REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-892/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mato Šimunović, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: UP/II 560-01/25-01/134, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 11. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/134, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 11. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: UP/I 560-01/25-01/186, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-2 od 22. srpnja 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično i nepravilne primjene materijalnog prava. Napominje da izvedeni dokazi poput saslušanja tužitelja te svjedoka ER i NR ukazuju na nespornu činjenicu tužiteljeve pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice Lužani . Slijedom navedenog činjenica neevidentiranja na popisu pripadnika naoružanih odreda ne može biti odlučujuća pri donošenju odluke o predmetnom zahtjevu tužitelja. Ističe da je tuženik u procesno pravnom smislu bio dužan obrazložiti zašto ne prihvaća iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osim za navedeno sporno razdoblje, s obzirom na to da nije evidentiran na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Lužani. Napominje da je prvostupanjsko tijelo omogućilo tužitelju sudjelovanje u postupku te su saslušani kako tužitelj tako i predloženi svjedoci. Ističe da su netočne tvrdnje iz tužbe da se u upravnom postupku nije raspravljalo o aktivnostima tužitelja koje se mogu podvesti pod sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Prvostupanjsko tijelo je pravilno zaključilo da tužitelj nije bio izravno angažiran kao pripadnik naoružanog odreda te se aktivnosti koje je naveo tužitelj u svom zahtjevu ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je 20. travnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024 , dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te saslušao tužitelja HR.

5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ER i NR s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno te bi saslušanje navedenih svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, a posebice imajući na umu činjenicu da su ER i NR već saslušani u okviru upravnog postupka.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 4. veljače 2020. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., pri tome navodeći kako je obavljao zadaće poput čuvanja objekata od ekonomskog značaja za [adresa], stražario je na vodocrpilištu „Vodovod Lužani“, čuvao tvrtku Svjetlost, Pogon d.d., svinjogojsku farmu Jasinje te benzinsku crpku na autocesti.

8. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušani su svjedoci ER i NR. Navedeni svjedoci u bitnome svjedoče da je HR bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Lužani te da je u okviru navedenog išao na straže, na ulaze i izlaze iz sela, kod važnih objekata te vršio nadzor i motrenje prostora. Ističu kako je imao i zaduženo naoružanje, ali im nije poznato iz kojih razloga se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Lužani.

9. Tuženik je u okviru upravnog postupka izjavio da je pristupio u Mjesnu zajednicu Lužani te da je bio pripadnik iste od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je išao na straže i u naoružane ophodnje te vršio motrenje i nadzor prostora, imao vojničku pušku, a drugih dokaza osim personalnih nema.

10. Tužitelj je na ročištu 20. travnja 2026. ostao kod izjave dane u upravnom postupku kako je naoružanom odredu pristupio u proljeće 1991. te u istom ostao sve do kraja 1991. Ističe kako je dužio osobno naoružanje karabin M48 u kolovozu ili rujnu, a do tog trenutka je imao lovačku pušku od svog oca. Ponavlja kako je za vrijeme djelovanja čuvao vodovod, izlaz na autocestu te vršio nadzor prometa i skupljao naoružanje s vlakova koji su prolazili kroz [adresa]. Ističe da se neprijateljska vojska nalazila na otprilike 2 km preko rijeke Save, da je hrvatska vojska bila prisutna u mjestu Oriovac te da je neprijateljska vojska bila i u Okučanima na udaljenosti 20 -tak km. Navodi da je neprijateljska vojska djelovala prema mjestu [adresa] na način da je granatirala navedeno mjesto s područja Bosne i Hercegovine, ali ističe da osobno nije borbeno djelovao prema neprijatelju. Napominje da očito nečijim propustom nisu zavedeni u službene evidencije, ali da je prilikom zaduženja oružja potpisao dokument koji je ostao kod izdavatelja oružja, odnosno DR koji je u to vrijeme bio zapovjednik.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Člankom 179. točkom a) Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja, svjedoka ER te NR i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Lužani, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj kada izjavljuje „osobno nisam borbeno djelovao prema neprijatelju.“. Nadalje tužitelj je u svom zahtjevu, a zatim i pred prvostupanjskim tijelom te Sudom naveo kako se njegova zadaća sastojala od čuvanja vodovoda, ulaza i izlaza na autocestu, skupljanju naoružanja s vlakova te općenito u vršenju nadzora i motrenja prostora. Također, ističe da se njegova aktivnost sastojala i u čuvanju vitalnih objekata u [adresa] poput farmi i tvornica , ali i da neprijatelj nije borbeno djelovao prema položajima naoružanog odreda, već je u jednoj prilici s područja Bosne i Hercegovine granatirao mjesto [adresa]. Slijedom svega navedenog jasno je da se u opisanim aktivnostima ne radi o aktivnom pružanju oružanog otpora, odnosno borbenom djelovanju, a koji otpor je nužno potreban da bi se ispunile kumulativne pretpostavke za stjecanje statusa hrvatskog branitelja bilo kojoj osobi pa tako i tužitelju u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.

15. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Lužani s razdobljem angažiranosti od 30. srpnja 1991. pa do 31. prosinca 1991. Tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora nije svoje navode potkrijepio dokazima koji bi doveli do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari.

16. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Kako se tužitelj ne nalazi u službenim evidencijama i dodatno kako je jasno da je isti obavljao zadaće koje ne podrazumijevaju oružani otpor agresoru u smislu Zakona to je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao te na konkretan slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

17. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

18. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 27. travnja 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku