REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13353/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja ŽED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Institut za hrvatski jezik, OIB: 12268324202, Zagreb, Ulica Republike Austrije 16, kojeg zastupaju punomoćnici Boris Guljaš i Ranko Lamza, odvjetnici iz Osijeka , radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Danijela Snoja, odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika ŽE i punomoćnika tuženika Borisa Guljaša, odvjetnika, dana 27. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je tuženik INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE, Zagreb, Ulica Republike Austrije 16, OIB: 12268324202, povrijedio pravo tužitelja IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na jednako postupanje, te da ga je uznemiravao i nije mu omogućio dostojanstveno obavljanje ugovorenih poslova.

2. Zabranjuje se tuženiku INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE, Zagreb, Ulica Republike Austrije 16, OIB: 12268324202 poduzimanje radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo tužitelja IED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na jednako postupanje te se zabranjuje tuženiku svako uznemiravanje tužitelja ubuduće.

3. Nalaže se tuženiku INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE, Zagreb, Ulica Republike Austrije 16, OIB: 12268324202 da tužitelju IED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postona poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 04. kolovoza 2020 podnio tužbu protiv tuženika radi mobinga i uznemiravanja. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručni suradnik u Odjelu za opće jezikoslovlje, a radni odnos prestao mu je temeljem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19. lipnja 2020. Tužitelj tvrdi da se 01. lipnja 2020. vratio s bolovanja nakon čega ga je odgovorna osoba tuženika ŽE izložio stresu na radu i u vezi s radom suprotno čl. 51. Zakona o zaštiti na radu. Uznemiravanje je počelo 01. lipnja 2020. nakon tužiteljevog povratka na rad s dugotrajnog bolovanja u kabinet u kojem uređaji i oprema za rad nisu postavljeni sukladno obvezama poslodavca iz čl. 28. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj je o navedenom obavijestio tuženika koji mu je naložio da bez osnovne tehničke opreme za rad napiše i preda izvješće o radu za 2018. Tužitelj je 01. lipnja 2020. predao rukom pisano izvješće o radu za 2018., nakon čega je tuženik 02. lipnja 2020. osnovao stručno povjerenstvo koje je tužitelju oduzelo računalo i dalo mu za rad laptop. Tuženik je 16. lipnja 2020. pozvao tužitelja na davanje obrane radi neistinitih podataka zbog nepoklapanja predanog izvješća o radu za 2018. i stanja datoteka oduzetog računala koje je vlasništvo tuženika, a kojim se tužitelj nije služio u prethodnom razdoblju uslijed dugotrajnog bolovanja. Navedeno je utjecalo na tužiteljevo zdravlje i on je uslijed toga doživio akutni stres, napustio je prostorije poslodavca i zatražio je liječničku pomoć u KB Sestre milosrdnice. Tužitelj je došao na rad 17. lipnja 2020., iznio je obranu i informirao je tuženika o stresu, ali tuženik nije poduzeo nikakve mjere zaštite tužitelja u cilju smanjenja stresa i poboljšanja njegovog radnog učinka. Tužitelj tvrdi da je ŽE od 01. lipnja 2020. do donošenja odluke o otkazu 19. lipnja 2020. onemogućavao jednake mogućnosti za rad tužitelja, intenzivno ga izlagao stresu i držao ga u negativnom radnom okruženju, što je kod tužitelja izazvalo emocionalni pritisak, osjećaj nemoći i neizvjesnosti što se očekuje od posla, a čime je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 14. studenog 2022. tužitelj predlaže da sud utvrdi da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje te da ga je uznemiravao i nije mu omogućio dostojanstveno obavljanje ugovorenih poslova, da sud zabrani tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo tužitelja na jednako postupanje, da sud zabrani tuženiku svako uznemiravanje tužitelja ubuduće te sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije naveo koja od diskriminacijskih osnova propisana Zakonom o suzbijanju diskriminacije, bi bila razlog da tuženik prema tužitelju postupi drugačije nego prema ostalim radnicima. Tužitelj također nije naveo na koji način je stavljen u nepovoljn iji položaj od drugih osoba u usporedivoj situaciji. Tuženik tvrdi da je tužitelju osigurao potpuno funkcionalnu opremu i uređaje, tužitelj je imao najbolje računalo kod tuženika, samo ga je trebalo uključiti u struju, što je tužitelj znao s obzirom na svoje informatičarske kvalifikacije. Tuženik je naveo da tužitelj nije nikada tuženiku podnio pritužbu na bilo kakvo postupanje i nije pokrenuo postupak zaštite dostojanstva pred poslodavcem, iako kod tuženika postoji Etičko povjerenstvo i osoba za zaštitu dostojanstva.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 01. travnja 2005. (list 8-9 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2020. (list 10-11 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 06. srpnja 2020. i potvrdu o primitku pošiljke (list 12-15 spisa), odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 21. srpnja 2020. (list 16-17 spisa), dokumentaciju (list 18-20, 73-74 spisa), upozorenje od 04. listopada 2018. (list 21-24 spisa), dopis tuženika od 24. listopada 2018. (list 25 spisa), ponovljeni zahtjev za zaštitu prava od 12. studenog 2018. (list 26-28 spisa), e-mail korespondenciju (list 29-30, 32, 75-77, 217 spisa), potvrdu Doma zdravlja Zagreb centar od 28. svibnja 2020. (list 31 spisa), podnesak tužitelja od 01. lipnja 2020. podnesen tuženiku (list 30 spisa), izvješće o radu za 2018. (list 34-35 spisa), dopis tuženika od 01. lipnja 2020. (list 36 spisa), poziv na iznošenje obrane (list 37 spisa), odluku o imenovanju članova stručnog povjerenstva od 16. lipnja 2020. (list 38-39 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 42, 248 spisa), izvješće tuženika od 17. rujna 2018. (list 62-63 spisa), obavijest Ministarstva uprave od 28. svibnja 2020. (list 70-71 spisa), očitovanje JED od 14. srpnja 2020. (list 78-80 spisa), zapisnik stručnog povjerenstva za utvrđivanje sadržaja računala IED s Odjela za opće jezikoslovlje od 02. lipnja 2020., od 08. lipnja 2020. i 17. lipnja 2020. (list 83-90 spisa), pravilnik o radu tuženika (list 91-123 spisa), radni nalog za IED od 03. lipnja 2020. (list 151-156 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja, zahtjev poslodavca za izvanrednu kontrolu privremene nesposobnosti za rad od 12. svibnja 2020. (list 215 spisa), dopis HZZO-a od 01. lipnja 2020., 28. studenog 2017. (list 211, 249 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 252-254 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika ŽE (list 256-263 spisa) i svjedoka JED (list 270- 2754 spisa).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Na ročištu održanom 30. travnja 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručni suradnik, a nadređen mu je bio ŽE. Dana 01. lipnja 2020. vratio se s bolovanja i svakodnevno je dolazio na posao osim 19. lipnja kada je bio na liječničkom pregledu. Naveo je da su nakon povratka s bolovanja 01. lipnja 2020. postojali nedostaci uređaja i opreme za rad na kojima je trebao raditi. Radilo se o računalu, dva monitora i tipkovnici. Računalo nije bilo spojeno u struju, a tipkovnica nije bila spojena na računalo. Jedan monitor bio je oštećen, a pošto se radilo o razdoblju nakon potresa tužitelj se bojao da nešto nije uredu s računalom. Naveo je da je o opisanim nedostacima uređaja i opreme obavijestio gospođu Ž iz ureda ravnatelja koja ga je uputila da se obrati informatičkoj službi. Poslodavac mu ni nakon toga nije osigurao adekvatnu opremu za rad. Izjavio je da mu nije poznato da li su drugi zaposlenici imali odgovarajuće uređaje i opremu za rad , ali mu je poznato da jen oprema kolege koji je s njim sjedio u uredu, stajala na stolu i bila je spojena, a taj kolega bio je na bolovanju. Kolegica JED je također imala spojeno računalo. Naveo je da je kolegica JED od njega tražila da bez računala napiše i preda izvješće o radu za 2018. pa je tužitelj navedeno izvješće napisao rukom. Također je rukom napisao bilješku da je oprema u takvom stanju u kakvom je bila, tražio je godišnji odmor i bilješku je predao u ured ravnatelja. Izjavio je da nikada nije čuo da bi drugi zaposlenici morali rukom pisati izvješće o radu ili bilo koje druge dokumente. Naveo je da mu je poslodavac 02. lipnja 2020. oduzeo računalo i dodijelio mu laptop koji je bio funkcionalan, ali nije bio pripremljen za obavljanje radnog zadatka koji mu je poslodavac dao, a to je konverzija članaka iz časopisa u drugi format. Naveo je da je na laptopu mogao obaviti navedeni radni zadatak i to uz pomoć dodatnog Softvera koji je sam instalirao. Poslodavac mu je dao upute u kojima su bila naveden a tri Softvera pa je tužitelj tražio da mu se kaže koji točno Softver treba instalirati. Naveo je da ne zna da li je bilo tko od drugih zaposlenika za normalan rad koristio laptop već se laptop koristio samo za odlaske na teren. Naveo je da se računalom služio od 2011. ili 2012. do 02. lipnja 2020. kada mu je računalo oduzeto. Izjavio je da ne zna da li je u razdoblju od 01. lipnja 2020. do 19. lipanja 2020. imao jednake uvjete rada kao i ostali zaposlenici, jer nije išao po sobama, ali je kolega koji je radio s njim u sobi na istom radnom zadatku, imao računalo. Naveo je da ga je poslodavac u utuženom razdoblju od 01. lipnja 2020. do 19. lipnja 2020, uznemiravao u vezi sadržaja rada tako što mu radni zadatak nije zadan na precizan i konkretan način pa je tužitelj poslodavcu, odnosno kolegici JED postavljao pitanja. Kolegica JED mu je odgovorila da bi znao koji Softver treba instalirati i da je trebao pročitati uputstva. Naveo je da se uznemiravanje u komunikacija s kolegama i ravnateljem sastojalo u tome što mu ne pomažu, ne daju podatke koje traži i neugodni su, a radilo se isključivo o komunikaciji putem e-maila, a ne o usmenoj komunikaciji. Izjavio je da se uznemiravanje u vezi organizacije rada sastojalo u tome što je četiri zaposlenika tuženika došlo u njegovo ured tražiti pristup računalu, a radilo se o vremenu epidemije Corona virusa, tužitelj je spadao u rizične skupine pa ga je uhvatila panika da se ne inficira. Uznemiravanje se sastojalo i u tome što je kolegica JED od njega tražila potvrdu da je bio na liječničkom pregledu 19. lipnja 2020. Tužitelj je 18. lipnja 2020. tražio dopuštenje da izostane s posla nakon pregleda, što mu je kolegica JED odobrila, ali je tražila dostavu navedene potvrde. Naveo je da je uznemiravanje vršeno na način da su od njega tražili da podnosi tjedna izvješća što drugi zaposlenici nisu morali. Uznemiravanje se sastojalo i u tome što su mu odnijeli računalo. Osim okolnosti navedenih prilikom iskaza na ročištu nije postojalo drugo uznemiravanje. Naveo je da je radni zadatak dobio u srijedu, poslodavac je od njega tražio da do petka prouči dokumentaciju i počne raditi, a kolega koji je također radio na tom radnom zadatku imao je tri mjeseca za proučavanje dokumentacije i izradu pravog dokumenta. Naveo je da pred poslodavcem nikada nije pokrenuo postupak radi zaštite dostojanstva. Naveo je da je prilikom dolaska na posao 01. lipnja 2020. nije pokušao uključiti računalo u struju, a za izradu izvješća za prethodno razdoblje bilo mu je potrebno računalo zato što je građa na kojoj je radio bila na tom računalu.

7. Zakonski zastupnik tuženika ŽE je prilikom saslušanja izjavio da su tužitelju prilikom povratka s bolovanja 01. lipnja 2020. bili osigurani ispravni i adekvatni uređaji i oprema za rad i to računalo dva monitora i dodatna oprema. Otkrhnuti monitor je i danas u takvom stanju i osobno ga koristi zakonski zastupnik. Tužitelj je 01.lipnja 2020. tajnici ureda ravnatelja gospođi Ž predao dva pisana podneska u kojima je naveo da uređaji i oprema nisu ispravni. Istoga dana predao je izvješće o radu. S obzirom o izvješće o radu i obavijest o neispravnosti opreme zakonski zastupnik oformio je povjerenstvo čiji članovi su došli u tužiteljev ured, jedan je ušao u tužiteljev ured, nosio je zaštitnu masku i rukavice i provjerio je stanje računala. Ostali članovi bili su na hodniku. Tom prilikom je utvrđeno da je tužiteljevo računalo bilo isključeno iz struje i trebalo ga je samo uključiti u struju, što je kolega iz povjerenstva učinio i računalo se pokrenulo. Nakon toga tužitelj nije mogao koristiti računalo jer nije znao lozinku svog računala. Naveo je da je tužitelj imao bolje računalo nego ostali zaposlenici tuženika. Od tužitelja je zatraženo da napiše izvješće o radu za 2018., ali od tužitelja nije zatraženo da to učini bez računala. JED mu nije odredila rok za izradu izvješća, već mu je rekla da to treba učiniti u dogledno vrijeme. Tužitelj je predao izvješće o radu koje je napisao rukom, ali to nitko od njega nije tražio. Tužitelju je izuzeto računalo radi utvrđenja činjeničnog stanja s obzirom na izvješće koje je tužitelj podnio 01. lipnja 2020., a istog dana dodijeljen mu je u rad laptop pomoću kojeg je obavljao poslove svog radnog mjesta. Nije postojala razlika između rada na računalu i rada na laptopu, a laptop mu je dodijeljen privremeno. Bilo je i drugih zaposlenika koji su radili na laptopu, a to su I, J i Š. Tužitelj je u razdoblju od 01. lipnja 2020. do 19. lipnja 2020. imao jednake uvjete rada kao i ostali zaposlenici. Nikada se nije usmeno obratio poslodavcu radi bilo kakvog uznemiravanja. za vrijeme tužiteljevog bolovanja nitko nije koristio tužiteljevo računalo. Monitor je bio oštećen na način da je na njemu bio otkrhnut komad plastike. Osim tužitelja iste radne zadatke obavljao je JE. Naveo je da tužitelju nije određen rok od 2,5 dana za konvertiranje, već da se uputi u rad kako će rad iti, ali je navedeni rok produžen na zahtjev tužitelja. Nije postojao rok za dovršetak konvertiranja. Naveo je da tužitelj nije stavljen u podređeni položaj, nije uznemiravan ni diskriminiran, a sve što je tuženik poduzeo nakon 01.lipnja 2020. poduzeto je povodom tužiteljevog izvješća od 01. lipnja 2020.

