REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-832/2025-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jag ića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Joška Kaleba, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 27. travnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, KO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] daljnji iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 4.145,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na iznos od 4.130,00 eura od 12.07.2024 godine pa do isplate, te na iznos od 15,00 eura od 27. travnja 2026. pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 15,00 eura za period od 12. srpnja 2024. pa do 27. travnja 2026.
III/ Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, KO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak u iznosu od 1.975,00 eura, zajedno sa kamatama, tekućim od 27. travnja 2026. pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 735,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. travnja 2026. pa do isplate koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
i istog dana
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužitelja od 29. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj KO (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 29. travnja 2025. navodi da je zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding – Podružnica Čistoća prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka. Do štetnog događaja došlo je 2. travnja 2024. u Gornjem Bukovcu prilikom pražnjenja spremnika za staklo, što iziskuje tužitelja da se penje na kransku dizalicu, kojom prilikom tužitelj uslijed klizavosti površine pao te je zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Poslodavac tužitelja je kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik), osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio višestruke tjelesne ozljede, radi kojih je došlo do povrede prava osobnosti na fizičko i duševnog zdravlje tužitelja te na tužiteljev socijalni integritet. Tužitelj navodi da mu je ozljeda na radu priznata od strane HZZO - a kao ozljeda na radu, te ujedno navodi da je tuženik u mirnom postupku 22. srpnja 2024. isplatio nesporan iznos naknade štete od 1.400,00 eura. Tužitelj je prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražio isplatu ukupnog iznosa od 2.400,00 eura na ime neimovinske i imovinske štete, da bi podneskom od 29. listopada 2025. preinačio tužbu i zatražio isplatu ukupnog iznosa od 4.145,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od
12. srpnja 2024., pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, kao i činjenicu da je poslodavac tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos naknade štete od 1.400,00 eura. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen, obzirom na štetne posljedice, osporava tijek zakonski zateznih kamata te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 9-13 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 14-39, 89-96 spisa), u fotografije (str. 40-47 spisa), u odštetni zahtjev (str. 48-51 spisa), u potvrdu o isplati (str. 56 spisa), izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Zvonimiru Lovriću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 87-88 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke (str. 133 spisa).
4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.
5. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost tuženika za isti, sporna je visina štete.
6. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio ozljedu lijevog koljena koja je posljedica štetnog događaja. Sudski vještak utvrđuje da ne postoje podaci o ranijim oštećenjima koji bi mogli utjecati na stupanj oštećenja. Tužitelj je bio na bolovanju od 2. travnja 2024. do 20. srpnja 2024., a liječenje je završeno u rujnu 2024. Kod tužitelja je prema medicinskoj dokumentaciji i prirodi ozljede zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti u opsegu od 7% zbog smanjenja funkcije lijevog koljena u manjem stupnju uz hipotrofiju natkoljenične muskulature i trajna bolna stanja, u kojem omjeru će tužitelj morati ulaga ti pojačane napore. Tužitelj je pretrpio primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica bio je jačeg intenzitet jedan dan, srednjeg pet dana i manjeg još deset dana. Pretrpio je i tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja u trajanju od četrnaest dana. Tužitelj je pretrpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg četrnaest dana, te manjeg još oko devedeset dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po jedan sat dnevno kroz dvadeset i jedan dan. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje.
7. U odnosu na štetne posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke iz čijeg iskaza proizlazi da je tužitelju odmah po ozljeđivanju bila potrebna tuđa pomoć koju je pružala supruga, s obzirom da se nije mogao kretati. Pomagala mu je stavljati obloge, oko osobne higijene, prehrane i svih nužni aktivnosti. Supruga je tužitelja vozila na terapije s obzirom da ima problema s kretanjem, osobito stepeništem, navodi da ne može dugo stajati, da vožnju biciklom može zaboraviti te mu je trajno narušena životna aktivnost. Tužitelj je po zanimanju vozač i jako teško može obavljati svoje poslove, jer mora redovito odmarati nogu.
8. Sud je ujedno izvršio uvid u naruženje tužitelja koje je zaostalo na lijevom koljenu te je utvrdio da je isto vidljivo prilikom nošenja kratkih hlača, jer se nalazi na području lijevog koljena, isto izgleda kao na fotografijama koje se nalaze na str. 40-47 spisa, radi se o ožiljcima ispod i iznad lijevog koljena.
9. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, osim u dijelu u kojem tužitelj navodi da je kod njega zaostalo naruženje, što vještak nije utvrdio u svom nalazu i mišljenju, međutim sud je isto utvrdio uvidom u naruženje tužitelja na ročištu. Mišljenje vještaka jasno je i objektivno te se temelji na medicinskoj dokumentaciji koja je navedena u nalazu. Sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti na temelju ovog štetnog događaja.
10. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
11. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova i činjenice da je tužitelj trpio fizičke bolove u znatnom opsegu i to ukupno 105 dana, s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja zaostalo smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 7 %, a koje se odnosi na smanjenu funkciju lijevog koljena te na hipotrofiju natkoljenične muskulature i trajna bolna stanja, što znači da se trajne posljedice izrazito održavaju na privatni i profesionalni život tužitelja koji je po zanimanju vozač, što znači da se radi o pretežito fizičkim poslovima, te s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja zaostalo naruženje koje je vidljivo prilikom nošenja kratkih hlača, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 5.440,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.500,00 eura, pretrpljenog straha iznos od 440,00 eura, naruženja iznos od 500,00 eura, te prema kriteriju smanjenja životnih aktivnosti iznos od 2.000,00 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj ozlijeđen u životnoj dobi od 34 godine, te da će tužitelja kao vozača izrazito pogađati smanjenje životnih aktivnosti u pogledu njegovog profesionalnog života. S obzirom na sve navedeno sud je mišljenja kako je iznos od 5.440,00 eura primjeren iznos pravične novčane naknade štete koja se ima tužitelju dosuditi po ovom štetnom događaju.
12. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 21 sat, za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od zatraženih 105,00 eura, što predstavlja iznos od 5,00 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani. Tuženik nije osporio visinu cijene sata tuđe pomoći i njege kao ni činjenicu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.
13. S obzirom da među strankama nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplati o tužitelju nesporni iznos naknade štete od ukupno 1.400,00 eura i to 1.310,00 eura na ime neimovinske štete, te iznos od 90,00 eura za imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, valjalo je tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade štete od ukupno 4.145,00 eura.
14. S obzirom da je tužitelj tužbom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 2.400,00 eura na ime naknade štete, a podneskom od 29. listopada 2025. zatražio je isplatu iznosa od 4.145,00 eura, tužitelj je na taj način povećao tužbeni zahtjev, odnosno preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1 ZPP-a. Budući da se tuženik nije usprotivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio te donio rješenje kao izrijeci, sve sukladno odredbi čl. 190. st. 4 ZPP-a.
15. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva samo za naknadu neimovinske štete. S obzirom da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužitelju. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.
17. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32/1), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 1.300,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 325,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 350,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.975,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.
18. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, s obzirom da istim podneskom tužitelj obavještava sud o uplati predujma za medicinsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak podneska od 4. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PODV, s obzirom da je tužitelj navode iz tog podneske mogao unijeti u podnesak od 29. listopada 2025., za koji je tužitelju priznato pravo na nagradu. Također, nije osnovan zahtjeva tužitelja koji se odnosi na sudske pristojbe na tužbu i presudu, s obzirom da je tužitelj prema odredbi čl. 11 st. 1 t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.
19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu 27. travnja 2026.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku