Poslovni broj: P-162/2025-58

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Rijeke, Školjić 8, protiv tuženika LD SRNDAĆ Hreljin, Hreljin 119, OIB: 03523139412, kojeg zastupa Nikola Sabljar, odvjetnik iz Rijeke, Agatićeva 6, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZA, Zagreb, V. Nazora 63, OIB: 28817560444, kojeg zastupa Massimo Činić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 36, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Snježane Jovanović Pucek, odvjetnice iz Rijeke, punomoćnika tuženika Nikole Sabljara, odvjetnika iz Rijeke i zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika ĆB, odvjetničkog vježbenika, a objavljene dana 27. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 1.100,00 EUR počev od 8. rujna 2023. godine do isplate,

- na iznos od 400,00 EUR počev od 22. rujna 2023. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.357,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO- a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 526,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO- a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 20. ožujka 2025. godine naveo da je izvršio isplatu osigurnine na temelju ugovora o kasko osiguranju po polici br. [broj police] zaključenoj za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu KB u vezi štetnog događaja koji se dogodio dana 8. kolovoza 2023. godine oko 6:35 sati na cesti Ž 5065-D8-Kraljevica–Ž5189, Općina Kraljevica na 0km + 500m. Do štetnog događaja da je došlo na način da je vozaču KB na prometnicu iskočila srneća divljač, a zbog čega da je na vozilu nastala imovinska šteta. Isplatom štete po ugovoru o osiguranju tužitelj da je stekao pravo regresno potraživati isplaćeni iznos od tuženika kao osoba koje smatra odgovornim za nastali štetni događaj. U vezi toga naveo je da je divljač istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik i da za nastalu štetu odgovara tuženik sukladno čl. 80. i 76. st. 2 Zakona o lovstvu te pozivom na odredbe čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a. Pozvao se na pravna shvaćanja prema kojima se na slučajne nalete divljači na vozilo trebaju primijeniti odredbe ZOO-a pozivom na odluku Ustavnog suda RH br. U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. godine. Predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka KB (vozača), svjedoka AB (predstavnika tuženika) te policijskih službenika koji su obavili očevid na licu mjesta, pribavu podataka od postaje prometne policije u vezi predmetnog štetnog događaja, prometno i procjeniteljsko vještačenje, biološko vještačenje izuzetih tragova te pribavu podataka od nadležnog ministarstvo o lovnogospodarskoj osnovi tuženika te granicama lovišta tuženika kao i financijsko-knjigovodstveno vještačenje uz uvid u isprave dostavljene uz tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. Osporio je i okolnost da bi šteta bila uzrokovana od divljači iz razloga što divljač nije bila pronađena. Osporio je činjenicu da bi izuzeta dlaka bila u vezi predmetnog štetnog događaja. Naveo je da se tuženikova odgovornost cijeni pozivom na odredbu čl. 50. st. 1 Zakona o cestama i da se za štetu nastalu na javnoj cesti odgovara po osnovi krivnje. Podredno, naveo je da se na iskakanje divljači na cestu ima analogno primijeniti odredba čl. 1072. ZOO-a odnosno pravila o udaru dvije opasne stvari. Istaknuo je da je vozač trebao brzinu kretanja prilagoditi uvjetima na cesti tako da se može pravodobno zaustaviti pred svakom očekivanom preprekom, a što da očito nije učinio. Predložio je provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu CB te pribavu podataka od Ministarstva poljoprivrede.

3. Uz podnesak od 25. travnja 2025. godine tuženik je dostavio nadopunu potvrde Postaje prometne policije Rijeka od 7. travnja 2025. godine (str. spisa 53) iz koje da je razvidno da je vozilo udarilo u nepoznatu životinju.

4. Podneskom od 22. svibnja 2025. godine treća osoba – Hrvatski lovački savez izjavio je da želi stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da se štetni događaj dogodio na području na kojem je zabranjeno ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu na kojem status lovoovlaštenika ima jedinica lokalne samouprave (Općina Kraljevica) prema programu zaštite divljači. Osporio je postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i iskakanja divljači. Naveo je da se na odgovornost tuženika ima primijeniti odredba čl. 80. st. 6 Zakona o lovstvu prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama. Pozvao se na primjenu pravila iz odredbe čl. 1049. ZOO-a te situaciju u kojem dolazi do sraza dviju opasnih stvari u kojoj se odgovornosti oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom. Pozvao se na praksu VTS RH prema kojoj divljač nije opasna stvar.

5. Tužitelj je u podnesku od 26. svibnja 2025. godine istaknuo da je tuženik pasivno legitimiran budući da je iz potvrde MUP-a od 28. kolovoza 2023. godine vidljivo da je na mjesto štetnog događaja pristupio lovac tuženika AB i da je o štetnom događaju obaviješten i lovnik tuženika GB. Ustrajao je kod stava da se na odgovornost primjenjuju odredbe ZOO-a, da se divljač na cesti smatra opasnom stvari za koju se odgovara bez obzira na krivnju (čl. 1045. st. 3 ZOO -a) i da se tuženik kao osoba koja upravlja i gospodari lovištem ima smatrati vlasnikom opasne stvari (čl. 1066. st. 1 ZOO-a). Pozvao se na stavove sudske prakse VTS RH u kojima da je poduprijet stav da divljač predstavlja opasnu stvar.

6. Tužitelj se protivio miješanju Hrvatskog lovačkog saveza u predmetnu parnicu na strani tuženika osporavajući trećoj osobi postojanje pravnog interesa.

7. Umješač na strani tuženika je u podnesku od 16. lipnja 2025. godine predložio da se od Grada Kraljevice pribavi program zaštite divljači koji da je na snazi od 1. travnja 2022. godine.

8. Na pripremnom ročištu održanom 17. lipnja 2025. godine tužitelj je osporio činjenicu da bi mjesto štetnog događaja bilo obuhvaćeno Programom zaštite divljači Grada Kraljevice. Umješač na strani tuženika je naveo da ima pravni interes sudjelovati u predmetnoj parnici iz razloga što je Hrvatski lovački savez zaključio ugovor s lovoovlaštenicima kojeg je dostavio uz podnesak od 17. lipnja 2025. godine (str. spisa 156-158). Predložio je da se od Grada Kraljevice pribavi program zaštite divljači.

9. Nakon što je strankama dana mogućnost raspravljanja sud je donio plan upravljanja postupkom (str. spisa 141-142).

10. U odnosu na dostavljeni Program zaštite divljači Grada Kraljevice, umješač na strani tuženika je naveo da se radi o ispravi koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja i da je u predmetnoj situaciji Grad Kraljevica pasivno legitimiran u postupku naknade štete.

11. Tužitelj je u podnesku od 12. rujna 2025. godine naveo da iz čl. 7. st. 1 toč. 4 i

11. st. 2. toč. 5 Zakona o lovstvu ne proizlazi odgovornost lokalne samouprave za štetu od divljači već da se odgovornost za štetu cijeni pozivom na odredbu čl. 1045. st. 3 ZOO-a. Istaknuo je da je općepoznata činjenica da se unutar granica lovišta nalaze i prometnice, da su prometnice izuzete iz lovišta, no da se tuženik kao lovoovlaštenik ne može osloboditi odgovornosti za štetu koju počini divljač koja dolazi iz njihovog lovišta. U predmetnom slučaju da nije sporna okolnost da predmetna dionica ceste prolazi uz granice lovišta kojim gospodari tuženik zbog čega da je tuženik odgovoran za štetni događaj po pravilima objektivne odgovornosti.

12. Rješenjem od 14. listopada 2025. godine prihvaćeno je sudjelovanje Hrvatskog lovačkog saveza u svojstvu umješača na strani tuženika budući da je treća osoba dostavom dokaza – ugovora o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje šteta od divljači na vozilima od 31. svibnja 2022. godine (str. spisa 156 - 158) dokazala postojanje pravnog interesa da sudjeluje u svojstvu umješača na strani tuženika. Navedeno iz razloga što je umješač, kao krovna organizacija odgovoran nadležnom ministarstvu za namjensko korištenje novca namijenjenog za financiranje šteta od divljači na vozilima (toč. I-II. i VII. Ugovora), a čime je dokazan pravni interes umješača da sudjeluje upravo u predmetnoj parnici u kojoj je istaknut zahtjev za naknađivanjem štete od divljači na vozilima po tužbama protiv pojedinih lovačkih društava, a za što je predviđeno naknađivanje isplaćenih iznosa sredstvima koje naknađuje nadležno ministarstvo. Stoga se odluka temelji na primjeni čl. 207. ZPP-a.

13. Nakon provedenog biološkog vještačenja i dostave pisanog nalaza i mišljenja vještaka – Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (str. spisa 345-349) umješač na strani tuženika je u podnesku od 22. prosinca 2025. godine naveo da ističe prigovor na rezultate vještačenja navodeći da vještačenje nije napravljeno sukladno pravilima struke iz razloga što se u nalazu navodi mikroskopski pregled. Iznio je stajalište da se u predmetnom slučaju mora provesti DNA analiza i da morfološka metoda koju je primijenio vještak nije akreditirana metoda vještačenja.

14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. veljače 2026. godine tužitelj je naveo da nema primjedbi na rezultate biološkog vještačenja. Naveo je da je iz policijskog zapisnika vidljivo da se radi o dionici ceste koja se nalazi izvan naselja. Tuženik je ustrajao kod prigovora promašene pasivne legitimacije smatrajući da tužitelj nije dokazao činjenicu da se radi o prometnici koja prolazi uz tuženikovo lovište. Podredno, sve i da prometnica prolazi uz tuženikovo lovište istaknuo je da prometnica prolazi kroz više lovišta kojima upravljaju različiti lovoovlaštenici zbog čega da nije dokazana pasivna legitimacija tuženika. Pridružio se prigovorima umješača na rezultate biološkog vještačenja. Ustrajao je kod prigovora da bi izuzeta dlaka predstavljala dlaku koja bi bila u vezi sa štetnim događajem. Naveo je da se moglo raditi o dlaci koja je ostala na vozilu od ranijih kontakata s divljači.

15. Rješenjem od 10. veljače 2026. godine zaključena glavna rasprava ponovno je otvorena zbog dopune postupka budući je nakon zaključenja rasprave od 3. veljače 2026. godine, a na poziv suda da se očituje na primjedbe umješača (rješenje od 13. siječnja 2026.g. – str. spisa 378), vještak Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" dostavio očitovanje na primjedbe.

16. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. ožujka 2026. godine stranke su ustrajale kod svih navoda iznijetih u postupku. Umješač nije isticao posebne primjedbe na dopunsko očitovanje vještaka.

17. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka KB (str. spisa 318-319), zastupnika po zakonu tuženika CB (str. spisa 319), svjedoka DB (str. spisa 381-382), svjedoka AB (str. spisa 382-383), uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka - Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 2. prosinca 2025. godine (str. spisa 346-351) kao i dopunsko očitovanje vještaka od 5. veljače 2026. godine (str. spisa 388-389).

18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

19. Sporna je činjenica je li šteta iz štetnog događaja koji se dogodio dana 8. kolovoza 2023. godine u 6:35 sati na cesti Ž 5065-D8-Kraljevica–Ž5189, Općina Kraljevica na 0km + 500m uzrokovana iskakanjem divljači na kolnik. Sporna je okolnost potječe li izuzeta dlaka iz predmetnog štetnog događaja i je li tuženik pasivnog legitimiran s obzirom na mjesto štetnog događaja.

20. Sporno je u vezi toga primjenjuju li se na situaciju udara divljači u vozilo odredbe o odgovornosti za štetu od opasne stvari. Sporna je okolnost je li od utjecaja činjenica da se u vrijeme štetnog događaja nisu odvijale lovne aktivnosti.

21. Sporno je postojanje odgovornosti tuženika i zbog prigovora tuženika da vozač nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti.

22. Nije sporna okolnost da se štetni događaj dogodio dana 8. kolovoza 2023. godine na županijskoj cesti 5065 – Kraljevica (DC8-ŽC5189), a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu (str. spisa 169-172). Iz zapisnika o očevidu (str. spisa 169-172) proizlazi da je prema izjavi vozača KB vozilo marke Volkswagen "Passat" reg. oznake [registarska oznaka] udarilo u nepoznatu životinju koja da je kolnik pretrčavala s desne na lijevu stranu u odnosu na smjer kretanja vozila, a koja je iskočila iz grmovitog predjela okoliša. Zapisnikom je evidentirano da se nakon događaja nepoznata životinja udaljila u nepoznatom smjeru. Iz zapisnika je također utvrđeno da mjesto događaja u smjeru kretanja predmetnog vozila nije bilo obilježeno znakom opasnosti "divljač na cesti" i da je na mjesto događaja pristupio lovac tuženika AB, a da je o događaju prethodno bio obaviješten lovnik GB.

23. Nadalje, utvrđeno je da je po polici kasko osiguranja br. 010917026314 (str. spisa 5), koja je važila u vrijeme štetnog događaja, tužitelj izvršio obvezu isplate osigurnine, a kako to proizlazi iz izvadaka po transakcijskom računu i potvrde o izvršenom nalogu na str. spisa 26 i 27 iz kojih je utvrđeno da je tužitelj izvršio isplatu u iznosu od 1.100,00 EUR dana 8. rujna 2023. godine i 400,00 EUR dana 22. rujna 2023. godine sve u korist KB (osiguranika), na temelju izjave o namirenju od 21. rujna 2023. godine – str. spisa 25, a u vezi predmetnog štetnog događaja (str. spisa 23-24). Slijedom iznijetog, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja pozivom na odredbu čl. 963. st. 1 ZOO -a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prema kojoj je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

24. Iz iskaza saslušanog vozača KB (str. spisa 318-319), koji je upravljao vozilom u vrijeme štetnog događaja, proizlazi da se priključivao sa sporedne na glavnu cestu i da mu je upravo u tom trenutku istrčala srna preko branika koji se nalazi uz cestu. U tom trenutku da se nije kretao velikom brzinom, možda nekih 40 km/h, a prije samog iskakanja da srnu nije vidio. Kočnicu da je stisnuo tek kad mu je srna već bila izletjela na kolnik. U srnu da je udario prednjim desnim dijelom vozila i da je srna bila zaglavljena između felge i branika na cesti. Kada je uklonio automobil par metara dalje, da je vidio da srne više nema tako da je srna bila živa no da nije vidio u kojem smjeru se udaljila. Na vozilu da su nastala oštećenja na braniku, blatobranu i maskici. Štetu na vozilu da je isplatilo osiguranje po polici kasko osiguranja, da je zvao policiju koja je izvršila očevid i da je na očevidu bio i predstavnik u osobi lovnika kojeg da je zvala policija. Prije predmetnog štetnog događaja da mu se nije dogodilo da je udario vozilom u neku drugu životinju. Policija da je izuzela dlaku životinje s predmetnog vozila na očevidu.

25. Sud je iskaz saslušanog svjedoka KB u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan s obzirom na uvjerljivu količinu detalja koje je svjedok iznio, a koji nalaze potvrdu u navodima iz iskaza saslušanog svjedoka DB, jednog od policijskih službenika koji su izašli na očevid, koji je u iskazu (str. spisa 381-382) izjavio da se sjeća predmetnog štetnog događaja, da je situacijski plan na str. spisa 167 osobno izradio i da dolaskom na lice mjesta nije bila pronađena divljač no da je dlaka bila izuzeta s vozila. Naveo je da je vozač izjavio da mu je izletjela divljač i da se u takvim situacijama kontaktiraju predstavnici lovačkih društava. Kontakte da imaju šefovi smjene, a nekada da se pozovu i susjedni sektori ukoliko predstavnik lovačkog društva ne može doći. Lovačka društva da se između sebe dogovaraju tko će izaći na lice mjesta. Opisao je mjesto štetnog događaja kao cestu koja prolazi uz šumoviti dio. Naveo je da izlaskom na očevid ništa nije ukazivalo da vozač ne bi prilagodio vožnju stanju na prometnici. Naveo je da se radi o mjestu izvan naseljenog mjesta, na samom čvorištu pri izlasku na državnu cestu br. 8 i to na predjelu gdje su česta iskakanja divljači na cesti. Sadržaj potreban za izdavanje potvrde za koju se utvrđuje da prileži str. spisa 14-15 da je uzimao njegov kolega SB i da njemu osobno nije poznat razlog zašto je sačinjena nadopuna potvrde koja mu je predočena na str. spisa 53-54, a niti mu je poznato na čiji je zahtjev nadopuna sačinjena. Izjavio je da je znak opasnosti od iskakanja divljači na cesti postavljen na suprotnoj strani ceste od one kojom se kretao vozač. Na fotografiji na str. spisa 166 da je vidljivo oštećenje s kojeg da je izuzeo dlaku.

26. Sud je iskaz svjedoka DB, s obzirom na sadržaj dostavljenih isprava na str. spisa 162-172, ocijenio istinitim i uvjerljivim. Iz navedenog iskaza utvrđeno je da su dlake izuzete na predmetnom očevidu (fotografije na str. spia 165- 166) i to u vezi s predmetnim štetnim događajem i da se radilo o iskakanju divljači (srne) kako je to uvjerljivo opisao vozač KB u svom iskazu koji je srnu vidio kada je ostala zaglavljena između automobila i branika. Stoga je neuvjerljivo osporavanje iskakanja divljači na cestu. Dodatno, sud je ocijenio neuvjerljivim i tuženikovo osporavanje porijekla dlake iz predmetnog štetnog događaja cijeneći prigovor paušalnim bez temelja u nekim konkretno navedenim okolnostima koje bi kod suda stvorile razlog za sumnju u vjerodostojnost iskaza vozača KB. Uostalom sud je povjerio vjeru i cijenio vjerodostojnim i životnim navod svjedoka KB da je prije puta vozilo oprao i da nikada prije tim vozilom nije udario ni u kakvu životinju. Zbog navedenog, u postupku je dokazana činjenica da je do nastanka štetnog događaja došlo zbog iskakanja divljači (srne) na kolnik. Zbog navedenog, osporavanje uzročne veze između štetnog događaja s iskakanjem divljači na cestu ocijenjeno je neutemeljenim.

27. Nadalje, s obzirom na uvjerljiv iskaz vozača KB kao i okolnost da se protiv vozača nije pokretao prekršajni postupak utvrđeno je da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi do štetnog događaja došlo zbog nepropisne vožnje vozača. Navedeno nalazi potvrdu u iskazu svjedoka DB, policijskog službenika koji je izašao na očevid i to u dijelu u kojem je naveo da ništa nije ukazivalo da vozač ne bi prilagodio vožnju stanju na cesti. (str. spisa 381 -382). Isto tako, nema niti doprinosa vozača nastanku štetnog događaja upravo zbog utvrđene dinamike nastanka štetnog događaja odnosno iskakanja divljači na vozilo prednjim desnim dijelom u trenutku uključivanja sa sporedne na glavnu cestu, a zbog čega vozač u takvoj situaciji nije niti bio u mogućnosti poduzeti bilo kakvu radnju kojom bi spriječio iznenadni udar divljači u vozilo jer divljač prije udara nije niti vidio. Slijedom iznijetih utvrđenja, prigovori tuženika o isključivoj odgovornosti vozača odnosno podijeljenoj odgovornosti zbog doprinosa vozača nastanku štetnog događaja, pri kretanju brzinom od 40 km/h prilikom priključivanja na glavnu cestu (unutar propisanog ograničenja brzine do 50 km/h– str. spisa 169-172), ne daju temelj za zaključak da bi vozač brzinom kretanja i načinom vožnje pridonio nastanku štetnog događaja.

28. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku iz razloga što je nadležno ministarstvo dostavilo sudu podataka da se radi o lovištu kojim gospodari tuženik prema podatku sadržanom u ispravi Klasa:323-01/25-01/82, ur.broj: 525-10/614-25-4 od 7. srpnja 2025. godine (str. spisa 293 i 294), koja je utemeljena na podacima o svim lovištima, lovoovlaštenicima i kartama lovišta. Stoga je sud ocijenio neuvjerljivim i pristranim iskaza svjedoka AB (str. spisa 382-383) koji je po uputi tuženikovog lovnika GB izašao na lice mjesta, u dijelu u kojem je naveo da se isti ne može izjasniti radi li se o cesti koja prolazi unutar granica tuženikovog lovišta. Navedeno iz razloga što je iz zapisnika o očevidu utvrđeno da je o štetnom događaju bio obaviješten tuženikov lovnik GB za kojeg je zastupnik po zakonu tuženika CB u svom iskazu (str. spisa 319-320) naveo da se radi o lovniku lovne jedinice Križišće-Šmrika koja da pripada tuženiku i da policija izravno kontaktira lovnike u slučajevima kada se dogodi prometna nesreća zbog iskakanja divljači na cestu. Policiji da su dostavljeni podaci o granicama pojedinih lovišta. Zbog navoda da se zna dogoditi da policija pogrešno zove lovnika odnosno predstavnika lovačkog društva kod ovoga suda nije dovedena u sumnju činjenica da se radi o mjestu štetnog događaja koje prolazi unutar granica lovišta tuženika budući da iz zapisnika o očevidu na str. spisa 169-172 ne proizlazi da bi obaviješteni predstavnici tuženika u tom smislu iznosili primjedbe pa čak niti naknadno. Stoga je osporavanje pasivne legitimacije u postupku ocijenjeno neutemeljenim. Budući da se radi o prometnici koja prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženika i da se mjesto štetnog događaja nalazi izvan naseljenog mjesta okolnost da je Grad Kraljevica donio Program zaštite divljači za površine izvan lovišta na području Grada Kra ljevice ( str. spisa 174-287) nije relevantno za utvrđivanje pasivne legitimacije tuženika. Kako nije sporna okolnost da se srne nalaze u lovnogospodarskoj osnovi tuženika, a što je potvrdio i zastupnik po zakonu tuženika CB u svom iskazu (str. spisa 319-320), sud je utvrdio da postoji odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Tuženik se pribavom Programa zaštite divljači Grada Kraljevice (str. spisa 175-287) ne može osloboditi odgovornosti budući da se smatra da šteta nastala u vezi s iskakanjem srne na kolnik (kao opasne stvari) potječe od te stvari (čl. 1063. ZOO-a). Pribavom PZD Grada Kraljevice, tuženik nije dokazao da srna iz tuženikovog lovišta nije bila uzrok štete.

