neku robu direktno naručivao od Metalproma, od F, a isto tako je i dalje neku robu naručivao i od InVeda. Dakle, poslove koje je obavljao [obrt] su isti oni poslovi koje je obavljao i InVed, za Megaspel, ali ne zna po kojoj marži je InVed prodavao robu Megaspelu, a isto tako nikad ni je znao po kojoj cijeni je obrt [obrt] kupio robu i koja je bila marža, jer mu ČĆ nikad nije to rekla, a on je nije niti pitao. Pitao je obrt [obrt] odnosno ČĆ da li može biti korekcija cijene, a to je isto tako pitao i InVed. Dakle, sve za obrt [obrt] je radila ČĆ, samo ju je uputio na dobavljače gdje može nabaviti robu, a ne i po kojoj cijeni i po kojoj će ona marži to prodavati. Ali ponekad se je i direktno čuo s npr. dobavljačem Metalprom ili DIV-om, iako im tu robu dostavljaju posrednici, a sve kako bi pojasnio odnosno objasnio kakvu robu trebaju. Nije znao koliko je robe ukupno obrt [obrt] preuzelo odnosno nabavio od dobavljača Metalprom, a prodao Megaspelu, jer mu ČĆ nije o tome govorila, odnosno saznao je prema nalazu vještaka. Cijelo vrijeme kako je obrt [obrt] poslovao, na račun obrta uplaćivao je pozajmice, za što postoji dokumentacija u obrtu [obrt], a ČĆ mu je te pozajmice vraćala i to tako da je ona vršila isplate s računa obrta na njegov privatni račun s kojeg je vršio uplate. Osim toga i isplatila mu je zato što joj je iznajmio skladište za skladištenje robe obrta [obrt]. Naime, ČĆ je u jednom trenutku predložila, odnosno rekla da bi kupila više robe i da bi ju uskladištila pa joj je ustupio svoje skladište i za to je [obrt] njemu plaćao naknadu. Ne sjeća se od kada je ČĆ počela skladištiti robu da li 2016. ili neke druge godine. Ona je plaćala najam 2.000 ili 3.000 kuna mjesečno. Ne zna više koliko novaca je na ime pozajmica dao ČĆ i koliko mu je ukupno ona platila na ime najma skladišta. Osim toga, obrt [obrt] mu je platio učenje njemačkog jezika i to putem Vibera obrt [obrt] i plaćao je po satu 30 ili 40 kuna, ne sjeća se više. To je bilo u vrijeme kad je planirao ići raditi u Njemačku. Ne zna koliko je ukupno bilo plaćeno na ime učenja stranog jezika. Krajem 2019. godine je ČĆ zbog obiteljske situacije odlučila zatvoriti obrt, pa je taj obrt preuzela njegova supruga TĆ, koja je potom taj obrt zatvorila krajem 2020. Godine 2019. otvorio je svoju firmu Vijak i to nakon što je otišao od GĆ. Naime, to što je otišao. GĆ mu je prijetio osvetom i toga se bojao, tako da je firmu Vijak otvorio na ime gospođe koja je radila u knjigovodstvu ĆĆ, koja je kao vlasnica tog obrta bila upisana 10 mjeseci, a nakon toga se on upisao kao vlasnik. Firma Vijak još uvijek radi i on je vlasnik te firme. U njegovoj firmi su se zaposlili supruga TĆ, sin T. Iz Ladićeve firme je prvi otišao UĆ jer se nije mogao složiti s GĆ, i on je došao raditi u njegovu firmu Vijak, a osim toga UĆ mu je prvi susjed. Iz Ladićeve firme je otišao i RĆ i on se zaposlio u firmi Vijak, s time da je on već 2017. govorio da će otići iz Ladićeve firme jer ne može to više trpiti. Njegova supruga TĆ preuzela je obrt od ČĆ u vrijeme kada je počelo sa Covidom, no , mora napomenuti da kako je Covid "jačao", tako su imali više posla, firma Vijak se sve više razvijala, tako da je potom i TĆ zatvorila obrt koji je preuzela od ČĆ i prešla raditi u firmu Vijak.

5.2. Optuženi EĆ je nadalje iskazao da u ovom inkriminiranom razdoblju i [obrt] i InVed nisu kupovali robu samo od Metalproma, ali su robu, kao posrednici, prodavali Megaspelu. Megaspel je kupovao robu i od drugih dobavljača, po njegovoj procjeni [obrt] je kupio oko 15 do 20% robe od Metalproma i potom je prodao Megaspelu, a isto tako, prema njegovoj procjeni je i InVed kupio oko 15 do 20% robe od Metalproma i prodao Megaspelu i prema njegovoj procjeni je Megaspel direktno od Metalproma kupio robe od oko 30-40%, a ostalo je kupovao direktno od drugih dobavljača ili je opet kupovao od InVeda ili Mapa prometa, ali od drugih većih dobavljača. Što se tiče vještačkog nalaza, vještakinja je prilikom izrade procjene odnosno projekcije uzela štetu koja je navodno nastala od nabave robe od svih dobavljača Megaspela, a zbog toga što nije direktno kupila od dobavljača već preko posrednika. Međutim, ovdje napominje da Megaspel nije mogao nbavljati robu direktno od dobavljača zato što nije redovito plaćao, pa upravo zato je on i nabavljao robu preko posrednika InVed i [obrt]. Moglo bi se govoriti o 5-6% razlike u marži koju je Megaspel izgubio uslijed kupovine robe preko posrednika InVeda i Mapa prometa, ali i to je teško tvrditi jer je možda u tom trenutku Mapa promet imao veću cijenu ili je imao InVed, dakle, ne može se to prebaciti na posrednike, jer je tržište takvo da se ne zna što će biti unaprijed. Ovaa saznanja crpi iz svojeg iskustva koje ima iz rada u firmi Vijak d.o.o. Ističe da nikad nije nanio nikakvu štetu Megaspelu, niti je ikad htio nanijeti štetu Megaspelu niti pak je uslijed njegovog postupanja nanesena šteta Megaspelu. Međutim, napominje da je GĆ znao za sve, pa je tako znao za osnivanje firme [obrt], odnosno da se pojavljuje na tržištu i da se kupuje roba preko te firme. Osim toga, GĆ mu je rekao da ne kupuju robu od jednog dobavljača nego sa šaraju, da kupuju robu od više dobavljača, što je i učinio, slušajući njega. Zašto onda GĆ nije odmah rekao 2013. ili 2014. da Mapa promet ili InVed šteti firmi Megaspel, GĆ je bio konstantno u firmi i sve je znao, a sve to mogu potvrditi i bivši djelatnici Megaspela.

5.3. Iznoseći svoju obranu na raspravi, optuženi EĆ je nadalje naveo, da je bio stvarni vlasnik društva Megaspel, ne bi radio u tom društvu na način kako je to radio vlasnik GĆ. Naime, tada bi radio kao što radi sada u svojoj firmi, dakle, kao prvo prijavio bi sve ljude, tako da mu zaposlenici ne bi radili na crno, plaćao bi dobavljačima robu bez posrednika kako bi imao dobre uvjete na tržištu i bio konkurentan. Sam GĆ je u svojem iskazu izjavio da je dobra odluka što ima posrednike. Sada u svojem društvu Vijak ima sve prijavljene zaposlenike i direktno surađuje sa dobavljačima iz cijele Europe i to bez posrednika. Tako surađuje direktno bez posrednika s društvima Metalprom, Schachermayer i Reca. No, ukoliko hitno treba neku robu, a ne može je nabaviti direktno od dobavljača iz Europe, tada nabavlja robu i preko posrednika, a to može biti npr. Megaspel, Metalprom i Vijci Kranjec, ali to je samo u slučaju kada treba hitnu isporuku robe. Ponavlja, niti jedan dobavljač nema sve vrste robe na zalihi. Ističe da 90% robe nabavlja od dobavljača iz Europe. Kada je zadnji puta rekao da mu je GĆ govorio da "šara" u odnosu na naručivanje robe, pod time je smatrao da mu je rekao da ne nabavlja robu samo od Metalproma, već i od drugih dobavljača. Npr. treba hitno neku robu od Metalproma, međutim, Metalprom je rekao da prvo plati, pa onda može dobiti robu, pa je onda zvao drugog dobavljača npr. In Veda. Međutim, on je imao isporuku 2 do 3 tjedna, pa mu ni to nije odgovaralo, pa je zvao trećeg dobavljača. Dakle, kad je GĆ rekao da "šara" pod time je mislio da ne nabavlja robu samo od jednog dobavljača, nego od više njih, jer si je na taj način i on produljivao plaćanje jer npr. kad neku robu Metalpromu nije platio, a Metalprom mu nije htio izdati robu dok ne plati raniju robu, tada se zvalo drugog dobavljača kod kojeg tada trenutno nije bio dug, pa je on isporučio tu robu. Inače, svaki dobavljač je imao svoj limit, i kad se je prekoračio limit, dakle, nije bila plaćena roba preko tog limita, taj dobavljač nije htio isporučiti robu dok se nije podmirio barem dio dugovanja, a to su bili Metalprom, InVed, u vezi Mapa promet mu je ČĆ znala reći prvo plati pa onda budeš dobio robu. Kad su se približili limitu kod dobavljača Metalproma, upozoravao je GĆ na to, a GĆ je rekao da uzima kod njega robu tako dugo dok može, a kad više ne bude mogao, da se prebaci kod drugog dobavljača i tako je i radio, odnosno tako su cijelo vrijeme živjeli "na samom rubu" i to kod svih dobavljača. A kad je zagustilo, kad se više nije moglo plaćati dobavljačima tada je GĆ, odnosno firma Megaspel, uzela kredit u banci. U spisu su priloženi ugovori o uzimanju kredita društva Megaspela od Sberbanke i to 2016. i 2017. godine, pa je priloženo pet ugovora, a u vremenu od 2014. do 2019. godine, uzimao je kredite i od RBA, PBZ, u RBA je bio otvoreni račun kako bi se mogao uzeti kredit, a prije 2014. godine se uzimao kredit kod Vaba i banke Kovanice. Konstantno je GĆ uzimao brze pozajmice od lihvara Zagorske Šume. Međutim, to su bile loše pozajmice. Dakle, od kako je radio u Megaspelu, Megaspel je konstantno uzimao kredite, ali ih je i vraćao, ali na tisuće načina i to prebijanjem. U njegov opis poslova je ulazilo naručivanje robe. Robu je naručivao uglavnom telefonom i to u 90% slučajeva, i to se na dnevnoj bazi naručivala manja količina robe, a naručivala se ili na način da se naručivalo putem šifre, dakle svaka vrsta robe imala je svoju šifru, a rijetko na temelju pisanog popisa robe. Robu je naručivao uz znanje i suglasnost GĆ. Roba je najčešće stizala kurirskim službama i to ili drugi dan ili za pet dana ovisno od kojeg se dobavljača naručila roba. Kada se roba naručivala preko posrednika, roba se isporučivala na način da je roba direktno bila isporučena iz Metalproma u Megaspel. Kada je bio posrednik InVed, tada je isto roba bila direktno isporučena iz Metalproma u Megaspel, ali je InVed tražio da oni za njega preuzmu robu, prekontroliraju, i kad su to preuzeli, odnosno prekontrolirali tada im je InVed poslao otpremnice. Na taj način su radili i s Mapa prometom. Mapa promet je imao skladište i to zato što je predložio ČĆ da uvijek ima 50 do 100 vrsta artikala, koji su traženi, na lageru. Ona je to i napravila i zato je imala otvoreno skladište na njegovoj adresi jer je tako mogla kupcu, odnosno Megaspelu odmah isporučiti robu. To su predložili i InVed, ali je In ved odbio imati skladište, jer mu je to bilo preskupo. Da li će Megaspel naručiti robu od dobavljača InVeda ili Mapa prometa, to je bilo je na temelju toga tko će mu prije isporučiti robu i gdje su mogli dobiti robu. Ispred Mapa prometa i In Veda direktno je zvao ili u DIV ili u Metalprom kako bi naručio točnu vrstu artikla, odnosno robe, odnosno kako se ne bi dogodilo da se naruči kriva vrsta robe. Inače, imao je dozvolu da tako naručuje robu i od Mapa prometa i od InVeda. Za njegovu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] su svi znali zaposleni u Megaspelu pa tako i GĆ, to zvuči kao da je to njegova privatna adresa, ali nije bila privatna adresa i preko te e-mail adrese je naručivao robu, iako su u to vrijeme više telefonski komunicirali. Inače, GĆ je rekao da se ne koristi e- mail adresa [adresa elektroničke pošte] jer je to bila adresa namijenjena uglavnom za kontakt s bankama i knjigovodstvom. Kad je odlazio iz društva Megaspela, KĆ je dao kompletni popis dobavljača. I Mapa promet je bio na popisu, ali je rekao JĆ da se Mapa promet zatvara zbog zdravstvenog razloga vlasnice obrta. Vještakinja u nalazu i mišljenju uzela je obračunatu maržu iz 2013. godine, što misli da nije u redu, misli da je trebala uzeti maržu, ako je već uzimala na taj način, ako je na taj način vršila usporedbu, barem 5 godina unatrag, i to godinu za godinom, jer svaka godina, a što se tiče visine marže, nikako nije ista, a marža ovisi o puno čimbenika i to npr. ovisi o ponudi i potražnji, o stanju robe na tržištu, o odnosu prema dobavljaču/kupcu itd. Spom inje godinu 2008., kada je bila kriza, slom gospodarstva na svjetskoj razini, kada se nije mogla postići tražena ili zamišljena marža. Tako i ova naznačena šteta koja bi nastala za Megaspel iz vještačkog nalaza nije realna. Osim toga, vještakinja je izračunala da je u toj šteti od oko 400.000,00 kuna sudjelovala [obrt] sa 30%, pa je onda mišljenje da su za preostalih 70% sudjelovali ostali posrednici koji su na isti način poslovali kao i [obrt].

5.4. Okrivljenik je nadalje naveo da je zvao dobavljače kako bi naručio neku vrstu robe zato što je bilo teško objasniti koju vrstu robe treba jer je bila potrebna posebna stručnost za naručivanje te određene vrste robe. Dakle, za oko 90% robe koju je trebalo naručiti moglo se je shvatiti koja je to vrsta robe, ali za oko 10% trebalo je baš posebno objašnjenje koja je to roba u pitanju, recimo npr. kod navoja, postoji američki navoj, engleski navoj, dakle radi se o sličnoj, a opet različitoj robi. Znao je prenijeti i MĆ i ČĆ koju vrste robe treba, ali su oni krivo prenijeli dobavljačima pa mu je došla krivo isporučena roba. To mu se još i dan danas događa, da za određenu vrstu robe mora sam zvati dobavljača i objasniti koju točno robu treba. I za svaki taj njegov kontakt je znao posrednik, npr. kada je MĆ rekao koju robu treba, on mu je sam znao reći da neka nazove u DIV i neka im sam objasni što treba. To je bilo u tih 10%, ali se ne može izjasniti koliko je puta zvao direktno dobavljače. Iako postoji naziv za svaki proizvod, događalo se je da je postojao problem koju robu treba točno naručiti. Naime, ti vijci su izrazito specifična roba i svaki vijak se u detaljima razlikuje, a mora se detektirati o kojem se vijku radi. Ima već dugogodišnje znanje s tim vijcima, radi 35 godina, tako da može objasniti nekome koju vrstu robe treba jer ima za to iskustva. Narudžbenice je Mapa prometu i InVedu slao putem telefona, a možda koji puta i putem e -maila. FĆ je pokušala kontaktirati GĆ vezano uz plaćanje i samo poslovanje, ali joj se on nije javio pa je zato njega kontaktirala. GĆ je znao tko je FĆ, imao je zabilježen njezin broj telefona u kompjutora kod popisa partnera, ali nije imao zabilježen u svom mobilnom telefonu, kolikok on znao, a isto tako nije imao zabilježene brojeve mobitela od drugih partnera, no znao je tko ga zove jer je znao i vidio broj telefona iz programa u kompjutoru. Malo ljudi je znalo njegov broj mobitela jer im je zabranio da drugim ljudima daju njegov broj mobitela, pa su onda zvali na običan broj na koji su se javljali zaposlenici. FĆ je vjerojatno imala broj telefona od GĆ, jer joj je dao njegov broj telefona pa pretpostavlja da je imala njegov broj telefona. Kad je sve krenulo s Mapa prometom, obavijestio je o tome GĆ tako da je GĆ odmah znao za Mapa promet. Megaspel je i prije nego što je surađivao s posrednikom Mapa prometom imao posrednike i to N iz Mrežice, kojeg je kasnije kupio Metalprom i imao je posrednika Lobor-Prom iz Zagreba i svi su oni radili kao i [obrt] ili InVed. Optuženik je nadalje izjavio da je odmah GĆ rekao da se pojavljuje novi dobavljač [obrt], da je to njegova rodbinska veza i on je na to rekao "okej". Rekao mu je u vezi nabave robe da "šara" kod dobavljača kako bi rastegnuo svoje dugove. Dakle, GĆ je od početka znao za Mapa promet. Ne zna zašto je GĆ rekao u svom iskazu da on nije znao za Mapa promet, a i ne zna zašto je rekao da ne zna uopće o kompletnom poslovanju svoje firme. Optuženik nadalje ističe da je ČĆ, kad je počela raditi, uputio na Europske dobavljače, a kad je njegova supruga TĆ preuzela od nje obrt [obrt], tada je iz dokumentacije vidio s kojim je sve dobavljačima radila ČĆ, a prije toga nije znao s kim je ona točno radila, iako joj je rekao za više takvih dobavljača iz Europe, ali tada je roba i stigla preko Mapa prometa u Megaspel i tada je na robi pisalo ime dobavljača pa je tako preko toga zapravo vidio s kim je [obrt] surađivao ili bilo tko drugi, a preko ČĆ same nije to znao jer je to nije pitao. Tako je vidio da je nabavljala robu od Indexa, Charles Baua i neki drugi. Isto to je vidio i po kutijama posrednika InVeda, Metalproma ili DIV-a. Nekoliko puta je kupca uputio na ČĆ, odnosno [obrt] i to kada sami nisu mogli nabaviti robu od dobavljača ili su imali zabranu. To se radilo o kupcima Galanterija Piskač i Pen-gal, dakle, njih je uputio na Mapa promet. Od drugih su nabavljali robu, kad je nisu mogli nabaviti od Mapa prometa zato jer je ČĆ dala zabranu izdavanja robe Megaspelu zbog neplaćanja. Ne zna koji je ČĆ imala limit, s obzirom je i ona imala limit do kojeg se mogla roba naručiti preko Mapa prometa, ali su se manje-više svi vrtjeli oko 100.000,00 kuna. Kad je ČĆ naručila veću količinu robe, tada se ta roba skladištila u njegovom skladištu, to su bili iznosi od 2.000,00 kuna pa nadalje. Roba je došla putem Lagermaksa, putem njihovih kamiona, dakle to je bila roba i od vanjskih i domaćih dobavljača. Kad je došla manja količina robe u skladište, tada su preuzeli robu ili on ili A ili njegova djeca, a kad je došla veća količina tada je to preuzela ili ČĆ ili NĆ uz n jihovu pomoć. Znala je ČĆ reći da si sam uzme pojedinu vrstu robe sa skladišta jer je imao ključ od skladišta ako je trebalo nešto hitno isporučiti, a te je robe bilo u skladištu. Ta roba se je isporučivala Megaspelu. ČĆ je sačinjavala svu dokumentaciju za isporuku robe Megaspelu i isporučivala je tu dokumentaciju ili poštom ili je sama neposredno dostavila ili je tu dokumentaciju donio njezin suprug NĆ. Tu dokumentaciju nije ispunjavao, samo je znao reći ČĆ da je uzeo 100 komada ovih matica, 100 komada onih, a ona je sastavila svu dokumentaciju o tome. ČĆ odnosno obrt [obrt] mu je platio tečaj njemačkog jezika o čemu je već ranije iskazivao, jer je ČĆ rekla da bi mu to bila nagrada zato što im je pomagao, a i bili su si jako dobri i u jako su dobrom rodbinskom odnosu. Nije taj tečaj njemu plaćen zato što si to ne bi mogao priuštiti nego zato što je ČĆ rekla da mu je to nagrada za njegov trud, što im je pomagao tako što je vozio robu, odnosno preuzimao robu. Prilikom otvaranja obrta, ČĆ mu je dala karticu društva kako bi mogao plaćati robu u hitnim situacijama, dakle , kada je trebalo odmah preuzeti odnosno platiti robu, a ona je tada bila u vrtiću, gdje je radila, a nije se smjela koristiti mobitelom. Imala je povjerenje u njega, dala mu je karticu, da pomoću nje plaća kada je trebalo hitno nešto platiti ili naručiti, pa je u dosta navrata plaćao robu "peglanjem" kartice na prodajnom mjestu ili je plaćao putem Internet bankarstva, a plaćao je i račune, dok je ČĆ plaćala u drugim situacijama kada su bile u pitanju odgode 30 -60 dana. U puno navrata je plaćao karticom kod dobavljača i u Zagrebu, npr. tako je platio kod dobavljača Metalproma, za što je dobio R1 za obrt [obrt]. Naime, znalo se dogoditi da je za Megaspel fizički išao po neku robu kod DIV-a, Metalpromet, pa je onda usput kupio robu i za Mapa promet i tada je fizički platio karticom Mapa prometa na tom mjestu. U više navrata pozajmio je manje iznose novca, dakle radilo se o oko 10.000,00, 20.000,00 i 30.000,00 kuna i to Mapa prometu, jer je trebalo hitno kupiti neku robu, a na računu Mapa prometa nije bilo novaca. Dakle, pozajmio je novac Mapa prometu, radilo se o kratkoročnoj pozajmici, a koji iznosi pozajmice su mu bili vraćeni, i o tome postoji dokumentacija. Ne zna zašto je svjedok NĆ izjavio da bi bila samo jedna uplata i da se ne bi radilo o nekom značajnijem iznosu. Krajem 2018. mu je [obrt] pozajmio 200.000,00 kuna međutim, taj novac nije vratio. Radilo se o više pozajmica, i misli da o tome postoji dokumentacija, jer se radilo o ukupno 200.000,00 kuna, koji novac je išao s računa Mapa prometa na njegov račun. U početku je pozajmicu Mapa prometu davao u gotovini, a nakon toga je uplaćivao na račun. Na početku im je dao oko 50.000,00 kuna u gotovini i to su mu vratili tako da su mu to platili na račun. Zašto u vještačkom nalazu piše isplata dobiti od 10.000,00 kuna, ne zna jer to nije bila isplata dobiti. Knjigovodstvo [obrt] vodila je EĆŽ. I u vještačkom nalazu ono što je naznačeno kao isplata materijalnih troškova je također povrat pozajmice. Ne zna zašto tako u vještačkom nalazu piše. To što si je znao podići gotovinu to je opet bio povrat pozajmice u kešu, a i iznos od 10.000,00 kuna koji mu je bio isplaćen u nekoliko navrata, jesu njegovi troškovi goriva koje je imao kada je nešto radio za Mapa promet. Ovih isplaćenih 41.000,00 kuna i to 2014., to je zapravo bio povrat pozajmice od ranije u iznosu od 50.000,00 kuna. Oni, dakle NĆ i ČĆ imali su velikih financijskih problema i zato su i tražili neko rješenje da negdje drugdje ostvare zaradu, jer po pričanju NĆ on 2013./2014. izgubio oko 100.000,00 kuna u Tozu jer je ta firma završila u stečaju. Ne sjeća se više koji je bio promet po računu društva [obrt]. Ne zna zašto je u vještačkom nalazu utvrđeno da je ČĆ uplatila 200.000,00 kuna kod osnivanja, a da joj poslije toga nije bilo ništa više isplaćivano, niti je ona vršila ikakve uplate . Možda je jedanput ili dvaput napravio pisanu narudžbu u ime Mapa prometa, ali se točno ne sjeća. Megaspel je uvijek imao maržu od 100 do 200% bez obzira na koji način je dobavio tu robu i od koga jer je GĆ tako zahtijevao. Naloge za povrat pozajmice je dala ČĆ, a par puta je i sam dao nalog za prijenos novčanih sredstava s računa [obrt] na njegov račun, ali uz Marijanino znanje i suglasnost. I plaćanje najma za njegovo skladište po ugovoru je rješavala prvenstveno ČĆ.

5. Naime, nesporno je, da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, pa i ranije bio zaposlen u trgovačkom društvu Megaspel d.o.o. [adresa], na radnom mjestu trgovca, obaljao je komercijalne poslove, a što proizlazi iz obrane okrivljenika i iskaza svjedoka GĆ. Nesporno je da je GĆ bio vlasnik oštećenog društva Megaspel d.o.o. Nesporno je, da je kao vlasnik i direktor obrta [obrt] bila FĆ. Nesporno je, da je optuženik bio ovlaštena osoba za raspolaganje novčanim sredstvima po računu Mapa promet, ovlaštena osoba za korištenje usluga elektroničkog bankarstva, korisnik Visa i Visa electronic debitne kartice po računu Mapa promet, te je nesporno da je stalna sudska vještakinja, analizom ostvarenog prometa po računu obrta [obrt], EĆ na račun obrta [obrt] uplatio 431.545,31 kunu i da je s računa [obrt] EĆ izvršena isplata na njegov račun u iznosu od 929.600,00 kuna, kao i da je podigao gotovinu s računa obrta [obrt] u iznosu 43.400,00 kuna. Nadalje je utvrdila da je bio sklopljen ugovor o najmu između EĆ i obrta [obrt] temeljem kojeg ugovora je EĆ isplaćen iznos od 249.000,00 kuna.

6. Sporno je, je li okrivljenik bio stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva Megaspel d.o.o. [adresa], te je li postupio članku 430. Zakona o trgovačkim društvima, u cilju da si putem obrta [obrt], na štetu društva Megaspel d.o.o., pribavi nepripadnu materijalnu dobit, te je li 20. veljače 2014. putem FĆ osnovao obrt [obrt], te je li bio stvarni vlasnik tog obrta, te je li u ime tog obrta kupovao robu od dobavljača od kojih je robu nabavljalo i društvo Megapel d.o.o., te ju nakon toga po znatno višim cijenama u ime obrta prodavao društvu Megaspel d.o.o., je li tu robu za društvo Megaspel d.o.o. mogao i nadalje kupovati od istih dobavljača po redovitim i znatno nižim cijenama, te je li društvo Megaspel d.o.o. u daljnjoj prodaji robe oštećeno za najmanje 412.691,31 kn/54.773,55 € na ime razlike između marže koju bi po redovitom tijeku stvari postiglo da je robu nabavljalo od redovitih dobavljača i one stvarno ostvarene uslijed uključivanja u proces nabave robe obrta [obrt] kao znatno skupljeg dobavljača, u kojem se najmanjem iznosu ujedno, te je sporno je li se okrivljenik time nepripadno materijalno okoristio.

6.1. Stoga su u tijeku dokaznog postupka saslušani svjedoci i provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

7. Svjedok GĆ je iskazao da je vlasnik oštećenog društva Megaspel d.o.o., a u tom društvu bio je direktor sve do 22. travnja 2022., kada je umirovljen, pa je sada prokurist u tom društvu, a njegova supruga je direktorica. Navodi da je optuženi EĆ počeo raditi u društvu Megaspel d.o.o. još 1994. i to kao trgovac, a u tom društvu radio je sve do svibnja 2019. kada je dao otkaz. Navodi da kao direktor i vlasnik društva, nije baš bio prisutan u društvu. Naime, 1994. i 1995. imao je druge dužnosti, bio je gradonačelnik, potom je više bio angažiran oko svoje malodobne djece, a 1999. je zajedno s bratom osnovao društvo Ladić Werner d.o.o., odnosno pomogao osnovati društvo Ladić Werner i bio je zaposlenik tog trgovačkog društva. Dakle, zbog tih okolnosti bio je manje prisutan u društvu Megaspel d.o.o. Mogao bi reći da je bio jako prisutan u društvu Megaspel, s obzirom na to da je sjedište tog društva na istoj adresi na kojoj on živi, ali nije bio uključen u detaljno poslovanje, u komercijalne poslove koje je vodio optuženik EĆ. Tih godina 1999., pa oko 2001. bio je angažiran što na poslovima za društvo Ladić Werner d.o.o., a pomagao je, osim toga i svojoj supruzi koja je 2001. godine otvorila kafić. Zato ga nije bilo u firmi, a pod tim misli da nije bio aktivan i angažiran u komercijalnim poslovima. Bio je angažiran na globalnim poslovima vođenja društva, pa je tako kontaktirao s bankama, knjigovodstvom, računovodstvom, marketingom, komunicirao je s velikim kupcima, nazivao je dužnike. Dakle, bio je prisutan, ali nije se bavio komercijalom, to ga nije zanimalo jer je te poslove obavljao optuženik. Optuženi EĆ je tijekom svog rada u društvu Megaspel savladao sve komercijalne poslove oko nabave robe, izbora dobavljača, određivanje marže, obav ljanja svih drugih komercijalnih poslova i te je poslove on obavljao samostalno. U razdoblju od 2010. do 2019. optuženik je osim toga imao ovlasti vršiti plaćanja u ime društva Megaspel d.o.o., pa je i tu ovlast vršio samostalno, s obzirom na to da je u njega imao potpuno povjerenje. Dakle, od njega nije tražio kalkulacije za proizvode koje je Megaspel kupovalo. Predmet poslovanja tog trgovačkog društva bila je maloprodaja i veleprodaja vijčane robe. Njihovi partneri su bili društvo [obrt], Metalprom, DIV, no, nije znao za to da postoji tzv. trokut u tom poslovnom odnosu u smislu da društvo Megaspel kupuje vijčanu robu od Mapa prometa, koji zapravo nabavlja robu od Metalprom. Za takav poslovni odnos, u kojem su bila uključena ova društva, odnosno poslovni subjekti ni je znao, no za njega je potpuno suludo da je društvo Megaspel d.o.o. kupovalo robu od Mapa prometa kad je mogao direktno kupovati robu od društva Metalprom. Optuženi EĆ kontrolirao je ove poslovne odnose, on je zapravo kontrolirao [obrt], a ujedno i društvo Megaspel d.o.o., s obzirom na to da je u njega imao puno povjerenje. Tijekom ovog postupka došao je do saznanja da je [obrt], a riječ je o obrtu koji se bavio prodajom robe u tranzitu, osnovan isključivo zato da bi preprodavao robu društva Metalprom i drugih društvu Megaspel d.o.o. Saznao je da je prvih 30 ili 40 računa obrt [obrt] izdalo društvu Megaspel d.o.o. za robu koju je taj obrt nabavio od društva Metalprom. Optuženi EĆ u početku je u društvu Megaspel bio zaposlen kao trgovac, a poslije je preuzeo poslove komercijaliste. Društvo Megaspel prodavalo je 5500 do 6000 artikala, u tom društvu bilo je zaposleno od 5 do 6 zaposlenika. Osim njega, njegove supruge i optuženika, u društvu su bili zaposleni još i UĆ, RĆ te LĆ. LĆ i RĆ su radili u maloprodaji, dok je UĆ radio u skladištu. Optuženi EĆ radio je u kancelariji, koju je i on koristio, bili su zajedno u kancelariji, stol do stola. Optuženom EĆ nije dao upute o tome kako mora voditi komercijalne poslove, ali je on naučio kako treba raditi komercijalu. Naime, način poslovanja tijekom inkriminiranog razdoblja bio je drugačiji nego što se posluje danas. Naime, danas se pribavljaju ponude različitih dobavljača, pa se bira najbolja ponuda, no u kritično vrijeme društvo Megaspel nije imao nikakvu konkurenciju, imali su svoje kupce koji su od njih redovito kupovali robu i na tu robu su obračunavali maržu. Konkretno, to je činio optuženi EĆ samostalno. Danas je drugačije, u smislu da se danas pribavljaju ponude različitih dobavljača. Njegovo je mišljenje da je optuženiku bilo u interesu da društvo Megaspel bude likvidno i profitabilno, kako bi obrt [obrt] ostvarivalo prihod. Društva koja je ranije spomenuo kao njihove poslovne partnere DIV d.o.o., Metalprom, Rotometal, IN-Ved, ta društva bila su konkretno dobavljači za društvo Megaspel d.o.o. Društvo IN-Ved radilo je za Megaspel d.o.o. poslove uvoza, radio je tranzit robe. Pozvan da pojasni što to konkretno znači, odgovara da je društvo IN -Ved radilo iste poslove, na isti način kao i [obrt], samo što se za IN-Ved znalo da s njima posluju i da oni su uvoznici robe iz inozemstva, a direktor i vlasnik tog društva je MĆ. Društvo IN-Ved d.o.o. bilo je uvoznik za robu koja je dolazila iz Španjolske, Njemačke, a možda i iz Austrije. Kad je rekao da je od 2010. godine optuženik imao ovlast plaćanja, to je značio da je okrivljenik kontaktirao s društvom IN- Time, koje je vodilo računovodstvo i knjigovodstvo za društvo Megaspel, na taj način se informirao o tome kakvo je stanje na računu oštećenog društva te je potom optuženik određivao kome će se koji računi platiti, a to je tako bilo jer je optuženiku prepustio te poslove, a o tome nisu sačinili nikakvu pisanu odluku. Društvo IN-Time je raspolagalo Tokenom, pa je plaćanja vršilo preko M-Bankinga, ali tek nakon što su telefonski ili e- mailom dobili nalog za plaćanje uglavnom od optuženog EĆ. U društvu IN -Time za društvo Megaspel bila je zadužena ŽĆ i još jedan čovjek čijeg imena i prezimena se momentalno ne sjeća. Nakon što mu je predočen navod iz njegovog ranijeg iskaza, u smislu da ovlaštene osobe društva IN-Time nisu imale posebno ovlaštenje prema banci, nego su poslovale preko njegove šifre Tokena, odgovara da je društvo IN-Time, odnosno ŽĆ iz tog društva trebala imati određeno ovlaštenje , dakle, ona je mogla vršiti plaćanja prema banci, no, kako je točno vršila plaćanja, više se ne sjeća. Optuženi EĆ nije imao ovlast vršiti plaćanja, ali je imao ovlast da dade nalog društvu IN-Time da se izvrši određeno plaćanje, pa je tako optuženik u 99% dao nalog za plaćanje, iako je i on imao ovlast davanja naloga za plaćanje. Optuženi EĆ je prestao raditi u društvu Megaspel 2014., kada je zajedno sa svojim ortacima osnovao obrt [obrt]. Preko tog obrta optuženik je ostvario značajan promet i veliki prihod te je u svibnju 2019. rekao da više ne želi raditi u društvu Megaspel. Za njega može reći da se nekako promijenio, dakle, rekao je da ne želi raditi u društvu, donio je otkazno pismo, zbog toga nije ostvario pravo na otpremninu, iako je u društvu Megaspel radio 25 godina, te je za njega tada pripremio sporazumni raskid ugovora o radu, a u tom dokumentu je umetnuo klauzulu prema kojoj se obvezuje optuženi EĆ da u svom daljnjem radu neće štetiti poslovanju društva Megaspel d.o.o., međutim, optuženik nije htio potpisati takav sporazumni raskid zbog spomenute klauzule, tako da je morao ispustiti tu klauzulu iz dokumenta koji se zove raskid ugovora o radu. Što je optuženik sve činio, shvatio je tek kasnije, nakon što je on otišao iz društva. Naime, pozvala ga je krim policija na razgovor i rekli su mu da su dobili anonimnu prijavu o tome što je optuženik radio. Međutim, djelatnicima policije ništa nije mogao tada predočiti, rekao im je da sve te naloge mora provjeriti, pa je stoga kasnije utvrdio što se sve događalo. Osim toga, njega je i direktor društva IN-Ved MĆ također upozorio na određene disproporcije u cijenama. Naime, MĆ je dobio podatak o tome da neka druga firma iz Zagreba preuzima poslove društva IN-Ved od dobavljača iz Španjolske i Njemačke. Konkretno je dobio podatak da obrt [obrt] preuzima poslove društva IN-Ved, pa ga je on upozorio na to da se npr. roba koju je [obrt] nabavila po cijeni od oko 2.000,00 kuna društvu Megaspel prodaje po znatno većoj cijeni po od oko 2.500,00 kuna, odnosno za iznos oko 40% veći od cijene po kojoj je obrt tu robu nabavljao. Govori o okvirnim iznosima, ne očituje se o točnim iznosima nabavnih, odnosno prodajnim iznosima cijena, nego samo aproksimativno. Kada je optuženik odlazio iz društva Megaspel, tada je rekao da se obrt [obrt] gasi jer vlasnik ide u mirovinu. Rekao mu je još i da će se on zaposliti kod drugog poslodavca, gdje mu je ponuđena plaća od 15.000,00 kuna i 10% provizije na ostvareni promet. Osim toga, početkom 2019. najprije je iz društva Megaspel otišao UĆ, koji je rekao da mu je prenaporno raditi, a on je bio invalid rada. Mjesec dana nakon toga, otkaz je dao RĆ koji mu je rekao da ide raditi u Njemačku, da bi uskoro iza njih otkaz dao i EĆ. Napominje da su svi oni iz istog mjesta, iz [adresa], a danas svi oni rade u društvu optuženog EĆ, Vijak d.o.o. U društvo Megaspel došao je PĆ kao zaposlenik i to neko vrijeme prije nego nego li je prestao radni odnos optuženom EĆ, te su neko vrijeme radili zajedno. Tijekom 2019. i tijekom 2020. analizirao je knjigovodstvenu dokumentaciju vezanu za ostvaren promet s obrtom [obrt], jer prije nije znao za to. Kroz tu analizu, primijetio je da je ulaskom obrta [obrt] u poslovanje s društvom Megaspel došlo do smanjenja narudžbi prema društvima Rotometal odnosno Metalprom. Naime, u početku je poslovalo jedno društvo Rotometal, koje se poslije razdvojilo te je iz tog društva nastalo još društvo Metalprom čiji direktor je bio G, dok je u društvu Rotometal direktor ostala osoba prezimena CĆ. Društvo Megaspel imalo je nepodmireni dug, ali taj dug datira još iz perioda prije nego li je došlo do razdvajanja ovih trgovačkih društava. U vezi s tim dugom zvali su ga na razgovor, jer je bilo riječi o tome na koji način će društvo Megaspel podmiriti dug, odnosno da će dug biti podmiren obročno. Na taj razgovor u Rotometal išao je zajedno s optuženim P. Ispred društva Metalprom za poslovanje s društvom Megaspel bio je zadužen BĆ, koji je isključivo poslovao s optuženim EĆ, dok je s njim rijetko komunicirao i među njima se kroz vrijeme razvio prijateljski odnos. Ističe da nije došlo do situacije da je zbog dugovanja društva Megaspel prijetio prestanak isporuke robe tom TD. Optuženi EĆ je povremeno upozoravao na određena dugovanja, ali nikada mu nije ukazivao na neke veće probleme u poslovanju društva Megaspel. Ističe da je optuženi EĆ skrivao "kao zmija noge" činjenicu da je [obrt] postao dobavljač društva Megaspel. Pitao je EĆ kako to da se pojavio neki poslovni subjekt koji ima istu robu koju oni trebaju, a na to mu je optuženik samo kratko odgovorio da [obrt] promet ima tu robu i kratko mu je samo odgovorio dobro, jer je imao povjerenja u optuženika, i mislio je da je on našao povoljnijeg dobavljača. Optuženik EĆ je s dobavljačima komunicirao putem telefona i e- maila [adresa elektroničke pošte], a nije komunicirao preko službenih e- mailova adresa [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte] i [adresa elektroničke pošte]. Poslove koje je do tada optuženi EĆ, preuzeo je ĐĆ, a PĆ nije mogao preuzeti te poslove jer su bili preopsežni. Jedno vrijeme je bilo preklapanja u smislu da je PĆ neko vrijeme radio te poslove dok nije došao ĐĆ. Društvo Megaspel osnovano je 1990., a poslove koje je kasnije radio optuženik, do njegovog dolaska, 1994. radili su drugi zaposlenici, a kako je riječ o periodu od oko 30 godina, sjeća se da je na komercijalnim poslovima radio ZĆ. Osoba koja je došla raditi u društvu Megaspel, nakon odlaska optuženika, imala je iste ovlasti kao optuženi EĆ, ali je ona radila pod njegovim punim nadzorom. PĆ radio je nabavu, dok je on preuzeo sva plaćanja. Kad je pitao za stanje računa, imao je uvid u dnevnu likvidnost društva Megaspel. Nije pitao optuženika kome se vrše plaćanja, imao je povjerenje u njega. Ističe da je ostvarene gotovinske iznose nosio u društvo IN- Time, zato što mu je to bilo blizu. Na taj način nije imao uvid u dnevnu likvidnost, jer poslovanje preko maloprodaje nije bilo jedini predmet poslovanja društva. Društvu IN-Time nije dnevno nosio popise plaćanja. Društvo Megaspel je bilo likvidno u vrijeme kada je optuženik radio u društvu, a nitko iz društva IN-Time nije ga upozorio na neka čudna plaćanja, oni su dobili nalog za plaćanje i kalkulacije i njima je bilo svejedno da li se plaćanje vrši Metalprometu, obrtu [obrt] ili bilo kome drugome, oni su samo imali ulazne račune s kalkulacijom i nalog da im plati. Nikad nije bio u kontaktu s FĆ na koju je glasio obrt [obrt], kao ni s kim drugim iz tog obrta, nitko ga nije zvao, nitko mu nije poslao e-mail.

8. Svjedok PĆ je iskazao da je radio u društvu Megaspel od 12. prosinca 2017. pa do 1. svibnja 2023. U počektu se zaposlio za obavljanje pomoćnih poslova jer u svojoj struci nije mogao dobiti posao. Radio je u skladištu, a od uredskih poslova obavljao je poslove koje su zvali "skladište 2". Konkretno, obilazio je kupce, poslovne subjekte koji su prodavali u svojim trgovinama robu koju su kupovali od Megaspela. S poslovima vezanim uz nabavu robe počeo se baviti u vrijeme kada je optuženi EĆ otišao iz firme. Tada je preuzeo te poslove, s time da mu je optuženik prilikom odlaska dao popis poslovnih partnera koji su bili dobavljači društva Megaspel. Na tom popisu bilo je društvo Metalprom kao najveći dobavljač, zatim IN-Ved, zatim društvo Reca te austrijsko društvo Scahermayer, a za obrt [obrt] dobio je podatak da taj obrt više ne posluje. Kroz svoj rad nastojao se pokazati što boljim, pa je našao povoljnije dobavljače, tako da su manje poslovali s društvom IN-Ved jer je utvrdio da mogu puno bolje poslovati i bez njih u smislu direktnog uvoza robe iz velikih distributivnih centara. Cilj im je bio poslovati bez posrednika, a osim toga ovi distributivni centri su im se javljali i nudili neposrednu suradnju. U svezi konkretne inkriminacije, u početku mu ništa nije bilo sumnjivo, sve dok jednom prilikom u skladište društva Megaspel d.o.o., a bilo je to nakon odlaska optuženika i drugih kolega, nije došao MĆ iz društva IN-Ved. On je pokazao na kutiju koja je bila kod njih u skladištu, na kojoj je bio naveden brend odnosno naziv dobavljača Chaves Bao i pitao ih je gdje su nabavili tu robu, jer tu robu nisu nabavili od njega, odnosno, društva IN-Ved. Naime, MĆ je smatrao da je jedino njegovo društvo ovlašteni uvoznik artikala od dobavljača Chaves Bao. Nakon toga, kada se ustanovilo da su te artikle kupili od dobavljača [obrt], tada se razvila cijela interna istraga oko toga, od koga nabavljaju robu. Nakon što je došla anonimna prijava, tada su puno detaljnije pročešljali dokumentaciju vezano za poslovanje s pojedinim dobavljačem. Otprilike slijedeći mjesec ili možda dva mjeseca nakon što je optuženik otišao iz društva došao je MĆ, ne sjeća se točno. Kada je došao u društvo Megaspel, direktor GĆ mu je predstavio optuženika EĆ kao poslovođu koji obavlja sve poslove, optuženik je tada sjedio za radnim stolom, obavljao je uredske poslove. Ne zna točno tko je nalagao plaćanja, pretpostavlja da je to činio optuženik uz nadzor ili po nalogu direktora. U to vrijeme kad je bio novi zaposlenik, imao je određenih prijedloga u smislu poboljšanja poslovanja, pa je tako uočio da se ne koristi službeni e- mail, da se ne radi na marketingu, već se komunikacija s dobavljačima obavljala putem gmaila, koji je koristio samo optuženi EĆ, a on osobno nije imao pristup tom gmailu, osim neposredno prije odlaska optuženika, kada mu je omogućen pristup. Ne zna da li je direktor imao lozinku za pristup tom gmailu, a direktor GĆ je jednom ili dva puta tjedno dolazio u društvo Megaspel. Nakon što je dobio pristup gmailu preko kojega se komuniciralo s dobavljačima, taj dan je promijenio lozinku za pristup tom gmailu. Međutim, optuženi EĆ ga je toga dana tražio da mu još vrati staru lozinku, da on još nešto odradi preko starog gmaila, pa je to i učinio i on ga je kasnije obavijestio da može promijeniti lozinku. Možda je postojao jedan ili dva e-maila s obrtom [obrt] ili možda uopće nije bilo nikakvih e-mailova s tim obrtom, ne sjeća se više. Međutim, potvrđuje da je među e-mailovima pronašao i e-mail škole stranih jezika. Taj e-mail se odnosio na fakture za lekcije njemačkog jezika koje je odslušao optuženi EĆ odnosno netko iz obrta [obrt]. Osim toga, kada se pročešljao e-mail na zahtjev direktora, tada je našao jednu poruku koju je poslao čovjek čijeg imena se više ne sjeća, a poruka se odnosila na pitanje ortakluka. Svu tu komunikaciju predao je policiji, dakle policija ima i ovu poruku za koju ne zna tko ju je dostavio. Jedino može reći da je tu poruku dostavio suprug žene koja je bila vlasnica Mapa prometa, tako pretpostavlja. Što se tiče preuzimanje robe od strane obrta [obrt], bilo mu je rečeno da će robu od većih dobavljača preuzimati UĆ koji taj posao savjesno obavlja, dok je on preuzimao robu od manjih dobavljača. Jednom prilikom je optuženi EĆ u svom vozilu dovezao robu za koju mu je rekao neka je iskrca iz vozila. U pitanju je bila roba društva Index, za koje društvo je dobavljač bilo društvo IN-Ved, kao i za Chaves Bao. Nije mu bilo ništa sumnjivo kada je tu robu iskrcao iz vozila, no, misli da je bio samo jedan takav slučaj da je optuženik dovezao robu na ovaj način. Šifru za pristup gmailu preko kojega se komuniciralo s dobavljačima dao mu je optuženi EĆ. Na spisku dobavljača kojeg mu je dao optuženik nije bio obrt [obrt]. Nadređeni mu je bio direktor GĆ i optuženi EĆ. Ne zna na koji način su se vršila plaćanja obrtu [obrt] ili društvu Metalprom. Nakon što mu je predočen prvi odlomak sa stranice pete njegovog ranijeg iskaza, odgovorio je da je o tim okolnostima, o kojima je iskazivao na državnom odvjetništvu zapravo saznao iz razgovora koje je direktor GĆ vodio sa MĆ. Iz tog razgovora je zaključio da su svi računi koje je obrt [obrt] izdalo prema društvu Megaspel išli redoslijedom od jedan nadalje, iz čega je zaključio da je ovaj obrt poslovao jedino s društvom Megaspel. Nakon što su mu predočeni e-mailovi s lista 54-56, odgovorio je da je to e-mail o kojem je ranije iskazivao te pri tome napominje da je nakon primitka ovog e-maila dobio slijedeći e-mail od istog pošiljatelja u kojem je bilo navedeno da je e-mail pogrešno poslan. Nakon što su mu predočeni e-mailovi s listova 126-138 spisa, izjavio je da su se svi e-mailovi koji su se nalazili na gmailu za kojeg je promijenio lozinku, bili proslijeđeni na novu domenu, odnosno novu adresu [adresa elektroničke pošte]., a iz podataka na listu 132, iz gornje prve rečenice može s iščitati na koga se odnosio tečaj stranog jezika. Sjeća se e-maila s lista 137 i priležeće tabele na listu 138. Nije uspoređivao nabavne cijene nakon što im je MĆ ukazao na određene okolnosti, ni općenito ni je uspoređivao cijene za koje je nabavljena roba za društvo Megaspel, ali je kasnije, kroz svoj rad, uočio da su neki dobavljači jeftiniji, a neki skuplji. Kad je izjavio da se od Metalproma nastojalo naručivati što manje robe, jer se zaključilo da se radi o skupom dobavljaču, odgovorio je da je Metalprom bio dobavljač za brze isporuke, jedino se za te brze isporuke isplatilo nabavljati robu od tog dobavljača. To društvo je u Hrvatskoj bilo najpovoljniji dobavljač, dok je za istu robu povoljniji u području inozemstva bilo društvo Mekrs iz Češke. Naime, znalo se dogoditi da Metalprom ima na skladištu robu društva Mekrs, ali ta roba je od Metalproma mogla biti isporučena već idući dan. Roba se naručivala preko telefona, na način da su optuženik EĆ ili UĆ telefonski naručivali robu, a vjerojatno su narudžbe išle i pismeno. Ne zna na koji način je optuženik komunicirao s dobavljačima, no , pretpostavlja da je komunicirao s njima putem e-maila, telefonom. To su normalni načini komunikacije. Nije baš gledao e-mailove s dobavljačima, tako da ne može pouzdano reći da li postoje ti e-mailovi, no, svi e-mailovi su još uvijek postojeći u g-mail komunikaciji pa se može provjeriti je li optuženik s dobavljačima komunicirao putem e -maila. S dobavljačima je nastavio komunikaciju e-mailom, a moguće i telefonski. Zna da je bilo određenih problema zbog neplaćanja robe, ali nema saznanja da bi došlo do zab rane isporuke robe od strane pojedinih dobavljača zbog neplaćanja. Nema saznanja o isporukama robe prije nego li je počeo raditi na tim poslovima, odnosno u vrijeme kada je optuženik radio na tim poslovima. Kad je optuženik odlazio iz društva, pozdravio se i otišao je nešto ranije. Što se tiče primopredaje, optuženik mu je jedino predao popis dobavljača i dao mu je par općenitih savjeta. Rekao mu je da se treba upoznati s kupcima, ali ništa drugo značajno mu nije rekao. Osim toga, optuženik mu je dao i popis e-mailova kupaca. Nema saznanja da li je društvo Megaspel poslovalo s društvo DIV tijekom 25 godina kada je optuženik radio u društvu Megaspel, ali je pokušao uspostaviti suradnju s društvom DIV, ali se oni nisu javljali na njegove e-mailove i pozive, tako da suradnju nije mogao uspostaviti. Htio je doći do podataka o uvjetima poslovanja s tim društvom, da vidi da li se uopće isplati raditi s tim društvom. Na skladištu su imali robu društva DIV. Pri tome napominje da je moguće da je dobavljač te robe bilo neko drugo društvo, zato što se ta roba preprodaje iz društva u društvu, pa tako i društvo Metalprom nabavlja robu od društva DIV, pa je i on bio dobavljač kada je bila u pitanju brza isporuka. Napominje da je to jedan od mogućih primjera. Na pitanje da li je netko utjecao na njega u smislu da iskazuje protiv optuženika u ovom sudskom postupku, svjedok je odgovorio da mu je direktor GĆ, nakon što je podnesena anonimna prijava, rekao neka pročešlja svu dokumentaciju, pa je došao kroz to do određenih saznanja. U prilog direktoru GĆ može reći da on do samog kraja, dok mu nisu podastrti svi dokazi, nije vjerovao da bi optuženik počinio nešto. Što se tiče eventualnog utjecaja na njega, jedino može reći da je u razgovorima s kupcima naknadno saznao o postupanju za koje ocjenjuje da je nekorektno, u smislu da su im u društvu Vijak rekli neka oni donesu ponudu društva Megaspel i da će im potom društvo Vijak dati povoljniju ponudu. Takvo postupanje ga je razljutilo, no, to nije razlog zbog kojeg je ovako svjedočio. Od 1. svibnja 2023. više ne radi u društvu Megaspel. Kod naručivanja robe uzima u obzir rok isporuke, cijenu, kvalitetu koja je manje bitna. Na temelju tih podataka šalje ponudu kupcu, pa ako je kupcu ta ponuda prihvatljiva onda naručuje robu od tog dobavljača. Pri tome gleda koja je važnost tog kupca kao poslovnog partnera društva Megaspel, time da napominje da su svi kupci važni. Svako društvo, pa tako je bilo i da Megaspelom , ima neku "razumnu maržu" ispod koje ne prodaje robu. Ne bi rekao da je ikad isporučio ili prodao robu kupcu, bez da je na toj prodaji ostvarena marža za društvo Megaspel.