8. Svjedok JED je prilikom saslušanja izjavila da je u utuženom razdoblju bila voditeljica odjela i bila je nadređena tužitelju. Tužitelj se 1. lipnja 2020. vratio s bolovanja i bili su mu osigurani neispravni uređaji i oprema za rad (računalo i ostala oprema koja ide uz računalo). Nisu postojali nedostaci na uređajima i opremi za rad koji su tužitelju bili na raspolaganju, osim što je bio potrgan rub monitora, ali je monitor bio funkcionalan. Tužitelj je pisanim putem upozorio ured ravnatelja da uređaji i oprema za rad nisu ispravni i pravilno postavljeni. Povodom tužiteljeve prijave tuženik je oformio povjerenstvo koje je utvrdilo da tužiteljevo računalo nije bilo9 uključeno u struju. Netko od članova povjerenstva je uključio računalo u struju, povezao tastaturu i miš te je utvrđeno da računalo radi. Nakon toga tužitelj nije moga raditi na računalu jer se nije mogao sjetiti šifre. Iz navedenog razloga tužitelju je dodijeljen laptop i on je mogao obavljati svoje poslove. Nakon povrataka s bolovanja tužitelju je rečeno da napiše i preda izvješće o radu za 2018. i tužitelj je to izvješće napisao rukom iako poslodavac to od njega nije tražio niti mu je odredio rok za predaju izvješća. Drugi zaposlenici nisu rukom pisali izvješće o radu. Tužitelju je 2. lipnja 2020. oduzeto računalo ali je on mogao obavljati radne zadatke na laptopu. Osim tužitelja bilo je i drugih zaposlenika koji su radili na laptopu. Tužitelj je imao iste uvjete rada kao i ostali zaposlenici. Tužitelju nakon povratka s bolovanja nije odobreno korištenje godišnjeg odmora. Tužitelju je dodijeljen radni zadatak prebacivanje članaka iz rasprava u JAC XML sustav ali tužitelju nije određen rok za izvršenje tog zadatka.

9. Temeljem iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika ŽE i svjedoka JED sud je utvrdio da je tužitelj, nakon povratka sa dugotrajnog bolovanja, 1. lipnja 2020. u uredu zatekao računalo koje nije bilo uključeno u struju a monitor je bio otkrhnut, da je poslodavac tužitelju oduzeo računalo radi provjere sadržaja računala i da mu je u rad dodijelio laptop, da je tužitelj rukom napisao izvješće o radu za 2018.

10. Prema ocjeni ovog suda, činjenica što tužiteljevo računalo nije bilo uključeno u struju i što je dio monitora bio otkrhnut, nema značaj uznemiravanja jer je tužiteljevo računalo bilo ispravno, tuženik je tužitelju osigurao opremu za rad i tužitelj bi na navedenom računalu mogao raditi da je isto uključio u struju. Okolnost što je tužitelju dodijeljen u rad laptop umjesto računala, također nema značaj uznemiravanja jer je tužitelj pomoću laptopa mogao obavljati svoje radne zadatke, a poslodavac odlučuje koju opremu za rad će dodijeliti svakom pojedinom zaposleniku. Sud je pri tom imao u vidu da je kod tuženika bilo još zaposlenika koji su radili na laptopu.

11. Tuženik je 2. lipnja 2020. tužitelju oduzeo računalo u svrhu provjere sadržaja računala od strane stručnog povjerenstva i tužitelj tvrdi da oduzimanje računala predstavlja uznemiravanje. Navedena tužiteljeva tvrdnja nije osnovana jer oprema za rad (pa tako i računalo) predstavlja imovinu poslodavca a računalo je povjereno tužitelju kao radniku u svrhu obavljanja poslova preuzetih ugovorom o radu. Poslodavac je ovlašten samostalno raspolagati svojim imovinom, uključujući i računalo, i ovlašten je provjeravati i utvrđivati sadržaj računala svakog radnika, a takvo postupanje poslodavca ne smatra se uznemiravanjem.

12. Tužitelj tvrdi da ga je tuženik uznemiravao tako što je od njega 1. lipnja 2020. zahtijevao da bez tehničke opreme preda izvješće o radu za 2018. pa je tužitelj navedeno izvješće napisao rukom. Sud nije povjerovao tužitelju da je morao rukom pisati izvješće o radu za 2018. jer iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ŽE i iz iskaza svjedoka JED proizlazi da od tužitelja nisu tražili da rukom napiše navedeno izvješće. Sud je pri tom imao u vidu da je tužitelju dodijeljen u rad laptop pa je tužitelj mogao navedeno izvješće napisati pomoću laptopa.

13. Člankom 1 stavak 1 i 2 Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08 i 112/12) propisana je zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po navedenim osnovama.

14. Člankom 3 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1 stavak 1 ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

15. Da bi neželjeno ponašanje predstavljalo uznemiravanje u smislu članka 3 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije potrebno je dokazati da se radi o ponašanju koje je uzrokovano nekim od osnova iz članka 1 stavak 1 tog Zakona (a tužitelj nije naveo temelj diskriminacije) te da se radi o ponašanju koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koje uzrokuje strah te neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

16. Tužitelj nije naveo temelj diskriminacije u smislu članka 1 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije.

17. Sud je zaključio da tužitelj nije bio diskriminiran niti uznemiravan od strane tuženika u smislu članka 1 i 3 Zakona o suzbijanju diskriminacije jer na navedeno na upućuje niti jedan dokaz proveden u postupku. U postupanju tuženika sud nije utvrdio da bi se radilo o diskriminaciji i uznemiravanju tužitelja niti da bi tuženik različito postupao prema tužitelju u odnosu na druge radnike.

18. Prema mišljenju ovog suda, postupanje tuženika nema niti obilježja mobinga. Mobing predstavlja specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina osoba sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

19. Tužitelj tvrdi da se uznemiravanje događalo od 1. lipnja 2020. do 19. lipnja 2020. kada mu je otkazan ugovor o radu. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 19. listopada 2017. do 18. lipnja 2018. i od 15. listopada 2018. do 31. svibnja 2020. Da bi se postupanje poslodavca smatralo mobingom, mora se raditi o učestalom i sustavnom postupanju poslodavca, što u ovom slučaju sud nije utvrdio jer tužitelj nije bio prisutan na radu zbog dugotrajnog bolovanja, a utuženo razdoblje je od 1. lipnja 2020. do 19. lipnja 2020., dakle, 19 dana.

20. Sukladno članku 20 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da ako stranka u sudskom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

21. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje, odnosno da je bio diskriminiran i uznemiravan u utuženom razdoblju.

22. Iz navedenog razloga sud je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, da ga je uznemiravao i nije mu omogućio dostojanstveno obavljanje ugovorenih poslova te da sud zabrani tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo tužitelja na jednako postupanje i svako uznemiravanje tužitelja ubuduće. Sud je pritom imao u vidu da je tužiteljev ugovor o radu prestao otkazom od 19. lipnja 2020., što znači da tužitelj više nije u radnom odnosu kod tuženika pa sud ne može zabraniti tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši pravo tužitelja na jednako postupanje, niti uznemiravanje tužitelja ubuduće.

23. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka ŠE i ČE jer navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o okolnostima na kojima se temelji tužba za mobing (što proizlazi iz tužiteljevog navoda iznesenog na ročištu 2. travnja 2026.). Osim toga, sud je zaključio da je u ovom predmetu činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u smislu čl. 220. ZPP-a.

24. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Tuženiku je za prvostupanjski postupak priznata jednokratna nagrada u iznosu od 400,00 eur (200 bodova) sukladno Tbr. 7/2, prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, jer je u Tbr. 52 Tarife (Narodne novine 138/2023 od 17. studenog 2023.) propisano da se na postupke iz Tbr 7/2 primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Iz navedenog razloga tuženiku nije obračunat parnični trošak prema troškovniku na listu 276 spisa.

26. Ukupan trošak tuženika iznosi 400,00 eur, a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 100,00 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 500,00 eur.

27. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. travnja 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćnik tužitelja

- Punomoćnik tuženika