REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 Zagreb
Posl.br. Povrv-2483/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 45026196523, Zagreb, Srebrnjak 55, zastupan po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, protiv I-tuženika RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženika FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, posl.br. Ovrv- 16900/2024 od 23. travnja 2024.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Temeljem tužiteljeva prijedloga za ovrhu od 04. travnja 2024. javni bilježnik u Zagrebu Ilinka Lisonek donio je 23. travnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-16900/2024 kojim je naloženo tuženicima platiti ukupan iznos od 692,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 216,63 EUR. Svoje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz poslovnih knjiga, a isto se odnosi na dug za pričuvu poslovnog prostora na adresi [adresa].
2. Tuženici prigovorom rješenje o ovrsi osporavaju u cijelosti. Smtaraju da rješenje nije pravno osnovano. Osporavaju rješenje iz razloga pogrešne primjene prava, te ističu prigovor zastare. Navode da tužuitelj nema nikakvo potraživanje prema tuženicima. Navode da drugotuženik nije nasljednik pok. SŠ te isti nije pasivno legitimiran. Navode da su iza pok. CŠ naslijedili dugove, odnosno nisu naslijedili nikakvu imovinu, odnosno dugovi pok. CŠ znatno premašuju vrijednost imovine koju je prvotuženik naslijedio.
3. Rješenjem ovoga suda posl.br. gornji od 04. ožujka 2025. stavljeno je izvan snage gore navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te određeno da se postupak ima nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 09. travnja 2025. tužitelj navodi da se potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 73. suvlasnički dio (E-73), u naravi poslovni prostor površine 21,57 m2, na adresi [adresa], a koje nekretnine su tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela. Tužitelj navodi da je zajednička pričuva odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definirana kao namjesni vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, dok je odredbom čl. 89. st. 2. istog Zakona da doprinose za zajedničku pričuvu snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelom. Nadalje navodi da je prigovor zastare neosnovan, s obzirom je prijedlog za ovrhu podnesen 08. ožujka 2024. a najstarija tražbina dospjela je 31. ožujka 2021. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije te da su iza pok. TŠ naslijedili samo dugove navodi da je uvidom u zk izvadak od 15. veljače 2023. vidljivo je da su se tuženici uknjižili na predmetnu nekretninu temeljem rješenja posl..br. O-3262/18 od 20. svibnja 2020., svaki u ½ dijela, odnosno temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. CŠ. Dakle, jasno je kako tvrdnje tuženika da iza pok. CŠ nisu naslijedili nikakvu imovinu, već isključivo i jedino dugove, nisu istinite. Dakle, iz navedenog je vidljivo kako su tuženici bili vlasnici predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, stoga su u obvezi plaćati pričuvu za utuženo razdoblje. Na kraju predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati u cijelosti na snazi.
5. Podneskom od 26. veljače 2026. tuženici osporavaju istinitost i vjerodostojnost svih isprava, te navode kako tužitelj nema nikakvi potraživanja prema tuženicima.
6. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 36-38, 80-82), povijesni zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] etažno vlasništvo E-73 (list 111-117, 118-123), međuvlasnički ugovor (list 125-130), obavijest o aktiviranju računa (list 131-136), suglasnost za promjenu upravitelja (list 137-208), Ugovor o upravljanju zgradom od 01. siječnja 2024. (list 209- 214), Ugovor o upravljanju zgradom od 01. travnja 2004. (list 215-219).
6.1. Sud je odbio provesti dokazne prijedloge tuženih i to uvid u spis ovoga suda posl.br. O-3262/2018, saslušanje tuženih i svjedoka, građevinskog procjeniteljskog i financijskog vještačenja s obzirom isti nisu bitni za utvrđivanje relevantnih činjenica, dok dokazni prijedlozi priklopis spisa Općinskog suda u Splitu, Općinskog suda u Rijeci i ovoga suda nisu dovoljno određeni, odnosno tuženici nisu točno naznačili koje predmete bi valjalo priklopiti.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom pričuve za razdoblje od ožujka 2021. do prosinca 2022.
8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Među strankama nije sporno da je predmet ovog postupka naplata pričuve za za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 73. suvlasnički dio (E-73), u naravi poslovni prostor površine 21,57 m2, na adresi [adresa], a koje nekretnine su tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela, te da su tuženici suvlasnici predmetne nekretnine.
10. Sporno je među strankama pasivna legitimacija, osnova i visina potraživanja, te da li je nastupila zastara potraživanja.
11. Prema odredbi čl. 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) pravo vlasništva se stječe u trenutku pravomoćnosti odluke.
12. Čitanjem povijesnog zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] etažno vlasništvo E-73 sud je utvrdio da su tuženici stekli predmetnu nekretninu temeljem rješenja posl.br. O-3262/2018 i to 07. lipnja 2022. kada je isto postalo pravomoćno.
12.1. Prema tome, tuženici su predmetnu nekretninu stekli 07. lipnja 2022. godine kada je rješenje temeljem kojeg su stekli vlasništvo predmetne nekretnine postalo pravomoćno, stoga prigovor da drugotuženica ne bi bila pasivno legitimirana je neosnovan.
12.2. Iako je tužitelj uspio dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, visinu nije uspio dokazati te je platni nalog valjalo u cijelosti ukinuti.
13. Prema odredbi čl. 90. st. 2. ZV-a zajedničku pričuvu tvore novčani iznosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Takve odluke u ovom predmetu nema.
13.1. Naime, spisu samo prileže Ugovori o upravljanju zgradom od 01. siječnja 2024. i 01. travnja 2004. iz kojih je vidljivo koliko iznosi pričuva (čl. 14.), međutim navedeni ugovori ne mogu biti osnova za utvrđivanje visine pričuve koju su suvlasnici dužni uplaćivati, jer taj ugovor sklapa predstavnik stanara i upravitelj koji nemaju ovlasti određivati visinu zajedničke pričuve, već tu ovlast jedino imaju suvlasnici koji čine većinu suvlasničkih dijelova, odnosno sud na zahtjev jednog od suvlasnika.
14. Prema tome, sukladno gore navedenom a s obzirom tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno nije dostavo odluku suvlasnika o visini zajedničke pričuve ili odluku suda, to je odlučeno kao u izreci.
15. S obzirom na navedeno, ostale prigovore tuženih sud nije razmatrao.
16. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).
16.1. Tuženicima je temeljem gore navedenog a s obzirom na vrijednost predmeta spora određen trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi i podneska od 26. veljače 2026. (Tbr. 8.1. Tarife) po 50 bodova, ukupno 100 bodova na što treba dodati 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 40.1. Tarife) ukupno 110 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 220,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 275,00 EUR.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke.
U Zagrebu 27. travnja 2026.
Sudac:
Borna Pešek
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