9. Svjedok BĆ je iskazao da je društvo Megaspel prvo surađivao s društvom Rotometal, a potom je i s društvom Metalprom bila korektna suradnja, sve dok nije došlo do problema s plaćanjem. Naime, iz društva Rotometal izdvojilo se društvo Metalprom tako da su nastala dva društva, a ovaj problem s plaćanjem od strane društva Megaspel nastao je u vrijeme kada je još poslovalo društvo Rotometal kao jedno TD. Naime, u to vrijeme, a zbog velikog iznosa duga, najprije je zabranio daljnju isporuku robe društvu Megaspel, a kasnije je ta zabrana uslijedila i od strane direktora. Njemu se obratila gospođa ČĆ iz obrta [obrt] i ona mu je ponudila da njezin obrt može kupovati robu za društvo Megaspel, odnosno tu robu dalje prodavati društvu, time da je ponudila plaćanje po predračunu i pri tome je zatražila da cijena robe bude niža od one po kojoj su prodavali robu društvu Megaspel, tako da, nakon obračuna marže za taj obrt, cijena robe bude prihvatljiva za Megaspel. Dakle, ona je tražila da cijena za robu koju bi po predračunu kupovao obrt [obrt] bude takva da se u konačnici ne ošteti društvo Megaspel. Ima saznanja o tome da je vezano uz zabranu isporuke robe i dugovanja društva Megaspel bio održan razgovor između direktora društva Rotometal i direktora društva Megaspel te je na tom razgovoru dogovoreno da će društvo Megaspel obročno namiriti dug društvu Rotometal. Naime, to je bilo još 2015. ili možda 2016. godine, kada je došlo do blokade društva Megaspel, a nakon što je ovo društvo podmirilo dugovanje tada je njihov račun odblokiran, ali se kasnije ponovila ista situacija u smislu da je naraslo dugovanje zbog kojih je ponovno bila u pitanju isporuka robe. Suradnja s obrtom [obrt] uspostavljena je kasnije, misli da je to bilo 2018., kada mu se obratila osoba imena ČĆ, a ona mu je tada rekla da surađuje s optuženim EĆ. Dugo je surađivao s EĆ i za njega je stekao dojam da je riječ o odgovornoj osobi. Što se tiče poslovanja s [obrt] izjavio je da mu je ČĆ rekla da ona namjerava obračunavati maržu od oko 5-7%, na temelju te okolnosti je zaključio da će roba koja bude preko Mapa Proma isporučivana Megaspelu za to društvo biti povoljnija, nego da isporuka ide direktno od društva Metalprom. Dakle, nije vidio fakture koje je obrt [obrt] izdalo društvu Megaspel, ali je na osnovi onoga što mu je ČĆ rekla, zaključio da je ovaj oblik poslovanja prihvatljiv za Megaspel. Osoba imena ČĆ prvi puta mu se javila samoinicijativno, kasnije je o tome, odnosno o poslovanju preko obrta [obrt] razgovarao i s optuženikom. Ta poslovna suradnja tekla je uredno, sve je bilo u redu. Rekao je ranije da je došlo do blokade isporuke robe prema društvu Megaspel, ali se ne sjeća koji je bio iznos duga društva Megaspel. Poslovna suradnja s društvom Megaspel nije prestala. Naime, kada je podmiren barem dio duga društva Megaspel, tada je odobrio da se tom društvu isporuči određena roba. U tom smislu je suradnja nastavljena. Poslovanje društva Megaspel vodio je optuženi EĆ, jer je uglavnom s njim imao komunikaciju i razgovore oko kompenzacija i oko plaćanja. Ima saznanja da su određene isporuke išle direktno prema društvu Megaspel, čak i kad je prodaja išla preko obrta [obrt], time da je bilo i osobnog preuzimanja robe, nije mogao vidjeti tko je robu osobno preuzimao u društvu Metalprom. Smatra da je prodaja robe preko obrta [obrt] bila u interesu društva Megasepl, jer oni sigurno ne bi kupovali robu od Mapa Proma, da to za njih nije bilo prihvatljivo. Društvo Metalprom je imalo interes da prodaje robu čak i s manjom maržom od 25%, s obzirom na to da su plaćanja išla po predračunu. Kada je roba prodavana direktno Megaspelu marža je bila 60%, ali tada nisu mogli računati s plaćanjem unutar godine dana. Nema saznanja o tome kakva je zapravo marža bila obračunati od strane obrta [obrt] društvu Megaspel. Društvu Megaspel, obračunavali su maržu od 60%, pa bi do tog iznosa bila podnošljiva marža za to društvo. Ne zna kakav je bio odnos između optuženog EĆ i vlasnice obrta [obrt] imena ČĆ. Optuženi EĆ mu je rekao da će mu poslati jednu gospođu i zamolio ga je da istoj na temelju predračuna isporučuje robu koju bi ona dalje prodavala društvu Megaspel. Pokušavao je kontaktirati gospodina GĆ, što znači da se pokušavao dogovoriti s njim oko dugovanja društva Megaspel, ali mu se on na pozive nije javljao. Ponekad mu se javio, no tek nakon 500 njegovih poziva, javljao mu se rijetko. GĆ je znao da postoji zabrana isporuke robe od strane društva Metalprom.

10. Svjedok MĆ je iskazao da je osnivač društva IN-Ved d.o.o., te je u tom društvu od 5. listopada 2015. prokurist, a do tada je bio direktor. Navedeno trgovačko društvo imalo je poslovnu suradnju s društvom Megaspel, u smislu da je IN-Ved d.o.o. bio glavni dobavljač, a nakon nekog vremena jedan od dobavljača robe za društvo Megaspel d.o.o. Negdje 2014. godine primijetio je da se znatno manje robe naručuje od društva IN-Ved d.o.o., te je s tim u vezi pitao optuženog EĆ što se događa, a on mu je tada rekao da i drugi direktori društava dobavljača imaju primjedbe zbog manjih narudžbi, ali da se to događa zato jer je naprosto promet pao, opseg posla je puno manji. Takvo njegovo obrazloženje je prihvatio. S optuženim EĆ je godinama poslovno surađivao, imao je povjerenje u njega, na kraju se u njega razočarao. Naime, poslovna suradnja s društvom Megaspel d.o.o. započela je još 1995. godine i u početku je surađivao s SĆ. Imenovanog HĆ je 2006. ili 2007. zamijenio optuženi EĆ i od tada je poslovno surađivao s njim sve do negdje 2019., odnosno do njegovog odlaska iz društva Megaspel. HĆ bio je u društvu Megaspel na funkciji voditelja poslovanja i na toj funkciji zamijenio ga je optuženik. Optuženik je u društvu Megaspel d.o.o. kompletno vodio sve poslove, s obzirom na to da je GĆ bio angažiran izvan tog društva. I nakon što je Ladićev angažman izvan društva prestao, GĆ ga je i dalje upućivao da sve stvari rješava s optuženim EĆ. U vezi plaćanja zvao je GĆ, ali mu je on rekao neka zove EĆ, da će sve riješiti s njim. Bilo je situacija da je u vezi plaćanja zvao optuženog EĆ, pa bi ga on uputio neka zove GĆ koji mu je znao reći da će stvar biti riješena i da se ubuduće javi optuženom EĆ. Društvu Megaspel d.o.o. isporučivali su vijčanu robu i brusno rezni materijal. Prije 2014., gotovo svakodnevno je odlazio u društvo Megaspel, a a u ovom inkriminiranom periodu odlazio je barem jednom tjedno. U tom društvu su osim optuženika radili još i LĆ i UĆ, a kasnije još i RĆ. U ranijem periodu bilo je manjih primjedbi na uvjete rada, žalio se ujedno i optuženik EĆ da nije zadovoljan suradnjom sa GĆ, u smislu da se njih dvojica ne slažu. Kasnije su se optuženik i drugi zaposlenici češće žalili i izražavali nezadovoljstvo, osobito 2018. i 2019., tada su se jako žalili na GĆ, u smislu da je bolje da njega nema u firmi, nego da je ondje , žalili su mu se na plaću, pa im je rekao da o tome razgovaraju s GĆ, ali su rekli da s GĆ ne mogu o tome razgovarati. Žalili su se dakle optuženi EĆ, a i UĆ. UĆ je naglo, gotovo preko noći otišao iz društva Megaspel d.o.o., sjeća se još da su razgovarali što će s njim biti dalje, gdje će se zaposliti, a on je odgovorio da će se snaći, da bi kasnije čuli da se on zaposlio u društvu Vijak d.o.o., no, ne sjeća se kada se UĆ zaposlio u društvu Vijak. Direktorica društva Vijak d.o.o. bila je ženska osoba imena EĆŽ, a kasnije je direktor bio optuženik EĆ. Optuženik je uvijek tvrdio da on radi za drugog u društvu Vijak d.o.o. Napominje da je društvo IN-Ved d.o.o. imalo poslovnu suradnju i s društvom Vijak d.o.o. Koliko mu je poznato, optuženika su na njegovom radnom mjestu zamijenili PĆ ili ĐĆ. Od VĆ ima saznanje da je prilikom primopredaje posla, PĆ dobio jedino popis dobavljača. Prema svojim saznanjima, PĆ nije imao ovlaštenja da daje naloge za plaćanja knjigovodstvom birou, već je to radio GĆ, dok je optuženi EĆ imao to ovlaštenje. Navodi da je za sam za Mapa promet čuo 2018. jer ga je tada kontaktirao njegov poslovni partner iz Španjolske i pitao ga za tog poslovnog subjekta. Tada mu ništa nije bilo sumnjivo, jer je bilo drugih slučajeva da ga je ovaj poslovni partner iz Španjolske pitao za određene poslovne subjekte iz Hrvatske. Međutim, 2019. ponovno ga je kontaktirao poslovni partner iz Španjolske i rekao mu je da se [obrt] sada zove Vijak d.o.o. i da je to društvo promijenilo sjedište u [adresa]. Upravo na temelju saznanja odnosno podataka koja je dobio od španjolskog partnera, zaključio da je postojala između njih poslovna suradnja, te je o tome razgovarao s GĆ, pa su tada izvađeni računi i kartice dobavljača i zaključeno je da je [obrt] tada bio najeveći dobavljač društvu Megaspel d.o.o. Nije mu poznato je li na popisu poslovnih partnera kojeg je optuženik predao JĆ bio i obrt [obrt], ali mu je poznato da za poslovnog partnera [obrt] nisu ostavljeni nikakvi konkretni podaci o osobi koja vodi poslovanje obrta i poznato mu je da je PĆ pitao optuženika za Mapa promet i da mu je optuženi EĆ odgovorio da [obrt] više ne posluje jer da je vlasnica oboljela i da je firma zatvorena. Preko kopije knjigovodstvenih kartica vidjeli su da su obrtu [obrt] bili plaćeni svi računi. Prvi računi bili su plaćeni po predračunu, dalje su računi bili plaćani unutar rokova valute, a prije odlaska optuženika bili su plaćeni čak i oni računi koji još nisu dospjeli za plaćanje. Po toj okolnosti je zaključio da je optuženi EĆ imao ovlaštenje nalagati plaćanje. Ističe da mu je GĆ ispričao da je optuženi EĆ njemu predočio da ima novog poslovnog partnera koji nudi bolje cijene i bolje uvjete, pa je tada GĆ optuženiku rekao da je onda bolje surađivati s tom drugom firmom koja nudi bolje uvjete poslovanja. GĆ je imao veliko povjerenje u optuženog EĆ, pa je tako, kada mu je predočio do kakvih je saznanja došao, GĆ ostao "paf", odnosno bio je zatečen, nije mogao vjerovati u ono što mu je rekao.

10.1. Svjedok MĆ je nadalje iskazao da je društvo IN-Ved poslovalo s društvom Vijak d.o.o., tijekom te poslovne suradnje bio je u kontaktu i s optuženikom, no, s njim nije razgovarao u vezi njegove poslovne suradnje s Megaspelom. Međutim, optuženik je tijekom razgovora znao nešto sam spomenuti, pa je tako, dok je pitao zašto neku robu nije ranije naručio, rekao da nije mogao zato što on radi za svog gazdu, da ga kontroliraju i da nije mogao ranije sam naručiti robu. Dakle, u tom kontekstu je on spominjao da radi za drugu osobu koja je gazda. Napominje da je u vremenu oko 2018., kada se optuženik počeo žaliti na uvjete rada i plaću u društvu Megaspel, kad mu je rekao neka ode raditi negdje drugdje, optuženik rekao da on ima više ponuda za zaposlenje, pa je tako spominjao čovjeka iz Slovenije koji planira u hrvatskoj osnovati firmu, da bi mu tu firmu kasnije i prenio te da on također posluje sa istim dobavljačima kao i društvo IN- Ved d.o.o. Ističe da je društvo IN-Ved bio ekskluzivni dobavljač robe, imali su ekskluzivno pravo isporučivati robu za Chaves Bao i Indeks, iakko nisu imali sklopljen ugovor o ekskluzivnom pravu za isporuku robe od tih dobavljača, nego je u pitanju bio samo međusobni dogovor. Ujedno su imali ekskluzivno pravo za distribuciju robe društva Bohrcraft i Rhodius, tu su imali sklopljen ugovor, a ujedno su isporučivali robu društva F.Reycher i Wasi (Wagner). Imao je vrlo otvorenu suradnju s društvom Megaspel, tako da su 2005., 2006. ili 2007. razgovarali o tome da se ujedine, odnosno da imaju jedno trgovačko društvo, taj plan nije saživio, nije bio realiziran, ali je poslovna suradnja između njih uvijek bila otvorena. Društvu Megaspel konstantno su isporučivali proizvode društva Chaves Bao, Index, Rhodius i Bohrcraft, a prije toga još i od austrijske firme Müller und Wilde/Bufab. Roba, nakon što je naručena, ona je u tranzitu isporučena društvu Megaspel. Taj tranzit je organizirao ili društvo IN-Ved d.o.o. ili dobavljač, ovisno o veličini narudžbe. Njihov prijevoznik bilo je društvo Intereuropa, a ranije je bilo društvo Međimurje Ekspres. Od domaćih dobavljača poslovali su s društvom DIV, Maček i Rotometal d.o.o. (promijenio je naziv u Metalprom). Ispred društva DIV s njim je kontaktirao EO, a ispred Rotometala BĆ. Prema mojim saznanjima, društvo Megaspel d.o.o. nije bilo neposredni uvoznik robe iz inozemstva. Prema pakiranju, odnosno oznakama na pakiranju, nije bilo moguće zaključiti da je riječ o robi čiji bi uvoznik bilo društvo IN-Ved d.o.o. Međutim, to se moglo zaključiti prema pratećoj dokumentaciji. Kada su bili u skladištu i pogledali robu društva Chaves Bao, tada je vidio da je u skladištu društva Megaspel d.o.o. roba koju nije uvezlo društvo IN-Ved d.o.o. Tada su razdvojili fakture po kojima se vidjelo od koga je roba naručena, a iz faktura se vidjelo da je roba naručena od Mapa prometa. Osobe ČĆ i IO, nisu mu poznate, s njima nije bio u kontaktu, ali nakon što se sve ovo otkrilo, ustanovili su da je riječ o vlasnicima obrta [obrt], tj. da se ČĆ vodi kao vlasnik. Nakon njegovog prvog saslušanja na državnom odvjetništvu, optuženi EĆ je sa zapisnikom došao k njemu, tražio je razgovor u četiri oka i pitao ga je što mu je skrivio. Rekao je da je iskazivao samo ono što zna, a EĆ je rekao da mu je odvjetnik rekao da mu najveća opasnost prijeti zbog njegovog iskaza. EĆ ga nije tražio da mijenja svoj iskaz, da iskazuje na neki određeni način. Kada je u ranijem dijelu svog iskaza govorio o tome da su pregledavali dokumentaciju, kontrolirali fakture, kontrolirali kartice dobavljača, pri tome je govorio u množini, a mislio je na sebe, na PĆ i FO, u tome nije sudjelovao GĆ, jer je bio previše deprimiran. Ova aktivnost u smislu da su pregledavali dokumentaciju, trajala je oko 10-tak dana, a možda i više. On je to radio zato što je društvo Megaspel d.o.o. bio poslovni partner društva IN- Ved d.o.o. 30 godina, može reći da mu je Megaspel bio glavni poslovni partner. Cilj ovih kontrola u kojima je sudjelovao, bio je utvrditi što se tu događalo u društvu Megaspel. I GĆ je htio utvrditi što se radilo u društvu Megaspel, zbog toga je on dao nalog knjigovodstvom servisu da i oni pregledaju dokumentaciju. Uglavnom su dokumentaciju pregledavali FO i on, te su zaključili od koga je pojedina roba bila naručena. On osobno u tome nije imao neki svoj interes. Međutim, došao je do određenih saznanja i preko tih saznanja nije mogao prijeći, zato je poduzimao radnje, odnosno sudjelovao u kontroli određene dokumentacije. Rekao je ranije, da je IN-Ved d.o.o. bio ekskluzivni dobavljač za društvo Chaves Bao, odnosno njihovu robu i to za [adresa] i okolicu, dakle, IN-Ved nije bio dobavljač za cijelu RH. Nije mu poznato na koji način je bila organizirana isporuka robe, nakon što je ona naručena preko Mapa prometa. Kada je govorio o isporuci robe u tranzitu, tada je govorio o onoj robi koja je bila naručena preko društva IN-Ved d.o.o. U društvu Megaspel d.o.o. robu su preuzimali optuženi EĆ i UĆ. Ističe da su društva IN-Ved d.o.o. i [obrt] obavljali zapravo iste poslove, naručujući robu za društvo Megaspel d.o.o., sve je bilo kopirano, u smislu da je Mapa promet radilo sve kao što su radili i oni iz IN-Veda. Koliko mu je poznato, društvo Megaspel d.o.o. naručivalo je direktno robu od hrvatskih dobavljača Maček i Rotometal d.o.o., a od društva DIV d.o.o. nisu neposredno naručivali robu, nego preko društva IN - Ved d.o.o., zato što su imali takav dogovor s društvom DIV za područje [adresa]. Dakle, DIV nije isporučivao robu direktno Megaspelu, nego je njihovu robu naručivao preko društva IN-Ved d.o.o. Dobavljači društva Megaspel d.o.o. bili su IN-Ved d.o.o., [obrt] i Metalprom d.o.o., ali se ne može očitovati o udjelu svakog od ovih dobavljača, čak niti otprilike. Jedino može reći da je [obrt], tijekom 2019. bio najveći dobavljač za Megaspel d.o.o. Nije mu poznato pod kojim uvjetima je [obrt] kupovalo robu od svojih dobavljača. Utvrđivali su razliku između prodajne cijene društva IN-Ved d.o.o. i cijene po kojem je [obrt] prodavalo robu društvu Megaspel d.o.o., ali se o tom podatku ne može očitovati, taj podatak ima GĆ. No, može jedino reći da su utvrdili da je roba prodavana za znatno veću cijenu nego je robu distribuiralo društvo IN - Ved d.o.o., u pitanju je bila razlika od oko 40%, koliko je roba naručena preko Mapa prometa bila skuplja. Nije utvrđivao po kojoj cijeni je Megaspel d.o.o. tu robu prodavao krajnjem kupcu. Društvo IN-Ved d.o.o. je prodavalo robu s maržom od 10-30%., ali se o tome ne može sa sigurnošću očitovati, marža je bila različita, ovisno o mnogim parametrima, tako da otprilike može reći da je marža društva IN-Ved iznosila 10-30%. O šteti koja bi bila prouzročena društvu Megaspel d.o.o. zaključili su na temelju činjenice da je istovremeno društvo IN-Ved d.o.o. moglo plasirati istu robu po manjoj cijeni. Napominje da su neku robu i plasirali društvu Megaspel d.o.o., jer n jihova poslovna suradnja nije bila potpuno prekinuta. Nema točan podatak koliko je bio smanjen obujam poslovanja društva IN-Ved d.o.o. sa društvom Megaspel d.o.o., nakon što se pojavio [obrt] promet, ali je bio smanjen, što je utjecalo na njihovu dobit. Ne zna da li je Megaspel d.o.o. mogao direktno naručiti robu od društva Maček ili Metalproma ili društva Kranjec d.o.o. Napominje da su oni bili uglavnom uvoznici i robu su uvozili od stranih dobavljača, a u manjoj mjeri su robu nabavili od domaćih trgovačkih društava, samo u situacijama kada nešto nisu mogli dobiti od stranih dobavljača. Ističe da je društvo Megaspel d.o.o. u razdoblju od 2014. do 2019. imalo određenih problema s plaćanjem i to konkretno s plaćanjem društvu IN -Ved d.o.o. jer su fakture plaćane sa zakašnjenjem, ali ništa od potraživanja društva IN-Ved d.o.o. nije ostalo nenaplaćeno. Sve oko plaćanja dogovarao je s optuženim EĆ. Službeni rok dospijeća računa iznosio je 60 dana, no, tolerirali su plaćanje u roku od 90 dana. Znalo se dogoditi da roba društvu IN-Ved d.o.o. nije bila plaćena i dulje od 90 dana, u tim situacijama su međusobno razgovarali pa je dug u konačnici bio i plaćen. Kroz period u kojem nije bio plaćen neki prethodni račun i dalje su poslovali i dalje su isporučivali robu, zato što je Megaspel d.o.o. bio njihov dugogodišnji poslovni partner. Ne može reći niti otprilike kolika su bila otvorena potraživanja društva IN-Ved prema društvu Megaspel, a sad su trenutno otvorene stavke u iznosu od oko 10-tak tisuća eura, no, riječ je o dugovanjima koja još nisu dospjela na plaćanje. Pretpostavlja da se iz dokumentacije kojom sud raspolaže može utvrditi koliko su iznosila dugovanja društva Megaspel prema društvu IN-Ved d.o.o. prema određenom razdoblju. U svezi plaćanja, optuženik ga je upućivao na GĆ, pri čemu mu je konkretno rekao, da je on nešto htio platiti, ali mu je trebalo odobrenje od GĆ, pa mu je rekao neka nazove GĆ u vezi pojedinog plaćanja. Problemi s plaćanjem nastali su u vrijeme kada je nastala kriza 2007. ili 2008., no ne može se očitovati koliko puta ga je optuženi EĆ upućivao da o plaćanju razgovara s GĆ, može samo reći da nije puno puta. Kada je EĆ otišao iz firme Megaspel, u to vrijeme ostala su nenaplaćena dospjela potraživanja društva IN-Ved d.o.o., ali ne zna u kojem iznosu. Kad je optuženi EĆ odlazio iz Megaspela i rekao da ima više ponuda za posao, rekao mu je da dečko njegove kćeri u Čakovcu ima poslovni prostor, nije mu nudio posao u IN-Ved d.o.o. ističe da je uglavnom bilo plaćeno sve što je s optuženikom dogovoreno da će biti plaćeno. Ni je s optuženikom razgovarao o mogućnosti da se pokrene sudski postupak protiv Megaspela radi nepodmirenih dugovanja, no, u vrijeme krize, 2008. ili 2009., poslao je jedan e-mail optuženom EĆ i GĆ, a u tom e-mailu ih je ih pozvao na plaćanje i napisao da će u protivnom biti pokrenut sudski postupak. Nakon tog e-maila stvari su se poboljšale i podmireni su bili dugovi. Ističe u svezi Mapa promet da je poslovanje društva IN-Ved d.o.o. bilo kopirano, pa je tako i u nazivu Mapa promet riječ o početnim imenima djece optuženika Ma – T i Pa – AĆ, što je njegova pretpostavka, jer su i riječ IN-Ved početna slova njegove djece. Rekao je da je surađivao s BĆ no s njim nikada nije razgovarao o Mapa prometu. Ne zna zašto je važno da se utvrdi kolika je bila razlika u nabavnoj cijeni pojedinih proizvoda, ali smatra da je trebalo izuzeti računalo optuženika iz Megaspela i izvršiti kontrolu onoga što je on radio, a što nije izvršeno. Smatra da bi se u tom računalu mogle vidjeti stvari koje su izbrisane. Nakon njegovog drugog saslušanja, optuženik mu je jednom prilikom, kada su bili kod njega, rekao kako to da nije promijenio svoj iskaz i nakon toga je optuženik prekinuo poslovnu suradnju s društvom IN-Ved d.o.o.

11. Svjedok NĆ je iskazao da je optuženi EĆ njegov rođak, odnosno on je bratić njegove supruge TĆ, pa su tako, oni, kao rođaci u nekom zajedničkom druženju razgovarali međusobno i o tome da bi se proširilo poslovanje u ono vrijeme obrta, a danas je to trgovačko društvo koje se i ranije i sada bavi proizvodnjom glinamola, odnosno proizvodnjom školskog i uredskog pribora. Dak le, bili su zainteresirani za proširivanje poslovanja, a u razgovoru o tome, s obzirom na to da je tehničke struke i razumije se u vijčanu robi i u ležajeve, bilo je govora o tome da bi se poslovanje proširilo upravo na trgovanje ovom robom koju je spomenuo. Optuženi EĆ rekao je da je to dobra ideja, da to nije loše, da im i on može u tome pomoći savjetima, pa su on i njegova supruga FĆ, odlučili otvoriti obrt [obrt]. Obrt je glasio na njegovu suprugu FĆ, a on joj je u poslovima pomagao na način da je znao skočiti po robu kada je trebalo, pojasnio joj je neke stvari, pojedine tehničke detalje i tome slično. Novi obrt su osnovali zato što nisu željeli miješati poslovanje, odnosno da ne bi došlo do prebijanja novca iz jedne djelatnosti na drugu, odlučili su zbog sigurnosti, osnovati zasebni obrt. Na internetu su prikupili podatke o dobavljačima, neke podatke o njima imali su i na temelju vlastitih iskustava, nešto im je sugerirao i optuženi EĆ. U Hrvatskoj nemaju baš veliki izbor dobavljača. Robu su plasirali i društvu Megaspel d.o.o., a ostalih njihovih kupaca se više ne sjeća. Na adresi njihovog prebivališta u [adresa], imali su sjedište obrta, u garažama su imali kancelariju, a nakon nekog vremena, nakon što se razvilo poslovanje, uzeli su u zakup u garažu TĆ i optuženog EĆ u [adresa]. Više je poslova bilo ugovoreno u smislu prodaje u tranzitu, tako da je roba direktno bila isporučivana kupcu. Ističe da je njegova supruga 20-tak godina radila u firmi Kemika kao komercijalist, koja firma se bavila kemijskim proizvodima, dakle, oni u svojoj djelatnosti nisu imali ni proizvodnju ni promet vijčanom robom. Međutim, ona je stekla određeno iskustvo radom u tom trgovačkom društvu, kasnije je ostala bez posla, potom se zaposlila u vrtiću kao spremačica gdje je radila i u kritično vrijeme. Imala je vremena i zato se mogla posvetiti tom poslu. Obrt [obrt] bio je ideja njega i njegove supruge FĆ i mene, te na donošenje odluke o osnivanju obrta nije bilo utjecaja optuženog EĆ, no on im je znao pomoći savjetima. Ne zna, ne sjeća se da li su optuženika prije osnivanja obrta upoznali sa svojom idejom. Činjenica da je on radio na istim poslovima u društvu Megaspel d.o.o. sigurno je imala svoju ulogu, budući da im je optuženik pomagao savjetima. Međutim, imali su u planu opskrbljivati određene poslovne subjekte u Zagrebu. Ne sjeća se koje su poslovne partnere imali u Zagrebu. Od dobavljača su imali društvo Rotometali, DIV, Metalprom, Info. S optuženikom nisu na dnevnoj bazi razgovarali o poslovanju obrta [obrt], ali su s vremena na vrijeme razgovarali i o poslu. Naime, optuženi EĆ znao se požaliti da društvo Megaspel d.o.o. ne može dobiti određenu robu od dobavljača zbog nepodmirenih dugova, a ima već kupce za tu robu, pa je pitao njih da li oni mogu nabaviti tu robu i pričekati kasnije naplatu robe, pa su na taj način dogovorili poslovnu suradnju. Ističe da optuženi EĆ nije imao nikakvu ulogu u poslovanju obrta [obrt]. Ne može se sa sigurnošću očitovati o tome koliki je bio opseg poslovne suradnje s društvom Megaspel d.o.o., može jedino reći da se više od polovice njihovog poslovanja odnosilo na suradnju s društvom Megaspel. U početku im je to društvo podmirivalo račune s manjim kašnjenjem, ali s vremenom je to kašnjenje postalo sve dulje. Stoga su nakon nekog vremena zaključili da nema smisla na ovaj način poslovati, pa su zatvorili obrt. Osim toga, njegova supruga je poboljevala, brinula se i za svoju bolesnu majku, sve je to imalo presudnu ulogu u odluci da zatvore obrt. Optuženik im je znao reći da treba naručiti neku robu za društvo Megaspel, da dobavljač ne želi isporučiti tu robu i pitao ih je da li oni mogu tu robu naručiti, u tom smislu ih je savjetovao. Osim toga, im je reći za nekog dobavljača, pa je tako rekao za dobavljača DIV, za kojeg do tada nisu znali. Optuženi EĆ nije imao koristi iz obrta [obrt]. Optuženiku je plaćen tečaj stranog jezika zato jer je optuženik planirao otići raditi u inozemstvo, jer je bio nezadovoljan radom u društvu Megaspel, pa su rekli da će mu to oni platiti jer je bilo vrijeme Božića ili Nove godine. Optuženik je imao ovlasti raspolagati sredstvima po računu obrta, on je bio opunomoćen za raspolaganje sredstvima po računu, jer su u njega imali povjerenje, jer tu punomoć on nije mogao imati, niti njegov otac koji je već stari, a ni djeca. Obrt [obrt] bio je zatvoren i potom poklonjen supruzi optuženika TĆ, odnosno ne zna kako je izvedeno, ali oni nisu više mogli nastaviti poslovanje preko obrta, pa je tada supruga optuženika TĆ rekla da će ona pokušati nastaviti poslovanje i otvoriti taj obrt. Prema njegovim saznanjima, optuženi EĆ je bio jedan od zaposlenika društva Megaspel d.o.o., bio je jedan od trgovaca u tom društvu, a direktor je bio GĆ. S GĆ on nije nikada bio u osobnom kontaktu, a njegova supruga mu je rekla da tog tipa naziva, ali da ne može ostvariti kontakt s njim. Ona je zvala GĆ zbog kašnjenja u plaćanju, jer ne zna koga bi drugoga zvala vezano uz to plaćanje. Što se tiče skladišnog prostora kojeg su iznajmili od optuženika i njegove supruge, taj zakup su uredno plaćali. Misli da je optuženik jednom nešto uplatio na račun obrta, i to u situaciji kada im je nedostajalo novca, no nije bila riječ o nekom značajnijem iznosu. Optuženiku je taj iznos vraćen s računa obrta uplatom na njegov račun, jer nikakvih isplata u go tovini, na ruke nije bilo. Nije mu poznato da li bi optuženiku bili isplaćivani kakvi iznosi na ime materijalnih troškova, no, napominje da optuženik nije ništa radio za obrt [obrt]. Potvrđuje da je obrt [obrt] imao ugovorenu uslugu elektroničkog bankarstva netbanking, no, ne zna tko je bio ovlašten po toj usluzi. Narudžbe su plaćane putem računala, a poslovne knjige obrta vodilo je društvo TAP d.o.o. Optuženik je znao reći da gazda u društvu Megaspel d.o.o. ima loš prisut prema radnicima i da ne brine za poslovanje tog društva. Sjeća se da je optuženik razmišljao o odlasku iz Hrvatske, no, ne može pouzdano reći da li je razmišljao i o tome da se uključi u poslovanje nekog drugog društva ovdje u Hrvatskoj. Moguće da je čak i bilo govora o tome. Nakon što mu je predočen e-mail s lista 54 spisa, potvrdio je da je riječ o autentičnom dokumentu, kao i o prilozima koji su na listu 55 i 56 spisa. Misli da je to e-mail iz vremena kada se već razmišljao o zatvaranju obrta. Ističe da su on i supruga te 2014. često kontaktirali s optuženikom te 2014., nisu kontaktirali na dnevnoj bazi ili na tjednoj, a učestalost njihove komunikacije je ovisila o tome kakve su bile potrebe u društvu Megaspel. Znalo je biti situacija da se po mjesec dana ne čuju pa bi potom ostvarili češću komunikaciju, kada je trebalo naručiti robu. Njegova supruga FĆ je komunicirala s optuženikom kada ga je zamolila da progura plaćanje koje su čekali, a za to se nisu odužili optuženiku. Zaradu su ostvarivali na razlici između cijene po kojoj su robu prodavali i nabavne cijene, a nisu smatrali potrebnim na neki način se revanširati optuženiku zato što je on pošten, pristojan, radišan i njemu su pomogli na način da je on uspio nabaviti robu za Megaspel d.o.o., kad oni drugi dobavljači robu ne bi isporučili. Njegova supruga ima kardiološke probleme, ima aritmiju, bila je na kolonoskopiji, posjećuje psihijatra, nosila je holter, teško ju je pogodila smrt njezinih roditelja pa još uvijek ima zdravstvenih problema. Poslovanje obrta [obrt] vodila je njegova supruga, a on joj je pomagao na način da je znao skočiti po robu, ona je pri tome imala više kontakata s dobavljačima i kupcima.

12. Svjedok ŠĆ je iskazao da je bio zaposlenik DIV grupacije, radio je ondje do 2019. godine kao komercijalist, a vezano za poslovnu suradnju s obrtom [obrt] komunicirao je s optuženim EĆ, time da se taj kontakt odvijao putem elektronske pošte, e-mailovima, odnosno preko telefona. Riječ je o uobičajenom načinu poslovanja, a njihovo međusobno poslovanje i poslovna suradnja bila je korektna. Pretpostavlja da je optuženi EĆ prikupio dvije ili tri ponude za robu koja mu je trebala, pretpostavlja da je izabrao onu ponudu koja je bila najpovoljnija. U tijeku poslovne suradnje s obrtom [obrt] kontaktirao je s optuženim EĆ, ne sjeća se više da bi DIV grupacija bila u poslovnoj suradnji s društvom Megaspel d.o.o. Prvi kontakt s optuženikom bio je telefonski, ne sjeća se više da li je imao memoriran optuženikov broj telefona, no nakon što mu je predočen navod iz njegovog iskaza od 14. lipnja 2023., kada je o tome drugačije iskazivao, odnosno rekao da ima memorirani broj te ga je i naveo u ranijem iskazu, odgovorio je da je točno ono što je rekao na državnom odvjetništvu. Što se tiče plaćanja, ono je bilo ugovoreno avansno, dakle , po predračunu, a nakon što je evidentirana uplata, nakon toga je slijedila isporuka robe. U pravilu roba se isporučivala na onu adresu koja je bila navedena na narudžbenici, odnosno na adresu o kojoj bi ih obavijestio optuženi EĆ, najčešće putem e-maila ili telefonski. Ne zna na koje adrese je roba isporučena i ne sjeća se više u koji grad su bile izvršene isporuke, no, nakon što mu je predočen navod iz njegovog ranijeg iskaza, potvrdio je da su sve isporuke išle u [adresa]. Uz robu koja je isporučena, dostavljala se i otpremnica, u pravilu i račun, no račun je mogao biti dostavljen i idući dan. No, svaku robu i svaku isporuku pratila je otpremnica. Nakon što mu je predočena otpremnica s lista 161-162 izjavio je da je to otpremnica izdana od strane društva DIV d.o.o., iz te otpremnice može iščitati da je robu izdao kolega B, sada pokojni, a M je osoba koja je robu isporučila iz skladišta. Na otpremnici je naznačeno da je roba plaćena po predračunu, društvo koje je vršilo prijevoz robe je Lager Max, a na dokumentu je naznačena adresa [adresa], Megaspel, kao adresa na koju je roba isporučena. Pretpostavlja da je ovaj rukom pisani tekst adrese u Samoboru pisao kolega B. U svom radnom stažu imao je običaj kontaktirati i osobno osobe s kojima je poslovno surađivao, pa je tako pokušao ostvariti kontakt i s nekim iz Mapa prometa, međutim, u tome nije uspio. Nakon što su mu predočene e-mail poruke s listova 298 i 299 spisa, izjavio je da je sadržaj ovih e-mail poruka upravo potvrda njegovih ranijih navoda o tome da su pokušali ostvariti osobni kontakt s nekim iz obrta [obrt], ali u tome nije bilo uspjeha. Potvrdio je da su svi kupci mogli ostvariti iste uvjete koji vrijede za avansno plaćanje. Dopušta mogućnost da je poslovna suradnja s obrtom [obrt] trajala samo godinu dana, ali se točno ne može očitovati zato jer je u svom radu imao veliki broj poslovnih partnera, kupaca s kojima je poslovao. Ne sjeća se kad je započela poslovna suradnja s društvom [obrt], ali zna da 2019. te poslovne suradnje više nije bilo. Ne sjeća se koliko je puta bio u telefonskom kontaktu s optuženikom. Naime, poslovna suradnja odvijala se putem e-maila, a ako se pojavila kakva nedoumica, tada se ukazalo potrebnim kontaktirati i usmeno. Možda je svaka druga ili treća narudžba zahtijevala da se telefonski čuju, no, koliko puta je telefonski kontaktirao i komunicirao s optuženikom, ne sjeća se. Poznato mu je društvo IN-Ved d.o.o., misli da je iz [adresa], ne može se očitovati o tome koliki je bio opseg poslovne suradnje s društvom IN-Ved d.o.o. i da li je ta poslovna suradnja bila opsežnija više ili manje od poslovne suradnje s Mapa prometom. Društvo IN-Ved nije imalo nikakvo ekskluzivno pravo prodavati proizvode društva DIV d.o.o. na području [adresa] i okolice. Za svako ekskluzivni pravo trebao je biti sklopljen pisani ugovor o tome. Prilikom isporuke robe imali su mogućnost 3 načina plaćanja i to po predračunu, dakle avansno, za koji način su kupcu ponuđeni najbolji uvjeti, zatim je u pitanju plaćanje s odgodom i to uz bankarsku garanciju, a za taj način plaćanja ugovarali su također nešto povoljnije uvjete, ali ne tako povoljne kao za plaćanje po predračunu. Treći način plaćanja bio je ugovorena kompenzacija. Čuo je za društvo Megaspel d.o.o., no ne sjeća se da bi društvo DIV d.o.o. imalo poslovnu suradnju s tim društvom. Na Google tražilicu upisao je ime i prezime iz sudskog poziva, dakle, EĆ i pročitao članak koji mu je Google ponudio.

13. Svjedokinja TĆ je izjavila da je supruga optuženika i s njim je u braku 28 godina, tako da ima određenih saznanja o okolnostima vezanim za konkretni kazneni postupak, budući joj je suprug o nekim stvarima pričao. Kao supruga optuženika neke stvari je i sama shvatila, svakodnevno su komunicirali, pa je na taj način dobila uvid u određene okolnosti. Njezin suprug EĆ bio je zaposlenik oštećenog društva Megaspel d.o.o. priličan broj godina, u početku je radio kao prodavač, s vremenom, kada je pohvatao konce, počeo je raditi nabavu robe. Međutim, on je radio sve poslove koje je bilo potrebno odraditi u maloj firmi, pa je tako radi u maloprodaji s kupcima, radio je dostavu, čistio je. U to vrijeme bila je zaposlena u krojačkom obrtu koji se bavio proizvodnjom tekstilne robe. Od 1. veljače 2020. zaposlena je u društvu Vijak d.o.o., a prije toga radila je kod drugih poslodavaca, odnosno u društvima koja su se bavila uglavnom tekstilom. Poznato joj je prema pričanju optuženika da se društvo Megaspel d.o.o. bavi prodajom vijčane robe različitih profila. Nije imala uvid u financijsko poslovanje društva Megaspel, ali joj se suprug znao žaliti, da je bilo problema oko naplate i plaćanja dobavljačima, rekao joj je da sastavlja prijedlog za GĆ u smislu koje dobavljače treba platiti, koje račune treba zatvoriti, ali njegovi prijedlozi nisu bili realizirani. Znao joj se požaliti da je komunikacija s GĆ otežana, zbog toga je znao biti ljut i nervozan. Pri tome joj nije govorio neke detalje, ali joj je govorio o problemima s plaćanjem dobavljačima, ali ujedno i o problemima koje je društvo Megaspel d.o.o. imalo sa svojim kupcima, u smislu da je bilo problema oko naplate prodajne robe. Njezin suprug je, koliko je shvatila, morao staviti popis i predložiti koje dobavljače treba podmiriti, koje račune treba zatvoriti, a direktor GĆ je trebao taj njegov prijedlog potvrditi. Ujedno, optuženi EĆ trebao je nositi dokumentaciju u knjigovodstveni servis koji je vodio knjigovodstvo za oštećeno društvo i to društvo InTime d.o.o. Taj podatak poznat joj je zato jer je za krojački obrt za koji je radila poslovne knjige također vodilo društvo InTime. Plaćanja su vršena u dogovoru s direktorom GĆ koji je najčešće komunicirao s knjigovodstvenim servisom, odnosno suprug joj je rekao u smislu da se on

– optuženik čuje sa curama iz knjigovodstvenog servisa, a da je GĆ nosio dokumente na knjiženje, novac, odnosno gotovinu na polog u knjigovodstveni servis. GĆ je nekoliko puta srela, kada je došla na radno mjesto k suprugu, neko vrijeme je radila u blizini, na tržnici, a GĆ je jednom ili dva puta bio kod n jih u kući. Ističe da je optuženik, kad su se njih dvoje oženili 1996., već radio u društvu Megaspel, a u zadnje vrijeme, a pri tome misli na zadnjih par godina prije odlaska iz tog društva, optuženik je bio nezadovoljan, dolazio je kući nezadovoljan i bio je često pod pritiskom zbog posla. U to vrijeme bila je kriza, plaće su bile male, zato je optuženiku bilo teško, njezin suprug je razmišljao o odlasku iz društva Megaspel d.o.o. i o odlasku u inozemstvo, ali njih dvoje se oko toga nisu složili. Naime, u to vrijeme djeca su još bila mala i nije pristala na njegov prijedlog da ode raditi u inozemstvo. Ističe da se suprug žalio da s TO ima često tešku komunikaciju, optuženik je znao predlagati uvođenje novih proizvoda, odnosno proširenje asortimana proizvoda koje je društvo Megaspel prodavalo, a GĆ se s njegovim prijedlozima nije slagao. Bilo je problema oko plaćanja prema dobavljačima koji su često znali zvati optuženika zbog neplaćenih računa, a dobavljači su zvali optuženika vezano uz plaćanja, jer je njezin suprug bio najzaduženiji za nabavu, pa budući je on nabavljao robu, bio je u kontaktu s dobavljačima, pa su ga zato zvali i oko naplate. Dobavljači su znali zvati GĆ, ali im se on nije javljao, nije se želio zamarati s pitanjima plaćanja, pa je ta pitanja prebacivao na njezinog supruga, a to zna jer se suprug na to žalio. Naime, njezin suprug je smatrao da je pitanje plaćanja određenog dobavljača riješeno, zato što je on tog dobavljača stavio na popis i predložio da se plati dug prema tom dobavljaču, da bi drugi dan ispalo da taj dug nije bio plaćen. Ističe da je GĆ neko vrijeme bio gradonačelnik, no, ne zna kada je to bilo. On živi u istoj kući u kojoj se nalazi sjedište društva Megaspel d.o.o. pa je znao dolaziti u prodajni prostor tog trgovačkog društva. Često je dolazio u poslijepodnevnim satima i rješavao poslove u poslijepodnevnim satima, dok je njezin suprug radio u jutarnjoj smjeni. Kada me pitate od kud imam saznanja da je GĆ dolazio poslijepodne, a to zna po tome jer su neke stvari dočekale njezinog supruga riješene. Po tome zna da je on bio prisutan u firmi, ali nije bio konstantno prisutan. Ističe da je optuženik o problemima koje ima u društvu Megaspel možda nešto prokomentirao i pred rodbinom, a s NĆ i FĆ, su se međusobno posjećivali i družili, pa po tome zaključuje da je sigurno optuženik i pred njima govorio o problemima u društvu Megaspel, zbog kojih mu je često bilo teško i bio je pod pritiskom. U razgovorima s NĆ i FĆ znalo je biti govora o njihovim planovima. Naime, FĆ je radila u vrtiću, a htjela je još nešto pokrenuti, htjela se u tom smjeru "ostvariti", pa je razmišljala o tome da se bavi prodajom tehničke robe, budući da je njezin suprug po zanimanju tehničke struke, ali ne zna koji je smjer tehničke škole završio. U razgovorima je bilo riječi i o tome da bi FĆ prodavala i vijčanu robu, pa kad je optuženik govorio o problemima u poslovanju društva Megaspel, tada je FĆ predložila da mogu ostvariti poslovnu suradnju. Naime, optuženik je rekao da postoji potreba za nabavkom robe koju društvo Megaspel nije moglo dobiti od drugih dobavljača, odnosno od pojedinih dobavljača u odnosu na koji su postojali nepodmireni dugovi ili da je potrebno nekad hitno nabaviti određenu robu za kupce pa je njezinom suprugu FĆ ponudila poslovnu suradnju. Osnovan je obrt [obrt] koji se bavio prodajom vijčane robe, te misli da je većinom obrt prodavao vijčanu robu. Predmet poslovanja obrta [obrt] bio ke isti kao i predmet poslovanja društva Megaspel d.o.o. Suprug FĆ je više bio "potkovan" u tim tehničkim znanjima vijčane robe. Obrt je imao poslovnu suradnju sa društvom Megaspel, ali joj je poznato da je Megaspel imao problema s plaćanjem prema obrtu [obrt], no, FĆ je bila prethodno upozorena na te probleme, odnosno na činjenicu da računi nisu uvijek plaćeni u valuti. Obrt [obrt] poslovano je i s drugim kupcima, u smislu da je nabavljao i prodavao robu za obrto [obrt] i Metalna galanterija Piskač. Nije joj poznato da li je u travnju 2019., kada je optuženik otišao iz društva Megaspel d.o.o., ostao nepomireni kakav dug tog društva prema obrtu [obrt]. Ističe da je s danom **.**.2019. FĆ istupila tog obrta [obrt], nakon čega je ona preuzela taj obrt, s time da je početkom prosinca 2019., kao ortak temeljem ugovora o ortakluku ušla u obrt [obrt], iz razloga jer je FĆ još od početka 2019. imala određene obiteljske, ali i zdravstvene probleme, pa zbog tih problema nije baš bila koncentrirana na posao. Njezina majka je teško oboljela, FĆ je to pogodilo, a i sama ima određenih zdravstvenih problema. Nakon što je preuzela obrt [obrt], ubrzo je došlo do korone, to se odrazilo na poslovanje obrta, budući da smo tijekom korone većim dijelom bili zatvoreni, pa je zbog nepovoljnih okolnosti poslovanja obrta isti zatvoren krajem listopada 2021. Kad je ušla u obrt [obrt], imala je na umu činjenicu da se njezin sin školuje za metalsku struku, pa je to bio razlog zbog kojeg je ušla u ovaj obrt. Kad je postala ortak odnosno kad je preuzela poslovanje tog obrta, imala je saznanja o tome koju vrstu robe obrt prodaje, a i bilo je poznato i da obrt ima poslovnu suradnju s oštećenim društvom Megaspel d.o.o. Kada je optuženik otišao iz firme Megaspel, još je neko vrijeme tijekom 2019. bilo poslovne suradnje imenovanog društva i obrta [obrt], ali u manjem obimu. Naime, u to vrijeme FĆ je imala probleme koje je ranije spomenula, uslijed toga se ona više nije toliko angažirala oko obrta [obrt], pa je stoga došlo i do prekida poslovne suradnje s oštećenim društvom Megaspel. Nije joj poznato da li je nakon odlaska optuženika iz društva Megaspel nastavljena poslovna suradnja obrta [obrt] s drugim gospodarskim subjektima. Ona je preuzela poslovne knjige obrta [obrt] u vrijeme sklapanja ugovora o ortakalalu. Knjigovodstveni servis TAP koji je prethodno vodio knjigovodstvo za imenovani obrt, nastavio je i dalje voditi poslovne knjige. Nema saznanja o eventualnim dugovanjima obrta, ali može reći da obrt nije mogao biti zatvoren zato jer nisu bila naplaćena sva potraživanja obrta, pa je tek kad su sva potraživanja naplaćena i kad su podmirena sva dugovanja, obrt zatvoren. FĆ nije imala stručnih znanja vezana uz djelatnost kojom se bavio njezin obrt, ona je, prije nego se zaposlila u vrtiću negdje radila, ali misli da njezino radno iskustvo nije vezano uz istu gospodarsku djelatnost. FĆ i NĆ pripremali su se za poslovanje obrta [obrt] u smislu da su se konzultirali s optuženikom, ujedno su tražili informacije na internetu. Njezin suprug, optuženi EĆ joj je znao dati savjet o tome kakvu robu treba nabaviti, od kojih dobavljača, koji dobavljači su pristupačni zbog cijene, koju robu kupci hitno trebaju i tome slično. Ona ne zna, nije joj poznato od kojih dobavljača je obrt [obrt] nabavljao koju robu. Optuženi EĆ u poslovanju obrta [obrt] nije imao nikakav udio, ali je pomagao savjetom u smislu koja roba je za kupce važna, od kojih dobavljača se može povoljno nabaviti za roba. Obrt [obrt] bio je registriran na adresi prebivališta ČĆ i NĆ, imao je skladišni prostor kod njih, na adresi [adresa]. Naime, NĆ i FĆ trebao je skladišni prostor, budući da oni žive u [adresa], gdje nisu imali prostora za skladištenje robe, pa su ih pitali da li bi im mogli ponuditi kakav prostor za skladište , pa su im tada iznajmili garažu. U tu garažu ponekad su dostavljači dopremili robu, a tu robu preuzimali su ona ili djeca, ovisno o tome tko je bio kod kuće. Prilikom dostave trebalo je potpisati određeni dokument uz naznaku broja osobne iskaznice, ovisno od dobavljača do dobavljača. Pečatom obrta [obrt] nije raspolagala. Za zakup garaže bile su plaćene zakupnine i to na račun njezinog supruga. Drugih uplata od strane obrta [obrt] u korist njezinog supruga nije bilo. Obrt [obrt] platio je tečaj njemačkoj jezika za njezinog supruga. Do toga je došlo zato jer su dali namještaj NĆ i FĆ, pa se FĆ na taj način htjela odužiti za namještaj pa je optuženiku platila tečaj njemačkoj jezika. Optuženik je uplaćivao određene novčane iznose na račun obrta i to više puta. Bilo je to u situacijama kada je trebalo avansno platiti robu u slučajevima većih nabava, no , ona ne zna koje novčane iznose je njezin suprug uplaćivao na račun spomenutog obrta, on je raspolagao karticom žiro računa obrta, bio je opunomoćen na tom žiro računu. Na ovom mjestu je drugačije iskazivala prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvo zato jer tada ni je znala za tu okolnost. Kasnije, kada joj je njezin suprug pokazivao spis, odnosno dokumente iz kojih se vidi što mu se stavlja na teret, tada joj je rekao da je on bio opunomoćen na računu obrta i to iz razloga jer je FĆ radila, a ponekad se ukazala potreba hitnog plaćanja, kada je trebalo hitno nabaviti robu, unaprijed platiti tu robu, zato je optuženiku bila izdana kartica kao opunomoćeniku po žiro računu. Vjerojatno je on tu karticu koristio. Nema saznanja o eventualnom financijskom poslovanju, odnosno plaćanjima putem internet bankarstva, a na pitanje o broju mobitela njezinog supruga odgovara da je njegov broj [broj telefona].

13.1. Svjedokinja TĆ je nadalje navela da je vjerojatno dio robe koja je dostavljena u skladište na adresu [adresa], bio namijenjen i za društvo Megaspel d.o.o. Tu robu je vozio njezin suprug službenim vozilom društva Megaspel marke Cady kojeg je imao na raspolaganju. Dokumentaciju koja je bila potrebna za isporuku robe od obrta [obrt] prema Megaspelu, i to račun za društvo Megaspel d.o.o. sačinila je FĆ, no, nije joj poznato tko je sačinio otpremnicu. Ne zna da li je tu dokumentaciju izradio koji put optuženi EĆ. Nakon što joj je predočen navod iz posljednjeg odlomka na stranici 3 njezinog iskaza od 23. kolovoza 2023., konkretno da je roba za društvo Megaspel d.o.o. direktno od dobavljača bila odmah isporučivana tom društvu, odgovorila je da je neka roba išla direktno u Megaspel, a neka roba je dostavljena u skladište. Prilikom preuzimanja robe nije imala saznanja o tome koju robu i za kojeg kupca konkretno preuzima robu.

13.2. Svjedokinja TĆ je nadalje izjavila da je sada zaposlena u društvu Vijak d.o.o., to društvo je osnovano na inicijativu optuženog EĆ, time da je u početku direktor društva bila EĆŽ. Ne zna da li je u sudskom registru za društvo Vijak d.o.o. prilikom osnivanja društva, a društvo je osnovano u ožujku 2019., bilo navedeno ime njezinog supruga EĆ, odgovara da ne zna odgovor na to pitanje. EĆŽ je bila vlasnica obrta koji je vodio poslovne knjige obrta [obrt], ona je imala potrebna znanja oko vođenja knjigovodstva, bila je podrška oko osnivanja i otvaranja društva pa je zato pristala biti i direktor obrta . Osim toga, optuženik se nije htio izlagati u tom trgovačkom društvu Vijak d.o.o. zato jer se bojao da ne bi bilo osvete od strane GĆ. U stvarnosti poslovanje društva Vijak d.o.o. vodio je optuženi EĆ, a nakon nekog vremena, točno više ne zna kada, na njega je i formalno preneseno vođenje poslovanja društva Vijak d.o.o. Društvo se bavi prodajom vijčane robe, alata i sl. I društvo Vijak d.o.o je u početku nabavljalo robu od Mape Prometa. Poznaje UĆ, on je njihov susjed, živi nekoliko parcela dalje od njihove. Poznato joj je da je UĆ više godina radio u društvu Megaspel d.o.o., a sada radi u društvu Vijak d.o.o. U tom društvu radi od samog osnivanja društva. Poznato joj je da je u Megaspelu UĆ radio kao skladištar, preuzimao je robu i pripremao robu za kupce, a iz društva Megaspel d.o.o. otišao je jer više nije mogao trpjeti to što je radio GĆ. Nakon što joj je predočen rukom pisani dokument na listu 1229 izjavila je da misli da je taj dokument pisao njezin suprug, da je to njegov rukopis i potpis, kao i na dokumentu s lista 1231, 1235 i na listu 1238. Riječ je o potpisima preko pečata društva Megaspel d.o.o. Za druge potpise koji se nalaze na istom dokumentu s lista 1231 i to ispod pečata društva i potpisa optuženika, ne zna čiji je to potpis, ne zna čiji je potpis na dokumentu s lista 1238, a koji se nalazi ispod teksta "2-slijedeći dan". Ističe da u društvu Vijak d.o.o. obavlja administrativne poslove, poslove komercijaliste, mogla bi reći da obavlja "papirnate poslove", dakle, radi kalkulacije, izlazne fakture, ponekad uz pomoć supruga izrađuje ponude za kupce, zapravo radi sve što treba, ali u pretežitom dijelu radi "papirnate poslove". Prethodno je radila na poslovima maloprodaje, imala je određena prethodna iskustva u izradama kalkulacija, s poslovima te vrste bila je upoznata do određene mjere, a osim toga njezin raniji poslodavac koristio je isti računalni program za izradu kalkulacija kao i društvo Vijak d.o.o. Istina je da je tekstilna roba koju je prije prodavala različita od vijčane robe, ali uz pomoć svojeg supruga koji joj je davao određene savjete i pomagao joj, može reći da je savladala ove poslove koje sada obavlja u društvu Vijak d.o.o., vezano za vijčanu robu. Općenito govoreći može reći da nije jednostavno savladati te poslove, u početku je sigurno teško, međutim, ipak je moguće "pohvatati konce", odnosno naučiti ove poslove. S obzirom na poslove koje je ranije radila, može reći da je princip rada isti, jedino je u pitanju drugi asortiman robe. Na tržištu ne postoji veliki broj dobavljača za vijčanu robu, zbog toga može reći da danas u društvu Vijak d.o.o. posluju s istim dobavljačima koji su bili dobavljači za obrt [obrt] i Megaspel d.o.o., pa tako meže spomenuti dobavljače Chaves, Wasi, Metalprom, koji se ranije zvao Rotometal, dobavljači su još i Vijci Kranjec, IN Wed koji je pretežitim dijelom dobavljač za brusni i rezni materijal, ali imaju i vijčanu robu, Reca. U društvu Vijak d.o.o. imaju puno dobavljača sigurno 10-tak stranih i 10-tak domaćih dobavljača, uglavnom se pojavljuju isti dobavljači. Ne zna tko je bio najveći dobavljač za društvo Megaspel d.o.o., ali zna da je društvo Metalprom bio jedan od dobavljača. Pojedini dobavljači su zvali njezinog supruga i nakon radnog vremena, pa im je njezin suprug govorio da je on predložio direktoru naplatu i da je naplata trebala biti izvršena. Od strane dobavljača bilo je različitih povišenih tonova i optužbi prema njezhinom suprugu zašto nešto nije plaćeno, a on je odgovarao da je dugovanje trebalo biti plaćeno, ali da on nije zadužen za vršenje uplata. Plaćanja je odobravao direktor GĆ koji je zadavao naloge za plaćanja. Bilo je problema s pojedinim dobavljačima koji društvu Megaspel d.o.o. zbog dugova nisu htjeli isporučiti robu. Poznato joj je da je nastao veliki dug prema društvu Metalprom d.o.o. i zbog tog duga nije bilo isporuke robe, odnosno tražilo se da dio duga bude podmiren, nakon čega bi Metalprom d.o.o. nastavio s isporukom robe. Jednom prilikom njezin suprug je išao u Zagreb na razgovor vezano uz isporuku robe od Metalproma , da umiri situacije, a zajedno s njim išao je direktor GĆ. Suprug joj je često govorio da je bilo takvih situacija da dobavljači nisu htjeli isporučivati robu, više puta joj je spominjao probleme s dobavljačima zbog nepodmirenih obveza prema tim dobavljačima. Poznato joj je da je on bio prisiljen pronaći druge dobavljače, kako bi bila isporučena roba društvu Megaspel d.o.o. koju su kupci tražili. Njezin suprug je imao na korištenje vozilo društva Megaspel, no, nije nije poznato da li je on prevozio tim vozilom i robu od drugih dobavljača. To vozilo se koristilo i za isporuku robe kupcima i za sve druge potrebe. FĆ je morala od nekuda početi pa je prihvatila suradnju s društvom Megaspel d,.o.o. iako je na strani društva Megaspel d.o.o. bilo problema u podmirivanju obveza prema dobavljačima, pa je prihvatila suradnju s društvom Megaspel d.o.o. Naime, obrt [obrt] je imao dogovoreno avansno plaćanje prema dobavljačima, na račun toga obrt je dobio bolje cijene, pa je tako moglo konkurirati drugim dobavljačima. Naime, FĆ je pristala na takvu suradnju, time da je i društvu Megaspel d.o.o. bilo u interesu da dobije robu koju su kupci tražili, pa može reći da je postojao obostrani interes za ovu poslovnu suradnju.

14. Svjedokinja DĆ je iskazala da je bila vlasnica društva In Time do 31. prosinca 2017., a to je društvo vodilo poslovne knjige društva Megaspel d.o.o. dugi niz godina, negdje od 90. -tih godina prošlog stoljeća. Poznato joj je da je vlasnik i direktor tog društva GĆ i da je optuženi EĆ radio u imenovanom društvu, ali ne zna na kojem radnom mjestu. Za društvo Megaspel d.o.o. vodili su knjigovodstvo, kao i poslove platnog prometa, no nisu joj poznate okolnosti poslovnih suradnji s pojedinim dobavljačima tog društva. Plaćanja su vršena putem njihovog servisa, na način da je optuženi EĆ kontaktirao zaposlenike društva In Time koji su radili na poslovima platnog prometa, konkretno NO i ŽĆ te im je davao nalog o tome koje će se obveze društva Megaspel d.o.o. podmiriti prema dobavljačima. Obveze prema državi podmirivale su se u zakonskim rokovima, to je bila njihova poslovna politika. Kada se govorilo o pitanjima organizacijske prirode, o usklađenjima robnog, analitičkog knjigovodstva i slično, tada su kontaktirali optuženog EĆ. Kada su bili u pitanju rezultati poslovanja društva Megaspel, tada su kontaktirali direktora GĆ. Nalozi za plaćanja bili su usmeni, telefonom, ali i pisani dostavljeni faksom, a kasnije i putem e-maila. Točnih okolnosti vezanih za plaćanja konkretnog društva se ne sjeća, ali može općenito reći da se sa strankom dogovaralo o tome kolikim sredstvima društvo raspolaže, a onda su se vršila plaćanja. Ona kao direktor društva In Time d.o.o. nije dopuštala da zaposlenici njezinog društva budu ovlašteni službeno za plaćanja nekog poslovnog subjekta, međutim, društvo je sačinilo nalog za plaćanje, kojeg je onda ovlaštena osoba morala autorizirati. U pojedinim slučajevima, kada je to bilo prekomplicirano za odgovornu osobu radilo se na način da su vršili autorizaciju putem tokena ili USB stika koji je bio izdan na ime ovlaštene osobe. 90% je sigurna da je u konkretnom slučaju, kada su u pitanju plaćanja za društvo Megaspel d.o.o., bilo postupano upravo na taj način da su raspolagali tokenom ovlaštene osobe i na taj način su vršili plaćanja. Zaposlenici društva In Time d.o.o. nisu radili kalkulacije za društvo Megaspel d.o.o., već je to radio optuženi EĆ kao i ostali zaposlenici imenovanog društva. U svakom slučaju može reći sa sigurnošću da kalkulacije nije izrađivao GĆ. U društvu In Time d.o.o. jedino su vršili provjere ulaza i izlaza robe evidentirane u analitičko robnom knjigovodstvu s prenesenim podacima u glavnu knjigu. Što se tiče polaganja gotovine na žiro račun, vršila se i kontrola polaganja gotovine i s t im može reći da nije bilo nikakvih problema. Gotovina se uredno polagala u točnim iznosima dnevnih utržaka, pa stoga nije bilo slučajeva da bi nedostajala gotovina sa žiro računa društva. Danas joj je poznati naziv obrta [obrt], ali u razdoblju koje je inkriminirano u ovom predmetu, nije imala saznanja o tom poslovnom subjektu. Misli da nije bilo nikakve pisane ovlasti kojom bi GĆ ovlastio optuženog EĆ da kontaktira s knjigovodstvom i nalaže plaćanja. Dakle, direktor AO je nju i zaposlenike knjigovodstvenog servisa obavijestio usmeno o tome da je dao ovlast optuženom EĆ da daje naloge za plaćanja, ima uvid u stanje računa i u otvorene stavke tj. neplaćene račune kupaca i dobavljača.

14.1. Svjedokinji DĆ je predočen dokument s lista 1228, te je izjavila da je u pitanju izvadak o stanju i prometu po računu, a na listu 1229 je dokument koji je poslan faksom iz društva Megaspel na GO, a na dokumentu je naznačeno koje dobavljače treba platiti 22.4. Isti je slučaj s dokumentom na listu 1231, riječ je dakle o nalogu za plaćanje u kojem je navedeno kojeg dobavljača treba platiti, a potpis koji se nalazi ispod gornjeg potpisa i pečata, je potpis GO (to je on sebi parafirao da je to riješio). Isti slučaj s dokumentom na listu 1235, dokument je dostavljen faksom iz društva Megaspela. Dakle, dokument je napisan na reklamnom bloku društva Ladić Werner, a to je društvo brata GĆ, no dostavljen je s telefaksa Megaspela d.o.o. Također na listu 1238 prileži nalog za plaćanje koji je dostavljen od društva Megaspel. Nakon što joj je predočen navod iz njezinog iskaza od 7. travnja 2023., posljednji odlomak na drugoj strani, potvrdila je da je kontakata između EĆ i zaposlenika koji su radili na platnom prometima o plaćanjima bilo na svakodnevnoj bazi. Ističe da je bila u telefonskom kontaktu s GĆ, ali ne na dnevnoj razini. S njim je bila u kontaktu možda dva puta mjesečno, a n jihovi kontakti svodili su se na pitanja eventualnih kredita, odnosno koji krediti će se platiti. No, njezini zaposlenici bili su na dnevnoj bazi u kontaktu s optuženikom EĆ. Točno je, da je gotovina od dnevnog utrška bila dostavljana u društvo In Time. Gotovinu su dostavljali pojedini zaposlenici društva Megaspel d.o.o. Mogla bi reći da su svakodnevno donosili gotovinu jer je njihova praksa bila da se do 10,00 sati tokom dana prikupljaju gotovinska sredstva njihovih klijenata te se ista polažu na žiro račune njihovih društava. Ne može točno reći koliko je bilo zaposlenika društva Megaspel d.o.o., bilo ih je možda 4 ili 5. Dopušta mogućnost da je GĆ također donosio gotovinu, ako je usput imao i neke druge stvari za riješiti. Raspolagali su tokenom koji je bio izdan za osobu ovlaštenu za vođenje poslova platnog prometa, taj token je neprekidno bio kod njih u društvu In Time. Nisu tražiliu potvrdu ili provjeru prije plaćanja koje je naložio optuženi EĆ. Nije joj poznato da li su se i na koji način međusobno dogovarali optuženi EĆ i direktor GĆ u smislu koji računi će biti plaćeni. Oko plaćanja računa nije bilo problema, u smislu da bi netko izražavao nezadovoljstvo ili sumnju zašto je neki račun plaćen, a drugi nije. Za optuženog EĆ može reći da je bio vrlo odgovoran, vrijedan, marljiv, brinuo je za interese društva Megaspel d.o.o. Naime, on je brinuo o tome da sve bude na vrijeme dostavljeno knjigovodstvenom servisu, ako su naišli na podatak da neki kupac nije podmirio svoju obvezu, onda su mu uvijek na to skrenuli pažnju. U razdoblju od 2014. pa do kraja 2017. kada je bila vlasnica društva In Time d.o.o., nije naišla na podatak da bi bila nabavljena skuplja roba, da bi bilo odstupanja u cijeni robe nabavljene od pojedinih dobavljača, no napominjem da na takve okolnosti ni ti nije obraćala pažnju. Za nju su bili važni ukupni rezultati poslovanja društva Megaspel, a ti rezultati bili su dobri. Ne sjeća se da je bilo značajnih odstupanja, niti da bi došlo do pada prometa robe. Oduvijek je bilo u kašnjenjima u plaćanju dobavljačima. Naime, do problema u plaćanju prema dobavljačima dolazilo je iz razloga jer kupci nisu na vrijeme izvršavali svoje obveze prema društvu Megaspel, zato nije bilo dostatnih sredstava pa se kasnilo s plaćanjima prema dobavljačima. S optuženim EĆ, a niti sa direktorom GĆ nije razgovarala o tim kašnjenjima, niti je netko od njezinih zaposlenika s njima razgovarao o tome koje dobavljače bi trebalo najprije platiti. Nisu joj se obraćali dobavljači u smislu da od nje traže naplatu svojih potraživanja, s time da je uvijek radila na način da je sve dobavljače koji bi joj se eventualno obratili zbog plaćanja, upućivala na odgovorne osobe određenih poslovnih subjekata čije poslovne knjige su vodili. Dobavljači za društvo Megaspel d.o.o., bili su društvo In Ved, MG Rukelj, ali je prošlo puno vremena, a krajem 2017. prodala je poslovni udio u društvu In Time i zaista je prošlo već puno vremena od perioda za koji je se pita. Stoga se ne sjeća da li je na nalozima za plaćanje bilo prekriženih dobavljača u smislu da njima ne bi trebalo platiti njihovo potraživanje. Ne sjeća se koji su bili obračunavani iznosi marže, ali misli da većih odstupanja nije bilo, jer bi to sigurno primijetila.

14.2. Svjedokinja DĆ je u svezi izvoda po žiro računu, izjavila da su izvode "skidali" u knjigovodstvenom servisu i te izvode nisu slali u društvo Megaspel. Misli da su i oni imali uvid u stanje žiro računa, s obzirom na to da postoji mogućnost da su izdana dva tokena i da je jedan token bio u tom društvu. Međutim, društvu Megaspel dostavljali su otvorene stavke kupaca i dobavljača, a izvode su koristili za knjiženje i odlagali kao poslovnu dokumentaciju koju su nakon proteka 3 godine od završetka poslovne godine dostavljali u društvo Megaspel. Dakle, njezini zaposlenici čuli su se s optuženim EĆ, on je javljao koji račun treba platiti, a oko financija nikada nije bilo nikakvih problema. Nakon što joj je predočen navod iz njezinog ranijeg iskaza u dijelu u kojem je rekla da je gotovinu u društvo In Time najčešće donosio GĆ, a ponekad i drugi zaposlenici društva, pozvana da pojasnim svoj navod, budući da je na raspravi rekla da je s GĆ bila u kontaktu dva puta mjesečno maksimalno, odgovarila je da je moguće da je GĆ donosio gotovinu i predavao je nekom od njezinih zaposlenika, no s njom je on razgovarao, možda dva puta mjesečno, obično na njezin poziv da riješe neke probleme u poslovanju. GĆ je s snjom kontaktirao vezano za npr. veće problematične naplate od kupaca, kada je trebao ispuniti zahtjeve za kredit, kad je trebalo podnijeti prijavu potraživanja u stečajni postupak i sl. Jednom na tri mjeseca svim svojih korisnicima pa tako i GĆ radila je izvještaj o poslovanju za prethodna tri mjeseca, odnosno prethodno razdoblje te da ih je nakon toga pozivala da prokomentiramo, a taj izvještaj o poslovanju nije bio na slobodnim obrascima nego je bio koncipiran na način da ga svaki direktor može razumjeti, iako nema ekonomskog znanja te su na tom izvještaju uvijek bili podaci o trenutnom stanju o obveza društva, potraživanja, zalihe i sl. uz rezultat poslovanja. Na tom izvješću nisu bili podaci o pojedinim dugovanjima nego ukupnom dugovanju, jer bi u protivnom izvještaj bio na 20 stranica. Međutim, normalno je bilo da se društvu putem e -maila na njihov zahtjev šalju otvorene stavke kupaca i dobavljača, a iz kojih je bilo vidljivo točno od kojih kupaca su evidentirana nenaplaćena potraživanja i kada su ista dospjela te u odnosu na dobavljače koji računi prema kojim dobavljačima nisu podmireni i kada su bile njihove valute plaćanja. Takve otvorene stavke slale su se barem jednom tjedno, a na zahtjev stranke i češće. Da li je GĆ proučavao te otvorene stavke, nema saznanja. U principu nije imala kontakte sa zaposlenicima društva, pa kroz razdoblje od 90-tih godina pa do kraja 2017. ne zna da li se netko požalio na način na koji GĆ vodi poslovanje društva Megaspel d.o.o., ai to je subjektivno shvaćanje, jer je firma poslovala dobro.

15. Svjedok UĆ je iskazao da je zaposlen u društvu Megaspel d.o.o. 18 godina i to od mjeseca travnja 2001. pa do 31. ožujka 2019. Prvih 17 godina radio je neprijavljen, dakle „na crno“, bez ikakvog ugovora, jer ga direktor nije htio prijaviti, da ne plaća davanja, iako je postojala takva mogućnost a prijavljen je bio jedino zadnjih 13 mjeseci. U mirovini je od 1. siječnja 1999. Njegova mirovina je u to vrijeme bila mala, zato mu je dobro došlo da uz mirovinu još i radi, ali kad je pitao direktora za povećanje plaće, tada mu je govorio da ima mirovinu. Kad je prestao raditi u društvu Megaspel, zaposlio se u društvu Vijak d.o.o. Naime, okrivljenik je otvorio to trgovačko društvo, pa ga je negdje u šestom mjesecu 2019. pitao da li bi htio raditi u tom trgovačkom društvu dok on ne nađe dovoljan broj radnika, jer je tada bila zaposleno dvoje radnika, što je bio premali broj zaposlenika, tako da je pristao raditi u društvu Vijak d.o.o. u kojem i danas radim i danas je prijavljen u tom trgovačkom društvu na četiri sata. U društvu Vijak d.o.o., su mnogo bolji uvjeti rada i plaća mu je tri puta veća od plaće koju je dobio u Megaspelu. U vrijeme kada je išao u mirovinu, saznao je od drugih ljudi koji su jednako u mirovini kao i on zbog invalidnosti, da postoji mogućnost rada temeljem ugovora o djelu, ali nije imao nikakav ugovor u društvu Megaspel. Kad je radio u Megaspel d.o.o. direktor GĆ se nije raspitivao o tome da ga prijavi, o zapošljavanju se raspitao zajedno s optuženim EĆ na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Plaću je primao na ruke, a plaću mu je isplaćivao direktor GĆ. Ističe da se društvo Megaspel bavi prodajom vijčane robe, alata, reznog materijala i tome sl. i to kroz veleprodaju i maloprodaju. On je radio u skladištu, radio je veleprodaju, kontaktirao je s kupcima. Direktor GĆ je neprekidno bio prisutan u društvu Megaspel, on živi na istoj adresi na kojoj se nalazi poslovni prostor i skladište imenovanog trgovačkog društva, tako da je on bio neprekidno prisutan ondje, imao je uvid u sve što se u društvu događalo. Može reći da njemu ništa nije promaklo i za sve je znao, a što je govorio sam GĆ. Bez njega se u društvu ništa nije moglo napraviti, a da se dogodilo nešto bez njegovog znanja tada bi on skidao „sve zvijezde i sve svece s neba“. To znači da je „poludio“ ako se nešto napravilo bez njegova znanja. U inkriminiranom razdoblju u društvu Megaspel radili su LĆ, RĆ, optuženik, direktor GĆ i on. Misli da je neko vrijeme radio i Š. Jedno je pitanje tko je radio, a drugo je pitanje tko je u društvu Megaspel primao plaću. Sin PO i njegova suprugu nisu baš bili prisutni u društvu, a primali su plaću. U kancelariji su radili GĆ i optuženi EĆ i oni su donosili odluke vezane za poslovanje društva, a on je radio u skladištu i kad je za skladište trebalo naručiti neku robu, tada je o tome razgovarao s optuženim EĆ, a ponekad, kad optuženika nije bilo, kad je bio na godišnjem, o tome je razgovarao s GĆ. Odluku o tome od kojih dobavljača će se naručiti roba, donosili su optuženi EĆ i GĆ. Naime, optuženi EĆ je trebao naručiti robu, roba im je trebala da bi je mogli prodavati, ali se ništa u društvu nije moglo poduzimati bez znanja i odobrenja GĆ. Plaćanje je odobravao GĆ. Na posao se vozio s optuženikom, pa mu je u tijeku vožnje optuženi EĆ govorio o tome da on sastavi spisak dobavljača kojima treba platiti, a da je GĆ odobravao kome će se platiti, a kome neće. Tijekom inkriminiranog razdoblja može reći da je promet bio dobar, puno su radili, ali novaca nije bilo. Optuženik mu je govorio da je bilo problema s plaćanjem dobavljača. Najveći dobavljači za društvo Megaspel d.o.o. bili su društvo Metalprom, koje se ranije zvalo Rotometal i društvo In Ved. S njima je bilo problema oko plaćanja , kad se dobavljaču ne plate računi, tada on ne odobrava daljnju isporuku robe. Jednom ili dva puta godišnje došao je u kontakt s dobavljačima. Znalo se dogoditi da je morao naručiti robu u vrijeme kada je optuženi EĆ bio na godišnjem, pa je tako dolazio u kontakt s BĆ iz društva Rotometal. Ponekad je kontaktirao društvo InVed, ali kod njih nije mogao dobiti odmah robu, kod njih se trebalo čekati da oni robu nabave, pa je to društvo rijeđe zvao. Poznato mu je da je društvo InVed naručivalo robu od društva DIV, Maček, Vijci Kranjec, imali su robu i iz uvoza, a oni su također poslovali s društvom Rotometal. Poznato mu je da se u jednom navratu nije mogla dobiti roba od društva Rotometal, pa su zato optuženi EĆ i GĆ u [adresa] išli na razgovor , da su tada optuženik i GĆ u [adresa] „dobili packe“ zbog postojanja nepodmirenog duga i to s na neki način riješilo i dug je plaćen. To mu je sve optuženik govorio. Svjedok ističe da se osobno telefonski čuo i MĆ iz društva InVed, pa mu je tako poznato da je i on prijetio da će stopirati isporuku robe zbog neplaćenih računa, no ne zna da li je koji put do toga stvarno i došlo. Kalkulacije za cijene robe koju su prodavali, radio je optuženi EĆ. Ne zna da li je GĆ znao po kojim cijenama će se prodavati proizvodi. U asortimanu su imali oko 5000 proizvoda. Znalo se dogoditi da kupci žurno traže robu, a u posljednje vrijeme to je bilo često, gotovo standard da kupac odmah traži isporuku robe. U tim situacijama nastojali su zadržati kupca, nabaviti za njega robu. Društvo InVed u pravilu nije imalo robu za brzu isporuku, zato su se obraćali društvu Rotometal. Znalo se dogoditi da Rotometal nema proizvod koji traže, pa su se tada obraćali nekom drugom dobavljaču, pa tako i društvu Reca koje društvo još ni je spomenuo. Poznat mu je obrt [obrt], s njim su radili. Osobno nije imao kontakt s tim obrtom, ali zna da je to normalan dobavljač. Uglavnom je kontaktirao s BĆ i društvom Reca. Obrt [obrt] zagrebačka firma, koju su imali rođaci optuženikove supruge, i isti su na adresi na kojoj živi optuženik imali skladište, a u tom skladištu su držali neku sitnu robu. Direktor GĆ znao je za dobavljača [obrt]. Sjeća se da je bio prisutan kad je došla roba od tog dobavljača, pogledao je otpremnicu i s tim je sve bilo u redu, a GĆ je sve znao što se u društvu događalo i bez njega ništa nije moglo proći. Roba dobavljača [obrt], došla je za dan ili dva, a to zna jer je optuženom EĆ rekao koja roba im treba, on je njemu rekao od kojeg dobavljača će robu naručiti i roba je došla za dan ili dva. Optuženi EĆ je bio kao stvoren za taj posao, borio se za svakog kupca i bio je savjestan u svom radu. Jedino su ga zvaoli iz InVed stalno su kukali i žalili se. Svjedok ističe da je radio u skladištu i pisao otpremnice za robu koja je bila prodana. Ne zna kada je došlo do poslovne suradnje s Mapa prometom, zna samo da su oni bili povoljniji dobavljač kad nisu mogli do robe jer je bila zabrana, a suradnja s njima trajala je pet ili šest godina i riječ o firmi iz Zagreba. Druge okolnosti u vezi tog obrta mu nisu poznate. Njihovi dobavljači Rotometal i InVed jedno vrijeme nisu isporučivali robu zbog neplaćan ja, odnsno MĆ iz InVeda je prijetio da će prestati s isporukom robe zbog neplaćanja, a kad im je hitno trebala roba, tada je vrijedilo pravilo „snađi se druže“, što znači da su od nekog trebali nabaviti robu za kupce.

16. Svjedokinja FĆ je iskazala da je obrt [obrt] osnovan na inicijativu članova njezine obitelji i to supruga i njezine djece. U to vrijeme nije imala dobru plaću, htjeli su poboljšati svoj standard, htjela se okušati u samostalnom poslovanju, pa je tako u razgovoru sa suprugom i djecom došlo do toga da bi se osnovao obrt i da bi se preko tog obrta [obrt] moglo nešto zaraditi. Na internetu su tražili podatke o kupcima i dobavljačima, a ujedno je o tome razgovarala i s optuženim EĆ koji im je oko toga pomogao. Tako je došlo do uspostave poslovne suradnje s društvom Metalprom, koje društvo je najveći dobavljač te vrste robe, a u pitanju je većim dijelom vijčana roba, na području Zagreba. Poslovanje je počelo dobro, međutim, imali su problem s kupcem, društvom Megaspel d.o.o. Naime, optuženi EĆ ih je molio da njihov obrt naruči određenu robu za društvo Megaspel d.o.o., jer da društvo ima određenih dugovanja prema pojedinim dobavljačima, pa ti dobavljači više ne žele isporučivati robu koju kupci traže, zato je tražio da se angažiraju i to su učinili samo radi optuženog EĆ. On ih je upozorio na to da može doći do kašnjenja s plaćanjem od strane društva Megaspel d.o.o., što se i dogodilo, jer su došli do toga da se s plaćanjem kasnilo čak i šest mjeseci. Pokušala je stupiti u kontakt s direktorom društva Megaspel, prezimena GĆ, međutim, taj čovjek se nikada nije javljao, pa je tako preko optuženog EĆ molila i tražila da se podmire računi prema obrtu [obrt]. Neplaćanje računa od strane Megaspela za njih je predstavljalo veliki problem. Svoju obvezu prema dobavljačima su unaprijed podmirili, a zbog potraživanja prema društvu Megaspel teško su poslovali. Međutim, sve obveze prema državi uredno su podmirivali, poslovne knjige za obrt vođene su uredno, a zahvaljujući tome mogli su bez problema zatvoriti obrt. Optuženik nije sudjelovao u donošenju odluke o osnivanju obrta, niti ju je on u tom smislu savjetovao. Međutim, njezin suprug je u kontaktu s optužen im EĆ došao do toga da je taj posao s vijčanom i sličnom robom unosan, budući da je ta vrsta robe u to vrijeme bila potrebita, pa su zato osnovali obrt koji se bavio vijčanom robom. U svezi poslovanja obrta [obrt], optuženik je imao njezino odobrenje za poduzimanje određenih radnji, s obzirom na to da je ona radila u vrtiću i nije smjela koristiti mobitel, a optuženiku, kojeg poznaje kao poštenu osobu koja će se uvijek potruditi za kupca, ponekad je trebalo pomoći, u smislu da se brže pronađe roba za nekog kupca, pa mu je zato izdala punomoć da može dobavljati robu, odnosno, ne sjeća se više za što mu je dala punomoć.

16.1. Na raspravi, svjedokinja FĆ je započela sa svjedočenjem ali potom u tijeku svjedočenja, više nije bila u mogućnosti iskazivati i odgovarati na pitanja jer joj je bilo očigledno loše, zbog čega je pozvana hitna pomoć, istoj je pružena medicinska pomoć i ista je otpuštena iz sudnice. Iz razloga što je u tijeku rasprave, kad je svjedokinja FĆ iskazivala, istoj pozvana pomoć hitna medicinska služba, jer joj je pozlilo, a i u nastavku postupka je utvrđeno da je ista i nadalje lošeg zdravstvenog stanja, stranke više nisu predlagale da se ista ponovno sasluša kao svjedok.

17. Stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić je u nalazu i mišljenju analizirala poslovni odnos između obrta [obrt] i trgovačkog društva Megaspel d.o.o., financijsko poslovanje obrta [obrt] te poslovanje trgovačkog društva Megaspel d.o.o. U nalazu i mišljenju je navela da je prodajom vijčane robe, koju je optuženik nabavio u inkriminiranom razdoblju obrt [obrt], ostvario prosječnu maržu od 47,42%, odnosno dohodak u iznosu od 399.750,52 kn / 53.056,01 euro. Najveći kupac obrta [obrt] u inkriminiranom razdoblju bilo je društvo Megaspel d.o.o., čiji je udio u poslovanju Mapa prometa iznosio 88,61%, te je obrt [obrt] promet u poslovanju s trgovačkim društvom Megaspel d.o.o. ostvario maržu u iznosu od 854.607,74 kn / 113.425,94 eu ra, odnosno dohodak u iznosu od 354.218,93 kn / 47.012,93 eura. Obrt [obrt] je u inkriminiranom razdoblju društvu Megaspel d.o.o. za prodanu vijčanu robu ispostavio račune u ukupnom iznosu od 3.325.158,13 kuna, koji su svi plaćeni, u najvećem dijelu uplatom na žiro račun, te u manjem dijelu cesijama. Analizom poslovanja trgovačkog društva Megaspel d.o.o. vještakinja je utvrdila da je društvo u 2013. ostvarilo prosječnu maržu od 81,49%, a u razdoblju od 2014. do 2018. prosječnu maržu od 75,78%. U 2019. ta je marža nešto veća od one iz 2013., i iznosi 82,39%. Slijedom pada marže u razdoblju inkriminacije odnosno vremenu poslovanja s obrtom [obrt], vještakinja je dala prikaz iznosa marže koju bi društvo Megaspel d.o.o. ostvarivalo u razdoblju od 2014. do 2018. da je postotak marže koju je obračunavalo na trgovačku robu ostao na razini 2013. kada je iznosio 81,49%. Pri tome je, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tijekom 2019. između obrta [obrt] i TD Megaspel d.o.o. ostvaren promet u iznosu od 182.846,98 kuna, odnosno svega 13,34% od ukupno ostvarenog prometa, iz daljnjih analiza isključila je 2019. te prosječnu maržu utvrđivala za razdoblje od 2014. do 2018. Vještakinja je na osnovu takve projekcije navela da je na ime razlike u marži društvo Megaspel d.o.o. ostalo bez iznosa od 412.691,31 kn / 54.773,55 eura, precizirajući da se radi o razlici između marže u iznosu od 5.994.941,40 kn / 795.665,46 eura koju bi društvo d.o.o. ostvarilo da je ostalo na nivou ostvarene marže u 2013. i marže koju je društvo Megaspel d.o.o. ostvarilo u razdoblju od 2014. do 2018. u iznosu od 5.582.250,09 kn / 740.891,91 eura. Vještačenjem je analiziran utjecaj konkretnog poslovnog odnosa društva Megaspel d.o.o., onog s društvom Metalprom d.o.o. (ranije RomotMetalpromet d.o.o.), na maržu društva Megaspel d.o.o.. koje društvo je bilo i direktni dobavljač društva Megaspel d.o.o., ali i čija je roba kupovana posredstvom obrta [obrt]. U okviru toga utvrđivana je marža koju je trgovačko društvo Megaspel d.o.o. ostvarilo prodajom robe nabavljene od obrta [obrt], a koju je obrt [obrt] nabavio od trgovačkog društva Metalprom d.o.o. (ranije RotoMetalpromet d.o.o.), kao i marža koju je trgovačko društvo Megaspel d.o.o. ostvarilo prodajom robe nabavljene direktno od trgovačkog društva RotoMetalpromet d.o.o. (ranije Metalprom d.o.o.). U prvom se slučaju, kada je roba kupljena posredstvom obrta [obrt], radi o prosječnoj marži od 75,69%, a u drugom slučaju, kada je roba nabavljana direktno od navedenog dobavljača, o prosječnoj marži od 106,72%. Na osnovu toga vještakinja je zaključila da su uvjeti nabave koje je trgovačko društvo Megaspel d.o.o. imalo direktno od dobavljača Metalprom d.o.o. (ranije RotoMetalpromet d.o.o.) bili bolji od uvjeta koje je trgovačko društvo Megaspel d.o.o. imalo od obrta [obrt] kada je njegovim posredstvom kupovalo robu dobavljača Metalprom d.o.o. (ranije RotoMetalpromet d.o.o.). Vještakinja je izvršila izračun izgubljene marže na temelju 104 računa izdanih od strane društva Metalprom d.o.o. (ranije RotoMetalpromet d.o.o.) društvu Megaspel d.o.o., na ukupni iznos od 686.145,86 kn, koje je odabrala prema kriteriju iznosa računa (iznad 1.000,00 kn), s time da je ukupno ostvareni promet između ovih subjekata u razdoblju koje prethodi inkriminiranom razdoblju, u inkriminiranom razdoblju, kao i nakon inkriminiranog razdoblja, odnosno u razdoblju od 2013. do 2019. iznosio 2.740.721,07 kn s uključenim PDV-om, po 1.307 računa. Vještakinja je navela da je trgovačko društvo Megaspel d.o.o. u inkriminiranom razdoblju samo na primjeru analiziranih računa kupnjom robe dobavljača Metalprom d.o.o. (ranije RotoMetalpromet d.o.o.) od obrta [obrt], ostvarilo manju maržu za 91.114,70 kuna /12.093,00 eura od marže koju bi ostvarilo direktnom kupnjom robe od trgovačkog društva Metalprom d.o.o., a koja je marža sadržana u ukupnom iznosu izgubljene marže trgovačkog društva Megaspel d.o.o. od 412.691,31 kn / 54.773,55 eura. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje zaključno proizlazi da je posljedica lošijih uvjeta nabave robe putem obrta [obrt] bila izgubljena marža za društvo Megaspel d.o.o. u ukupnom iznosu od 412.691,31 kn / 54.773,55 eura i radi se o šteti u vidu izmakle koristi, pri ocjeni čije se visine, prema članku 1089. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

17.1. Vještakinja Ksenija Špoljarić je nadalje na raspravi, u dopuni nalaza i mišljenja navela da u cijelosti ostajem kod nalaza i mišljenja kojeg je tijekom istrage sačinila temeljem naloga državnog odvjetništva, odnosno ispravila je nalaz i mišljenje navevši da je u odgovoru na pitanje iz točke 1.1., sa stranice 39., pogrešno navela iznos nabavne vrijednosti robe u iznosu od 2.977.245,65 kuna, gdje umjesto nabavne vrijednosti treba stajati prodajne vrijednosti, kao iznos prodajne vrijednosti robe u iznosu od 2.012.785,94 kuna gdje umjesto prodajne vrijednosti robe treba stajati nabavne vrijednosti robe, dakle, vidljivo je da se radi o pogrešci u pisanju, a obzirom je utvrđena razlika između nabavne i prodajne vrijednosti robe u iznosu od 964.459,70 kuna navedena kao ostvarena prosječna marža u iznosu od 47,92%, a koja se utvrđuje u omjeru prodajne vrijednosti u nabavnoj vrijednosti robe. Postotak od 47,92% predstavlja postotak uvećanja nabavne vrijednosti robe u odnosu na prodajnu vrijednost te iste robe krajnjim kupcima za obrt [obrt], u pitanju je prosječna marža, te je marža koju je utvrdila za obrt [obrt] promet od 47,92% bila uobičajena marža prilikom prodaje vijčane robe. Na visinu marže utječe ponuda i potražnja i marža može biti visoka onoliko koliko su kupci za određenu robu spremni platiti. Ne može odgovoriti na pitanje braniteljice kolika je morala biti marža, jer to nije nigdje propisano, a što se tiče pitanja da li se marža može egzaktno odrediti odgovorila je da je iskazana prosječna marža obrta [obrt] egzaktno utvrđena marža koju je obrt [obrt] ostvario prodajom vijčane robe u inkriminiranom razdoblju. Kada navodi izraz "prosječna marža" to označava činjenicu da je obrt [obrt] promet prodajom robe raznih dobavljača ostvarivao i različiti postotak marže, pa prosječna marža od 47,92% označava prosjek svih marža koja je ostvarivao. Potvrdila je da je za 2013. godinu utvrđena prosječna marža društva Megaspel u iznosu od 81,49% , te je potvrdila da je nakon 2013. općenito došlo do smanjenja marži na tržištu, a detaljne analize tržišta vijčane robe nije provodila. Nadalje ističe da je u nalazu i mišljenju samo kao činjenice iskazala podatke o prosječnoj marži koju je u 2013. ostvarilo društvo Megaspel u prosjeku od 81,49% i podatke o prosječnoj marži koju je društvo ostvarivalo u razdoblju od 2014. do 2018. Te podatke iskazala je isključivo iz razloga da se utvrdi kolika bi iznosila ostvarena marža društva Megaspel d.o.o. u slučaju da je marža ostala na nivou iz 2013. Međutim, iz računovodstvene dokumentacije nije moguće nedvojbeno utvrditi da bi društvo Megaspel u razdoblju od 2014. do 2018. ostvarivalo prosječnu maržu od 81,49%. Upravo iz tog razloga u nalazu je provela analize dostupne dokumentacije, a to je bila dokumentacija društva RotoMetalpromet, odnosno Metalprom d.o.o., a koje je društvo bilo dobavljač društva Megaspel i dobavljač obrta [obrt]. I to su egzaktni podaci iz kojih je vidljivo da je društvo Megaspel d.o.o. prodajom robe koju je kupilo pod sredstvom obrta [obrt], a radi se o robi koju je obrt [obrt] nabavilo od društva Metalprom d.o.o., ostvarivalo maržu koja prosječno iznosi 75,69%, dok je s druge strane, društvo Megaspel u slučaju kada je robu nabavilo direktno od dobavljača Metalprom, ostvarivalo prosječnu maržu od 106,72%. Na taj način utvrdila je da je marža prilikom prodaje robe istog dobavljača i to društva Metalprom bila manja za 31,03% u slučaju kada je društvo Megaspel d.o.o. tu robu nabavilo od obrta [obrt], te je u tom smislu i izračunala koliko bi iznosila zarada društva Megaspel d.o.o. u slučaju da je direktno od dobavljača Metalpromet d.o.o. nabavljalo robu. Nikakve druge dobavljače ni je analizirala, a obzirom da joj nije bila dostupna ostala dokumentacija i ovo je smatrala činjenicom koja je vrlo egzaktno i jasno prikazana. Nema saznanja o tome da li je bilo problema prilikom nabave robe na strani društva Megaspel, međutim, provedenim analizama došla je do podataka da je društvo Megaspel u razdoblju od 2013. do 2019. direktno od društva Metalprom d.o.o. nabavilo robu u vrijednosti od 2.740.721,07 kuna po 1307 računa. Nije analizirala poslovanje društva InVed d.o.o. i poslovnu suradnju tog društva s oštećenim društvom Megaspel d.o.o., a na pitanje kakva je bila uloga društva InVed d.o.o., odgovorila je da upravo iz tog razloga što je utvrdila da je društvo InVed bilo posrednik između društva Metalprom i društva Megaspel, kao i obrt [obrt], ni je provodila daljnje analize tog odnosa u smislu eventualno izgubljene koristi za društvo Megaspel jer smatra da je poslovni odnos u kojem se kao posrednik pojavljuje obrt [obrt] približno jednako ostvarivana marža kao u poslovnom odnosu u kojem se pojavljivao kao posrednik društva InVed d.o.o. Upravo iz tog razloga činjenice o eventualnoj šteti koja bi nastupila za društvo Megaspel, utvrdila sam na osnovu kako je ranije navela, iz egzaktnih podataka o ostvarenim poslovnim odnosima sa društvom Metalprom d.o.o. Pojašnjavajući četvrti odlomak na stranici 42 nalaza, navela je da je utvrđena razlika odnosno manja marža koju bi ostvarilo društvo Megaspel u iznosu od 412.691,31 kunu, a iznos od 91.114,70 kuna odnosi se na analizirane račune u nalazu i predstavlja iznos koji bi manje za nabavljenu robu platilo društvo Megaspel da je robu kupilo direktno od društva Metalprom d.o.o., a ne posredstvom obrta [obrt]. Dakle, iznos od 412.691,31 kunu predstavlja ukupno manje ostvarenu maržu društva Megaspel temeljem računa za robu nabavljenu od društva Metalprom i označava manji iznos za koji bi društvo Megaspel d.o.o. ostvarilo nabavu te robe direktno od dobavljača Metalprom, odnosno predstavlja iznos izgubljene marže društva Megaspel, a temelji se na utvrđenoj marži od prodaje analiziranih računa u nalazu i mišljenju i to računa koje je obrt [obrt] ispostavilo društvu Megaspel za robu kupljenu od dobavljača Metalprom. Da li je društvo Metalprom u razdoblju od 2013. do 2019. poslovao s istom maržom prema društvu Megaspel, vještakinja je navela da je utvrdila prosječnu maržu i nemoguće je utvrditi koliko bi bila marža po svakom pojedinom računu društva Metalprom. Nema podatak da je li dolazilo do povećanja marži, odnosno do oscilacija u iznosima marži kod drugih dobavljača društva Megaspel d.o.o. tijekom inkriminiranog razdoblja, jer te podatke ni je analizirala i ne smatra da su važni za donošenje zaključka o marži koje je ostvarivalo društvo Megaspel. Ističe da u inkriminiranom razdoblju, poslovanje, odnosno nabava robe preko obrta [obrt] nije jedini razlog zbog kojega društvo Megaspel d.o.o. nije ostvarivalo prosječnu maržu od 81,49%, ali je upravo iz tog razloga utvrdila iznos manje ostvarene marže na temelju računa dobavljača Metalprom koji su podaci egzaktni i ne odnose se na utvrđivanje prosjeka i eventualno usklađivanje sa stanjem na tržištu. Radi se o velikom broju ostvarenog prometa po računima i ništa drugo osim nekog jasnog podatka prilikom izračuna za nju nije dolazilo u obzir i bilo prihvatljivo za daljnje izračune. Stoga smatra da je način na koji je utvrđena ta manje ostvarena marža egzaktan podatak i ne odnosi se na nikakve prosječne iznose i nije vezan na druge poslovne odnose i drugo poslovanje društva Megaspel d.o.o. Nakon što joj je predočen dio iskaza svjedoka BĆ, u dijelu u kojem je imenovani svjedok iskazivao o prekidu isporuke robe društvu Megaspel d.o.o. zbog nepodmirenih računa, vještakinje je odgovorila da ne može ni potvrditi ni osporiti tvrdnju da je do poslovne suradnje s Mapa prometom došlo upravo u periodu prekida isporuke robe od strane društva Metalprom. Međutim, napominje da je u tom inkriminiranom razdoblju, društvo Megaspel direktno od društva Metalprom također nabavljalo robu. Navodi da društvo Megaspel d.o.o. u konačnici nije ostvarilo gubitak uslijed prodaje robe koja mu je isporučena od dobavljača obrta [obrt]. Ne može se očitovati po kojim je cijenama Megaspel nabavljao robu od ostalih dobavljača i u odnosu na ostalu robu koju je obrt [obrt] prodavalo društvu Megaspel, no, robu koju je prodavalo direktno od dobavljača Metalprom, prodavalo je po istim ili sličnim cijenama od cijena po kojoj je tu robu kupovalo direktno društvo Megaspel, to znači da nije bila viša cijena po kojoj je obrt [obrt] prodavao društvu Megaspel robu nabavljenu od društva Metalprom. Razlika između marže koju je društvo Megaspel ostvarilo u inkriminiranom razdoblju i marže koju bi ostvarilo na nivou 2013., je 412.691,31 kuna, odnosno iznos od 54.773,55 eura predstavlja projekciju ostvarene marže u razdoblju od 2014. do 2018. u odnosu na sve dobavljače društva Megaspel. U svezi navoda sa stranice 6 pisanog nalaza i mišljenja, u dijelu u kojem je navela različita razdoblja kroz koje je analizirala pojedina pitanja, vještakinja je navela da je analiza prometa po računima obrta [obrt] izvršena za razdoblje od 27. veljače 2014. do 28. rujna 2020., a iz razloga što je prvi promet po računu ostvaren 27. veljače 2014. Analizu poslovanja ostvarenog između obrta [obrt] i društva Megaspel za razdoblje od 27. veljače 2014. do 12. lipnja 2019. izvrila je iz razloga što se u tom razdoblju poslovna suradnja odvijala, a analizu prometa primitka, izdataka i dohotka obrta Mapa promet za razdoblje od 2014. do 2020., izvršena je iz razloga što se radi o godišnjim obračunima i prijavama koje je obrt [obrt] dostavljalo nadležnoj ispostavi Porezne uprave. Vezano za konstataciju sa stranice 6, iz predzadnjeg odlomka pisanog nalaza i mišljenja i na konkretno pitanje zašto nije analizirala knjige ulaznih i izlaznih računa te ostvarenih prometa po računu za obrt [obrt], odgovarila je da obrt [obrt] kao obveznik poreza na dohodak poslovne knjige vodi po načelu blagajne , pa je upravo iz tog razloga i izvršila detaljne analize ostvarenih prometa po računima kako bi utvrdila koliko je bio ukupno ostvaren promet s pojedinim poslovnim partnerima, obzirom da obrt [obrt] nije bilo obveznikom vođenja knjigom ulaznih i izlaznih računa. U svezi konstatacije iz točke 3.a na stranici 10 pisanog nalaza i mišljenja u vezi s konstatacijom iz točke 1.1. sa stranice 39 pisanog nalaza, vještakinja je navela da je [obrt] u inkriminiranom razdoblju nabavilo robe od društva Metalprom u iznosu od 607.000,66 kuna, a ukupno je u inkriminiranom razdoblju nabavilo robe u vrijednosti od 2.012.785,94 kuna, a u tom je iznosu sadržana i nabavna vrijednost robe od društva Metalprom. Iznos od 2.012.785,94 kune jest iznos bez PDV-a jer se uvijek nabavna i prodajna vrijednost robe iskazuje bez PDV-a. Na stranici 15, pod točkom 4., u trećem odlomku, navela je u kojoj vrijednosti je društvo Megaspel d.o.o. nabavio robu od društva Metalprom d.o.o. u razdoblju od 2013. do 2019. Na stranici 35, tabela C3 dala je prikaz podataka o ukupnoj nabavnoj vrijednosti robe koju je ostvarilo društvo Megaspel u razdoblju od 2014. do 2018. u kojoj je iznos uključena i nabavna vrijednost robe koju je ostvarilo od društva Metalprom. Dakle, može se zaključiti da je nabava od društva Metalprom iznosila približno 30% od ukupne nabave robe društva Megaspel u inkriminiranom razdoblju u odnosu na ostale dobavljače. Pozvana da pojasni tabelu broj 14 na stranici 21. svog pisanog nalaza i mišljenja i podatak o ostvarenom dohotku obrta Mapa promet u razdoblju od 2014. do 2020., a posebno da pojasni zašto je obuhvatila i 2020., vještakinja je odgovorila da je podatke o ostvarenom dohotku dala na nivou svih godina koje je iz nekog od razloga analizirala, a ti razlozi su ili poslovanje sa društvom Megaspel ili izvršena plaćanja društva Megaspel na račun obrta [obrt], a podaci o ostvarenom dohotku predstavljaju razliku između svih primitaka koje je obrt [obrt] ostvario i svih izdataka. Pod primicima podrazumijeva se naplata potraživanja od kupaca, roba i usluga, pod izdacima podrazumijevaju se izdaci za plaće, za robu, za najam i sl., a dohodak predstavlja njihovu razliku. U iskazanom iznosu prometa Mapa prometa uključeni su svi ostvareni primici i izdaci obrta Mapa promet. Što se tiče rokova plaćanja dobavljačima od strane društva Megaspel d.o.o., odgovorila je da se ne može očitovati u smislu da li su joj ti podaci bili na raspolaganju prilikom vještačenja, a ako takvi podaci postoje u spisu, o njima se nije očitovala, jer to nije bio zadatak vještačenja. U odnosu na plaćanja obrtu [obrt] od strane društva Megaspel d.o.o. može reći da je bilo kašnjenja u plaćanju, ali ne može ništa detaljnije reći o dinamici plaćanja, jer je nije analizirala, a isto tako nije analizirala plaćanja prema društvu Metalprom d.o.o. od strane Megaspela. Ističe da je prema svojem iskustvu kao knjigovodstvenog vještaka, a vezano za cesije i razlog zbog kojeg se one uobičajeno sklapaju, način podmirenja obveza i to ustupom tražbine svojih dužnika prema vjerovniku čije se obveze ispunjavaju. U odnosu na uplate iz kredita Sberbank d.d ., o kojima se očitovala na stranici 25 u pretposljednjem odlomku, ističe da je riječ o kreditu koji je društvu Megaspel odobren od strane Sberbank d.d. i koji je isplaćen na račun obrta [obrt] promet za namirenje obveza. Nije analizirala podatke o sklopljenom ugovoru o kreditu i to podatke o osobi koja je ugovor sklopila i visini odobrenog kredita jer to nije bio zadatak koji bi joj bio postavljen nalogom državnog odvjetništva. Vezano za zatvaranje potraživanja prema društvu Megaspel d.o.o. posredstvom društva Demos d.o.o., nije detaljno analizirala koja je potraživanja obrt [obrt] naplaćivalo u poslovnom odnosu s društvom Demos d.o.o. i na koji se je dug to potraživanje odnosilo, ono što je utvrdila jesu činjenice o plaćenoj proviziji društva Demos koje su predstavljale izdatak obrta [obrt] i bile su obuhvaćene kroz izračun ostvarenog dohotka obrta Mapa promet kao dobitna stavka. Pojašnjavajući razlike u postocima ostvarenih marži za razdoblje od 2014. do 2019., s obzirom na to da iz tabele B9 na stranici 32 njeznog nalaza proizlazi da su se te marže kretale u rasponu od 19,57% pa do 149,85%, ističe da je jedan od razloga visokog postotka marže prikazanog za 2019. taj što je roba nabavljena u 2019. prodana u 2020., a uključena je i u izračun u 2019. iz razloga što u 2020. više nije bilo nabave robe koja je bila prodavana iz inkriminiranog razdoblja. U ostalom dijelu razlika ostvarene marže u postotku 19,57 do 41,65% proizlazi iz različitih tržišnih uvjeta i ostvarenih nabavnih cijena u tom razdoblju. To što je roba nabavljena od Mapa prometa prodana od strane društva Megaspel d.o.o. 2020. ili kasnije, odnosno nakon završetka inkriminiranog razdoblj , nije od značaja za utvrđivanje ostvarene marže društva Megaspel jer društvo posluje u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i prihode i rashode i ostvarenu maržu iskazuje u vremenu nabave robe, dok obrt [obrt] prihode i rashode iskazuje po sistemu blagajne i iz tog razloga je razlika između načina utvrđivanja ostvarene marže obrta [obrt] i ostvarene marže društva Megaspel. Dakle, činjenica da bi robu prodalo nakon inkriminiranog razdoblja nije od utjecaja na utvrđenu maržu koju bi društvo Megaspel ostvarilo prodajom te robe. Pozvana da pojasni navode iz tablice B10 na listu 33 pisanog nalaza i mišljenja, odgovorila je da je obrt [obrt] promet po 86 analiziranih računa društva Metalprom ostvarilo prodajom te iste robe društvu Megaspel razliku u cijenu u iznosu od 119.021,07 kuna odnosno maržu u prosjeku od 63,78%. Zaključno još napominje da je u nalazu utvrdila da izgubljena marža društva Megaspel iznosi 412.691,31 kunu odnosno 54.773,55 eura, a utvrđena je na način da je utvrdila iznos marže koju je Megaspel po redovnom tijeku stvari ostvarilo prodajom vijčane robe da je istu nabavilo direktno od dobavljača Metalprom u odnosu na maržu koju je ostvarilo nabavom te iste robe od dobavljača obrta [obrt].

17.2. Vještakinja Ksenija Špoljarić je nadalje na raspravi, u dopuni nalaza i mišljenja navela da je kod izračuna marže uzela podatak o prosječnoj marži iz 2013. od 81,49%, jer je pri izračunu iskazala podatak prosječno ostvarene marže društva Megaspel u 2013. godini iz razloga što je to bila godina koja je prethodila poslovnom odnosu koji je ostvaren između društva Megaspel i obrta [obrt]. Utvrđena izgubljena marža društva Megaspel u iznosu od 54.773,55 eura predstavlja projekciju ukupno izgubljene ma rže društva Megaspel u odnosu na poslovne odnose ostvarene sa svim dobavljačima kao i na poslovni odnos ostvaren s dobavljačem Metalprom. Ta projekcija utvrđena je uobičajenim računovodstvenim postupkom odabira računa društva Metalprom i obrta [obrt], metodom slučajnog izbora koja se provodi kako bi se osigurala reprezentativnost uzorka i procijenila ukupna prosječna marža. Izračun prosječne marže također je uobičajena računovodstvena metoda praćenja zaliha i iz tog razloga je utvrđen omjer izgubljene marže u odnosu na društvo Metalprom, a koji je utvrdila u iznosu od 12.093,00 eura projicirala na sve ostale dobavljače. Naime, detaljne analize svih dobavljača i ostvarene marže u odnosu na sve ostale dobavljače, nije bilo moguće utvrditi, a obzirom za to nije bila dostupna materijalna dokumentacija. Taj izračun, u iznosu od 54.773,55 eura temelji se na projekciji ostvarene marže društva Megaspel u 2013. Do projekcije tog izračuna došla je uzimajući u obzir sve dobavljače društva Megaspel, dakle, ne samo obrt [obrt]. Pozvana da pojasni podatke iz tablice C6 na stranici 38 pisanog nalaza i mišljenja, odgovorila je da je iznos nabavne vrijednosti robe po godinama izračunat na temelju podataka u odnosu na sve dobavljače Megaspela d.o.o., a u kojoj je nabavnoj vrijednosti obuhvaćena i nabavna vrijednost robe dobavljača obrt [obrt] u prosjeku od 30%. Na pitanje da li je moguće s računovodstvenog i knjigovodstvenog aspekta, po istom principu, dakle u visini od 30% od iznosa 412.619,31 kuna, izračunati koji dio razlike ostvarene i projicirane marže otpada na Mapa promet, odgovorila je da prije svega ovaj postotak ne iznosi 30% već 36,16%, što znači da udio koji otpada na Mapa promet u nabavnoj vrijednosti iznosi točno 36,16% iz čega proizlazi da udio projicirane marže koja otpada na Mapa promet iznosi 149.229,18 kuna, odnosno 19.806,11 eura. Na pitanje da li ima saznanja o tome da bi društvo Megaspel d.o.o. dobio povoljnije uvjete za kupnju robe kod društva Metalprom d.o.o. od uvjeta pod kojima je robu kupovala [obrt], odgovorila je da je na strani 41 nalaza navela da je društvo Megaspel prodajom robe dobavljača Metalprom koju je kupovalo posredstvom obrta [obrt] promet ostvarivalo maržu u prosječnom iznosu od 75,69% dok je s druge strane prodajom robe koju je nabavljalo direktno od dobavljača Metalprom ostvarivalo maržu koja je prosječno iznosila 106,72%, odnosno veću maržu za 31,03%. Kada je se pita za visinu maržu po kojoj je Megaspel d.o.o. kupovao robu od Metalproma, odnosno za maržu po kojoj je obrt [obrt] kupovao robu kod istog dobavljača, odgovorila je da je obrt [obrt] imao bolje uvjete kod dobavljača Metalprom od uvjeta koje je imalo društvo Megaspel. Na pitanje kolika bi bila razlika u marži da je Megaspel d.o.o. tu istu robu kupovao od In Veda, a ne od obrta [obrt] ili direktno od Metalproma, odgovorila je da je u odnosu na dobavljača Metalprom iznijela podatke o marži koju je ostvarivalo društvo Megaspel i [obrt], dok u odnosu na ostale dobavljače npr. društvo In Ved nije provodila detaljne analize, a iz razloga što je društvo In Ved, kao i obrt [obrt] bio posrednik prodaje robe društva Metalprom, time da je dio robe društvo Megaspel nabavljalo i direktno od tog dobavljača. Na pitanje da li je na temelju raspoloživih podataka, obrt [obrt] društvu Megaspel d.o.o. prodavalo robu po znatno višim cijenama od cijena ostalih dobavljača, odgovorila je da je obrt [obrt] prodavalo društvu Megaspel robu po višim cijenama, a u odnosu na dobavljača Metalprom, radi se o cijenama koje su bile više za oko 30%., a da li bi s aspekta financijskog vještaka mogla reći da bi društvo Megaspel d.o.o. moglo nabavljati istu robu po znatno nižim cijenama odgovorila je da je društvo Megaspel kupnjom robe od obrta [obrt] nedvojbeno ostvarilo manju maržu za 12.093,00 eura od marže koju je ostvarilo direktno kupnjom robe od društva Metalprom. Iznos od 12.093,00 eura odnosi se na cijelo inkriminirano razdoblje od 2014. do 2019. godine, s time da je prilikom izrade nalaza i mišljenja, radi utvrđivanja činjenica o načinu poslovanja obrta [obrt], utvrdila razliku u marži koja se odnosi na kupnju robe od dobavljača Metalprom. U odnosu na ostale dobavljače od kojih je obrt [obrt] kupovao robu koju je prodavao društvu Megaspel nije utvrđivala ostvarenu maržu. Mišljenja je da bi ta razlika bila nešto veća u slučaju da se uzmu u obzir i ostali dobavljači, a najviše u iznosu kako je naprijed navela od 19.806,11 eura koji je iznos utvrdila na način da je ostvarenu i projiciranu maržu društva Megaspel obračunala u omjeru ukupno nabavne vrijednosti od strane obrta [obrt]. Ne može odgovoriti na pitanje da li bi situacija bila ista da je društvo Megaspel istu robu nabavilo preko društva In Ved d.o.o., jer pri izradi nalaza i mišljenja nije analizirala poslovanje između navedenih trgovačkih društava, a i smatra da su podaci koje je analizirana dovoljno egzatni i da je iz podataka razvidno da je društvo Megaspel kupnjom robom posredstvom obrta [obrt] ostvarivalo manju maržu. Kao što je svaka procjena podložna kritici tako je i procjena utvrđivanja ostvarene i projicirane marže podložna kritici, međutim smatra da je procjene izradila sukladno pravilima struke, koristeći se egzatnim podacima iz računa koje je obrt [obrt] izdalo društvu Megaspel i podacima iz računa koje je društvo Metalpromet izdalo društvu Megaspel, a za istu vrstu vijčane robe. Kao vještak ne može se očitovati na pitanje o tome je li razlika u cijenama bila znatno veća , međutim, ukoliko se sagleda ukupno poslovanje ostvareno između društva Megaspel i dobavljača Metalprom radi se o većoj cijeni od oko 10% što ne bi iznosilo više od uobičajene ostvarene razlike u cijeni posrednika u prodaji vijčanih proizvoda. S ekonomskog aspekta postavlja se jedino pitanje da li je uopće trebalo biti posrednika u prodaji te vijčane robe. Što se tiče izričaja "znatna razlika u cijeni", u računovodstvenim i knjigovodstvenim standardima ne postoji definicija pojma "znatno", cijene su one koje su mogu postići na tržištu, a daljnje pitanje sadržaja tog pojma "znatno" prepušta sudu. Nakon što je analizirala dokumentaciju koju je dostavila Sberbank može reći da se radi o 5 ugovora o kreditu sklopljenih između Sberbank i korisnika društva Megaspel iz kojih je ugovora razvidno da će se kredit isplatiti prijenosom na račun dobavljača i uz predočenje fakture ili drugog odgovarajućeg dokumenta iz čega proizlazi da je iz kredita Sberbanke namiren vjerovnik obrt [obrt] u iznosima koje je detaljno opisala na stranici 25 svog nalaza. Međutim, Sberbank uz dostavljene ugovore o kreditu nije priložila cesije koje bi za isplatu na račun dobavljača s računovodstvenog aspekta trebale biti priložene pa stoga nije moguće utvrditi tko je od strane društva Megaspel ovjerio ugovore o prijenosu sredstava na račun obrta [obrt]. Svi ugovori su ovjereni od strane GĆ. Na pitanje državne odvjetnice da li može na temelju svih podataka iz spisa iznijeti svoje mišljenje o tome je li i kakvu ulogu u poslovanju obrta [obrt] imao optuženi EĆ, odgovorila je da je analizirala financijsku dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja te je i odgovorila na pitanje u osnovnom nalazu i mišljenju u smislu da je optuženik bio ovlaštena osoba za raspolaganje novčanim sredstvima po računu Mapa promet, ovlaštena osoba za korištenje usluga elektroničkog bankarstva, korisnik Visa i Visa electronic debitne kartice po računu Mapa promet. Također je analizom ostvarenog po računu obrta [obrt] utvrdila da je EĆ na račun obrta [obrt] uplatio 431.545,31 kunu i da je s računa [obrt] promet EĆ izvršena isplata na njegov račun u iznosu od 929.600,00 kuna, kao i da je podigao gotovinu s računa ob rta [obrt] promet u iznosu 43.400,00 kuna. Nadalje je utvrdila da je bio sklopljen ugovor o najmu između EĆ i obrta [obrt] temeljem kojeg ugovora je EĆ isplaćen iznos od 249.000,00 kuna. Vještakinja Ksenija Špoljarić, nakon što je obrana iznijela prigovor na nalaz i mišljenje, dodatno je iskazala da je u nalazu i mišljenju na temelju dostupne dokumentacije utvrdila egzaktne podatke o ostvarenim maržama, a upravo iz razloga što uslijed oscilacija cijena i velikog broja artikala koji se prodavalo, a radi se o preko 6000 različitih artikala, jednostavno nije moguće utvrditi točne marže i točne iznose izgubljene dobiti društva Megaspel, a bez da se u te izračune ne uključe određene procjene. Iz tog razloga je na temelju egzaktnih podataka izvršila procjene ostvarene marže. Ono što se može eventualno dobiti drugim vještačenjem je da neće biti provedene procjene na temelju utvrđenih egzaktnih podataka, ali oni egzaktno utvrđeni podaci moraju biti identično utvrđeni i od strane drugog vještaka.

18. U tijeku dokaznog postupka pročitana je i priložena financijska i knjigovodstvena dokumentacija društva Megaspel, koja je i analizirana od strane stalne sudske vještakinje, te je na temelju iste i izrađen vještački nalaz i mišljenje.

19. U svezi pitanja je li okrivljenik bio stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva Megaspel, saslušani su svjedoci i pregledana je priložena materijalna dokumentacija. Svjedok GĆ je iskazao da je on sam bio angažiran na globalnim poslovima vođenja društva Megaspel, pa je tako kontaktirao s bankama, knjigovodstvom, računovodstvom, marketingom, komunicirao je s velikim kupcima, nazivao je dužnike , dakle, bio je prisutan u društvu, ali nije se bavio komercijalom, već je te poslove samostalno obavljao optuženik, a komercijalni poslovi su bili nabava robe, izbor dobavljača, određivanje marže, te ostalih komercijalnih poslova, a u razdoblju od 2010. do 2019. optuženik je imao i samostalnu ovlast plaćanja u ime društva Megaspel d.o.o., jer je u njega imao potpuno povjerenje, dakle, optuženik je u početku obavljao poslove trgovca, a s vremenom je počeo raditi i poslove komercijaliste, te je kontrolirao sve poslove Megaspela, mada o tome nisu sačinili posebnu odluku. U ovom dijelu optuženik je naveo da je cijelo vrijeme kako je radio u Megaspelu, radio na radnom mjestu trgovac prodavač, ali je u inkriminiranom periodu ali i ranije, radio poslove maloprodaje, veleprodaje, čišćenje objekta, komercijalne poslove, kao i ostali zaposlenici jer su svi sve radili. Optuženik je iskazao da je sjedio u kancelariji s GĆ te su svako jutro dogovarali strategiju posla, GĆ je odlučivao kome će se platiti, jer je GĆ znao sve dobavljače, a i kalkulacije je radio u dogovoru s GĆ. Svjedok MĆ je iskazao da je optuženik u društvu Megaspel vodio kompletno poslovanje, a GĆ je bio angažiran na drugim poslovima, a i bilo je situacija kad je u svezi plaćanja zvao okrivljenika, koji mu je rekao da se obrati GĆ, a GĆ mu je rekao da će stvar biti riješena i da se dalje obrati okrivljeniku.

19.1. U ovom dijelu, svjedok PĆ, koji je nakon okrivljenikova odlaska, preuzeo obavljanje okrivljenikovih poslova, osim plaćanja dobavljačima, naveo je da mu je okrivljenik ostavio popis svih dobavljača društa Megaspel, pri čemu mu je rekao da obrt [obrt] više ne posluje. Ističe da je nakon okrivljenikova odlaska iz društva Megaspel, kojih mjeseca ili dva, MĆ primijetio kod njih u skladištu robu dobavljača Chaves Bao te ga pitao od koga je nabavio tu robu, jer od društva InVed nije, a MĆ je smatrao da je njegovo društvo jedini ovlašteni uvozn ik od dobavljača Chaves Bao, pa su tada ustanovili da je dobavljač te robe bio [obrt], nakon čega je krenula interna istraga, ali nije uspoređivao nabavne cijene, odnosno uopće nije uspoređivao cijene, ali je primijetio da su neki dobavljači jeftiniji, a neki skuplji, pa je tako nastojao od društva Metalprom naručivati što manje, jer se ustanovilo da je on skupi dobavljač, pa se od njega naručivalo samo za brze isporuke jer je u RH za tu vrstu robe bio najpovljiniji, jer je za tu vrstu robe najpovoljni ji bio Mekrs iz Češke. I za društvo InVed je utvrdio da je bolje što manje s njim poslovati jer je bolje poslovati bez posrednika, dakle, uvoziti robu iz velikih distributivnih centara. Svjedok UĆ, koji je radio u društvu Megaspel u isto vrijeme kad je tamo radio i okrivljenik, naveo je da je radio u skladištu, veleprodaju, komunicirao je s kupcima, a okrivljenik i GĆ su radili zadjeno u kancelariji i donosili su odluke u svezi poslovanja društva, odnosno od kojih će dobavljača kupovati robu, robu je naručivao optuženik, a plaćanja je odobravao GĆ, smatra da se ništa nije moglo napraviti bez znanja GĆ. Kad je okrivljenik bio na godišnjem odmoru, tada je on naručivao robu, pa je tako jednom ili dva puta godišnje dolazio u kontakt s dobavljačima i to s BĆ iz društva Rotometal, ponekad je kontaktirao društvo InVed, ali se od njih nije mogla odmah dobiti roba, jer se trebalo čekati da oni prvo nabave robu, pa ih je rijetko kontaktirao, jer je za brzu isporuku kontaktirao društvo Rotometal. Svjedok BĆ, iskazao je da je njegovo društvo Metalprom surađivalo s društvom Megaspel, a ispred društva Megaspel s njim je kontaktirao okrivljenik, te su imali korektnu suradnju, sve dok nije došlo do problema s plaćanjem, pa je došlo do toga da su blokirali daljnju isporuku robe društvu Megaspel, sve dok društvo Megaspel opet nije počelo plaćati, ali se kasnije još jednom ponovila takva situacija. Navodi da je pokušao kontaktirati GĆ zbog neplaćanja, ali mu se nije javljao, odnosno te nakon 500 poziva mu se javio, i smatra da je GĆ znao da zabranu isporuke robe od strane društva Metalprom. Ističe da su, kada su društvu Megaspel direktno prodavali robu, obračunavali maržu od 60% jer nisu mogli računati na plaćanje unutar godinu dana. Ističe da mu se obratila gospođa ispred društva [obrt] i predložila mu je plaćanje po predračunu i obračun manje marže, pa je društvu [obrt] obračunavao maržu od 25% jer je to bilo dobro za njih jer im je [obrt] promet plaćao po predračunu. Svjedok MĆ je iskazao da je njegovo društvo InVed bio glavni dobavljač društva Megaspel, imao je dugogodišnju suradnju s društvom Megaspel, pa je tako negdje 2014. primijetio da društvo Megaspel naručuje znatno manje robe od njega, a za što mu je optuženik rekao da je pao promet, koje obrazloženje je prihvatio, jer je dugo godina surađivao s optuženikom, koji je vodio kompletno poslovanje društva Megaspel, a kada je GĆ zvao u vezi plaćanja, GĆ mu je rekao da to riješi s optuženikom, ali je bilo i situacija kada mu je optuženik rekao da plaćanje riješi s GĆ koji je rekao da stvar bude riješena i da ubuduće zove EĆ. Smatra da je njegovo društvo bilo eksluzivni dobavljač robe Chavec Bao i Indeks, iako o tome nisu imali sklopljeni ugovor, a za proizvode društva Bohrcraft i Rhodius su imali sklopljeni ugovor. Stoga je bio iznenađen kad je, nakon okrivljenikova odlaska iz društva Megaspel, u skladištu društva Megaspel vidio robu društva Chaves Bao, a za što je znao da tu robu nije uvezlo njegovo društvo, pa je provjerom priležeće dokumentacije utvrdio da je tu robu uvezao obrt [obrt]. Nema podatak koliko je bio smanjen obujam poslovanja društva InVed s društvom Megaspel, nakon što se pojavio obrt [obrt], ali se smanjio te je to utjecalo na njihovu dobit. Potvrđuje da je u periodu od 2014. do 2019. društvo Megaspel imalo problema s plaćanjem njegovom društvu InVed, ne zna koliko su iznosila dugovanja, plaćanja su bila sa zakašnjenjem, ali je na kraju sve bilo plaćeno. Svjedok ŠĆ je iskazao da društvo InVed nije imalo eskluzivno pravo prodavati proizvode društva DIV, jer je za svako eskluzivno pravo trebao biti sklopljen ugovor.

19.2. Dakle, na temelju naprijed opisanih iskaza svjedoka, koji dijelovi iskaza se međusobno u bitnom poklapaju, utvrđeno je da je okrivljenik komunicarao sa svim dobavljačima, da je društvo Megaspel naručivalo robu i direktno od inozemnih dobavljača, ali i preko posrednika, društva u RH i to Metalprom, InVed, [obrt], Div i drugih. Na temelju iskaza svjedoka PĆ i UĆ utvrđeno je da su u društvu Megaspel i oni obavljali iste poslove kao i okrivljenik, dakle, prilikom kupnje i prodaje robe, komunicirali i s dobavljačima i s kupcima. Nadalje, je utvrđeno da navedenim dobavljačima, društvo Megaspel nije uvijek pravodobno i po dospijeću plaćalo preuzetu robu, zbog čega je društvo Metalprom u dva navrata blokiralo daljnju isporuku robe društvu Megaspel, sve dok ne počnu plaćati. Okrivljenik u ovom dijelu ističe da je, u vrijeme kad je bila blokada isporuke robe društvu Megaspel od nekih dobavljača, robu nabavljao od drugih dobavljača, kojima su u tom trenutku bili plaćeni računi , a da je o tome kojem će se dobavljaču platiti odlučivao GĆ, a on je provodio njegove odluke. Iako svjedok GĆ ističe da je samo okrivljenik odlučivao samostalno o komercijalnim poslovima, dakle, da je samo on naručivao i plaćao robu nabavljača, jer on nije imao saznanja o komercijali, sud mu u tom dijelu , da nije odlučivao o plačanjima dobavljača, nije u cijelosti povjerovao, iz razloga što je svjedok BĆ izjavio da je GĆ bio na sastanku kad se razgovaralo o problemu neplaćanja, nakon kojeg sastanka su uslijedila plaćanja od strane društva Megaspel, a i svjedok MĆ je iskazao da je o plaćanjima razgovarao i s okrivljenikom i s GĆ, odnosno da mu je u pogledu neplaćenog računa GĆ rekao da je sad riješeno, a ubuduće se javi EĆ. Stoga je mišljenje suda, da iako GĆ nije neposredno obavljao komercijalne poslove, ali je kao direktor i vlasnik društva bio upućen i u dobavljače i robu koja se nabavljala, kao i plaćanja robe, to tim više što i sam navodi da je razgovarao s većim kupcima, rješavao pitanje kredita, a kredit je i uzimao kako bi podmirivao dugovanja dobavljačima. Osim toga i svjedoci MĆ i BĆ navode da su u svezi naplaćanja robe kontaktirali i s GĆ i s EĆ. Ovdje valja istači da je iz kredita Sberbank d.d. isplaćen iznos obrtu [obrt] za podmirenje obveza, pa stoga ne stoji dio iskaza svjedoka GĆ da nije znao čime se bavi obrt [obrt], to tim više što je i zatvoreno potraživanje prema društvu Megaspel posredstvom društva Demos d.o.o. a koja je potraživanja obrt [obrt] naplaćivalo u poslovnom odnosu s društvom Demos. Stoga sud nije prihvatio kao istinit i vjerostojan dio iskaza svjedoka GĆ da je znao da su njihovi partneri društvo [obrt], Metalprom, Div, ali da nije znao za tzv. trokut dakle, da društvo Megaspel kupuje vijčanu obrtu od društva [obrt], jer da je suludo da društvo Megaspel kupuje robu od [obrt], iako je mogao direktno kupovati od društva Metalprom, a s druge strane odobrava i normalno je da posluje s društvom InVed za koje društvo ističe da je obavljalo iste poslove kao obrt [obrt], s tom razlikom da je znao da se s njim posluje i da su uvoznici robe iz inozemstva. Dakle, nije logičan iskaz svjedoka GĆ da je uzimanjem kredita podmirio dugovanja obrta [obrt], a da nije znao što taj obrt radi za njegovo društvo, iako je prema vlastitom iskazu bio jako prisutan u društvu Megaspel jer je kontaktirao i s velikim kupcima i dužnicima, i s bankama i računovodstvom i knjigovodstvom, pa stoga nije prihvaćen njegov dio iskaza da nije ništa znao o dobavljačima i plaćanjima njima. Direktor društva Megaspel d.o.o. GĆ je okrivljenika ovlastio da obavlja određene poslove u društvu, ali je unatoč tome, on svakodnevno bio prisutan u društvu i znao je što se događa u društvu, a što je potvrdio i svjedok UĆ koji je izjavio suglasno kao i okrivljenik da je GĆ bio prisutan u cjelokupnom poslovanju društva Megaspel d.o.o. Svjedokinja DĆ je iskazala da je GĆ usmeno ovlastio okrivljenika da im daje naloge za plaćanje, da ima uvid u stanje računa i u otvorene stavke, dakle, neplaćene račune kupaca i dobavljača. Dakle, kada se govorilo o pitanjima organizacijske prirode, o usklađenjima robnog, analitičkog knjigovodstva, pitalo se EĆ, a GĆ su obavještavali o rezultatima poslovanja. Ističe da su kalkulacije radili okrivljenik i ostali zaposlenici društva, ali njih nije radio GĆ. Isto tako je navela da su njezini zaposlenici bili u dnevnom kontaktu s okrivljenikom, a s GĆ je razgovarala možda dva puta mjesečno u svezi plaćanja kredita, u svezi veće problematične naplate od kupaca, kad je trebalo podnijeti prijavu u stečajni postupak . Isto tako je navela da u razdoblju od 2014. do 2017. nije naišla na podatak da bi bila nabavljana skuplja roba, da bi bilo odstupanja u cijeni kod pojedinih dobavljača, te je potvrdila da je uvijek bilo kašnjenja u plaćanju dobavljačima. Isto tako je navela da su u društvo Megaspel, na njihov zahtjev, barem jednom t jedno, a i češće, slali otvorene stavke kupaca i dobavljača, iz kojih je bilo vidljivo koji dobavljači nisu podmirenii i kada su bile njihove valute plaćanja, no, ne zna je li GĆ to proučavao. Isto tako su jednom na tri mjeseca GĆ slali izvještaj o poslovanju u prethodna tri mjeseca, na obrascima koji je razumljiv svakom direktoru. Dakle, iz iskaza svjedokinje DĆ je utvrđeno da je GĆ imao na uvid svu knjigovodstvenu i financijsku dokumentaciju, pa prema tome i od kojih je dobavljača nabavljao robu i kojim je dobavljačima trebalo izvršiti plaćanja, a i okrivljenik je izjavio da je o problemima društva, dakle, o plaćanjima dobavljačima raspravljao s GĆ na dnevnoj bazi i GĆ mu je usmeno govorio kome će se platiti, pa je na temelju toga sastavljao popis dobavljača i dostavljao ga u firmu koja im je vodila računovodstvo.

19.2. Dakle, na temelju naprijed opisanih i analiziranih dokaza, sud je utvrdio da je okrivljenik u društvu Megaspel d.o.o. obavljao poslove, za koje ga je direktor GĆ ovlastio obavljati, te je te poslove prema vlastitoj obrani i iskazu svjedokinje DĆ obavljao savjesno i odgovorno, a ni GĆ nije imao primjedbi na njegovo vođenje poslova, koje je bio ovlašten obavljati. Člankom 430. u svezi članka 425. Zakona o trgovačkim društvima je određeno da su članovi uprave dužni voditi poslove društva s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika. Dakle, citirana odredba se odnosi isključivo na članove uprave, a okrivljenik to nije bio u društvu Megaspel d.o.o., već je bio zaposlen na radnom mjestu trgovca-prodavača, te je prema usmenom ovlaštenju člana uprave GĆ naručivao i plaćao robu dobavljača, a o čemu je, prema iskazu svjedokinje DĆ dobivao tjedno otvorene stavke kupaca i dobavljača iz kojih je bilo vidljivo kojim dobavljačima nije bilo plaćeno. Stoga sud n ije prihvatio iskaz svjedoka GĆ da nije imao saznanja o dobavljačima i plaćenim i neplaćenim obvezama dobavljačima, jer je i priložene knjigovodstvene dokumentacije i iskaza svjedokinje DĆ utvrđeno da je on te dokumente imao na raspolaganju na tjednoj bazi i bili su sastavljeni na način da ih je kao direktor mogao razumjeti.

19.3. Stoga je sud utvrdio da je okrivljenik u društvu Megaspel d.o.o. obavljao poslove za koje ga je direktor GĆ ovlastio obavljati, a GĆ je bio član uprave, direktor i on je donosio sve relevantne odluke za vođenje poslova u društvu. Činjenica je, da je okrivljenik nabavljao robu od dobavljača, radio komercijalne poslove, vršio plaćanja dobavljačima, međutim, te je poslove radio prema nalogu GĆ. I ostali zaposlenici društva Megaspel d.o.o. su obavljali poslove trgovca kao i okrivljenik, a kad je okrivljenik bio na godišnjem odmoru, njegove su poslove obavljali drugi zaposlenici. Stoga je mišljenje suda, da okrivljenik, iako je obavljao većinu poslova u društvu i GĆ mu je prepustio da samostalno odlučuje od kojeg će dobavljača nabaviti pojedinu robu i za koju cijenu, te da vrši plaćanja dobavljačima, nije bio stvarni voditelj kako ga se to tereti činjeničnim opisom, jer je o većim problemima u društvu ipak odluku donosio GĆ, a što je vidljivo i iz iskaza svjedoka MĆ koji je iskazao da je o neplaćanju robe kontaktirao GĆ, a kad mu je GĆ rekao da se dalje obrati okrivljeniku, tada je kontaktirao okrivljenika. I svjedok BĆ je iskazao da je u svezi neplaćanja robe kontaktirao GĆ, koji mu se uglavnom nije javljao na telefon. I sam GĆ je naveo da je o globalnim poslovima društva on odlučivao, npr. kontaktirao je s većim kupcima, bankama, računovodstvom, knjigovodstvom, dakle, na temelju naprijed navedenog, mišljenje je suda da je GĆ, koji je i bio član uprave društva Megaspel d.o.o. doista i obavljao poslove direktora, bio je prisutan u društvu, sva knjigovodstvena i financijska dokumentacija bila mu je na raspolaganju, a i svi su mu dostavljači, kupci, zaposlenici bili dostupni i mogao je s njima komunicirati.

20. Nadalje, u svezi iznosa štete, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Kseniji Špoljarić. Stalna sudska vještakinja je navela da je obrt [obrt] prodajom robe raznih dobavljača ostvario različit postotak marže, ali je prosječna marža od 47,92%, a što predstavlja svih marža koje je ostvario. Prosječna marža društva Megaspel d,o.o. za 2013. iznosila je 81,49%, a na visinu marže utječe ponuda i potražnja i marža može biti visoka onoliko koliko su kupci za određenu robu spremni platiti. Vještakinja je navela da je nakon 2013. došlo do smanjenja marži na tržištu, ali do nije detaljnije utvrdila, pa je napravila projekciju i na temelju projekcije u slučaju da je marža ostala na nivou 2013., tada je društvo Megaspel d.o.o. ostalo bez marže u iznosu od 54.773,55 eura, a radi se o razlici marže u iznosu od 795.665,46 eura i marže koju je društvo Megaspel ostvarilo u razdoblju od 2014. do 2018. u iznosu od 740.891,91 eura. Taj iznos od 54.773,55 eura predstavlja štetu u vidu izmakle koristi, pod uvjetom da je marža bila u visini one iz 2013. i odnosi se u odnosu na sve dobavljače. Vještakinja je nadalje izračunala da je društvo Megaspel d.o.o. kupnjom robe od obrta [obrt] ostvarivalo prosječnu maržu od 75,69%, a da je robu kupovlao direktno od Metalprom, tada bi ostvarilo prosječnu maržu od 106,72%, slijedom čega je utvrdila da je marža prilikom prodaje robe istog dobavljača, dakle, Metalprom bila manja za 31,03%. Vještakinja je nadalje utvrdila da je društvo Megaspel u razdoblju od 2013. do 2019. direktno od društva Metalprom nabavilo robe u vrijednosti od 2.740.721,07 kuna po 1307 računa.

