Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-4/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Miloradu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 13. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika Siniše Baričevića, odvjetnika u Rijeci, objavljene 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, da tužitelju MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.056,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom u razdoblju od 15. listopada 2013. pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

− na iznos od 283,28 eura počev od dana 15.10.2013. pa do isplate ,

− na iznos od 160,21 eura počev od dana 15.11.2013. pa do isplate ,

− na iznos od 232,74 eura počev od dana 15.12.2013. pa do isplate ,

− na iznos od 787,48 eura počev od dana 15.01.2014. pa do isplate ,

− na iznos od 658,74 eura počev od dana 15.02.2014. pa do isplate ,

− na iznos od 39,77 eura počev od dana 15.09.2014. pa do isplate ,

− na iznos od 72,77 eura počev od dana 15.12.2014. pa do isplate ,

− na iznos od 17,72 eura počev od dana 15.01.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 25,35 eura počev od dana 15.02.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 125,12 eura počev od dana 15.03.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 14,65 eura počev od dana 15.04.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 26,79 eura počev od dana 15.05.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 26,96 eura počev od dana 15.06.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 28,60 eura počev od dana 15.07.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 97,96 eura počev od dana 15.09.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 70,30 eura počev od dana 15.10.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 109,52 eura počev od dana 15.11.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 123,98 eura počev od dana 15.12.2015. pa do isplate ,

− na iznos od 24,45 eura počev od dana 15.01.2016. pa do isplate ,

− na iznos od 129,97 eura počev od dana 15.02.2016. pa do isplate ,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u visini od 7.355,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 8. prosinca 2008. pretrpio povredu na radu dok je radio na benzinskoj postaji na Mlaci, kada je isti u tri sata ujutro pretrpio napad razbojnika sa mačetom koji je pljačkao benzinsku pumpu. Tom prilikom da je zadobio teške psihičke povrede i ozljede na radu. Pred ovim sudom u tijeku da su dva sudska postupka koje je tužitelj pokrenuo radi naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, koji postupci se vode pod poslovnim brojem Pn-576/2015 (ranije poslovni broj Prs-343/2009) i P-4328/2011. Postupak pod poslovnim brojem Pn-576/15 (ranije Prs-343/2009) je pokrenuo tužitelj protiv Croatia osiguranja d.d., a koji osiguravajuće društvo je osiguralo tuženika za štete nastale iz djelatnosti istog. Citirani postupak vodi se radi naknade nematerijalne štete koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju , kao i radi naknade materijalne štete, a između ostalog i štete s osnova gubitka na zaradi i to za razdoblje od predmetnog štetnog događaja 8. prosinca 2008. do 31. kolovoza 2011. Postupak pod poslovnim brojem P-4328/2011 je pokrenuo tužitelj protiv tuženika, radi naknade materijalne štete s osnova gubitka na zaradi za neradno razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. kolovoza 2013. Tužitelj se od dana štetnog događaja nalazi na bolovanju zbog težeg psihičkog oboljenja, kao posljedica predmetne nesreće, a to je bolovanje trajalo do kraja veljače 2016., kad se tužitelj vratio na posao, nakon čega mu je tuženik otkazao ugovor o radu. U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika, tj. od svog poslodavca, počev od 1. rujna 2013. pa do kraja veljače 2016. u ukupnoj visini od 25.000,00 kuna. Šteta se sastoji u razlici primanja tužitelja po osnovi bolovanja i stvarnog prihoda kojeg bi tužitelj ostvario da je nastavio raditi na poslovima na kojima je i nastradao. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

1.1. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 19. ožujka 2024. (stranica 530-531 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na način naveden u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to njegov osnov i visinu. Tuženik osporava da bi na bilo koji način ili po bilo kojem osnovu bio odgovoran za navodnu štetu koja bi nastala tužitelju dana 8. prosinca 2008. na benzinskoj postaji na Mlaci, već iz razloga što se radi o djelovanju treće osobe. Pri tome, tužitelj u tužbi ni ne dokazuje da bi upravo tuženik bio odgovoran za navodnu šteti koju bi pretrpio tužitelj. Navodi iz tužbe su paušalni i proizvoljni, a tvrdnja tužitelja da potražuje naknadu štete od tuženika u vidu razlike primanja tužitelja po osnovi bolovanja i stvarnog prihoda kojeg bi tužitelj ostvario da je radio apsolutno ni sa čim da nije argumentirana, što je dodatno potvrđeno i paušalnim iznosom od 25.000,00 kuna kojeg tužitelj navodi u tužbenom zahtjevu. Tuženik osporava te navode tužitelja te ističe i da tužitelj nema pravo na navodnu razliku koju potražuje, i iz razloga što mu je u predmetnom razdoblju uredno isplaćivana naknada od nadležnih tijela. Tuženik izričito osporava da bi bolovanje tužitelja u razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom u ovo predmetu bilo posljedica štetnog događaja od 8. prosinca 2008. Naime, tek primjera radi, u nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. Jadranke Božin Juračić, specijaliste medicine rada i sporta od 27. lipnja 2016., u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-576/2015, koji se vodi uslijed istog štetnog događaja, navodi se kako je ovdje tužitelju bolovanje trajalo od 8. prosinca 2008. do 31. siječnja 2012. te da je dana 31. prosinca 2012. zaključeno, slijedom čega je očito da tužitelj tek treba dokazati (jer do sada to ničim nije dokazao) da bi njegovo eventualno bolovanje nakon 31. prosinca 2012. bilo uzročnoj vezi s navedenim štetnim događajem od 8. prosinca 2008., sve to tim više što razdoblje obuhvaćeno tužbom počinje tek u 9 mjeseci nakon toga, odnosno 1. rujna 2013. Stoga tuženik osporava u cijelosti i proizvoljnu tezu tužitelja da je on (u razdoblju obuhvaćenim tužbom) bio na bolovanju zbog težeg psihičkog oboljenja kao posljedica predmetne nesreće, jer čak iz prednjih navoda iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi uzročna veza bolovanja tužitelja predmetnim štetnim događajem (ako je ikad postojala, a što tuženik izričito osporava i u ovom predmetu) definitivno prestala upravo 31. prosinca 2012. Teret dokaza navodnog postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja od 8. prosinca 2008. njegovog bolovanja u razdoblju obuhvaćenom tužbom (01. rujna 2013. do 29. veljače 2016.) je u cijelosti na tužitelju. Tužitelj osporava i da bi postojale nekakve razlike u primanjima koje je imao u konkretnom slučaju i onih koje bi navodno imao da je radio. Uostalom, i u ovom dijelu teret dokaza je u cijelosti na tužitelju. Kao što je navedeno u tužbi, tužitelj osim osnova osporava i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da je iznos kojeg potražuje tužitelj potpuno proizvoljno određen. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. O tužbenom zahtjevu tužitelja ovaj sud odlučio je presudom poslovni broj Pr- 223/2016-64 od 26. srpnja 2024. (stranica 553-563 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 3.056,36 eura s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15 - tog u mjesecu za prethodni mjesec, a u razdoblju dospijeća od 15. listopada 2013. do 15. veljače 2016.) do isplate, dok je točkom II. izreke tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.023,16 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nepobijanim rješenjem istog poslovnog broja odlučeno je da se tužba smatra povučenom za iznos od 261,71 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

4. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe članka 377. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP).

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu , kao i u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka (stranica 76- 149 spisa), te je proveden dokaz vještačenjem po vještaku mr. sc. Mariji Muše- Danielov, spec medicine rada, čiji nalaz i mišljenje od 7. lipnja 2018 prileži na stranici 210-213 spisa, a pisano očitovanje 24. srpnja 2018. na stranici 227-230 spisa, dokaz vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Iki Rončević-Gržeta, dr. med. čiji nalaz i mišljenje od 12. ožujka 2020. prileži na stranici 272-285 spisa, pisano očitovanje od 15. ožujka 2021. na stranici 308-313, a usmeno očitovanje, dano na ročištu od 19. rujna 2025., na stranici 611-613 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. čiji nalaz i mišljenje od 20. veljače 2024. prileži na stranici 514-521 spisa, a pisano očitovanje od 29. svibnja 2024. na stranici 546 spisa, te dokaz vještačenjem po vještaku prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, čiji nalaz i mišljenje od 10. studenoga 2025. prileži na stranici 625-639 spisa, a pisano očitovanje 6. siječnja 2026. na stranici 652-656 spisa, kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 73 spisa).

6. Predmet ovog parničnog postupka je novčana tražbina u iznosu od 3.056,36 eura s osnova imovinske štete u vidu izgubljene zarade u razdoblju od 1. rujna 2013. do 31. siječnja 2016., a koja se sastoji u razlici između naknade plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja i plaće koju bi primao da nije bilo ozljede na radu 8. prosinca 2008.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji, kao i da je 8. prosinca 2008. pretrpio ozljedu na radu kada ga je u noćnoj smjeni napao naoružani razbojnik. Nadalje, nesporno je da je tužitelj vezano za predmetni štetni događaj ostvario naknadu neimovinske i dijela imovinske štete u ovosudnom spisu poslovni broj Pn-576/2015 u kojem je pravomoćno utvrđeno da je tuženik, kao njegov poslodavac, odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju, dok je naknadu daljnje imovinske štete ostvario u ovosudnom spisu poslovni broj P-4328/2011, koji je tijekom trajanja ovog parničnog postupka pravomoćno okončan.

9. Sporna je uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužitelja, kao i njegova trajanja. U konačnici, sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

10. Vezano za osporavanje osnove tužbenog zahtjeva, a posebno odgovornosti za naknadu štete tužitelju, navodi se da je sud uvidom u ovosudnu presudu poslovni broj Pn-576/2015-37 od 22. svibnja 2017. (stranica 31-36 spisa), u pravnoj stvari ovdje tužitelja, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, radi naknade štete, utvrdio da je tužitelj tijekom obavljanja svog uobičajenog posla pretrpio ozljedu na radu 8. prosinca 2008. u smjeni od 22,00 sata do 6,00 sati, kada je oko 3,00 sata došlo do oružane pljačke na benzinskoj postaji na kojoj je radio kao prodavač , kada ga je maskirani naoružani razbojnik napao, prijeći mu mačetom na način da je govorio da će ga probosti, prislonivši mu mačetu na trbuh. U svezi predmetnog štetnog događaja da se liječi kod psihijatra, zbog psihičkih problema jer je obolio od posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je bio na bolovanju od 8. prosinca 2008. do 31. siječnja 2012. Kako je tamo tuženik tijekom postupka osporavao uzročno-posljedičnu vezu između bolovanja tužitelja i predmetnog štetnog događaja, kao i dužinu trajanja bolovanja tužitelja, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr.sc. Jadranki Božin-Juračić, dr. med., dok je u odnosu na naknadu štete po osnovi povrede prava osobnosti proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jadranku Pecotiću, dr. med., te je citiranom presudom naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 26.000,00 kn (s osnove pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kn, a s osnove trajnog smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja iznos od 20.000,00 kn ), od kojeg iznosa je valjalo oduzeti nesporno isplaćeni iznos u visini od 7.000,00 kn, slijedom čega je tužitelju po ovoj osnovi dosuđen iznos od 19.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 1. veljače 2012., kada je završeno liječenje, dok mu je u odnosu na naknadu izgubljene zarade kao razlike između njegove pretpostavljene neto plaće i naknade ostvarene tijekom bolovanja, a nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku Ivanu Marenčiću, dipl. oec., dosuđen iznos od 22.673,78 kn s pripadajućom zateznom kamatom i to za razdoblje od 9. prosinca 2008. do 31. kolovoza 2011., dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovanim. Citirana presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-1199/2017-2 od 15. studenoga 2018. (stranica 251-260 spisa) u dosuđujućem dijelu za iznos od 47.673,78 kn, dok je preinačena u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u iznosu od 19.000,00 kn na način da ista teče od 25. svibnja 2009. umjesto od 1. veljače 2012., te je preinačena u odbijajućem dijelu za naknadu štete zbog gubitka na zaradi te je suđen daljnji iznos od 8.925,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

