REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 4503/22-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. iz odvj. društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu protiv tužene ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Bepu Marušiću i Ivanu Topiću, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, predaje, izdavanja isprave i prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2026. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i pun. tužene, dana 27. travnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

''1.Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravni temelj (pravnu osnovu) vlasništva osobnog automobila marke VW tip GOLF, broj šasije: [broj šasije], registarske oznake i broja [registarska oznaka], za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja: [broj prometne dozvole], pa se nalaže tuženoj u roku od 15 dana ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva predmetnog automobila na njegovo ime, u protivnom tužitelj je ovlašten temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva predmetnog automobila na svoje ime, uz istodobno brisanje vlasništva s imena tužene.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana predati tužitelju u neposredni posjed automobil pobliže opisan u t. 1. zahtjeva, te se ubuduće kaniti bilo kakvog uznemiravanja tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava na predmetnom automobilu.''

II.Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.500,00 EUR, sve sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate.''.

III.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime parničnog troška iznos od 2.000,00 EUR.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 12. prosinca 2022. g. tužitelj je naveo da je tužena u posjedu osobnog automobila marke VW tip GOLF, broja šasije:

WVWZZZAUZKW054354, registarske oznake i broja [registarska oznaka], za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] te je i upisana kao vlasnica vozila. Dana **.**.2022. ND da je, kao kupac, u ime i za račun tužitelja samo formalno sklopio Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od ĐD, kao prodavateljice. Dana 31. kolovoza 2022. g. PP Kaštela je oduzela predmetni automobil od CD, zeta tužitelja koji je te prilike upravljao vozilom uz suglasnost i odobrenje tužitelja. Tužitelj je podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ-a, koji postupak je u tijeku. Tužitelj da je predmetni automobil kupio od stvarnog i pravog vlasnika ŽD i to za iznos od 10.500,00 EUR, s tim da je ND platio 150,00 EUR da prepiše vozilo na tužitelja, a obzirom da je tužitelj često izbivao iz [adresa]. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj stekao pravni temelj (pravnu osnovu) vlasništva navedenog osobnog automobila te tuženoj naložiti ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva opisanog automobila na njegovo ime što je u protivnom tužitelj ovlašten izvršiti temeljem presude uz istovremeno brisanje vlasništva s imena tužene kao i tuženu obvezati na predaju automobila tužitelju u neposredni posjed te joj naložiti da se ubuduće kani bilo kakvog uznemiravanja tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava na predmetnom automobilu. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio obvezivanje tužene na isplatu iznosa od 10.500,00 EUR s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je iznajmila predmetno vozilo marke VW Golf supruzi ŽD o čemu da je sastavljen Ugovor. Predmetno vozilo da je tužena često iznajmljivala. Potpis tužene na Ugovoru o najmu vozila, kao i na osobnoj iskaznici tužene da nema nikakve veze s potpisom tužene na Ugovoru o kupoprodaji vozila. S obzirom da prilikom kupoprodaje vozila više nije potrebno ovjeravati ugovor kod javnog bilježnika, već je jedino potrebno da kupac i prodavatelj zajedno potpišu kupoprodajni ugovor te da uz taj Ugovor prilože i osobnu iskaznicu, proizlazi da su to pokušali učiniti tužitelj i ND, ali su odbijeni u stanici za tehnički pregled vozila. Stoga da je već i radnicima stanice za tehnički pregled bilo vidljivo da se ne radi o pravom potpisu tužene i da ista nikad nije prodala predmetno vozilo. Nadalje, da je predmetno vozilo očito završilo kod tužitelja koji je vidio da je kao vlasnik vozila upisana tužena s kojom nikad nije kontaktirao. Nije jasno kako je tužitelj došao na ideju kupiti vozilo od osobe koja je nedvojbeno nevlasnik odnosno koja vozilo drži samo u svom posjedu temeljem Ugovora o najmu vozila. Činjenica je i da je vozilo na svoje ime kao vlasnik pokušao prepisati ND. Nadalje, da se u tužbi uopće ne spominje bilo kakva transakcija novca za predmetno vozilo odnosno ne spominje se ni broj računa tužene niti mjesto i vrijeme gdje je tužena navodno primila novac tako da je jasno da se radi o prijevarnom postupanju. Tužitelj je zaista protiv tužene podignuo kaznenu prijavu, ali je nakon toga predmetno vozilo vraćeno u njezin posjed jer su policijski službenici shvatili o kojoj vrsti prijevarnog postupanja se radilo. Policajci da su tuženoj sugerirali protiv svih navedenih osoba podnijeti kaznene prijave ali su tužena i njen sin nastalu situaciju pokušali riješiti na miran način, objašnjavajući i drugim sudionicima uključenim u slučaj da su i oni vjerojatno žrtve prijevare. Što se tiče podrednog tužbenog zahtjeva navedeno je da tužena nije primila nikakav novčani iznos za predmetno vozilo od bilo koje osobe, a posebno da je netočna tvrdnja tužitelja da vozilo vrijedi 10.500,00 EUR, jer da je tržišna vrijednost vozila minimalno 16.000,00 EUR, pa čak i do 20.000,00 EUR. Ponovljeno je da je tužena iznajmila vozilo i da ga sigurno nikome nije prodala.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 26. kolovoza 2022. g., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 31. kolovoza 2022. g., obavijesti oštećeniku kaznenog djela od 1. rujna 2022. g., kopije osobne iskaznice tužene, Ugovora o najmu od 4. srpnja 2022. g. i predmeta ODO-a Split broj KPn- DO-1775/22. Sud je saslušao parnične stranke i svjedoka ND.

Stranke su popisale parnični trošak.

Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva osobnog automobila marke VW tip Golf, broja šasije:

WVWZZZAUZKW054354, registarske oznake i broja [registarska oznaka], za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] te nalaganje tuženoj ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva tog automobila na ime tužitelja kao predati vozilo tužitelju u neposredan posjed. Tužitelj je zatražio i da sud tuženoj zabrani uznemiravanje tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava na predmetnom automobilu. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio obvezivanje tužene na isplatu iznosa od 10.500,00 EUR s pripadajućim kamatama.

Tvrdnju tužitelja da je ND u ime i za račun tužitelja s tuženom zaključio Ugovor o kupoprodaji vozila VW Golf tužena je u postupku odlučno negirala navodeći da vozilo Golf u svom vlasništvu nije nikom prodala već dala u najam supruzi ŽD o čemu je dostavila u spis i Ugovor o najmu. Na Ugovoru o kupoprodaji vozila koji joj je dostavljen uz tužbu da se ne nalazi njen potpis.

Tužitelj je u svom iskazu ispričao sudu da ga je kontaktirao prijatelj ND s informacijom da jedan čovjek prodaje vozilo Golf 7, 2019. godište, dizel i to za 10 500,00 EUR, da je bio zainteresiran za kupnju, nakon čega su se našli: tužitelj, ND i taj čovjek za kojeg je kasnije saznao da se zove ŽD, a tada da nije znao njegovo ime niti da ga je pitao za ime. Ujedno da su dovezli i auto koje da je pregledao kao i dokumentaciju: prometnu dozvolu koja je glasila na ime tužene, policu osiguranja na ime tužene i prazan neispunjen Kupoprodajni ugovor bez ijednog potpisa. Na pitanje tko je osoba navedena u dokumentaciji da mu je taj čovjek kazao da mu je to žena. Nakon toga da su ispunili Kupoprodajni ugovor i da se taj čovjek potpisao kazavši da se potpisuje "u korist svoje žene". U Ugovor da je kao kupac naveden ND, a tužitelj je objasnio iz kojih razloga i za koju mu je uslugu tužitelj isplatio 150,00 EUR. Ujedno da je ispred ND i kćeri O tom čovjeku predao 10.500,00 EUR na ime kupoprodajne cijene za vozilo. Odmah nakon kupoprodaje 26. kolovoza 2022. g. da je zajedno sa zetom odlučio prodati vozilo jer je imalo veliku kilometražu, prodaja je oglašena 30. kolovoza 2022. g. te se javila jedna muška osoba, na mjestu dogovorenom za pregled vozila da je ta osoba došla u pratnji dva policajca, vozilo da je doveo zet tužitelja CD, vozilo da su policajci oduzeli i zetu tužitelja predali potvrdu oduzimanja vozila i još ga priveli. Nakon što je zvao ND da je saznao da se osoba koja se predstavljala kao suprug vlasnice vozila zove ŽD koji mu je u razgovoru kazao da je uredno isplatio za vozilo i to SD, a radi se o sinu tužene, da je ostao jedan dio za vozilo nepodmiren i to da se trebalo podmiriti na način da mu završi neke radove na terasi jer je za njega već izvodio neke radove. U kafiću gdje se susreo s SD, a bio je prisutan i njegov zet CD, RD i ND, da je tom prilikom SD kazao da je vozilo njegovo, da se dogovorio s ŽD za izvođenje radova, da mu ŽD te radove nije završio i da je, saznavši da se ŽD predstavljao kao suprug njegove majke, psovao.

Stoga nije uopće bilo sporno da se na Ugovoru o kupoprodaji ne nalazi potpis tužene.

Tužena je, saslušavši iskaz tužitelja, prvo kazala da ''ne može doć' k sebi", da tužitelja nije nikad vidjela te da njen sin ni na koji način nije sudjelovao u poslovima prodaje i kupnje vozila. Kazala je i da ne poznaje osobe koje je spominjao tužitelj. Što se tiče najma vozila, o čemu se očitovala u odgovoru na tužbu, kazala je da je njen sin u to vrijeme na aerodromu imao obrt za davanje vozila u najam, odnosno [obrt] te da je tom ŽD iznajmio vozilo temeljem njene usmene dozvole i dalje da se zbio događaj koji je uzrokovao prevaru tužitelja. Kazala je i da se na njenoj kući ni na terasi te kuće nisu izvodili nikakvi radovi.

Sud je saslušao i svjedoka ND koji je u svom iskazu potvrdio da površno poznaje ŽD iz kafića koji da ga je jedne prilike pitao ima li koga tko bi kupio vozilo Golf 7 u vlasništvu njegove žene za 10.500,00 EUR, tužitelj, s kojim je kućni prijatelj da je bio zainteresiran, da je nakon pregleda vozila tužitelj pristao na kupnju i isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijenu te se i sastavio Kupoprodajni ugovor. Potvrdio je navod tužitelja da je za uslugu da vozilo bude na njegovo ime od tužitelja primio 150,00 EUR, odluku tužitelja o prodaji vozila neposredno nakon kupoprodaje ''radi kilometraže'' i priču tužitelja o susretu s SD u kafiću.

Na traženje suda izjavio je da mu nije bilo čudno što se ŽD preziva ŽD, a njegova navodna supruga zove ĐD, jer je on, za razliku od tužitelja, znao kako se osoba koja je prodavala vozilo u ime supruge zove.

Negirao je da se inače bavi prodajom vozila, a na pitanje suda bavi li se tužitelj preprodajom vozila kazao je da se ne bavi. Sudu je bilo nelogično da je tužitelj kupio vozilo nakon pregleda i znajući kolika je ''kilometraža'' te ga nakon četiri dana odlučio prodati radi tog razloga.

Događaj s oduzimanjem vozila ispričao je na isti način kao i tužitelj s tim da je precizirao da je osoba koja se javila na oglas tužitelja upravo SD.

I tužitelj i svjedok ND ispričali su sudu da je prilikom sastanka u kafiću SD ponudio tužitelju isplatiti 5.000,00 EUR samo da se ne zove policija. Svjedok je naveo i da je ŽD obećavao tužitelju vratiti novac radi čega su išli na sastanak u Rijeku gdje se ŽD nije pojavio. Za prijepis vozila na ime kupca (svjedoka) da su imali rok od 15 dana, ali da je tužitelj u tom roku odlučio prodati auto pa da do prijepisa nije došlo.

Tužena je u spis dostavila Ugovor o najmu od 4. srpnja 2022. g. za vozilo VW Golf [registarska oznaka] ED, a radi se o JD, prema podacima iz sudu dostupnih evidencija MUP-a, odnosno nesporno supruzi ŽD. Ova se osoba, a budući da je sud na njenu adresu bezuspješno pozivao ŽD kao svjedoka, obratila sudu i u email porukama obavijestila sud da s ŽD više ne živi u istom domaćinstvu te da je podnesen i zahtjev za razvod braka.

Iz dokaza koje je sud prikupio u ovom postupku proizlazi da je ND u ime i za račun tužitelja Ugovor o kupoprodaji vozila u vlasništvu tužene zaključio s osobom koja nije bila ovlaštena na prodaju vozila i koja se lažno predstavljala kao suprug tužene, bez predočenja bilo kakve punomoći vlasnice za zaključenje Ugovora.

Prema odredbi čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Prema st. 2. ove odredbe strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor, a ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen (st. 3.) te u tom slučaju, a prema st. 4. ove odredbe, strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

Kako tužena Ugovor koji je u njeno ime i za njen račun zaključila neovlaštena osoba nije naknadno odobrila trebalo je smatrati da se, temeljem st. 3. citirane odredbe, radi o Ugovoru koji nije ni sklopljen.

Stoga nije osnovan glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva opisanog osobnog automobila te izdavanje isprave podobnu za upis prava vlasništva tog automobila na njegovo ime kao i predaju automobila kao i zabrana tuženoj ubuduće uznemiravati tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava na predmetnom automobilu. Isto tako, nije osnovan ni podredno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 10.500,00 EUR s pripadajućim kamatama, jer tužena nije pasivno legitimirana u odnosu na ovaj zahtjev budući da je nesporno da je tužitelj novac predao ŽD.

Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkama I. i II.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor radi čega ga je trebalo obvezati na naknadu parničnih troškova kojima je bila izložena tužena.

Tuženoj je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 16. siječnja i 16. travnja 2025. g. po 250 bodova (ukupno 750 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2024. g. od 125 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 22. studenog 2023. g. i 12. ožujka 2026. g. po 62,5 bodova (ukupno 125 bodova).

Ukupan broj bodova od 1000 bilo je potrebno pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se dobije na opisani način (2.000,00 EUR) predstavlja iznos troška koji je dužan podmiriti tužitelj i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

U Splitu, 27. travnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).