20.1. Dakle, na temelju naprijed opisane analize knjigovodstvene i financijske dokumentacije, vještakinja je utvrdila egzaktne podatke, međutim, ovdje valja istači da je vještakinja sama navela da visina marže ovisi o ponudi i potražnji, da je visina marže bila različita, pa je tako društvo Megaspel d.o.o. u 2013. ostvarilo prosječnu maržu od 81,49%, a u radoblju od 2014. do 2018. prosječnu maržu od 75,78%, a u 2019. je iznosaila 82,39%. Analizom priložene knjigovodstvene dokumentacije, te iskaza svjedoka GĆ, te obrane okrivljenika, nedvojbeno je da je društvo Megaspel d.o.o. naručivalo robu i putem posrednika npr. društva InVed d.o.o. Stalna sudska vještakinja je navela da je i društvo InVed d.o.o. bio posrednik između društva Megaspel d.o.o. i Metalprom d.o.o., kao i obrt [obrt], pa nije provodila daljnje analize tog odnosa u smislu eventualno izgubljene koristi za društvo Megaspel, jer smatra da je u poslovnom odnosu u kojem se kao posrednik pojavljuje obrt [obrt] približno jednako ostvarena marža kao i u poslovnom odnosu u kojem se pojavljuje kao posrednik društvo InVed d.o.o. I svjedok MĆ, direktor društva InVed d.o.o. je naveo da je 30 godina bio poslovni partner društva Megaspel d.o.o., dakle, za koje društvo je kao posrednik dobavljao robu, pa je tako društvu Megaspel d.o.o. dobavljao robu i u inkriminiranom razdoblju, ali je primijetio da je to tada bilo u manjem obujmu, pa je pitao okrivljenika zašto je to tako, a na što mu je okrivljenik naveo da imaju manju potražnju robe, a i da neku robu nije mogao prije naručiti jer ima gazdu, da ga kontroliraju i da ne može sam naručiti robu.

20.2. Okrivljenik je naveo da društvo Megaspel d.o.o. nije redovito plaćao dobavljače, prema naputku GĆ, pa je tako naručivao robu kod onih dobavljača kod kojih nisu imali dugovanje. Okrivljenik je naveo da im je društvo Metalprom blokiralo dostavu robe zbog neplaćanja, zbog čega je s GĆ bio na sastanku s direktorom društva Metalprom, BO, nakon čega je GĆ odobrio djelomično plaćanje, a kako je vršeno plaćanje robe, tako se otvarala mogućnost za novu nabavu robe. Isto je potvrio i svjedok BĆ. I svjedok MĆ je naveo da je u razdoblju od 2014. do 2019. društvo Megaspel imao određenih problema s plaćanjem robe InVed d.o.o., jer su fakture plaćane sa zakašnjenjem ali je na kraju sve plaćeno . I okrivljenik je potvrdio da je bilo problema s plaćanjem dobavljačima, zbog čega je prema naputku GĆ „šarao“ i nabavljao robu kod dobaljača kod kojih nije bilo dugovanja, odnosno kod kojih je još bilo prostora za nabavku robe. I svjedokinja DĆ je navela da je uvijek bilo kašnjenja u plaćanju dobavljača. Stoga je sud povjerovao okrivljeniku da društvo Megaspel d.o.o. nije nabavljao robu samo od dobavljača Metalprom, iako je to bilo povoljnije za društvo Megaspel d.o.o., jer ako je imao kupca za određenu robu koju je trebao odmah nabaviti, a zbog neplaćenih računa, društvo Metalprom im nije htio isporučiti robu, dok ne bi bili plaćeni prethodni računi, tada je nabavljao robu od drugih dobavljača koji su mu mogli odmah isporučiti traženu robu. I svjedok UĆ, koji je također nabavljao robu, kad je okrivljenik bio na godišnjem odmoru, naveo je robu nabavljao od različitih dobavljača i to društva Rotometal (Metalprom), od društva InVed, društva Reca, a i obrta [obrt], ovisno o hitnosti isporuke robe kupcu, jer ako tog trenutka društvo Metalprom ne bi imalo robu, tada bi se obratio drugom dobavljaču koji mu može hitno isporučiti robu, samo da udovolji kupcu. Iako je svjedok GĆ naveo da nije došlo do situacije da bi društvu Megaspel, zbog dugovanja, prijetio prestanak isporuke robe tom trgovačkom društvu, te da bi optuženi EĆ povremeno upozoravao na određena dugovanja, ali da mu nikada nije ukazivao na neke veće probleme u poslovanju društva Megaspel, sud mu u tom dijelu nije povjerovao, iz razloga što je i svjedok BĆ naveo da društvu Megaspel povremeno nisu isporučivali robu, zbog dugovanja, odnosno neplaćenih računa, a i svjedok BĆ i okrivljenik su suglasno naveli da je bio i zajednički sastanak s GĆ zbog neplaćenih računa društva Megaspel društvu Metalprom kojom prilikom je i dogovoreno da će sljedeća isporuka robe biti tek nakon plaćanja računa. Isto tako svjedok GĆ ističe da je optuženi EĆ skrivao "kao zmija noge" činjenicu da je [obrt] postao dobavljač društva Megaspel, a kad je pitao EĆ kako to da se pojavio neki poslovni subjekt koji ima istu robu koju oni trebaju, a na što mu je optuženik samo kratko odgovorio da [obrt] ima tu robu, pa mu je na to kratko odgovorio dobro, jer je imao povjerenja u optuženika, i mislio je da je on našao povoljnijeg dobavljača, no, sud nije povjerovao svjedoku GĆ da uopće nije imao n ikakvog uvida u to čime se bavio dobavljač [obrt] iz razloga što je sam naveo da je mislio da je [obrt] povoljniji dobavljač, što upućuje na zaključak da je znao da je i [obrt] njihov dobavljač, a osim toga čitavo vrijeme je imao uvid u knjigovodstveno i financijsko poslovanje društva Megaspel. I svjedok ŠĆ je naveo da je s obrtom [obrt] imao dogovoreno avansno plaćanje, a roba se isporučivala na adresu s narudžbenice. Svjedok BĆ je naveo da im je obrt [obrt] promet plaćao po predračunu, pa su imali interes da im prodaju robu s manjom maržom od 25%, a društvu Megaspel d.o.o. su obračunavali maržu od 60% jer im isti nisu plaćali robu unutar godinu dana. Dakle, svjedoci BĆ i ŠĆ potvrđuju da je obrt [obrt] promet plaćao u dogovorenim rokovima, a svjedok BĆ potvrđuje navode okrivljenika da društvo Megaspel d.o.o. nije plaćao robu u rokovima i kad roba nije bila plaćana u rokovima, tada su stopirali daljnju isporuku robe, dok prethodna roba ne bi bila plaćena.

20.3. Stoga je mišljenje suda, da obrt [obrt] nije po znatno višim cijenama prodavao robu društvu Megaspel d.o.o., iako je tu robu društvo Megaspel d.o.o. mogao i nadalje kupovati od istih dobavljača po redovnim i znatno nižim cijenama, a kako se to navodi u optužnici. I stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić je navela da se ne može očitovati po kojim je cijenama društvo Megaspel d.o.o. nabavljao robu od ostalih dobavljača i u odnosu na robu koju je obrt [obrt] prodavalo društvu Megaspel, ali je robu koju je prodavalo direktno od dobavljača Metalprom, prodavalo po istim ili sličnim cijenama od cijena po kojoj je tu robu direktno kupovalo društvo Megaspel, što znači da nije bila viša cijena po kojoj je obrt [obrt] prodavao društvu robu nabavlejnu od društva Metalprom, a razlika između marže koju je društvo Megaspel ostvarilo u inkriminiranom razdoblju i marže koju bi ostvarilo na nivou 2013. je 54.773,55 eura i to predstavlja projekciju ostvarene marže u razdoblju od 2014. do 2018. u odnosu na sve dobavljače društva Megaspel. Dakle, stalna sudska vještakinja nije utvrdila, kako se to u činjeničnom opisu navodi da bi obrt [obrt] „po znatno višim cijenama prodavao robu društvu Megaspel“, niti je utvrdila da je Megaspel mogao kupovati robu „od istih dobavljača po redovitim i znatno nižim cijenama“, već je sačinila projekciju ostvarene marže u odnosu na razdoblje od 2014. do 2018. za sve dobavljače društva Megaspel, a prema marži na nivou 2013., jer je to bila godina koja je prethodila poslovnom odnosu koji je ostvaren između obrta [obrt] i Megaspel, jer je poslovna suradnja između društva Megaspel i obrta [obrt] trajala od 2014. do 2019. Naime, vještakinja je navela da je obrt [obrt] prodavalo društvu Megaspel robu po višim cijenama za oko 30%, a u odnosu na dobavljača Metalprom, a da li bi s aspekta financijskog vještaka mogla reći da bi društvo Megaspel d.o.o. moglo nabavljati istu robu po znatno nižim cijenama odgovorila je da je društvo Megaspel kupnjom robe od obrta [obrt] nedvojbeno ostvarilo manju maržu za 12.093,00 eura od marže koju je ostvarilo direktno kupnjom robe od društva Metalprom, dakle, radi se o razlici u marži koja se odnosi na kupnju robe od dobavljača Metalprom, a u odnosu na ostale dobavljače od kojih je obrt [obrt] kupovao robu koju je prodavao društvu Megaspel nije utvrđivala ostvarenu maržu, ali bi ta razlika bila nešto veća, a najviše u iznosu kako je naprijed navela od 19.806,11 eura koji je iznos utvrdila na način da je ostvarenu i projiciranu maržu društva Megaspel obračunala u omjeru ukupno nabavne vrijednosti od strane obrta [obrt]. Dakle, nema dvojbe, da je društvo Megaspel posredstvom obrta [obrt] ostvario manju maržu, ali valja istači da je direktor društva Megaspel d.o.o., GĆ znao za višegodišnju poslovnu suradnju s obrtom [obrt], a isto tako je znao i za poslovnu suradnju s drugim društvima, posrednicima, npr. InVed d.o.o., što upućuje na zaključak da je znao da kupnjom robe od posrednika, društvo Megaspel ostvaruje manju maržu u odnosu na to da robu kupuje od društva Metalprom, jer je od strane knjigovodstvenog servisa na tjednoj bazi dobivao financijske podatke. Ovdje valja istači da je i svjedokinja DĆ navela da nije primijetila da bi bilo odstupanja u cijeni robe nabavljene od pojedinih dobavljača. Stoga sud nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza svjedoka GĆ, da je preko navoda MĆ smatrao da [obrt] preuzimajući poslove društva InVed, prodaje robe društvu Megaspel d.o.o. po znatno većoj cijeni, odnosno za 40% veći iznos cijene po kojoj je cijeni obrt nabavio tu robu, jer takvi navodi nisu potvrđeni niti od strane stalne sudske vještakinje.

20.4. Svjedok GĆ je naveo da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju samostalno obavljao komercijalne poslove oko nabave robe, izbora dobavljača, određivanje marže, imao je ovlast plaćanja u ime društva Megaspel, da je on znao tko su im dobavljači, znao je da je društvo InVed uvoznik i kasnije je saznao da je društvo InVed radilo iste poslove kao i obrt [obrt], samo što je znao MĆ i znao je koje poslove radi društvo InVed. Ističe da je tek naknadno saznao da je obrt [obrt] preuzeo poslove društva InVed i da [obrt] prodaje robu društvu Megaspel po znatno višoj cijeni. Ističe da je okrivljenik skrivao da je [obrt] postao dobavljač društva Megaspel d.o.o. Međutim, sud nije povjerovao svjedoku GĆ da nije znao što radi obrt [obrt], jer je od knjigovodstvenog servisa dobivao knjigovodstvene i financijske podatke na tjednoj bazi, dobivao je podatke o dobavljačima, jer im je knjigovodstveni servis dostavljao kartice kupaca i dobavljača. Osim toga, svjedok GĆ je naveo da je pitao okrivljenika za dobavljača [obrt], a na što mu je okrivljenik kratko odgovorio da [obrt] ima tu robu, no, prema mišljenju suda, okrivljenik nije od direktora GĆ sakrivao knjigovodstvenu i financijsku dokumentaciju, što više GĆ je i dostavljana dokumentacija od strane knjigovodstvenog servisa, pa je GĆ kao direktor društva u svako doba imao na uvid svu poslovnu i financijsku dokumentaciju, a neovisno o tome što je imao povjerenje u okrivljenika, mogao je i sam proučiti dostavljenu mu dokumentaciju od strane knjigovodstvenog servisa koja je bila sastavljena tako da ju je mogao razumjeti svaki direktor.

20.5. Nadalje, po mišljenju suda, obrt [obrt] nije ostvario protupravnu imovinsku korist time što je poslovao s društvom Megaspel d.o.o., jer je obrt [obrt] poslovao sukladno zakonskim propisima, izdavao je svu potrebnu financijsku i knjigovodstvenu dokumentaciju u svezi kupnje i prodaje robe, pa tako i u poslovanju s društvom Megaspel d.o.o.

21. U svezi obrta [obrt], nedvojbeno je da je odgovorna osoba istog društva, prema podacima u sudskom registru, bila MO, srupruga bratića okrivljenikove supruge, da je isto društvo sa sjedištem u [adresa], osnovano 20. veljače 2014., a koji obrt je bio u poslovnom odnosu s društvom Megaspel d.o.o. Nije sporno, da je okrivljenik, ispred društva Megaspel nabavljao robu od društva Metalprom, putem obrta [obrt], kao posrednika. Nije sporno, da je okrivljenik iznajmio svoj poslovni prostor obrtu [obrt] za potrebe skladištanja robe obrta [obrt]. U tijeku postupka FĆ, iako je pozvana kao svjedok i kod državnog odvjetništva i na raspravu, prilikom svjedočenja nije ispitana na okolnost povezanosti optuženika s obrtom , jer joj je kada je pitana na okolnosti, pozlilo, a njezin suprug, NĆ je kao svjedok iskazao da je njegova supruga, a ne optuženik, upravljala obrtom, a što je potvrdila i svjedokinja TĆ.

21.1. U spisu prileži materijalna dokumentacija iz koje proizlazi da su ovlaštene osobe za raspolaganje novčanim sredstvima po računu obrta [obrt] u inkriminiranom razdoblju bili optuženik i FĆ, da je okrivljenik po ovlaštenju FĆ od 9. listopada 2018., bio ovlaštena osoba za korištenje usluga elektorničkog bankarstva po računu obrta [obrt], a korisnici VISA Business Electron debitne kartice u inkriminiranom razdoblju su bili okrivljenik i FĆ, no, kod ponovnog izdavanja kartice 2017., novu je preuzeo samo optuženik. Isto tako je FĆ ovlastila EĆ za poduzimanje svih radnji i navela je okrivljenikov broj mobitela, kao kontakt. A i svjedok ŠĆ je naveo da je komunicirao s osobom iz [obrt] koja je koristila taj isti broj mobitela, a to je okrivljenik, odnosno da je poslovnu suradnju s obrtom [obrt] dogovorio s optuženikom telefonskom kontaktu, nakon čega je komunikacija bila putem e-maila ili telefona, plaćanje je bilo avansno, a sve isporuke su išle u [adresa], a kad je želio ostvariti osobni kontakt, u tome nije uspio. Iz iskaza svjedoka BĆ proizlazi da mu je optuženik rekao da će mu poslati jednu gospođu i zamoli ga je da joj na temelju predračuna isporučuje robu koju bi ona dalje prodavala društvu Megaspel d.o.o., da je roba koja je prodana obrtu [obrt] isporučivana direktno društvu Megaspel d.o.o., da mu je gospođa MO i Mapa prometa rekla da ona namjerava obračunati maržu od 5-7%, pa je zaključio da će roba koja na taj način bude isporučena Megaspel d.o.o. za to društvo biti povoljnija.

21.2. Optuženik je naveo da je FĆ pokrenula inicijativu da se još nečim bavi, zbog povećanja prihoda u kućanstvu, a on joj je rekao da postoji velika potreba za vijčanom robom, ali je problem s plaćanjem i da se čuje s GĆ, pa je ona i zvala GĆ, ali joj se GĆ nije javljao, i oni nisu nikad bili u kontaktu. U ovom dijelu je svjedok GĆ naveo da ga FĆ nije nikad kontaktirala, a svjedokinja FĆ je navela da je obrt [obrt] prom osnovan na njezinu inicijativu i inicijativu njezine obitelji, kako bi poboljšali svoj standard, jer je radila u vrtiću, navela je da joj je okrivljenik puno pomagao, jer je radila u vrtiću, nije smjela koristiti mobitel, pa je optuženika ovlastila odnosno dala mu punomoć, ali se ne sjeća za što ga je sve ovlastila. Navela je da je vodila poslovanje obrta [obrt], a do poslovne suradnje s društvom Megaspel je došlo jer ih je okrivljenik zamolio da preko njezinog obrta naruče robu za Mespel jer Megaspel ima dugovanje prema nekim dobavljačim i ti im dobavljači ne žele isporučiti robu. Stoga su, zbog EĆ započeli suradnju s Megaspel, ali je bilo kašnjenja u plaćanju, zvala je direktora GĆ, vlasnika Megaspel d.o.o., ali joj se on nije javljao, pa je tako preko optuženika molila i tražila da se podmire računi prema obrtu [obrt], jer je neplaćanje računa od strane Megaspel za njih predstavljalo veliki problem, zbog toga su teško poslovali, ali su svoje obveze prema državi uredno podmirivali, uredno su vodili poslovne knjige. Svjedokinja FĆ je navela da je ona vodila obrt [obrt], a okrivljenika je ovlastila za obavljanje određenih poslova, odnosno dala mu je punomoć da može dobavljati robu. I svjedok NĆ je iskazao da je njegova supruga vodila obrt [obrt], sjedište je bilo na adresi njihovog prebivališta, u garaži, a kad se poslovanje razvilo tada su uzeli u zakup garažu EĆ, a optuženik im je pomagao savjetima. S optuženikom nisu razgovarali na dnevnoj bazi o pos lovanju obrta [obrt], niti je on imao ulogu u poslovanju obrta, a optuženik im je znao reči da društvo Megaspel ne može nabaviti robu od drugih dobavljača zbog neplaćanja pa ih je pitao da li oni mogu nabaviti robu za Megaspe l, pa se više od polovice njihovog poslovanja odnosilo na poslovanje s društvom Megaspel. Svjedokinja FĆ je iskazala da je okrivljeniku odobrila da obavlja određene radnje iz poslovanja obrta [obrt] jer je ona radila u vrtiću i nije smjela koristiti mobitel. I svjedokinja TĆ je opisala da je poslovanje obrta [obrt] vodila FĆ, a ne njezin suprug, koji im je samo pomagao, a i iznajmio skladišni prostor za robu. Dakle, utvrđeno je, da je FĆ, kao vlasnica obrta [obrt] ovlastila okrivljenika da obavlja određene poslove obrt [obrt] i da podiže novac s računa obrta [obrt], a u vezi s poslovnim partnerom društvom Megaspel d.o.o.

21.3. Prema nalazu i mišljenju vještakinje Ksenije Špoljarić proizlazi da je u vremenskom razdoblju od 2014. do 2020. obrt [obrt] ostvario ukupno primke u iznosu od 3.760.650,94 kuna zajedno s PDV-om, a ostvareni izdaci u tom periodu su bili u iznosu od 2.922.935,64 kuna zajedno s PDV-om, a ostvareni dohodak je bio u iznosu od 399.750,52 kuna. U tom razdoblju, dakle od ožujka 2014. do svibnja 2019. obrt [obrt] je izdao TD Megaspel d.o.o. račune za robu u vrijednosti od 3.325.158,13 kuna s PDV-om. Dospijeće je bio u roku od 30 dana, osim u prvih nekoliko računa iz ožujka 2014., kada je dospijeće plaćanja bilo 14 dana. TD Megaspel d.o.o. je izvršio plaćanja po računima obrta [obrt] promet u iznosu od 3.325.158,13 kuna od čega je u iznosu od 551.248,17 kuna bilo putem cesija.

21.4. Dakle, iz navedene analize poslovanja obrta [obrt] utvrđeno je da isti obrt nije poslovao samo s društvom Megespel već i s drugim društvima, što znači da je poslovanje u obtu vodila FĆ, a okrivljenik, je prema vlastitoj obrani pomagao FĆ samo u svezi nabavke robe, plaćanja robe, dostave robe, za društvo Megaspel d.o.o. Činjenica je da je okrivljenik pozajmljivao novac obrtu [obrt], da mu je obrt [obrt] i vratio pozajmice, da je okrivljenik bio ovlašten raspolagati novčanim sredstvima obrta [obrt], te da si je iz obrta [obrt] isplaćivao određena novčana sredstva na ime pozajmice, na ime plaćenog tečaja učenja njemačkog jezika, a koja novčana sredstva još uvijek nije u cijelosti vratio obrtu [obrt], međutim, za to sve ga je ovlastila FĆ. Dakle, iako je okrivljenik obavljao određene poslove za obrt [obrt], isto je obavljao prema prethodnom ovlaštenju FĆ.

22. Stoga sud nije utvrdio da bi okrivljenik postupio protivno članku 430. Zakona o trgovačkim društvima, jer on nije bio direktor ili član uprave, već je radio na radnom mjestu trgovca, a sve poslove koje je obavljao u društvu Megaspel, obavljao je po ovlaštenju direktora GĆ. Isto tako nije utvrđeno da bi okrivljenik na štetu društva Megaspel d.o.o., putem obrta [obrt] za sebe pribavio nepripadnu materijalnu dobit, jer je utvrđeno da je poslovanje između obrta [obrt] i društva Megaspel bilo sukladno zakonskim propisima. Nije utvrđeno da bi okrivljenik u ime obrta [obrt] kupovao robu od drugih dobavljača i potom tu robu prodavao društvu Megaspel d.o.o. po znatno višim cijenama. Dakle, nije utvrđeno da bi okrivljenik stekao protupravnu imovinsku korist niti je utvrđeno da bi za društvo Megaspel d.o.o. nastupila znatna šteta, jer je utvrđeno da je obrt [obrt] obavljao iste poslove kao i društvo InVed, a iznos od 54.773,55 eura predstavlja razliku između marže koju bi postiglo društvo Megaspel da je robu nabavljao direktno od dobavljača, bez posrednika. No, u tijeku postupka je utvrđeno da je u inkriminiranom razdoblju društvo Megaspel d.o.o. nabavljao robu od društva Metalprom i direktno i putem posrednika InVed i obrta [obrt], a da pri tome posrednik obrt [obrt] nije prodavao robu društvu Megaspel d.o.o. po znatno višim cijenama. Vlasnik obrta [obrt] bila je FĆ, a novčanim sredstvima uplaćenim na račun obrta [obrt] od strane društva Megaspel d.o.o. raspolagali su i vlasnici obrta i okrivljenik, obzirom su s računa obrta bile podmirivane obveze društva, a okrivljenik je uplaćivao pozajmice, koje mu je obrt potom vraćao, a i bila su mu isplaćena novčana sredstva koja još nije vratio obrtu. Ovdje valja istači da je člankom 101. stavak 1. Zakona o radu propisano da zaposlenik bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun ne smije sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja), što znači da je postupanje protivno toj odredbi, kršenje odredbi iz domene zakona o radu, ali isto ne predstavlja kaznenu odgovornost. Stoga, činjenica da je okrivljenik osnovao trgovačko društvo Vijak d.o.o. na način da je naprije formalno direktorica bila IĆŽ, čije je društvo TAP d.o.o. vodilo poslovne knjige za obrt [obrt], ne može se usporediti s činjenicom da je vlasnica obrta [obrt] bila ŠO, iz razloga što je ŠO i stvarno obavljala poslove obrta [obrt], na način da je i nabavljala robu od dobavljača, dok je EĆŽ, od početka bila samo formalno direktorica, a prema obrani okrivljenika i iskazu svjedokinje TĆ, okrivljenik je stvarno vodio poslovanje društva Vijak d.o.o., sve dok u studenom 2019., kad je prestao raditi u društvu Megaspel d.o.o. nije i prenio društvo na sebe, dok je ŠO po prestanku rada u obrtu, prenesla obrt [obrt] na TĆ, koja je tada vodila poslovanje obrta [obrt] do njegovog zatvaranja. Dakle, u konkretnom slučaju se može govoriti o okrivljenikom postupanju protivno odredbi 101. stavak 1. Zakona o radu, a što ne predstavlja kaznenu odgovornost.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao vjerodostojan i objektivan, izrađen prema pravilima struke, na temelju vjerodostojne dokumentacije, na temelju stručnog znanja i iskustva. Vještakinja je, u nalazu i mišljenju, te u dopunama nalaza i mišljenja u cijelosti odgovorila na sva postavljena pitanja relevantna za ovaj postupak, isto je vrlo detaljno argumentirala, zbog čega nije prihvaćen dokazni prijedlog obrane da se provede novo vještačenje po drugom vještaku. Sud je materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu. Sud je iskaze svjedoka GĆ, MĆ, DO, FĆ, TĆ prihvatio u dijelu u kojem su isti u bitnom međusobno suglasni, te suglasni provedenom vještačenju i priloženoj materijalnoj dokumentacji, a u preostalom dijelu je iste ocijenio kao subjektivne i pristrane. Iskaze svjedoka DĆ, PĆ, BO, ŠĆ, UĆ sud je ocijenio kao vjerodostojne jer su iskazivali nepristrano, nezainteresirano za ishod postupka, te u bitnom međusobno suglasno, te prema vlastitim neposrednim saznajima i spoznajama. Sud je obranu okrivljenika prihvatio u dijelu u kojem je njegova obrana suglasna provedenom vještačenju i materijalnoj dokumentaciji, te iskazima sjveodoka DĆ, BO, a u preostalom dijelu je istu ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe.

24. Stoga je mišljenje suda da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju - opisano u članku 246. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude. Naime, člankom 246. stavak 1. KZ/11 je određeno da će se kazniti tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebe ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. U konkretnom slučaju, sud nije utvrdio da bi okrivljenik svojim postupanjem sebi ili drugoj osobi pribavio protupravnu imovinsku korist jer na temelju provedenih dokaza, a prvenstveno nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje nije utvrđeno da bi okrivljenik ispred društva Megaspel d.o.o. za to društvo, nabavljao robu preko obrta [obrt] po znatno višim cijenama, jer je utvrđeno da je okrivljenik nabavljao robu ispred društva Megaspel i preko drugih posrednika, npr. InVed, pri čemu prema iskazu svjedokinje DĆ nije bilo nikakvih većih odstupanja u nabavnim cijenama takvih posrednih dobavljača, slijedom čega za društvo Megaspel d.o.o., okrivljenikovim postupanjem nije nastupila šteta, jer je obrt [obrt] bio jedan od posrednika preko kojeg je društvo Megaspel d.o.o. nabavljao robu od društva Metalprom d.o.o., i to u situacijama kad nije sam neposredno mogao nabavljati robu od direktno od društva Metalprom d.o.o. , pa slijedom navedenog okrivljenik nije stekao protupravnu imovinsku korist, odnosno u konkretnom slučaju nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela kojim se okrivljenik tereti.

25. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenik trgovačko društvo Megaspel d.o.o. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na ostvarivanje istoga u parnici, obzirom je okrivljenik oslobođen optužbe.

26. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, nagrade i nužnih izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, obzirom je okrivljenik oslobođen optužbe.

27. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Snježana Lukač-Keretić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu , a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj K-DO-31/2023

2. Optuženi EĆ

3. Braniteljica Ana Bobinac, odvjetnica iz Zagreba

4. Opunomoćenik oštećenika, Tihomir Rožmarić, odvjetnik iz Varaždina.