29. Nije od odlučnog značaja okolnost koju je naveo u svom iskazu zastupnik po zakonu tuženika CB (str. spisa 319-320) da u vrijeme štetnog događaja nije bilo lovnih aktivnosti. Navedeno iz razloga što se na odgovornost osoba kojima je divljač povjerena na upravljanje u smislu čl. 43. i 44. Zakona o lovstvu - NN 99/18, 32/19, 32/20, 127/24 primjenjuju pravila o objektivnoj odgovornosti pozivom na čl. 76. st.2 Zakona o lovstvu. Stoga je isključena primjena čl. 80. st. 6 Zakona o lovstvu. Isto tako nije od odlučnog značaja niti navod da je tuženik uredno ispunjavao svoje obveze budući da se odgovornost tuženika ne procjenjuje po načelu krivnje, a niti po čl. 50. st. 1 Zakona o cestama koji se odnosi na odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, a što tuženik nije.

30. Također nije od odlučnog značaja prigovor da cesta ne predstavlja lovište budući da navedena okolnost nije niti sporna, a niti utječe na ocjenu postojanja pasivne legitimacije. Zbog predmnijevane uzročnosti iz čl. 1063. ZOO-a sud je utvrdio da je predmetna šteta nastala od divljači koja se nalazi unutar granica tuženikovog lovišta. Stoga je u ovoj parnici tužitelj dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između uzroka - iskakanja srne na vozilo i posljedice - nastale štete u vidu isplaćenog iznosa na ime nastale štete na vozilu.

31. Za štetu prouzročenu na kolniku udarom u divljač tuženik odgovara po principu uzročnosti pozivom na odredbu čl. 1063. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Postojanje uzročno-posljedične veze između udara u divljač i nastale štete sud je temeljio na vjerodostojnom iskazu vozača KB čiji je iskaz prihvaćen kao vjerodostojan i istinit i slijedom rezultata biološkog vještačenja izuzete dlake po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (str. spisa 346-349) kojim je potvrđena činjenica da se radilo o dlaci životinje iz porodice jelena, na temelju morfoloških karakteristika da su dlake srne vrlo slične dlakama jelena. Prigovore tuženika i umješača na strani tuženika da se ne radi o metodi ispitivanja koja bi bila akreditirana, sud je otklonio kao neutemeljene s obzirom da je prihvaćeno kao stručno očitovanje vještaka na str. spisa 389 da se radi o akreditiranoj metodi vještačenja zbog čega je osporavanje udara u divljač ocijenjeno neutemeljenim. Zbog toga su rezultati analize prihvaćeni kao stručni i vjerodostojni. Stoga tuženik nije dokazao činjenicu da bi nepoznata životinja bila neka domaća životinja.

32. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim s obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika po čl. 1067. st. 1-3 ZOO-a, a u vezi odredbe čl. 1045. st. 3, 1063., 1064. i 1066. st. 1 ZOO-a, a primjenom čl. 76. st. 2 Zakona o lovstvu. Stoga je valjalo primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučiti kao u točki I. izreke.

33. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO -a i utvrđenju datuma ispunjenja obveza po ugovoru o osiguranju dana 8. rujna 2023. godine u iznosu od 1.100,00 EUR i 22. rujna 2023. godine u iznosu od 400,00 EUR (str. spisa 26-27).

34. Zbog razloga ekonomičnosti postupka, valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem očevida, prometnog i procjeniteljskog vještačenja, financijskog vještačenja i saslušanjem policijskog djelatnika SB budući da je sud iz dostavljenih isprava i provedenih dokaza utvrdio sve bitne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podnesaka od 26. svibnja i 9. lipnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 17. lipnja 2025. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 12. rujna 2025. godine 100,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 14. listopada 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 3. veljače 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 19. ožujka 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 250,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 26,55 EUR i presudu 53,09 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) kao i troškove biološkog vještačenja u iznosu od 27,97 EUR koje je sud ocijenio potrebnim za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke. Preostalu razliku prema troškovniku na str. spisa 385 i 394 valjalo je ocijeniti neutemeljenom u zatraženoj razlici zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 27. travnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).