Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja:
ZAGREB ZGRADE d.o.o. iz Zagreba, Medveščak 23/1, OIB 91094950285, zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika: 1. TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gugić, Kovačić i Krivić, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja rasprave, na temelju članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije posl. br. Ovrv-16099/2023, UPP/OS-Ovrv-683/2023 od 27. studenog 2023. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 423,06 EUR (slovima: četiristo dvadeset tri eura i šest centi) sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 70,51 EUR od 31. ožujka 2023. do isplate,
- na iznos od 70,51 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 70,51 EUR od 31. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 70,51 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate,
- na iznos od 70,51 EUR od 31. srpnja 2023. do isplate,
- na iznos od 70,51 EUR od 31. kolovoza 2023. do isplate,
a do 31. prosinca 2023. izračunava se po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu kojim tužitelj traži da se tuženicima naloži plaćanje gore navedenog iznosa kao solidarne obveze te u dijelu kojim je naloženo tuženicima platiti ovršni trošak u visini od ukupno 153,51 EUR (slovima: sto pedeset tri eura i pedeset jedan cent), sa pripadajućom zateznom
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
kamatom koja na ovaj iznos teče od 27. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. izračunava po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 399,37 EUR (slovima: tristo devedeset devet eura i trideset sedam centi) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 27. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 12. rujna 2023. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženicima, tada ovršenicima, naložiti solidarna isplata glavnice od 423,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po 70,51 EUR kako je to opisano u prijedlogu za ovrhu, a predlaže i obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovrhe od 153,51 EUR.
2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženicima koji su protiv istog podnijeli prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa od 423,06 EUR glavnice temelji na činjenici što su tuženici suvlasnici 10. suvlasničkog dijela: 12,9/100 etažno vlasništvo (E-10), stambene zgrade na adresi u [adresa] čiji je tužitelj upravitelj, te su stoga bili obvezni plaćati iznos zajedničke pričuve. Osporava prigovor zastare ističući da je zastarni rok za tražbinu zajedničke pričuve tri godine.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se poziva i na sadržaj financijske kartice prostora od 12. rujna 2023. iz koje je razvidno da dug tuženika za razdoblje od ožujka do kolovoza 2023. godine iznosi 423,06 EUR. Tužitelj naime, pojašnjava da su suvlasnici zgrade u [adresa] donijeli odluku kojom se pričuva povećala na iznos od 1,50 EUR/m2, a koja je bila važeća od 1. ožujka 2023. Navodi da je iz citirane odluke razvidno da površina nekretnine u vlasništvu tuženika iznosi 83,94 m2, što znači da su tuženici za utuženo vrijeme bili dužni plaćati pričuvu od 125,91 EUR mjesečno. Međutim, tuženici su protivno tome, za razdoblje od ožujka do kolovoza 2023. za svaki mjesec uplatili pričuvu od svega 55,40 EUR mjesečno, vidljivo i iz
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
financijske kartice, što znači da su podmirili samo jedan dio dugovanja pa za svaki mjesec utuženog perioda duguju po 70,51 EUR mjesečno, odnosno od ožujka do kolovoza 2023. ukupno 423,06 EUR koliko je tužitelj i zatražio. Zaključno predlaže da sud bez održavanja ročišta, temeljem stanja u spisu odbaci odnosno odbije prigovor tuženika kao neosnovan, te održi na snazi platni nalog te naloži tuženicima plaćanje troškova ovog postupka.
5. Tuženici su odbijajući tvrdnje tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuli da potraživanje tužitelja u cijelosti osporavaju, kako po osnovu tako i visini. Tvrde da se s tužiteljem ne nalaze u ugovornom odnosu, a iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja nije moguće utvrditi na što se predmetno potraživanje odnosi. Smatraju i kako je rješenje o ovrsi nepotpuno, a vjerodostojna isprava na kojoj se temelji ne udovoljava zakonskim pretpostavkama. Podredno, ističu i prigovor zastare potraživanja.
6. U daljnjem tijeku postupka, tuženici dostavljaju potvrde o uplati, odnosno podmirenju pričuve za utuženo razdoblje, smatrajući da ne postoji nikakvo dugovanje prema tužitelju jer su sve svoje obveze uredno platili. Protive se od tužitelja predloženim dokazima saslušanjem svjedoka ističući kako se osnov i visina tužbenog zahtjeva ne mogu dokazivati usmenim saslušanjem svjedoka. Podredno, ističu i kako predložena svjedokinja TŽĐ nikada nije bila predstavnica suvlasnika, pa kao jedna od stanara u zgradi [adresa] nema, niti može imati saznanja o eventualnim uplatama ili dugovanjima tuženika s osnova zajedničke pričuve. Predlažu sudu bez održavanja usmene rasprave odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženicima nadoknaditi troškove postupka, a podredno, ukoliko sud ne usvoji takav zahtjev tuženika, predlažu na glavnoj raspravi provesti dokaz i saslušanjem tuženika.
7. Konačno, u podnesku od 10. travnja 2026. kojim se tuženica ŽŽ očituje na podnesak tužitelja od 11. ožujka 2026., tuženica ističe kako je izvadak iz poslovnih knjiga jednostrana isprava koja sama po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stav je tuženice ŽŽ da u situaciji kada je vjerodostojna isprava osporena, što su tuženici učinili, tužitelj je dostavom odgovarajućih isprava dužan dokazati da njegovi navodi imaju činjeničnu i pravnu utemeljenost, što nije učinjeno. Naime, tužitelj je podnesak kojim se očituje na prigovor tuženika dostavio sudu 9. rujna 2024., međutim, navedenim podneskom nije dostavio i Odluku suvlasnika od 1. ožujka 2023. godine na čiji sadržaj se poziva tek u podnesku od 11. ožujka 2026. Poziva se na prekluzivnost roka iz članka 461.a ZPP, ističući kako tužitelj nema mogućnosti naknadno poduzeti radnju koju je u okviru navedenog roka bio dužan poduzeti, odnosno propustio ju je poduzeti. Naime, mogućnost naknadnog iznošenja novih činjenica i dokaza dopuštena je samo u slučaju ako ih stranke bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili, što je u ovom predmetu slučaj, u podnesku iz stavka 6. i 7. članka 461.a ZPP. Kako tužitelj nakon primitka rješenja suda posl. br. Povrv- 530/2024 od 28. kolovoza 2024. nije u propisanom roku dostavio Odluku suvlasnika od 1. ožujka 2023. niti postoje opravdani razlozi na strani tužitelja zbog kojih ju nije dostavio, tuženica ŽŽ predlaže sudu da sve dokaze koje tužitelj nije dostavio sukladno citiranim odredbama ne uzme u obzir, odnosno odbaci prilikom donošenja odluke. Podredno, tuženica osporava zakonitost Odluke suvlasnika od 1. ožujka 2023. godine i predlaže ukidanje platnog naloga javnog bilježnika uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, ponajprije cjelokupnog predmeta vođenog radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-16099/2023, zatim financijske kartice prostora (list 11 i 17 spisa), Dodatka Međuvlasničkom ugovoru sa stupanjem na snagu 1. siječnja 2009. (list 61 spisa), Odluke o podizanju koeficijenta pričuve od 10. srpnja 2014. (list 62 spisa), Međuvlasničkog ugovora s priloženim popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (listovi 63-66 spisa), Ugovora o upravljanju zgradom (list 67-70 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambeno-poslovnu zgradu br. 15 i dvorište [adresa] površine 394 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 71-73 spisa), potvrde o plaćanju zajedničke pričuve (list 80-85 i 89-94 spisa), te Odluke suvlasnika o povećanju pričuve s važenjem od 1. ožujka 2023. (list 105 spisa).
9. U tijeku postupka stranke su predlagale donošenje odluke bez provođenja usmene glavne rasprave, s čime se sud suglasio, smatrajući kako se zahtjev tužitelja ima temeljiti na pisanim ispravama pa stoga saslušanje od tužitelja predloženih svjedoka i tuženika nije potrebno. Stoga je sukladno članku 461.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), odluka o tužbenom zahtjevu donesena bez rasprave.
10. Naime, u ovom predmetu nije sporno da su tuženici i u vremenskom razdoblju od ožujka do kolovoza 2023., na koje se odnosi potraživanje zajedničke pričuve, bili suvlasnici posebnog dijela nekretnine, 10. suvlasnički dio 12,9/100 (E-10), u naravi dvoetažnog četverosobnog stana s nusprostorijama u potkrovlju, površine 48,80 m2, dvoetažnog četverosobnog stana s nusprostorijama na galeriji potkrovlja površine 31,19 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu oznake S7 površine 1,36 čm i parkirnog mjesta u prizemlju oznake PM8 površine 2,59 čm, u etažnom elaboratu označeno slovom "J", svaki od tuženika u po ½ dijela. Među strankama je prijeporno moraju li tuženici platiti tužitelju utuženo dugovanje s osnova zajedničke pričuve.
11. U odnosu na prigovore tuženice ŽŽ koja u podnesku od 10. travnja 2026. osporava pravovremenost dostave Odluke suvlasnika o povećanju pričuve s važenjem od 1. ožujka 2023., ističe se slijedeće, Tuženica ŽŽ je u pravu kada ističe da je tu Odluku tužitelj dostavio tek uz podnesak od 11. ožujka 2026. Međutim, tuženica zanemaruje da su tuženici u podnescima od 30. rujna 2024. ustvrdili da su potraživanje zajedničke pričuve u potpunosti platili, dostavivši o tome kao dokaz mjesečne uplatnice za sporno razdoblje na iznose od 55,40 EUR. Prethodno, tuženici su negirali postojanje bilo kakvog obveznopravnog odnosa s tužiteljem, pa su prema tome, tek tim podneskom konkretizirali svoje prigovore, suočeni s dokumentacijom tužitelja koji je prije toga obrazložio da se njegov zahtjev za isplatu temelji na dugovanju na ime zajedničke pričuve.
12. Stoga, kada je sud rješenjem od 9. ožujka 2026. pozvao tužitelja očitovati se o tvrdnjama podneska tuženika od 30. rujna 2026. kojim tvrde da su potraživanje u cijelosti platili, tužitelj se opravdano poslužio ovlasti iz članka 461.a u vezi članka 299. ZPP, jer je ocijenjeno da je tek tada tužitelj upoznat s konkretnim prigovorima tuženika i zbog čega je tužitelj uz podnesak od 11. ožujka 2026. i dostavio Odluku suvlasnika za koju smatra da dokazuje da su tuženici, koji spornu odluku o povećanju pričuve nisu potpisali, nastavili s plaćanjem troškova zajedničke pričuve po prethodnoj odluci. Prema tome, ne radi se o zakašnjelo dostavljenom dokazu.
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
13. Tuženici nisu u pravu kada osporavaju valjanost odluke suvlasnika o povećanju pričuve s važenjem od 1. ožujka 2023. godine.
14. Naime, struktura vlasništva zgrade na adresi u [adresa] vidljiva je iz Popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 66 spisa) koji je prilog Međuvlasničkom ugovoru od 30. lipnja 2007. godine i iz kojeg je vidljiva površina cjelokupne zgrade i udio u troškovima svakog od suvlasnika. Nadalje, vlasnička struktura zgrade vidljiva je i iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambeno-poslovnu zgradu br. 15 i dvorište V. [adresa] površine 394 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz prijeporne odluke suvlasnika o povećanju pričuve s važenjem od 1. ožujka 2023., proizlazi da su spornu odluku potpisali suvlasnici 13M d.o.o., LŽ, TŽĐ i UŽ, tj. suvlasnici 332,48 m2 od ukupno 651,13 m2 cijele površine zgrade, odnosno 51,06 % suvlasnika.
15. Ovaj sud stoga ocjenjuje da je tužitelj dokazao da su suvlasnici zgrade u [adresa], valjano dana 30. lipnja 2007. godine sklopili pravno obvezujući Međuvlasnički ugovor gdje su člankom 14. odredili da iznos zajedničke pričuve u to vrijeme jest 1,53 kn/m2 mjesečno neto korisne površine, odnosno kasnijim odlukama suvlasnika mijenjali iznos zajedničke pričuve, da bi se konačno već citiranom Odlukom suvlasnika o povećanju pričuve s važenjem od 1. ožujka 2023., obvezali na plaćanje 1,50 EUR po m2 zajedničke pričuve počevši od tog dana, pri čemu je iz potpisa suvlasnika na citiranoj odluci razvidno da je tu odluku potpisala većina suvlasnika od 51,06 %. Prema tome, jasno je da je odluka donesena većinom glasova svih suvlasnika te je valjana.
16. Člankom 85. stavkom 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) određeno je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela, upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, s time što su suvlasnici dužni odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Prema članku 85. stavku 4. ZVDSP suvlasnici odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova donose u pisanom obliku, pri čemu međusobne odnose mogu odrediti i pisanim sporazumom u obliku Međuvlasničkog ugovora, a prema članku 86. u vezi s člankom 40. stavkom 2. ZVDSP riječ je o poslovima redovite uprave o kojima se odlučuje većinom glasova, po suvlasničkim dijelovima.
17. Sukladno članku 89. ZVDSP doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Upravitelj je s druge strane, po sili zakona ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. godine). Zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
zahtjev nekoga od suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (čl. 90. ZVDSP).