10.1. Nadalje, uvidom u ovosudnu presudu poslovni broj P-4328/2011-117 od 23. listopada 2019. (stranica 300-307 spisa) ovaj sud utvrdio je da je istom naloženo ovdje tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. srpnja 2013. u ukupnom iznosu od 32.679,89 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 71/2020-2 od 10. svibnja 2021.

11. Imajuću na umu navedeno, kao i činjenicu da za štetu koju radnik pretrpi ozljedom na radu, poslodavac odgovara po objektivnom kriteriju, to ovaj sud smatra kako je tuženik temeljem odredbe članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12.; dalje ZZR, a istovjetna odredba sadržana je u članku 25. Zakona o zaštiti na radu „Narodne novine“ br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) i opće odredbe obveznog odštetnog prava sadržane u članku 1054. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) odgovoran za nastalu štetu, uz napomenu kako se radi o propisima koji su bili važeći u vrijeme štetnog događaja.

12. Nadalje, odredbom članka 109. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 30/04., 137/04. i 68/05. – dalje u tekstu: ZR, a istovjetna odredba sadržana je u članku 111. Zakona o radu „Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR/14) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom , poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili radnjom oštećenika kako je to propisano odredbom članka 1067. stavak 2. ZOO-a.

14. Nadalje, tuženik je tijekom postupka tvrdio da su se ostvarili razlozi za njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu propisan i odredbom članka 1067. stavak 2. ZOO-a obzirom da je šteta posljedica protupravnog djelovanje treće osobe.

14.1. Vezano za navedeni prigovor navodi se da tuženik ne može osnovano isticati prigovor da je šteta nastala radnjom treće osobe ako je riječ o osobama s kojima se radnici susreću u obavljanju svojih radnih obveza, slijedom čega se to ima smatrati profesionalnim rizikom za koji odgovara poslodavac, a ne vanjskim događajem koji poslodavac nije mogao izbjeći ili otkloniti pa da bi ga se zbog toga oslobodilo odgovornosti na štetu radniku. Navedeno i iz razloga što postoji uzročna veza između nastale štete i procesa rada, jer je radnja ovdje štetnika, tj. treće osobe bila u vezi s procesom rada i uzrok je ozljede tužitelja, slijedom čega je dani prigovor neosnovan.

15. Nadalje, kako je tuženik i tijekom postupka osporavao uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja tužitelja, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku mr. sc. Mariji Muše-Danielov, spec. medicine rada koja je u svom nalazu i mišljenju od 7. lipnja 2018. (stranica 210-213 spisa) navela da su akutna stresna reakcija (F43.0) i posljedično blagi do srednje teški postraumatski stresni poremećaj (PTSP – F43.1), koji je kod tužitelja utvrđen 23. prosinca 2008., a nakon predmetne ozljede na radu, mogao uzrokovati privremenu radnu nesposobnost za poslove koje je tužitelj obavljao kod tuženika najviše do kraja lipnja 2009., dok da sve tužiteljeve privremene radne nesposobnosti nakon tog razdoblja, a koju je tužitelju odobravala obiteljska liječnica, a dijelom potvrđivalo i liječničko povjerenstvo HZZO-a, da nisu u uzročno-posljedičnoj svezi s predmetnim štetnim događajem, već s osnovnom bolešću tužitelja (povratno depresivni poremećaj (F33.1)) od kojeg da je liječen i prije priznate ozljede na radu.

15.1. Očitujući se na primjedbe punomoćnice tužitelja sadržane u podnesku od 29. lipnja 2018., vještak je u svom pisanom očitovanju od 24. srpnja 2018. (stranica 227 - 230 spisa) navela da je njezin nalaz i mišljenje od 7. lipnja 2018. u pogledu dijagnoze bolesti i ozljede na radu, i vrsti liječenja sukladan cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, a protivan dijelu cjelokupne dokumentacije koja se odnosi na opravdanost dužine bolovanja koja je u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu, a što da je isključiva ovlast vještaka medicine rada.

15.2. U odnosu na navod drugostupanjskog suda, sadržan u točki 11.5. obrazloženja ukidnog rješenja, da vještak mr. sc. Marija Muše-Danielov, spec. medicine rada nije dobila nalog suda da vještači opravdanost bolovanja za razdoblje od 1. rujna 2013. do kraja veljače 2016., navodi se da je takav nalog sadržan u točki 3. rješenja ovoga suda poslovni broj Pr-223/2016-17 od 9. travnja 2018. (stranica 205-206 spisa) kojim je određeno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po imenovanom vještaku, koji je u svom nalazu i mišljenju od 7. lipnja 2018. (stranica 210 -213 spisa), točnije u njegovom zaključku navela da „akutna stresna reakcija i posljedični blagi do srednje teški posttraumatski stresni poremećaj, koji je kod tužitelja utvrđen krajem prosinca 2008., a nakon predmetne ozljede na radu, mogao je uzrokovati privremenu radnu nesposobnost za poslove koje je obavljao kod tuženika najviše do kraja lipnja 2009. Sve tužiteljeve privremene radne nesposobnosti nakon tog perioda, nisu u uzročno - posljedičnoj svezi s predmetnom ozljedom na radu.“, već da je iste trebalo voditi pod dijagnozom povratno depresivnog poremećaja (F33.1) od kojeg da je liječen i prije priznate ozljede na radu (navedeno je sadržano u obrazloženju nalaza i mišljenja, treći odlomak na stranici 211 spisa). Slijedom iznijetog, sud nije pozivao vještaka da ponovno vještači opravdanost bolovanja u utuženom razdoblju.

16. Kako vještak mr. sc. Marija Muše-Danielov, spec. medicine rada u svom pisanom očitovanju nije u cijelosti odgovorila na primjedbe i pitanja tužitelja, te imajući u vidu da je njezin nalaz i mišljenje protivan nalazu i mišljenju vještaka doc. dr. sc. Jadranke Božin Juračić, dr. med. specijaliste medicine rada i sporta danog u ovosudom spisu poslovni broj Pn-576/2015, kao i nalazu i mišljenju vještaka prim. dr. sc. Jelene Macan, dr. med. specijaliste medicine rada i sporta danog u ovosudnom spisu poslovni broj P-4328/2011, to je sud prihvatio prijedlog punomoćnika tužitelja te odredio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Iki Rončević- Gržeta, dr. med., specijalisti psihijatru psihoterapeutu, koja je u nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2020. (stranica 272-285 spisa), a nakon pregleda tužitelja 4. veljače 2020., navela da je mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu koja se dogodila 8. prosinca 2008. i psihičkih smetnji zbog kojih se tužitelj liječio od 2008. do 2016., s time da je na tijek i težinu posttraumatskog odgovora utjecala i bazična struktura ličnosti tužitelja (povratno depresivni poremećaj). Obzirom na intenzitet smetnji i intenzitet liječenja, kao i tijek duševnih smetnji, vještak smatra da su smetnje bile takvog intenziteta da bi tužitelja omele u adekvatnom funkcioniranju. Na kraju navodi da uzevši u obzir težinu psihičkog stanja tužitelja u navedenom razdoblju kao i mišljenje vještaka medicine rada, da smatra da postoji uzročno - posljedična veza između štetnog događaja od 8. prosinca 2008. i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do kraja veljače 2016. Naime, vještak navodi da kod tužitelja postoji poremećaj u bazičnoj strukturi ličnosti što da je pravno irelevantno. Nadalje, tužitelj da je prethodno doživio slična traumatska iskustva što da povećava njegovu osjetljivost na nove stresore (isto da je pravno relevantno). Također, nakon liječenja 2007./2008. tužitelj da se oporavio i vratio na radno mjesto. Činjenica je da je 8. prosinca 2008. doživio traumatsko iskustvo i da je nakon toga došlo do kompleksnog pogoršanja u smislu razvoja PTSP-a, a u daljnjem tijeku do razvoja Trajnih promjena osobnosti nakon traumatskog događaja. Također, i do Povratnog depresivnog poremećaja koji da se ne može uzeti u obzir budući da nije povezan s traumatskim događajem, uz napomenu da je Povratno depresivni poremećaj povezan s bazičnom strukturom ličnosti utjecao na tijek i težinu PTSP -a. Vještak navodi da je teško tvrditi, ali da bi PTSP bio potencijalnog blažeg intenziteta ili bi njegovo liječenje bilo manje kompleksno da nije bilo smetnji u bazičnoj strukturi osobnosti. Uzevši u obzir sve navedeno, vještak je mišljenja da je traumatski događaj od 8. prosinca 2008. potenciran s ranijim sličnim iskustvima u značajnoj mjeri uzrokovao disfunkcionalnost tužitelja u različitim aspektima njegova života, uključujući i radno funkcioniranje. Također navodi da je u procjeni opravdanosti bolovanja važno poznavati uvjete radnog mjesta tužitelja, zbog čega je važno i mišljenje vještaka medicine rada, a uvidom u ovosudni spis da su navedena mišljenja troje vještaka medicine rada pri čemu jedan smatra da smetnje nisu bile takvog intenziteta, da je tužitelj trebao biti na bolovanju, dok druga dva vještaka smatraju da je bolovanje bilo opravdano. Na kraju vještak navodi da je osobno mišljenja da je tužitelj bio disfunkcionalan i da su smetnje bile takvog intenziteta da postoji velika vjerojatnost da ne bi mogao adekvatno funkcionirati na radnom mjestu.

16.1. Očitujući se na primjedbe tuženika, sadržane u podnesku od 15. veljače 2021., da vještak zapravo nije fokusiran na konkretno razdoblje od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., već da se u nalazu samo općenito opisuju zdravstveni problemi tužitelja bez ikakvog vremenskog okvira i ocjene dijagnoza iz tog razdoblja, slijedom čega da se ocjena vještaka ukazuje potpuno proizvoljnom i time pogrešnom, vještak prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta, dr. med., specijalisti psihijatar psihoterapeut u svom pisanom očitovanju od 15. ožujka 2021. (stranica 308-313 spisa) navodi da je duševni poremećaj zbog kojeg se tužitelj liječio imao svoj tijek i da bi bilo protivno struci ne uzeti u obzir tijek bolesti. Općenito govoreći, u psihijatriji da je teško postaviti dijagnozu temeljem jedne epizode bolesti i da je pravilno pratiti tijek bolesti i uočiti obilježja bolesti kroz vrijeme. Također je navela, da je osim toga, činjenica da se tužitelj redovito kontrolira i liječi po psihijatru u razdoblju od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., slijedom čega smatra da su simptomi koju opisuju njegovi liječnici bili prisutni i ozbiljni budući da su kontrole bile učestale i redovite, te da je u tom razdoblju tužitelju bilo preporučeno i liječenje u okviru Dnevne bolnice. Također je navela da nije bilo traumatskog iskustva (pljačke 8. prosinca 2008.) da ne bi ni došlo do pojave simptoma PTSP-a, jer bez traumatskog iskustva da nema PTSP-a, uz napomenu da su se Anksiozno-depresivni i Depresivni poremećaj pogoršali nakon ovog traumatskog iskustva. Vezano za prigovor da preporuke i mišljenja o radnoj sposobnosti nisu u ovlasti psihijatra, već u ovlasti specijaliste medicine rada, vještak je navela da je u svom mišljenju istakla da smatra da su psihičke smetnje tužitelja bile takvog intenziteta da u spornom razdoblju ne bi bio u stanju adekvatno funkcionirati na radnom mjestu, a pri tome da je imala na umu traumatsko iskustvo koje je doživio na radnom mjestu i intenzitet simptoma PTSP -a zbog kojeg se kontinuirano liječio u tom razdoblju. Traumatsko iskustvo da je ostalo neprorađeno pa da bi boravak na radnom mjestu isti strah pogoršao, uključujući i PTSP. Simptomi PTSP-a da su bili takvog intenziteta da su zahtijevali kontinuirano ambulantno i dnevno bolničko liječenje, pa da niti zbog simptoma psihičkog poremećaja ne bi bio u stanju na adekvatan način funkcionirati na radnom mjestu. Svoje mišljenje da je htjela dodatno podcrtati činjenicom da je kod ocjene radne sposobnosti bitno i mišljenje specijaliste medicine rada, a u okviru ovog vještačenja dvoje specijalista medicine rada da je isto potvrdilo.

16.2. U svom usmenom očitovanju, danom na ročištu od 19. rujna 2025. (stranica 611-613 spisa) vještak je ponovila da je u svom pisanom očitovanju od 15. ožujka 2021. navela da se tužitelj u utuženom razdoblju učestalo kontrolirao i redovito liječio ambulantno, i to u okviru Dnevne bolnice, misleći na psihijatrijsko liječenje, što govori u prilog da su simptomi bili klinički značajni, a što znači da su bili takvog intenziteta da su zahtijevali liječenje. Na daljnji upit je li u svom pisanom očitovanju navela da je dvoje vještaka medicine rada potvrdilo da je obiteljska liječnica tužitelja dr. MPK odobravala bolovanje tužitelja bez da o tome konzultira specijalistu medicine rada, vještak je navela da činjenice što se tiču psihijatrijskog liječenja, učestalost kontrola i potreba za intenzivnije liječenje u okviru Dnevne bolnice dovoljno govore o težini psihičkog stanja tužitelja, pa kada je netko tako teško bolestan, onda da obiteljski liječnik nema razloga sumnjati i slati nekoga na izvanredni liječnički pregled tj. na medicinu rada, a na upit je li obiteljska liječnica morala konzultirati specijalistu medicine rada kada je odlučivala o bolovanju tužitelja, vještak je navela da bi se ogradila obzirom da je bolnički specijalist i nije detaljno upućena u zakone i pravilnike koji vrijede, osim opće informiranosti kao liječnik, no da zna da se pacijenta može poslati na izvanredni pregled na medicinu rada ako se sumnja da simulira ili disimulira simptome. U konačnici, na pitanje ustraje li kod svog nalaza i mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja od 8. prosinca 2008. i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do kraja veljače 2016. vještak je navela da su medicinska dokumentacija, način liječenja, tijek liječenja i osobni pregled tužitelja činjenice koje govore u prilog da se tužitelj liječio zbog posttraumatskog stresnog poremećaja u tom razdoblju i da su simptomi bili takvog intenziteta da su zahtijevali kontinuirano liječenje. Također je navela da je PTSP uzročno-posljedično povezan s traumatskim iskustvom od 8. prosinac 2008., slijedom čega obzirom na dijagnozu i vidove liječenja smatra da je tužitelj bio disfunkcionalan, uz napomenu kako funkcioniranje u psihijatriji promatraju u različitim aspektima života: osobno dobro osjećanje, obiteljsko funkcioniranje, socijalno funkcioniranje i radno okupaciono funkcioniranje. S obzirom na težinu simptoma misli da je funkcioniranje tužitelja bilo narušeno u svim aspektima njegova života. Vještak navodi i da je primjedba u kontradikciji na neki način zato što se od nje kao psihijatra traži očitovanje na specifično razdoblje vezano za bolovanje tužitelja, a budući da je pitanje radne sposobnosti pitanje medicine rada da je teško odgovoriti, a da odgovor nije u kontradikciji, obzirom da nije vještak medicine rada. Ono što svakako može tvrditi je upravo ono što je navela u prethodnom izlaganju, bez obzira na navod o njezinoj specijalizaciji kao vještaka.

16.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med., specijaliste psihijatra psihoterapeuta kao stručan i objektivan, te izrađen sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu i pravilima struke, uz napomenu da je na prigovore tuženika argumentirano i jasno odgovorila u pisanom očitovanju od 29. svibnja 2024., kao i dodatno u usmenom očitovanju danom na ročištu od 19. rujna 2025. (stranica 611-613 spisa).

17. Imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Marije Muše-Danielov, spec. medicine rada (koja je ostala kod svog zaključka da je tužitelju vještačenjem u HZZO- u posljedicom ozljede na radu priznata i dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja, slijedom čega da je bolovanje tužitelja za navedenu dijagnozu moglo trajati najkasnije do kraja lipnja 2009., uz napomenu da je nalaz i mišljenje izradila bez pregleda tužitelja), te bitno različit nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med., specijaliste psihijatra psihoterapeuta (koji je glede pitanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja od 8. prosinca 2008. i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do 31. siječnja 2016. suglasan s nalazom vještaka medicine rada dr. sc. Jadranke Božin-Juračić, dr. med. (izrađenim za potrebe ovosudnog postupka poslovni broj Pn-579/2015 predmetom kojeg je bio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete – izgubljene zarada za razdoblje od prosinca 2009. do kolovoza 2013. koju trpi povodom istog štetnog događaja), te nalazom vještaka medicine rada dr. sc. Jelene Macan (izrađenim za potrebe ovosudnog postupka poslovni broj Pr-4328/2011 predmetom kojeg je bio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete – izgubljene zarada za daljnje razdoblje od 1. rujna 2011. do kolovoza 2013., koju trpi povodom istog štetnog događaja , kao i nalazom vještaka dr. Jadrana Pecotića, psihijatra izrađenim za potrebe ovosudnog postupka poslovni broj Pn-576/2015 koji je utvrdio da se posttraumatski stresni poremećaj kod tužitelja javio kao izravna posljedica traumatskog događaja od 8. prosinca 2008.), uz napomenu kako su naprijed navedena dva vještaka medicine rada nalaz i mišljenja donijela i temeljem pregleda tužitelja, kao i da su oba ovosudna parnična postupka pravomoćno okončana), to je sud primijenio odredbu članka 261. stavak 2. ZPP-a u odnosu na nalaz vještaka mr. sc. Marije Muše-Danielov, spec. medicine rada obzirom da iz istog nije mogao nedvojbeno utvrditi odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da je kontradiktoran medicinskoj dokumentaciji u spisu, slijedom čega je prihvatio dokazni prijedlog tuženika za obnovu vještačenja po drugom vještaku specijalisti medicine rada, dok nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak mr. sc. Marija Muše-Danielov, spec. medicine rada dopuni svoj nalaz i mišljenje s obzirom da iskaz vještaka prof. dr. sc. Ike Rončević Gržeta, dr. med., specijaliste psihijatra psihoterapeuta, danog na ročištu od 19. rujna 2025., slijedom čega je provedeno novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, a radi potpunog i ispravnog utvrđenja činjeničnog stanja.

18. Vještak prim. dr. sc. Marija Zavalić, specijalist medicine rada u svom nalazu i mišljenju od 10. studenoga 2025. (stranica 625-639 spisa), a nakon telefonskog razgovora s tužiteljem dana 9. studenoga 2025., navodi da je tužitelju štetni događaj priznat kao ozljeda na radu, najprije pod dijagnozom akutne reakcije na stres, a zatim i kao posljedični PTSP, koji je bio trajnog karaktera. Tužitelj do štetnog događaja da nije imao dijagnozu PTSP-a, a iz psihijatrijskih liječenja da je jasno vidljivo je je od štetnog događaja 8. prosinca 2008. do 29. veljače 2016. bio na bolovanju prvenstveno zbog simptoma koji su karakteristični za kliničku sliku PTSP-a, iako je povremeno kao druga, komorbiditetna dijagnoza postavljana dijagnoza povratnog depresivnog poremećaja. Vještak nadalje navodi kako i vještak, psihijatar prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta opisujući kliničku sliku tužitelja jasno navodi da se tužitelj od 8. prosinca 2008. do 29. veljače 2016. liječio zbog psihičkih smetnji koje su bile takvog intenziteta da su tužitelja ometale u adekvatnom funkcioniranju. Usporedbom navoda vještaka o simptomima i kliničkoj slici kod tužitelja za vrijeme navedenog perioda da je vidljivo da se navodi vještaka u potpunosti poklapaju s navodima psihijatara koji su od štetnog događaja nadalje liječili tužitelja i isto kao i vještak kao osnovnu dijagnozu koja je uzrok normalnog funkcioniranja tužitelja naveli PTSP koji je i po rješenju HZZO-a posljedica štetnog događaja od 8. prosinca 2008. i pri tome priznat posljedicom ozljede na radu od toga dana; kliničkoj slici PTSP -a prethodila je klinička slika akutne reakcije na stres. Vještak je utvrdila kako je bitno navesti da tužitelj u razgovoru s vještakom obavljenim 9. prosinca 2025. navodi da se sada ne liječi više psihofarmacima, da ne ide više na kontrole psihijatru, da na novim poslovima uredno funkcionira (od 2017. radi u Italiji). Uz to da je bitno naglasiti i da je dana 16. listopada 2018. psiholog, dr. sc. VP navela da se u domeni ličnosti nalazi nešto elemenata za PTSP, dakle da je klinička slika PTSP-a tada, kada tužitelj više nema strahova i sjećanja na rad na mjestu prodavača na benzinskoj pumpi, izražena sa elementima, a ne u punoj kliničkoj slici PTSP -a, da psiholog ne opisuje elemente depresivnog povratnog poremećaja, što govori da je štetni događaj pobudio kliničku sliku i ovoga psihičkog stanja, a da se protokom vremena simptomi ublažavaju. Bitno je naglasiti da je u svom nalazu sa pregleda tužitelja kojeg je učinila 4. veljače 2020. vještak prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta. dr. med. u sklopu vještačenja navela da u sadržaju aktualno bez klinički značajnih odstupanja u smjeru sumanutih ili depresivnih sadržaja. Navedeno, uz anamnestičke podatke govori da je nakon štetnog događaja, na novim poslovima koji nisu nosili sjećanja na štetni događaj kod tužitelja, došlo do bitnog poboljšanja psihičkog stanja. I ovi elementi govore o bitnoj uzročno posljedičnoj povezanosti kliničke slike PTSP -a i štetnog događaja od 8. prosinca 2008. te posljedičnom bolovanju uzrokovanom dekompenzacijom psihičkog stanja zbog tog događaja i dugotrajne privremene nesposobnosti za rad. Na kraju vještak navodi da je nakon analize cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije, razgovora s tužiteljem, analize svih nalaza psihijatara koji su liječili tužitelja, analize podataka u zdravstvenom kartonu tužitelja, uvida u mišljenja vještaka psihijatara o kliničkom stanju tužitelja i tijeka bolesti tužitelja po analizi vještaka psihijatara, nalaza psihologijskog testiranja iz 2018. mišljenja da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do 29. veljače 2016. u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem - ozljedom na radu tužitelja od 8. prosinca 2008.

18.1. Očitujući se na primjedbe tuženika sadržane u podnesku od 16. prosinca 2025. (stranica 650-651 spisa) da vještak zapravo uopće nije proveo vještačenje i nije koristio svoje stručno znanje, već se u cijelosti oslonio na mišljenja drugih osoba, pretežno psihijatara, iz čega proizlazi da predmetnim nalazom i mišljenjem nije postignuta svrha koja jasno proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-114/2024-2 od 20. studenoga d2024., a ujedno da je razvidno da je izostalo postupanje po uputi drugostupanjskog suda iz tog rješenja jer u predmetnom nalazu i mišljenju, od prve stranice pa sve do posljednjeg odlomka vještak da samo i isključivo prepričava što se nalazi u medicinskoj dokumentaciji i što su utvrdili drugi vještaci (pogotovo prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta), a u posljednjem odlomku na posljednjoj stranici da paušalno navodi da postoji uzročno-posljedična veza bolovanja tužitelja s ozljedom na radu tužitelja od 8. prosinca 2008., no bez ikakvog obrazloženja, vještak dr. sc. Marija Zavalić, specijalist medicine rada u svom pisanom očitovanju od 6. siječnja 2026. (stranica 652-656 spisa) navodi da je kao vještak napravila upravo ono što je logično i medicinski stručno jedino opravdano napraviti kako bi odgovorila na nalog suda, slijedom čega da je točan navod tuženika da se u cijelosti oslonila, a ne kako tuženik navodi, na mišljenja, već na priložene nalaze sa specijalističkih pregleda i priloženih Otpusnih pisama koji su provođeni u svrhu liječenja tužitelja u inkriminiranom periodu, a sve kao posljedica opisanog štetnog događaja. Pri izradi svog vještačenja da je uzela u obzir i ranije zabilježene nalaze specijalista psihijatara citirane kako u Kartonu pacijenta, tako i nalaze koji su izradili psihijatri za razdoblje kada je tužitelj prije štetnog događaja bio psihijatrijski liječen. Pri tome je, a što se očekuje od osobe koja nije psihijatar, ali cijeni navedeno u nalazima i sada i mišljenjima pojedinih psihijatara o bolestima iz psihijatrijskog kruga od kojih je bolovao tužitelj prije štetnog događaja, načinu liječenja te dijagnozama bolesti od kojih je tužitelj bolovao i od kojih je bio liječen prije štetnog događaja, uzela u obzir svu dostupnu dokumentaciju s navedenim dijagnozama zbog kojih je tužitelj bio liječen prije štetnog događaja, kako i ona nakon štetnog događaja. Za liječenje tužitelja bitno je opisano u nalazima psihijatara, kao i dijagnoze koje su bile predominantne u pojedinim periodima liječenja, a to može ocijeniti i liječiti samo specijalist psihijatrije. Stoga da je jedino medicinski opravdano voditi se u ocjeni postoji li kod tužitelja, ovisno o bolestima od kojih boluje i poslovima koje obavlja, u pojedinim periodima opravdanost privremene nesposobnosti za rad i za koji period, a što je zadaća specijalista medicine rada koji poznaje rizike poslova koje radnik obavlja, ali i zdravstvene zahtjeve koje radnik mora zadovoljiti da bi obavljao rad na siguran način, a da ne ugrozi svoje ni tuđe zdravlje, odnosno da uvjeti u kojima radnik radi ne pogoršavaju zdravstveno stanje pacijenta, ovdje tužitelja jer je to protivno propisima iz rada i zaštite na radu. O tome da govori i definicija privremene nesposobnosti za rad (dalje u tekstu: PNR). Također je navela da skreće pozornost da su specijalisti psihijatri te klinički psiholozi specijalisti i suradnici u zdravstvu ti koji ocjenjuju aktualno zdravstveno stanje bolesne osobe i tijek bolesti. Koliko je vidljivo, da nisu oni primarno donosili pri tome ocjenu radne sposobnosti, ali su slijedom svojih kompetencija upozoravali na aktualno zdravstveno stanje pri pojedinim pregledima. Na osnovu njihovog „ prepričavanja” je ocjenu PNR donosio obiteljski liječnik, kao jedini ovlašteni liječnik primjenjujući definiciju PNR iz zakona koji jasno definira pod kojim uvjetima se određuje PNR. Osobito je važno da pri tome izabrani liječnik poznaje sve okolnosti pri kojima se dogodila ozljeda na radu. Također navodi i da noj nije jasno čije bi to nalaze (ne prepričavanja o zdravstvenom stanju tužitelja što nalazima smatra tuženik) iz dokumentacije u spisu, ako ne nalaze psihijatara i psihologa trebala uzeti u obzir pri ocjeni je li tužitelj mogao i smio po propisima iz zdravstvene zaštite i na radu u pojedinom periodu liječenja obavljati. Nije joj jasno čije bi to nalaze, uz napomenu kako tuženik nije priložio druge koji bi demantirali priložene u spisu, trebala citirati i uzimati kao vjerodostojne u pogledu težine i osnovne dijagnoze bolesti, stanja pacijenta, ovdje tužitelja, ako ne specijalista psihijatara i kliničkog psihologa koji liječe oboljele od