Poslovni broj: Us I-2012/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja LUKA SPLIT d.d. Split (ranije: Luke d.d. Split), OIB:34440814040, Kopilica 47b, Split, zastupan po opunomoćenici Gloriji Zoričić, odvjetnici u Zagrebu, Poljička 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi uništenja robe, nakon javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Glorije Zoričić, odvjetnice u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/23- 01/78, Urbroj: 513-04-24-2 od 28. lipnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-01/23-01/78, Urbroj: 513-04- 24-2 od 28. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-413-01/21-06/70, Urbroj: 513-02- 8011/32-23-10 od 3. veljače 2023., kojim je obustavljen carinsko upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti kod Carinskog ureda Split, u predmetu uništenja robe u vlasništvu "ROBUSTUS" d.o.o. Split, OIB:03465324660, jer ne postoje pravne pretpostavke za vođenje upravnog postupka.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako upravno tijelo nije pravilno utvrdilo carinski status robe kao niti vlasnika robe te je li skladištenje bilo nužno, kao i odnosi li se skladištenje bez vremenskog ograničenja na ovu robu, a što nesporno predstavlja odlučne činjenice u predmetnom postupku koje je nužno utvrditi. Prigovara kako tuženik nije utvrdio niti obrazložio da li predmetna roba potpada pod odredbu članka 110. Carinskog zakonika. Prigovara kako pogrešno tuženik smatra da je roba, čije uništenje se traži, bila u vlasništvu trgovačkog društva ROBUSTUS d.o.o.. Tvrdi kako predmetno društvo nije, prije nego je bilo brisano o službenoj dužnosti iz sudskog registra, postalo vlasnik navedene robe, pa stoga nije jasno o kakvoj se to imovini likvidiranog društva radi. Tvrdi kako roba nije u vlasništvu niti OV kao osnivača brisanog trgovačkog društva pa nije jasno na koji se način protivljenje istog promatra kao odlučna činjenica u predmetnoj carinsko upravnoj stvari. Smatra kako je u upravnom postupku tuženik trebao utvrditi sve one činjenice koje prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo, i to: status robe koja je smještena u skladište, je li opravdano skladištenje predmetne robe, koje je vrijeme skladištenja za robu za koju nije plaćena uvozna carina, tko je vlasnik te robe i smatra li se ta roba ničijom stvari s obzirom na vrijeme proteklo od uskladištenja. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i da se tužitelju dopusti da o vlastitom trošku uništi vozilo marke JEEP GRANDE CHEROKEE proizvodnje 2002.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 26. ožujka 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj 21. prosinca 2021. podnio zahtjev za uništenje robe smještene u skladištu tipa I "LUKE" d.d. Split od strane vlasnika tvrtke ROBUSTUS d.o.o. za trgovinu i usluge iz Splita, i to za osobno vozilo marke JEEP GRANDE CHEROKEE, godina proizvodnje 2002., smještenu u carinskom skladištu tipa I "LUKE" d.d. (po carinskim dokumentima broj 51020/440/63 od 21. siječnja 2011. i broj 51020/710/95 od 11. veljače 2011.) od siječnja 2011.

8. Nadalje, proizlazi kako je Carinski ured Split stranku BV upoznao sa dopisom Trgovačkog suda u Splitu broj: R3-4505/21 od 29. prosinca 2021. iz kojeg proizlazi kako sud nema potraživanja prema brisanom trgovačkom društvu "ROBUSTUS" d.o.o. i da je jedini član društva i jedini član uprave trgovačkog društva bio GV iz [adresa], te je zatražio očitovanje na okolnost podnesenog zahtjeva tužitelja za uništenje robe.

9. Utvrđeno je kako je GV dana 17. veljače 2022. primio obavijest vezano uz predmetni zahtjev tužitelja te je uložio žalbu pod Klasom: UP/I-413-01/21-06/70, Urbroj: 383-22-7 od 23. veljače 2022. u kojoj je naveo kako mu je predmetno vozilo neosnovano i neopravdano oduzeto bez ikakve pravne osnove i kako se ne slaže sa uništenjem nego traži povrat istog, te da nije istina da je kao vlasnik firme vozilo napustio nego mu je zabranjeno raspolaganje vozilom od strane Carine Split.

10. Utvrđeno je kako Trgovački sud u Splitu navodi BV kao osobu koja bi kao zainteresirana mogla sudu podnijeti prijedlog za provođenje likvidacije nad predmetnom imovinom brisanog društva, u slučaju da ista predstavlja imovinu koja bi se mogla unovčiti radi podjele vjerovnicima. Utvrđeno je kako je predmetna roba smještena u tadašnje carinsko skladište tipa A trgovačkog društva Luka Split d.d. Split carinskom deklaracijom 51020/710/95 od 11. veljače 2011.

11. Carinsko tijelo je temeljem odredbe članka 118. stavka 1. Carinskog zakona (Narodne novine broj: 78/99 do 56/10), koji je važio na dan podnošenja predmetne deklaracije, utvrdilo kako se ne može staviti korelacija između vremenski neograničenog držanja odnosne robe u carinskom skladištu i tretiranja iste robe napuštenom i na tom tragu nema carinske pravne osnove za njeno uništenje. Također, utvrdilo je kako brisanje trgovačkog društva, navodnog vlasnika odnosne robe, iz registra trgovačkog suda i postupak likvidacije podrazumijeva prijavu tražbina prema društvu u likvidaciji, što znači da predmetna roba, ako je imovina likvidiranog društva, ne smije biti uništena, nego prijavljena u likvidacijsku masu.

12. Odredbom članka 118. stavka 1. Carinskog zakona (Narodne novine broj: 78/99 do 56/10) propisano je da držanje robe u postupku carinskog skladištenja vremenski nije ograničeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da u iznimnim slučajevima carinarnica može odrediti rok u kojemu korisnik mora za robu odrediti novi carinski dopušten postupak ili uporabu.

13. Imajući u vidu sadržaj obrazloženja osporenih odluka, osnovano tužitelj prigovara kako upravna tijela nisu na potpun i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari, odnosno nisu utvrdili status robe, predmetnog vozila marke JEEP GRANDE CHEROKEE, koja je smještena u skladište, je li opravdano skladištenje predmetne robe i tko je vlasnik te robe, odnosno upravna tijela nisu dala jasne razloge i obrazložili zbog čega nisu uvažili zahtjev tužitelja za uništenjem predmetne robe.

14. Iz sadržaja osporenih odluka proizlazi kako upravna tijela razloge utemeljuju na odredbi članka 118. stavka 1. Carinskog zakona prema kojoj držanje robe u postupku carinskog skladištenja vremenski nije ograničeno, međutim, ne daju jasne razloge zbog čega zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan. Tuženik u svojoj odluci hipotetički utvrđuje kako postupak likvidacije podrazumijeva prijavu tražbina prema društvu u likvidaciji, što znači da predmetna roba, ako je imovina likvidiranog društva, ne smije biti uništena, nego prijavljena u likvidacijsku masu, međutim, tuženo tijelo je jednako kao i prvostupanjsko tijelo trebalo spomenute činjenice na nedvojben način utvrditi, što osnovano tužitelj ukazuje.

15. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude. Ocijenjeno je kako nije svrhovito ni ekonomično sudskom odlukom poništiti i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer je tuženik ovlašten u okviru ocjenjivanja žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela prema članku 115. stavku 3. ZUP-a) te je u slučaju da utvrdi osnovanost žalbe (pri čemu nije vezan žalbenim razlozima - članka 115. stavak 1. ZUP-a), ovlašten sam riješiti stvar (članak 117. stavak 1. ZUP-a).

16. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, donijeti novo rješenje o žalbi tužitelja, koje će obrazložiti u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

18. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2026. za svaku radnju po 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

19. Trošak podneska od 7. veljače 2025. Sud nije uvažio opravdanim troškom, a kako je tužitelj uspio u sporu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama nema naplate pristojbe, pa mu isti trošak Sud ne može ni dosuditi.

U Splitu, 27. travnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Gloriji Zoričić, odvjetnici u Zagrebu, Poljička 5,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. Vratiti spis tuženom tijelu

4. U spis

4. Kalendar 30 dana.