18. Kako su tuženici kao što je to nesporno utvrđeno, suvlasnici posebnog dijela nekretnine - dvoetažnog četverosobnog stana s nusprostorijama u potkrovlju površine 48,80 m2, i dvoetažnog četverosobnog stana s nusprostorijama na galeriji potkrovlja površine 31,19 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu oznake S7 površine 1,36 čm i parkirnim mjestom u prizemlju oznake PM8 površine 2,59 čm, u etažnom elaboratu označeno slovom "J", svaki od tuženika u po ½ dijela, to su tuženici u obvezi plaćanja zajedničke pričuve. Odluka suvlasnika o visini iznosa zajedničke pričuve donesena je glasovima suvlasnika koji imaju većinski suvlasnički udio pa stoga obvezuju i tuženike. Obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve proizlazi iz činjenice što su tuženici suvlasnici zgrade pa ih upravo to suvlasništvo obvezuje na participiranje u plaćanju sredstava zajedničke pričuve namijenjene održavanju svih zajedničkih dijelova zgrade razmjerno veličini svog suvlasničkog dijela. U ovoj parnici nije sporno da je površina udjela tuženika u cjelokupnoj površini zgrade 83,94 m2 (način izračuna određen je člankom 15. Međuvlasničkog ugovora) pa imajući u vidu ovu površinu i od suvlasnika utvrđen iznos zajedničke pričuve od 1,50 EUR po m2 mjesečno, to proizlazi da su tuženici za svaki mjesec bili dužni platiti 125,91 EUR na ime zajedničke pričuve.
19. Tuženici u tijeku postupka dostavljaju uplatnice iz kojih proizlazi da su zajedničku pričuvu plaćali jedino u iznosu od 55,40 EUR mjesečno, pa je tužitelj u pravu kada ističe da su u vremenskom razdoblju od ožujka do kolovoza 2023. koje je predmet ovog postupka, tuženici dužni platiti i preostalih 70,51 EUR mjesečno, koliko tužitelj i traži. Pritom, međutim, tužitelj nije u pravu kada drži da su tuženici solidarni dužnici plaćanja ove obveze, jer je riječ o novčanoj obvezi koja se dijeli među suvlasnicima sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima od po ½ dijela, pa je zahtjev tužitelja za obvezivanjem tuženika na isplatu kao solidarnih dužnika, očito neosnovan. Međutim, izuzev zahtjeva solidarnosti, potraživanje tužitelja je osnovano, s time što tužitelj na iznose glavnice od po 70,51 EUR svakog mjesečnog potraživanja, primjenom članka 22. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom i članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) osnovano potražuje i zatezne kamate od svakog dana nakon 30-tog u mjesecu za tekući mjesec, odnosno svakog prvog dana slijedećeg mjeseca ukoliko se radi o mjesecima koji imaju 30 dana.
20. Istaknuti prigovor zastare također nije osnovan. Naime, člankom 226. stavak 1. ZOO propisano je da povremene tražbine zastarijevaju u roku od tri godine od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, kakav iznos zajedničke pričuve jeste. Kako tužitelj traži isplate iznosa na ime zajedničke pričuve za vrijeme od ožujka do zaključno kolovoza 2023. godine prijedlogom za ovrhu podnesenim dana 12. rujna 2023. godine, to je očito da tražbina tužitelja nije u zastari jer trogodišnji zastarni rok (a ni jednogodišnji), u konkretnom slučaju nije protekao.
21. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. ZOO-a, kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije posl. br. Ovrv-
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
16099/2023, UPP/OS-Ovrv-683/2023 od 27. studenog 2023. godine u tom dijelu održano na snazi.
22. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, tuženike je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja što se odnosi na ovršni postupak, a sastoji se od javnobilježničke nagrade od 20,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 5,00 EUR, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22 i 154/22, u daljnjem tekstu: Pravilnik), na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, tj. ukupno 25,00 EUR s ove osnove. Osnovan je i zahtjev za naknadom troškova sastava prijedloga za ovrhu od zatraženih 99,50 EUR koji tužitelju pripada primjenom Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) i što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % čini 124,37 EUR. Trošak ovršnog dijela postupka od ukupno 149,37 EUR prema sudskoj praksi dio je ukupnih troškova parnice pa su ti troškovi uključeni u parnični trošak, a rješenje o ovrsi javnog bilježnika je u tom dijelu ukinuto.
23. S druge strane, tuženici su obvezni naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka koji se sastoji od nagrade za sastav obrazloženih podnesaka od 9. rujna 2024. i 11. ožujka 2026. u iznosima od po 100,00 EUR za svaki podnesak, što tužitelju pripada temeljem Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife, a što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 250,00 EUR.
24. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju dosuđen trošak od 250,00 EUR nastao nakon ukidanja platnog naloga u dijelu u kojem je određena ovrha te prethodni trošak ovrhe od 149,37 EUR, odnosno ukupno 399,37 EUR sa zateznim kamatama koje mu pripadaju od dana presuđenja primjenom članka 151. stavka 3. ZPP.
25. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 27. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII Povrv-530/2024
