Poslovni broj P-117/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 23. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.510,36 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se do 31. prosinca 2022. god. određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 168,72 EUR od 11. svibnja 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 177,45 EUR od 12. lipnja 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 184,62 EUR od 11. srpnja 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 186,56 EUR od 13. kolovoza 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 197,80 EUR od 12. rujna 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 203,76 EUR od 11. listopada 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 195,46 EUR od 15. studenog 2019. god. pa do isplate;

- na iznos od 195,99 EUR od 12. prosinca 2019. god. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.610,58 EUR-a, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 27. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, dok se tužitelj odbija sa više zatraženim iznosom od 250,69 EUR-a, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka , a koji je u periodu od 10. svibnja 2019. god. pa do konačne otplate kredita (u prosinca 2019.) preplatio zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen predmetni kredit, odnosno zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, a da će novčani iznos precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.

1.1. Naime, tužitelj navodi da je već ranije 10. svibnja 2019. ustao tužbom radi utvrđenja ništetnima naprijed navedenih ugovornih odredbi, kao i odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, te radi isplate iznosa koji je preplatio tuženiku zbog primjene istih, i to od početka otplate kredita do 11. travnja 2019. god. (kada je plaćen posljednje uračunati anuitet), a da je parnični postupak pokrenut navedenom tužbom vođen je pred ovim sudom pod posl. br. P-510/2019, a isti je pravomoćno okončan na način da je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

1.2. Dakle, tužitelj napominje da je u ranije vođenom postupku pred ovim sudom pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (kao i da je ništetna ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6.) – slijedom čega u ovom postupku nije potrebno (ponovo) utvrđivati ništetnost navedenih odredbi već je dovoljno izvršiti uvid u presudu i rješenje OS u Metkoviću posl. br. P-510/2019 od 12.1.2023. i presudu ŽS u Zagrebu posl. br. Gž-800/2023 od 2.4.2024..

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti te predlaže naslovnom sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Prigovara da tužitelj nema svojstvo potrošača ni aktivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare, da ugovorna valuta nije ništetna te da nisu ispunjene pretpostavke povrata stečenog bez osnove.

3. Na pripremnom ročištu 11. rujna 2024. odlučeno je da će se tijekom ovog postupka pregledati spis ovoga suda P-510/2019, pregledati priložene isprave parničnih stranaka, a prvenstveno predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 256-131/2004 od 22. listopada 2004., te izvesti dokaz financijskim vještačenjem u odnosu na visinu potraživanja.

4. Tužitelj je u konačnici svoj tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 9. ožujka 2026., uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka kako je i najavio u svojoj tužbi, a tako da potražuje ukupni iznos od 1.510,36 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, kao u tom podnesku.

5. Tuženik se i tako preciziranom tužbenom zahtjevu protivio (traži odbijanje razlike ili utvrđenje povlačenja) pa istom valja navesti da ovo usklađivanje visine tužbenog zahtjeva tužitelja s navedenih 1.700,00 EUR-a na 1.510,36 EUR-a sud ne smatra preinakom ili povlačenjem tužbenog zahtjeva jer je tužitelj već u historijatu svoje tužbe naveo činjenični i pravni osnov svoga potraživanja, te da će svoju visinu u konačnici urediti prema izračunu imenovanog vještaka, a što je u konačnici i učinio, pa sud isto smatra samo preciziranjem tužbenog zahtjeva i usklađivanjem s nalazom i mišljenjem imenovanog vještaka, te da time tuženik nije doveden u bilo kakav nepovoljniji položaj.

6. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno, te u međusobnoj povezanosti, ovaj sud utvrđuje da je precizirani tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Pregledom i čitanjem priklopljenog spisa ovoga suda P-510/2019 utvrđeno je da je između ovdje parničnih stranaka i predmetnog pravnog odnosa utvrđeno sljedeće:

- da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje se odnose i na tuženika, utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope i kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

- da presudom suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014. godine, u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno je da se član 4. st. 2. Direktive treba tumačiti na način da ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze,

- da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i nije se potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- da je odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) definiran pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno,

- da je valutna klauzula zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa

– načelo jednake vrijednosti činidaba,

- da valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunavala na temelju ugovornog tečaja CHF naspram tadašnje kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja ,

- da to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njihove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma,

- da to, uz ostalo, uključuje informiranje potrošača o tome da snosi rizik od pada valute od koje ostvaruje dohodak što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, time da se pri tome traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti,

- da pri tome nije dostatno da su odredbe samo gramatički razumljivo nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču,

- da kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču,

- da potrošač, dakle, mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s tim da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja,

- da stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je u ovome odnosu bio potrošač jer je on podigao kredit kod tuženika radi adaptacije kuće, te kako je u to vrijeme poznavao zaposlenicu tuženika i ona mu je rekla da postoje krediti u eurima i u CHF, ali s obzirom na iznos koji on treba podignuti da može dobiti kredit samo u CHF, te mu je rekla da je taj kredit vezan uz valutnu klauzulu, ali da je švicarski franak desetljećima stabilan kao valuta, te da nema razloga za sumnju u neke promjene, a isto tako mu je rečeno da su krediti u švicarskim francima bili mogući samo s promjenjivom kamatnom stopom a ne s fiksnom, i nitko ga nije upozoravao na parametre od kojih se sastoji promjenjiva kamatna stopa i o uvjetima njene promjene, niti je bio upozoren na rizike vezane za valutu u švicarskim francima,

- da nakon što mu je kredit odobren kod javnog bilježnika potpisao je već sastavljen ugovor i nitko ga nije poučavao o odredbama ugovora o kreditu, samo su ga pitali je li je svjestan da je kredit osiguran hipotekom i da se radi o većem iznosu ,

- da iz tog iskaza tužitelja ne proizlazi, niti je to tuženik dokazao, da bi se o predmetnim odredbama ugovora pregovaralo na način kako je prethodno navedeno, kao i upozorilo na posljedice koje iz njih proizlaze, pa su takve ugovorne odredbe neodređene i neodredive, te nisu razumljive, čime se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pa je sud primjenom odredbe čl. 87. ZZP utvrdio navedene odredbe ništetnim,

- da je sud proveo test nepoštenosti spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i prilikom ocjene svih elemenata potrebnih za utvrđenje njihove valjanosti, te utvrdio da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne,

- da su navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne odredbi čl. 12. ZOO, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane,

- da na osnovi Direktive 93/13/EEZ države članice imaju obvezu potrošačima osigurati restituciju kao posljedicu utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi,

- da čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikad nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Stoga sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo ,

- da iz toga proizlazi da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koji se ispostavilo da je neosnovan, ima odgovarajući restitucijski učinak u odnosu na te iznose ,

- da kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe,

- da prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom,

- da obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO),

- da s obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je bilo potrebno dosuditi tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka,

- da negativnih anuiteta u ovdje spornom razdoblju nije bilo tj. da valuta odnosno tečaj kune u odnosu CHF nije bio povoljniji za tuženika u vrijeme plaćanja anuiteta u odnosu na početno ugovoreni tečaj,

- da tražbine zbog povrata stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarom roku od pet godine, a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine , a tužba u predmetu P-510/2019 je podnesena 10. svibnja 2019. čime je zastara ponovno prekinuta, a tužba u ovom predmetu je pokrenuta 9. svibnja 2024. dakle prije proteka petogodišnjeg roka, dok s druge strane i sva dospjela potraživanja s osnova pretplaćenih anuiteta su dospjela prije isteka petogodišnjeg roka tj. dospjela su i isplaćena u periodu od 10. svibnja 2019., dakle unutar 5 godina od dana podnošenja tužbe, pa nadalje tj. do 11. prosinca 2019..

8. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlica iz Mokošice od 26. listopada 2025. (list 458-461 spisa), te usmenog iskaza iste na ročištu od 23. ožujka 2026. proizlazi kako je tijekom ovdje sporne otplate kredita tužitelj primjenom ništetne valutne kaluzule u CHF u odnosu na početni tečaj CHF na dan isplate kredita za ovdje sporno razdoblje uplatio tuženiku razliku u iznosu od 1.510,36 EUR-a ( tablica 8.), dok je imenovana vještakinja sudu detaljno obrazložila na koji način je došla do spornog iznosa tj. da je ista radila i vještvo u predmetu P-510/2019 pa ja u ovome vještvu, a koje se može smatrati dopunsko vještvo samo sumirala preostale anuitete, iz čega proizlazi da je njen matematički izračun uredno i pravilno napravljen. Dakle, u ovome vještvu je korištena ista metodologija koju je koristila i u vještvu koji je radila u predmetu P-510/2019 samo je u ovome izračunala daljnje anuitete.

8.1. Slijedom navedenog sud smatra sve prigovore tuženika na predmetno vještvo uredno otklonjene, a budući je vještak stručno i argumentirano obrazložio nalaz i mišljenje i otklonio stavljene prigovore, pa sud dani nalaz i mišljenje ocjenjuje nepristranim i izrađenim u skladu s pravilima struke te ga prihvaća u cijelost, dok isto nije napravljeno na štetu tuženika, jer uzeti i ugovoreni iznos anuiteta od 884,27 CHF- a u odnosu na iznos s otplatnog plana 860,02 CHF-a (list spisa 95) zasigurno nije na štetu tuženika, dok je tužitelj isto prihvatio.

9. Sukladno navedenom, valjalo je konačni tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom. Sukladno tome, tuženikov zahtjev za naknadu troškova je u cijelosti odbijen te je njemu naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka. Tužitelju su troškovi zastupanja odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , dalje Tarifa, a u granicama postavljenim troškovnikom. Sukladno tome, priznati su mu troškovi sastava tužbe po tbr. 7/1 u zatraženom visini od 100 bodova, sastava podnesaka od 4. rujna 2024. i 9. ožujka 2026. po tbr. 8/1 po 100 bodova te zastupanja na ročištima 11. rujna 2024. i 23. ožujka 2026. po tbr. 9/1 po 100 bodova, kao i pristup na ročište za objavu presude tbr. 9/3 od 50 bodova, odnosno ukupno 550 bodova, a što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR-a iznosi 1.100,00 EUR, čemu valja dodati i PDV 25 % u iznosu od 275,00 EUR- a, odnosno ukupno je priznato 1.375,00 EUR-a EUR.

10.1. Osim troškova zastupanja, priznati su mu troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 33,18 EUR-a i presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, te troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 149,31 EUR, pa je tuženiku naloženo da mu na ime naknade troškova postupka ukupno plati 1610,58 EUR, a odbijen je preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 250,69 EUR-a.

10.2. Na naknadu troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja ove presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

10.3. Budući je dakle tužitelj uplatio za vještačenje iznos od 400,00 EUR-a, a vještak potraživao iznos od 149,31 EUR-a, preostali iznos od 250,69 EUR-a će mu se vratiti na račun, pa ga je za taj iznos valjalo odbiti s nalogom da mu isti podmiri tuženik jer nisu niti utrošena.

Metković, 27. travnja 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, A. Hebranga 8

2. Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32