Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1433/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačak, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-577/2022 od 24. srpnja 2025., u sjednici održanoj 27.travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-577/2022 od 24. srpnja 2025..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 20.746,00 eura sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2022. do isplate. Točkom II. naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.939,45 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude ža lbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.746,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove stjecanja bez osnove, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je tuženici isplatio utuženi iznos na temelju pravomoćne presude koja je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice pa da je otpala pravna osnova temeljem koje je izvršena isplata.

7. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2012 od 19. prosinca 2013. naloženo ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženici iznos od 156.306,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.018,00 kuna. Također, nije sporno da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev - 668/2016-2 od 25. svibnja 2022. prihvaćena revizija ovdje tužitelja i preinačena drugostupanjska i prvostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tuženice.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj 29. prosinca 2015. realizirao kredit u OTP banci d.d. u iznosu od 19.745,00 eura koji mu je plasiran na tekući račun u protuvrijednosti iznosa od 150.040,83 kuna. Također, utvrđuje da je PL, tadašnja supruga tužitelja, po nalogu tužitelja uplatila tuženici 30. prosinca 2015. iznos od 132.753,36 kuna po presudi poslovni broj P-1362/2012.

9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica primila uplatu na temelju osnove koja je kasnije otpala pa da su ispunjenje pretpostavke iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08.,125/11.,78/15., 29/18., dalje: ZOO) za isplatu utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115.ZOO-a od 10. kolovoza 2022. kada je tuženica primila odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i time postala nesavjestan stjecatelj. Pri tome, otklanja prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja s obzirom na utvrđenje da je uplata tuženici od strane UL izvršena po nalogu tužitelja.

10. Prvostupanjski sud vezano za navode tuženice kako prihvaća ponudu tužitelja za isplatu njenog suvlasničkog dijela u visini od 13.000,00 eura po pisanoj ponudi od 9. listopada 2007., dostavljenoj sudu 10. listopada 2007. te taj iznos stavlja u prijeboj sa potraživanjem tužitelja, zaključuje da je riječ o prigovoru prijeboja (izvanprocesnoj kompenzaciji). Cijeneći da tužitelj prema tuženici ne ističe nikakvu ponudu, a postupak u kojem je predlagao tuženici mirno rješenje spora je pravomoćno okončan prije dvanaest godina, zaključuje da tuženica ne može prihvaćati ponudu koje nema i koja ne postoji pa da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 195. i 196. ZOO-a za izvanprocesnu kompenzaciju.

11. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

14. Žalbeni navodi kojima tuženica osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj 29. prosinca 2015. sklopio sa OTP bankom d.d. ugovor o kreditu i odobrena sredstva prenio na račun UL, navodeći da postoji osnovana sumnja u točnost dostavljenih bankovnih podataka , kao niti žalbeni navodi o vlasništvu tih novčanih sredstava, nisu od odlučnog značaja. Naime, sukladno čl. 161.st.1. ZOO-a obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, s time da je prema st.3. istoga članka vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno. U konkretnom slučaju pri utvrđenju da je isplata iznosa od 132.753,36 kuna po pravomoćnoj presudi poslovni broj P-1362/2012 izvršena sa računa UL na račun tuženice po nalogu tužitelja, time je sukladno čl. 161. st.1. i 3. ZOO -a upravo tužitelj ispunio svoju obvezu iz navedene presude, pri čemu izvor isplaćenih novčanih sredstava odnosno njihovo vlasništvo nisu od odlučnog značaja.

15. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.).Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st.3.).

16. U konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenje da je tužitelj isplatio tuženici utuženi iznos (isplatom iznosa od 132.753,36 kuna i prijebojem koji tuženica tijekom postupka nije osporila) na temelju pravomoćne presude koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice, a čime je otpala pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1111. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženici da isplati tužitelju utuženi iznos sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-668/2016-2 s obzirom da je sa tim danom tuženica postala nesavjestan stjecatelj.

17. Žalbeni navodi tuženice kojima se poziva na osnovanost prigovora prijeboja, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, da bi sukladno čl. 195. i 196. ZOO-a došlo do prijeboja tražbina (građanskopravni prijeboj) potrebno je između ostalog, postojanje uzjamnih tražbina. U konkretnom slučaju tuženica tvrdi da ima prema tužitelju tražbinu u iznosu od 13.000,00 eura na ime njezina suvlasničkog dijela na nekretnini (kući u vezi koje su stranke vodile parnični postupak poslovni broj P - 1362/2012), a koju tražbinu je stekla prihvatom ponude tužitelja dane u tom postupku. Tuženica nije dokazala postojanje navedene tražbine, budući da iz stanja spisa predmeta P-1362/2012 ne proizlazi da su stranke postigle sporazum o isplati navedenog iznosa, dapače, iz zapisnika od 31. listopada 2005. na koji se tuženica poziva u žalbi proizlazi da je odbila prijedlog tužitelja za mirno rješenje spora isplatom iznosa od 13.000,00 eura na ime njezina suvlasničkog dijela. Stoga, istaknuti prigovor prijeboja nije osnovan, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud pa jeprvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

18. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. ZPP-a.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 27.travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan