Poslovni broj: Us I-251/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja M. & F. GRADITELJSTVO d.o.o. za građenje i usluge, Split, OIB:28347754684, zastupan po opunomoćenici Roziti Vidan, odvjetnici u Splitu, Ćirila i Metoda 38, Split, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, nakon javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Rozite Vidan, odvjetnice u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/24- 01/73, Urbroj: 513-04-25-2 od 28. siječnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/24-01/73, Urbroj: 513-04- 25-2 od 28. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-416- 02/2020-006/231, Urbroj: 513-07-17/2024-20 od 27. ožujka 2024., kojim je zahtjev tužitelja djelomično uvažen, utvrđeno da se otpisuje obveza doprinosa za koju je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 7.891,40 kuna/1.047,37 eura, utvrđeno je da nije nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa na dan 1. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 93.309,72 kuna/12.384,33 eura te kako se ne može provesti otpis duga doprinosa zbog nastupa zastare prava na naplatu iz poreznih evidencija u ukupnom iznosu glavnice duga od 115.824,47 kuna/15.372,55 eura.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom ponavlja utvrđenja poreznog tijela te se poziva na utvrđenja iz odluke ovog suda pod poslovnim brojem: 2 UsI-1129/2023-16 od 22. prosinca 2023. Navodi kako se u poreznom pravu institutom zastare smatra nemogućnost postavljanja zahtjeva iz porezno-dužničkog odnosa, kao i nemogućnost donošenja, mijenjanja, ukidanja ili provedbe određenih upravnih akata nakon proteka određenog vremena. Navodi kako učinak zastare ima za posljedicu da se određeno pravo uz prigovor zastare ne može naplatiti prisilno. Protekom zadnjeg dana roka apsolutne zastare, porezno tijelo nema zakonske osnove za naplatu poreznog duga koji u tom vremenu, uz primjenu svih dopuštenih mjera nije uspjelo naplatiti. Smatra kako je za predmetne obveze nastupila apsolutna zastara prava na naplatu. Ističe da tuženik u obrazloženjima svojih odluka samo nabraja pojedinačne zakonske odredbe, ali ih ne stavlja u kontekst predmetnog poreznog postupka. Prigovara kako tuženik svoje odluke nije potkrijepio takvim razlozima koji omogućavaju da se provjeri njihova opravdanost. Tužbenim zahtjevom traži poništenje drugostupanjskog rješenja tuženika, usvajanje žalbe i poništenje prvostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 26. ožujka 2026. na traženje opunomoćenice tužitelja, iako je u konkretnom slučaju sporna samo primjena materijalnog prava, čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 11. studenoga 2020. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa.

8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da se otpisuje obveza doprinosa za koju je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa na ime kamate u ukupnom iznosu od 7.891,40 kuna/1.047,37 eura (točka II izreke prvostupanjskog rješenja).

9. Nadalje, porezno tijelo utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa kako slijedi:

- šifra vrste prihoda 2283 obveza doprinosa za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 8168 obveza doprinosa za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 8176 obveza za 2014. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 8486 obveza doprinosa za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 8540 obveza doprinosa za 2014. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 8630 obveza doprinosa za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 8753 obveza doprinosa za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i pripadajuće kamate,

- šifra vrste prihoda 2003 obveza doprinosa za 2009., 2010., 2011., 2012., 2013. Porezno tijelo za navedene obveze utvrđuje kako obzirom da do dana sklapanja Upravnog ugovora o namirenju poreznog duga, Klasa: UP/I-415-02/20-10/753, Urbroj: 513-07-17/20-03 od 22. listopada 2020. (dalje u tekstu: Upravni ugovor), za dug doprinosa u razdoblju od 2015. do 2020., a koji je uključen u Upravni ugovor, nije nastupila zastara prava na naplatu, na koju je porezno tijelo pazilo po službenoj dužnosti, jer nije protekao zastarni rok od 6 godina od kada je zastarni rok počeo teći, obzirom da za vrijeme trajanja Upravnog ugovora u skladu sa odredbom članka 101. OPZ-a zastara ne teče (Upravni ugovor raskinut 7. rujna 2021., odluka izvršna 4. listopada 2021.). Utvrđuje kako je radi osiguranja tražbine iz Upravnog ugovora tužitelj priložio instrument osiguranja plaćanja, te je na temelju istog upisano založno pravo na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika, s sve na temelju Sporazuma zaključenog 15. listopada 2020., ovjeren pod brojem OV-8412/20 kod javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj. Također, porezno tijelo utvrđuje kako je na dan 30. lipnja 2022. navedeni dug utvrđen u 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i veći dio 2021. podmiren, te nakon podmirenja duga ne postoje zakonske pretpostavke za odlučivanje o daljnjem nastupu zastare prava na naplatu za podmirene dugove doprinosa (točka III izreke prvostupanjskog rješenja).

10. Nadalje, porezno tijelo utvrdilo da se za obveze doprinosa ne može provesti otpis iz poreznih evidencija zbog nastupa zastare prava na naplatu kako slijedi:

- šifra vrste prihoda 2003 obveza doprinosa za 2009., 2011., 2012., 2013.,

- šifra vrste prihoda 8109 obveza doprinosa za 2010., 2011., 2012., 2013., 2014.,

- šifra vrste prihoda 8168 obveza doprinosa za 2014.,

- šifra vrste prihoda 2283 obveza za 2014.

- šifra vrste prihoda 8486 obveza doprinosa za 2014.,

- šifra vrste prihoda 8630 obveza doprinosa za 2014.,

- šifra vrste prihoda 8753 obveza doprinosa za 2014.

Porezno tijelo za navedene obveze utvrđuje kako su kamate temeljem navedenih doprinosa već ranije otpisane po službenoj dužnosti, dok je temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu Z-7338/14 od 14. srpnja 2014., temeljem rješenja o osiguranju broj: OVR-3807/14 od 14. srpnja 2014. (uključujući dugovanje doprinosa na računu 2003 i 8109) osigurano založnim pravom na nekretninama tužitelja, te da do dana upisa založnog prava u zemljišne knjige nije potekao rok od pet, odnosno deset godina od kada je zastara prava na naplatu obveze doprinosa počela teći sukladno članku 229. i članku 230. Zakona o doprinosima (Narodne novine broj: 84/08-143/14), te se glavnica neće otpisati sukladno članku 148. stavka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16-114/22). Porezno tijelo je utvrdilo kako je riječ o obvezi doprinosima osiguranoj založnim pravom koja nije bila sastavni dio upravnog ugovora zbog toga što je u trenutku zaključenja istog navedena obveza prema odredbama članka 108. stavka 1. OPZ-a već bila zastarjela te je na dan donošenja prvostupanjskog rješenja, kao i dan 1. siječnja 2022., samo evidentirana na poreznoj kartici tužitelja isključivo kao osigurana glavnica duga doprinosa te porezno tijelo sukladno članku 109. stavku 10. OPZ-a može namiriti dug navedene glavnice samo iz založene stvari, odnosno iz prodaje nekretnine na kojoj je zasnovano založno pravo. Nadalje, vezano za dugovanje doprinosa na računu 8168, 2283, 8486, 8630 i 8753 porezno tijelo se pozvalo na Upravni ugovora o namirenju poreznog duga, a kako je navedeno u točki 9. obrazloženja ove presude. (točka IV izreke prvostupanjskog rješenja).

11. Slijedom navedenoga, porezno tijelo je zahtjev tužitelja djelomično uvažilo, utvrdilo je kako se otpisuje obveza doprinosa za koju je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 7.891,40 kuna/1.047,37 eura, zatim je utvrdilo kako nije nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa na dan 1. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 93.309,72 kuna/12.384,33 eura te kako se ne može provesti otpis duga doprinosa zbog nastupa zastare prava na naplatu iz poreznih evidencija u ukupnom iznosu glavnice duga od 115.824,47 kuna/15.372,55 eura.

12. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

13. Odredbom članka 109. stavka 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4. kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

14. Odredbom članka 101. stavka 12. OPZ-a propisano je da za vrijeme trajanja upravnog ugovora zastara ne teče.

15. Nadalje, odredbom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21, dalje u tekstu ZUP-a) propisano je da kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako je tužitelj navodima iz tužbe doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Naime, porezno tijelo je u osporenoj odluci za veći dio obveza utvrdilo kako u iste na dan 30. lipnja 2022. podmirene te kako nakon podmirenja duga ne postoje zakonske pretpostavke za odlučivanje o daljnjem nastupu zastare prava na naplatu za podmirene dugove doprinosa. Kod takvog utvrđenja, uvažavajuću odredbu članka 46. stavka 5. ZUP-a, porezno tijelo je trebalo za podmirene dugove doprinosa obustaviti postupak, a ne kako je u izreci osporenog rješenja odlučivati da nije nastupila zastara, što dovodi do kontradiktornosti izreke i obrazloženja prvostupanjskog rješenja.

17. Međutim, nastavno potrebno je navesti kako je tužitelj u spis dostavio očitovanje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415-02/2010-01/970, Urbroj: 513-07/2024-76 od 22. siječnja 2024. upućeno Općinskom sudu u Splitu iz kojeg proizlazi kako dugovanje poreza i doprinosa osigurano založnim pravom na teret predmetne nekretnine u korist Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split rješenjem poslovnog broja: Z-7338/14 još nije podmireno. Također, iz rješenja Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-1476/18 od 20. srpnja 2023., koje je tužitelj dostavio u spis, koji predmet se vodi radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o dosudi, pod točkom VI izreke nalaže se zemljišno knjižnom odjelu, između ostalog, da izvrši brisanje prava i tereta na nekretnini broj Z-7338/14. Dakle, iz navedenog se ne može na nedvojben način utvrditi je li obveza duga podmirena, obzirom kako porezno tijelo u osporenim odlukama utvrđuje da je ista podmirena na dan 30. lipnja 2022., dok iz očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda Split, od 22. siječnja 2024. proizlazi kako dugovanje poreza i doprinosa osigurano založnim pravom na teret predmetne nekretnine u korist Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split rješenjem poslovnog broja: Z-7338/14 još nije podmireno.

18. Stoga, ovaj Sud je stajališta kako je u ponovljenom postupku potrebno na nedvojben način utvrdili je li predmetna obveza duga doprinosa podmirena, te za obvezu duga koja je u međuvremenu podmirena utvrditi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka i u tome dijelu rješenjem obustaviti postupak, a za obveze koje nisu podmirene ocijeniti je li nastupila zastara prava na naplatu duga. Sud nije mogao sam riješiti upravnu stvar jer spisu upravnog tijela ne prileži dokumentacija iz koje bi Sud na nedvojben način mogao utvrditi je li predmetni dug podmiren i u kojem dijelu.

19. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude. Ocijenjeno je kako nije svrhovito ni ekonomično sudskom odlukom poništiti i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer je tuženik ovlašten u okviru ocjenjivanja žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela prema članku 115. stavku 3. ZUP-a) te je u slučaju da utvrdi osnovanost žalbe (pri čemu nije vezan žalbenim razlozima - članka 115. stavak 1. ZUP-a), ovlašten sam riješiti stvar (članak 117. stavak 1. ZUP-a).

20. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, donijeti novo rješenje o žalbi tužitelja, koje će obrazložiti u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

22. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2026. za svaku radnju po 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, dakle, ukupno 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

23. Trošak podneska od 18. veljače 2026. Sud nije uvažio opravdanim troškom, smatrajući kako je isti priznat u radnji zastupanja na ročištu i sastavu tužbe, obzirom kako je opunomoćenica tužitelja na ročištu ostala pri navodima iz tužbe i podneska, a nije bilo rasprave o novim činjenicama.

U Splitu, 27. travnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćenici tužitelja Roziti Vidan, odvjetnici u Splitu, Ćirila i Metoda 38, Split,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.