Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja POSLOVNI SUSTAVI d.o.o. iz Rijeke, Školjić 15, OIB 50327992893, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dini Španjolu Varenini, odvjetniku u Rabu, radi isplate, bez održavanja rasprave, na temelju članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Dobrovića iz Rijeke posl. br. Ovrv- 4003/2005, UPP/OS-Ovrv-145/2025 od 13. svibnja 2025. godine, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 192,43 EUR, sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 15,85 EUR od 27. veljače 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 26. ožujka 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 26. travnja 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 28. svibnja 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 26. lipnja 2024. godine,
- na iznos od 18,08 EUR od 26. srpnja 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 27. kolovoza 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 26. rujna 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 26. listopada 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 26. studenog 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 28. prosinca 2024. godine,
- na iznos od 15,85 EUR od 28. siječnja 2025. godine,
pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, jer je tužba u tom dijelu povučena.
II. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Dobrovića iz Rijeke posl. br. Ovrv-
Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
4003/2005, UPP/OS-Ovrv-145/2025 od 13. svibnja 2025. godine, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana, ovršni trošak u visini od ukupno 25,00 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od 13. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 156,64 EUR (slovima: sto pedeset šest eura i šezdeset četiri centa) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 27. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 12. veljače 2025., tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 192,43 EUR, s pripadajućim kamatama na iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu pa do isplate, kao i obvezati ga na plaćanje troškova ovršnog postupka.
2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako je tuženik podmirio glavnicu duga u iznosu od 192,43 EUR i to 2. lipnja 2025., pa povlači prijedlog za ovrhu u odnosu na podmirenu glavnicu duga, međutim ustraje kod potraživanja troškova postupka. U tom smislu ukazuje da je prijedlog za ovrhu podnesen 12. veljače 2025., prije nego što je tuženik isplatio glavnicu duga. Opisuje da je prijedlog za ovrhu podnesen protiv tuženika zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja za razdoblje od siječnja do prosinca 2024. godine za stan u vlasništvu tuženika na adresi [adresa], stan br. 1, Rijeka. Ponavlja da iako je tuženik u tijeku postupka isplatio glavnicu, nije podmirio nastale troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Očitujući se o prigovoru tuženika ističe kako činjenica na koga su glasili računi nije bitna za ovaj postupak. Stav je tužitelja kako su tuženiku računi objedinjene naplate troškova stanovanja redovno mjesečno dostavljani na adresu njegova prebivališta u [adresa], što je i razvidno iz računa koje dostavlja navodeći kako se na računima samo formalno navodi ime ŠDO, prijašnje vlasnice nekretnine na adresi [adresa] s kojom je tuženik sklopio ugovor o kupoprodaji. Zaključuje da obzirom da računi glase na ime tuženika i dostavljani su mu na adresu, a da je tuženik glavnicu podmirio 2. lipnja 2025., dakle nakon donošenja rješenja o ovrsi, da je tuženik u obvezi snositi prouzročene troškove postupka.
Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
4. Tuženik je odbijajući navode tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo kako prije rješenja o ovrsi nije primio niti jedan račun tužitelja. Napominje da je na navedenoj adresi vlasnik još jednog stana i garaže za koji uredno podmiruje račune i koji dolaze na ime jednog od prednika, ĐD. Tvrdi da je 17. lipnja 2024. iz kontakta sa službenicom tužitelja utvrdio da računi za prijepornu nekretninu i dalje glase na raniju vlasnicu, AD, gdje treba tražiti odgovor na pitanje zašto tuženiku računi nisu stizali. Konačno, napominje i da je vlasnik stana na Belvederu gdje računi dolaze i glase na prednika, PD. Upućuje i na svoju poruku elektroničke pošte od 18. lipnja 2024. gdje upućuje tužitelja da do prijedloga za ovrhu nje primio nijedan račun, da računi glase na prijašnju vlasnicu i traži njihovu dostavu na svoju adresu elektroničke pošte, posebice računa za vrijeme od veljače do lipnja tekuće godine da bi mogao iste podmiriti.
5. Tuženik zaključuje da je prema tome, u lipnju 2024. godine dostavio tužitelju podatak kako da dostavi račune, na što se tužitelj oglušio. Pretpostavlja da je to tužitelj učinio jer izdaje i dalje račune na ime prednika u vlasništvu, ali te i takve račune ne dostavlja. Opisuje naime, da na adresu [adresa] i dalje dolaze drugi računi za struju na ime prednice AD, a računi tužitelja se ne dostavljaju jer bi ih tuženik primio kao što bi ih primio i da se dostavljaju na adresu iz ovršnog prijedloga. Predlaže stoga pozvati tužitelja na dostavu računa te podatak o tome glase li računi na ime tuženika te na koju adresu se dostavljaju.
6. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe kako ne osporava potraživanje tužitelja u pogledu osnova, ali osporava činjenicu da bi on svojim postupanjem doveo do pokretanja spora. Ovo iz razloga što prije primitka rješenja o ovrsi nije primio niti jedan račun od tužitelja. Smatra da nije izazvao postupak pa time nije niti dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove. Stav je tuženika da tužitelj tijekom parnice nije bio u stanju dokazati da izdaje račune na ime tuženika i način na koji iste dostavlja pa se njegovo traženje naknade troška čini neosnovanim i bez uporišta. Ističe i da je netočno da nije postupio po pravnim pravilima iz članka 281. Ovršnog zakona jer tužitelj ne raspolaže dokazom da bi tuženiku uopće bila dostavljena obavijest o dugovanju od javnog bilježnika na koju upućuje, a osim toga, tužitelj uporno ignorira da je tuženik od tužitelja tražio dostavu računa. Tvrdi da tužitelj nije dostavio račun, odnosno vjerodostojnu ispravu, a formulacija koju rabi tužitelj da se u računima "... i dalje samo formalno navodi osoba imenom ĐDO..." samo prema tuženiku, dodatno osnažuje tvrdnje prigovora.
7. Konačno, ukazuje i da je izvršio uplatu prema tužitelju što dokazuje njegovu savjesnost jer kao odrasla osoba vrlo dobro zna koje su mu obaveze, a upućuje i na tijek parnice što se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Povrv-512/2024, gdje tužitelj pokreće istovjetni postupak i za razdoblje kada tuženik uopće nije bio vlasnikom nekretnine. Zaključno osporava da je doveo do spora jer mu računi nisu nikada dostavljeni, a osporava i samo postojanje ovršne isprave kao osnovnog uvjeta za pokretanje postupka jer računi glase na treću osobu ZD, dok jedino pregled otvorenih stavki glasi na tuženika. Posebno upire na okolnost što računi koji su glasili na njegovo ime mu nikada nisu dostavljani na niti jednu adresu. Konačno, u podnesku od 13. travnja 2025. tvrdi i da je tužitelj zaboravio da je ovaj postupak pokrenuo i za vremensko razdoblje u kojem tuženik nije bio vlasnikom, te njegovim tvrdnjama sada proizlazi da je i te račune dostavljao tuženiku.
Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
8. Tužitelj je povukao prijedlog za isplatu glavnice i zateznih kamata pa je sud, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti, primjenom članka 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), donio odluku kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na potraživanje glavnice i zateznih kamata, s obzirom da tužitelj više nije imao pravni interes za vođenje ove parnice jer je tražbina namirena, a i tuženiku se ne može naložiti ponovno ispunjenje već namirene tražbine, neovisno od toga tko ju je namirio.
9. Prema tome, ostalo je razjasniti pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom parničnog troška, odnosno utvrditi je li tuženik dao povod za vođenje parnice, odnosno bi li, da utuženi iznos nije plaćen u tijeku ovog postupka, tuženik bio dužan platiti tužitelju iznose troškova stanovanja čije iznose i osnov tužitelj ne osporava.
10. Odlučujući o ovom prijepornom pitanju, sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to cjelokupnog predmeta vođenog radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-4003/2025, ponajprije pregleda otvorenih stavki tužitelja (list 11 spisa) te računa tužitelja (list 50-83 spisa), imajući u vidu i da su stranke u tijeku postupka predlagale odlučiti o zahtjevu bez provođenja rasprave. Stoga, kako ni sud nije našao da je u konkretnom slučaju s obzirom na tvrdnje stranaka, potrebno održavanje usmene rasprave jer se sporne činjenice mogu utvrditi i čitanjem dostavljenih isprava, to je sukladno članku 461.a ZPP, odluka o zahtjevu donesena bez rasprave.
11. Među strankama naime nije sporno da je tuženik u tijeku ovog postupka, dana 2. lipnja 2025. platio glavnicu potraživanja tužitelja, odnosno da je to učinio nakon primitka rješenja o ovrsi javnog bilježnika koje mu je dostavljeno 26. svibnja 2025. godine. Tužitelj se poziva na sadržaj računa čiju visinu tuženik niti ne osporava, a koji su prema njihovom sadržaju bili izdavani na ime prednice tuženika ADO, no upućivani su na ime i adresu tuženika u [adresa]. Tuženik pak tvrdi da je još u lipnju 2024. tražio dostavu računa na svoje ime, međutim, u tijeku postupka ne dostavlja izvornu poruku elektroničke pošte, već samo prepričava njezin sadržaj, navodeći ime prednice AD, dakle ne i osobe koju je tužitelj imao evidentiranog kao prijašnjeg korisnika – PDO. Na koncu, nije sporno niti da je tuženik račune platio.
12. Prema tome, kada se ima u vidu da je tužitelj u tijeku parnice dostavio račune koji su očito upućivani na ime tuženika i njegovu adresu stanovanja, a da tuženik ne spori da ih je platio tek 2. lipnja 2025., po primitku rješenja o ovrsi javnog bilježnika, izričito se u ovom postupku očitovavši da ne osporava ni postojanje ni visinu potraživanja tužitelja, to i ovaj sud zaključuje da je tuženik nepravodobnim plaćanjem računa izazvao potrebu vođenja postupka.
13. Tuženik naime, u tijeku postupka tvrdi da račune nije zaprimao, no izuzev vlastitim tvrdnjama te navode nije dokazao. Naime, tužitelj je dostavio mjesečne račune upućivane tuženiku u kojima je i obrazložen sadržaj računa, na koji prostor se odnose te na što se pojedini obračun usluga stanovanja odnosi. Iz sadržaja računa vidljivo je da su upućivani na ime i adresu tuženika. Činjenica što su računi i dalje glasili na ime prednice tuženika, s kojom je tuženik, kako tužitelj tvrdi, u međuvremenu
Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
sklopio kupoprodajni ugovor, u tom smislu nije relevantna, jer je dužnost tuženika kao vlasnika nekretnine bila izvijestiti tužitelja o promjeni vlasništva. Pritom, treba istaknuti i da tuženik pomalo nejasno tvrdi da i u ovoj parnici tužitelj traži isplatu troškova stanovanja za vrijeme kada tuženik nije bio vlasnik nekretnine (podnesak tuženika od 13. travnja 2026.), iako u ranijem tijeku postupka tu okolnost ne spominje, već tvrdi da tužitelj pokušava ishoditi naplatu koja mu ne pripada iz razloga što tuženik nije bio vlasnik jedino u predmetu ovog suda posl. br. Povrv-512/2024. Međutim, u tom smislu tuženiku se napominje da nije dostavio odgovarajući dokaz svojih tvrdnji, a već ranije je istaknuo kako ne osporava potraživanje tužitelja ni po osnovu ni po visini, te ga je zato i platio, već da samo drži da zbog činjenice što mu tužitelj nije dostavio račune nije dužan platiti troškove ovršnog dijela postupka.
14. Kako je međutim, tužitelj ove tvrdnje tuženika opovrgnuo jer je dostavio račune koje je slao tuženiku na njegovo ime i adresu stanovanja, to je ocijenjeno da je tuženik koji račune nije pravovremeno platio, a nije to učinio niti po obavijesti javnog bilježnika koji ga je pozvao na plaćanje, već tek po donesenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, to je i ovaj sud mišljenja da je tuženik takvim postupanjem izazvao potrebu vođenja ovršnog, a kasnije i parničnog postupka, te je stoga obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka.
15. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja što se odnosi na ovršni postupak, a sastoje se od javnobilježničke nagrade od 20,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 5,00 EUR, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22 i 154/22, u daljnjem tekstu: Pravilnik), na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, tj. ukupno 25,00 EUR s ove osnove. Trošak ovršnog dijela postupka je prema sudskoj praksi dio ukupnih troškova parnice pa su ti troškovi uključeni u parnični trošak, a rješenje o ovrsi javnog bilježnika je u tom dijelu ukinuto, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke.
16. S druge strane, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka koji se sastoji od zatraženih 100,00 EUR jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, što tužitelju pripada temeljem Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), a uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 125,00 EUR, obzirom da je vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva manja od 100,00 EUR. Osim toga, tužitelju pripada i zatraženih 6,64 EUR sudske pristojbe na presudu, što je minimalni iznos pristojbe koji će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju dosuđen trošak od 156,64 EUR, sa zateznim kamatama koje mu pripadaju od dana presuđenja primjenom članka 151. stavka 3. ZPP.
17. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 27. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII Povrv-348/2025
