Poslovni broj: UsI-2354/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Zrinke Pivac, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zadra, Narodni trg 1, Zadar, OIB: 09933651854, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i zainteresirane osobe HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izvlaštenja, nakon javne rasprave održane i zaključene 2. travnja 2026., objavom odluke temeljem članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, 39/26; dalje ZUS), 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-02/24-01/484 Urbroj: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 7. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-02/24-01/484 Urbroj: 514-04-03-01- 01/07-25-02 od 7. kolovoza 2025. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom Klasa: UP/I-943-04/24-01/65 Urbroj: 2198-17-03/1-24-12 od 11. rujna 2024. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta sukladno članku 105. Zakona o cestama (točka 1.), prihvaćen je prijedlog tužitelja, kao korisnika izvlaštenja, te je u korist istog potpuno izvlaštena, a radi rekonstrukcije dijela Splitske ulice s pripadajućom infrastrukturom u [adresa], sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli Klasa: UP/I-350-05/11-01/122 Urbroj: 2198-01-4/1-12/18/SJM od 30. studenog 2012., dio nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], nove oznake 3031/33, u površini od 45 m[2] , upisana u k.ul. 6160 k. o. [katastarska općina], kao društveno vlasništvo s pravom korištenja GL. N ½ dijela i LL. N za ½ dijela te upisana u PL 117, k. o. [katastarska općina], kao posjed ČL iz [adresa] za ½ dijela, NL za ¼ dijela i HL za ¼ dijela, a stvarno vlasništvo NL i HL za ½ dijela (točka 2.); određena je naknada za izvlaštenu nekretninu u ukupnom iznosu od 16.800,00, eura, od toga za zemljište iznos od 11.115,00 eura, za građevinske poboljšice iznos od 3.861,98 eura te za poljoprivredne poboljšice iznos od 1.800,00 eura (točka 3.), utvrđeno je da je korisnik izvlaštenja dužan stvarnim vlasnicima isplatiti svakoj iznos od 760,47 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja do isplate (točka 4.), utvrđeno je da su suvlasnice nekretnine dužne predati nekretninu u posjed korisniku izvlaštenja danom pravomoćnosti tog rješenja, ako im je do tada uplaćena naknada, u protivnom danom uplate naknade, pod prijetnjom prisilnog izvršenja (točka 5.); odlučeno je da će temeljem pravomoćnog rješenja, na prijedlog korisnika izvlaštenja ili vlasnika izvlaštene nekretnine, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru upisati nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Grada Zadra odnosno nakon ishođenja uporabne dozvole upisati za nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] javno dobro cesta u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zadra (točka 6.), naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru upisati zabilježbu raspolaganja nekretninom oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unutar sedam godina od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 7.).

3. Tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno shvatilo uputu tuženika iz rješenja od 7. kolovoza 2023. (kojim je ranije poništeno prvostupanjsko rješenje) te u bitnome iznosi da se izvlaštenici na trasi obuhvata ne bi smjeli dovoditi u neravnopravan položaj. Postupak izvlaštenja da traje od 2014. te se zahtjev za izvlaštenje odnosi na sve izvlaštenike, zbog čega je tužitelj mišljenja da postoje prevelike razlike u iznosima koje je korisnik izvlaštenja ranije isplaćivao. Poziva se na odredbu članka 48. stavak 1. Zakona o izvlaštenju i smatra da u konkretnom slučaju vlasnice nisu smjele biti obuhvaćene rješenjem. Time želi reći da su izvlaštenice stekle određeni iznos bez pravne osnove. Vještaci su imali mogućnost procijeniti vrijednost nekretnine u razdoblju kada im je tijelo koje je vodilo postupak izvlaštenja to bilo dužno naložiti. Smatra da je dan vrednovanja sukladno članku 46. stavak 3. Zakona o izvlaštenju trebalo uzeti dan očevida u postupku osiguranja dokaza, podredno u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, a ne 18. ožujka 2024. U tom bi slučaju svi izvlaštenici na trasi imali jedinstven položaj. Ovako je izvlaštenica koja je svojim žalbama i ostalim radnjama opstruirala postupak izvlaštenja izvukla korist s obzirom na iznos naknade. Tužitelju je nejasan dio obrazloženja tuženika kada prihvaća stajalište tužitelja kao korisnika izvlaštenja da je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi da je vlasnicima nekretnine već isplaćena naknada za potpuno izvlaštenje te da su dužne vratiti naknadu za građevinu izgrađenu bez akta za građenje. Zaključno, tužitelj smatra da nije u obvezi plaćanja nelegalnog objekta, kao i da naknada nije određena sukladno zakonu. Predlaže se osporeno rješenje poništiti.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor su kao zainteresirane osobe pozvane sudjelovati NL i HL, koje odgovor na tužbu nisu dostavile.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 2. travnja 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja, tuženika i zainteresiranih osoba, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome je li u postupku na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno mjerodavno pravo.

10. Donošenju rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku u bitnome ukratko iznosi:

- na prijedlog tužitelja od 12. travnja 2014. pokrenut je postupak izvlaštenja u kojem je prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-943-04/14-01/79 Urbroj: 2198-02-03- 1-15-24 od 21. travnja 2015., ispravljenim rješenjem Klasa: UP/I-943-04/14-01/79 Urbroj: 2198-02-03-1-15-25 od 28. travnja 2015. utvrđeno da je tužitelj, kao korisnik izvlaštenja, dužan stvarnim suvlasnicima isplatiti naknadu za izvlaštenje i to ČL (4/6 u iznosu od 76.746,66 kuna), NL i HL (svakoj 1/6 u iznosu od 19.186,66 kuna);

- po žalbi tužitelja i zainteresirane osobe HL to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-04/15-01/253 Urbroj: 514-05-02-01-02- 18-02 od 7. studenog 2018., a predmet vraćen na ponovni postupak, jer tuženik nalazi osnovanim:

- žalbeni navod tužitelja da se naknada za izvlaštenu nekretninu može odrediti tako da obuhvaća naknadu za izvlašteno zemljište, građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture, a naknada za garažu (koja je izgrađena bez akta za građenje) tek nakon što se ishodi pravomoćno rješenje o izvedenom stanju;

- žalbeni navod HL da rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovnog broja: O-1617/10 UPP/OS-73/13 od 5. srpnja 2013. nije odlučeno o pravnoj valjanosti oporuke u pogledu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega suvlasnički omjer na izvlaštenoj nekretnini nije pravilno utvrđen;

- u ponovnom postupku prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-943-04/14-

01/79 Urbroj: 2198-02/1-19-65 od 9. prosinca 2019. utvrđeno je pravo na naknadu NL i HL (koje su rješenjem o nasljeđivanju O-1273/17 utvrđene nasljednicama ČL) u ukupnom iznosu od 56.320,00 kuna odnosno bez prava na naknadu za garažu koja je izgrađena bez akta o građenju te se nalaže stvarnim suvlasnicama u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja uplatiti iznos od 29.400,0 kuna na ime povrata uplaćenog iznosa naknade;

- i to je rješenje poništeno po žalbi zainteresirane osobe NL rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-04/20-01/92 Urbroj: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 7. kolovoza 2023., između ostalog, jer je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi da je tužitelj temeljem nepravomoćnog rješenja o izvlaštenju od 21. travnja 2015. (ispravljenog rješenjem od 28. travnja 2015.) stvarnim suvlasnicama utvrđenim tim rješenjem isplatio naknadu za izvlaštenje predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 105.400,00 kuna, te je naloženo u cilju utvrđivanja činjenica relevantnih za donošenje zakonite odluke o naknadi za izvlašteno zemljište zatražiti od vještaka izradu i dopunu nalaza i mišljenja, jer se zbog proteka vremena nalaz i mišljenje vještaka iz srpnja 2014. ne može koristiti kod donošenja rješenja;

- u ponovljenom postupku doneseno je ovdje osporeno prvostupanjsko rješenje koje svojim obrazloženjem prihvaća i tuženik.

11. Tužitelj utvrđenje iz osporenog rješenja smatra spornim jer a) nema osnove da se zainteresiranim osobama isplati naknada za garažu koja je izgrađena bez akta za građenje te b) visina naknade pogrešno je određena prema donošenju osporenog rješenja, a ne prema danu provođenja očevida u postupku osiguranja dokaza odnosno prvog poništenog prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju.

12. U odnosu na prvi prigovor, utvrđeno je da je osporenim i prvostupanjskim rješenjem otklonjena mogućnost da se zainteresiranim osobama isplati naknada za nelegalnu garažu, jer je u postupku utvrđeno da je postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za zgradu (garažu) sagrađenu na nekretninama oznake 3031/9 i 3031/12 k. o. [katastarska općina] obustavljen. Zato se prvostupanjskim rješenjem zainteresiranim osobama priznaje samo pravo na isplatu naknade za zemljište te građevinske i poljoprivredne poboljšice.

13. U odnosu na drugi prigovor, mjerodavne su odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, br. 74/14, 69/17) prema kojem: (1) Naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se, u pravilu, davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu.

(2) Ako vlasnik nekretnine ne prihvati drugu odgovarajuću nekretninu ili korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

(3) Naknada se utvrđuje kao tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

14. U primjeni tih odredaba pravilno je u postupku naloženo određivanje naknade prema tržišnoj vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja rješenja. Duljina trajanja postupka, kako to smatra tuženik, ne može biti razlog za isključenje primjene prethodno citirane odredbe koja izričito propisuje da se visina naknade utvrđuje prema donošenju rješenja prema kojem se naknada ima isplatiti. Iz stanja spisa ni ne proizlazi da su zainteresirane osobe posebno zloupotrebljavale procesna prava i na taj način utjecale na trajanje postupka, jer se zloupotrebom ne smatra korištenje redovnog pravnog lijeka. U nastavku postupka pribavljen je Nalaz i mišljenje br. 10-3/2024 od 3. travnja 2024. izrađen od stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Vukovića te Procjena vrijednosti poljoprivrednih poboljšica iz ožujka 2014. izrađena od stalne sudske vještakinje za agronomiju i procjenu poljoprivrednih zemljišta OL. Primjedbe tužitelja vještak je otklonio na raspravi održanoj 7. svibnja 2024. i obrazložio da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu prve kategorije, koje je kao takvo procijenjeno u odnosu na usporedne nekretnine, uz umanjenje za koeficijent iskoristivosti, i tako izjednačene s predmetnom nekretninom.

15. U odnosu na tužiteljev prigovor da je zainteresiranim osobama ranije isplaćena naknada za potpuno izvlaštenje, sud nalazi da je tuženik u odnosu na tu činjenicu primijetio da je u izreci prvostupanjskog rješenja propušteno utvrditi da je vlasnicima isplaćena naknada sukladno ranijem poništenom rješenju, Međutim, izrekom rješenja da je korisniku izvlaštenja naloženo isplatiti isključivo razliku naknade utvrđenu prihvaćenim elaboratom u odnosu na ranije isplaćenu naknadu, zbog čega, s pravom zaključuje da time nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

U Splitu, 27. travnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi NL iz [adresa]

- zainteresiranoj osobi HL iz [adresa]

- u spis