psihičkih bolesti, procjenjuju stupanj zdravstvenog oštećenja i propisuju pacijentu, ovdje tužitelju potrebnu terapiju ovisno o simptomatologiji i težini bolesti, uz napomenu kako se radi o ukupno 29 nalaza s psihijatrijskih kontrola koji u kontinuitetu opisuju zdravstveno stanje tužitelja za vrijeme PNR u inkriminiranom periodu. Na kraju navodi kako specifične kompetencije u liječenju i dijagnostici psihijatrijskih bolesti ima, sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, psihijatar, za razliku od svih drugih doktora medicine. U odnosu na daljnji prigovor da navod vještaka iz posljednjeg odlomka nalaza i mišljenja dodatno potvrđuje da se u predmetnom nalazu i mišljenju radi isključivo o prepričavanju spisa ovog predmeta i onoga što su naveli drugi vještaci, uz potpuni izostanak vlastite i autentične ekspertize vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić i potpuni izostanak razloga uslijed kojih je ona u posljednjem odlomku došla do svog odgovora na upit suda, vještak je navela da je do svog odgovora na upit suda došla na osnovi nalaza s kontrolnih pregleda i navoda iz otpusnih pisama jer je upravo zdravstveno stanje tužitelja tijekom liječenja, dinamika liječenja i terapija odlučno za ocjenu je li zbog posljedica ozljede na radu tužitelj bio ili ne, sukladno definiciji PNR, sposoban raditi na dotadašnjem radnom mjestu za koje je imao ugovor o radu. Iz cjelovitog je vještačenja posve jasno obrazloženo da tužitelj nije mogao raditi u okolnostima u kojima je došlo do razvoja bolesti PTSP -a, a što je i navedeno: „PTSP-a je prethodila klinička slika akutne reakcije na stres. Bitno je navesti da tužitelj u razgovoru sa vještakom 09. studenoga 2025. navodi da se sada ne liječi više psihofarmacima, da ne ide više na kontrole psihijatru, da na novim poslovima uredno funkcionira. Uz to je bitno naglasiti i da je dana 16. listopada 2018. psiholog, dr. sc. VP navela da se u domeni ličnosti nalazi nešto elemenata za PTSP, dakle da je klinička slika PTSP-a tada, kada tužitelj više nema strahova i sjećanja na rad na mjestu prodavača na benzinskoj pumpi, izražena sa elementima, a ne u punoj kliničkoj slici PTSP-a, da psiholog ne opisuje elemente depresivnog povratnog poremećaja što govori da je štetni događaj pobudio kliničku sliku PTSP i depresivnog povratnog poremećaja, a da se protokom vremena simptomi ranije utvrđenih psihičkih bolesti ublažavaju .” Tužitelj tada više nije izložen niti je očekivano mogao biti izložen istim stresorima kojima je bio izložen kao prodavač na pumpi. Također je navela kako je bitno naglasiti i da je vještakinja prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta u svom nalazu od 4. veljače 2020. u sklopu vještačenja navela da je u sadržaju tužitelj aktualno bez klinički značajnih odstupanja u smjeru sumanutih ili depresivnih sadržaja. Navedeno sa stanovišta radne sposobnosti uz anamnestičke podatke, govori da je nakon štetnog događaja, na novim poslovima koji nisu nosili sjećanja na štetni događaj, niti imali iste moguće stresore, kod tužitelja došlo do bitnog poboljšanja psihičkog stanja. I ovi elementi govore o bitnoj uzročno posljedičnoj povezanosti kliničke slike PTSP-a i štetnog događaja od 8. prosinca 2008. te posljedičnom bolovanju uzrokovanom dekompenzacijom psihičkog stanja zbog tog događaja i dugotrajne privremene nesposobnosti za rad. Podsjeća da je cijelo vrijeme radno mjesto tužitelja bilo mjesto prodavača na benzinskoj pumpi, umjesto da je tužitelj premješten na radno mjesto na kojem nije direktno izložen mogućoj pogibelji, istim stresorima, što da je medicinski jedino ispravno, a što je i u suglasju s iskazom tužitelja kao stranke u dijelu u kojem navodi da mu je tuženik trebao ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto, a temeljem rješenja Invalidske komisije jer da, u slučaju povratka na posao, kod tužitelja može nastupiti trajna invalidnost, a što tuženik nije učinio, niti ga ikada zvao na razgovor.

18.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić, specijaliste medicine rada kao stručan i objektivan, te izrađen sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu i pravilima struke, uz napomenu da je na prigovore tuženika argumentirano, jasno i nadasve detaljno odgovorila u pisanom očitovanju od 6. siječnja 2026. Uvažavajući činjenicu da je vještak dao obrazložene odgovore na sve primjedbe tuženika i otklonio sumnje na dani nalaz i mišljenje, to je sud odbio dokazni prijedlog tuženika glede provođenja novog vještačenja, pa je prihvatio postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice, slijedom čega, pa ni u smislu odredbe članka 261. ZPP-a nije zatražio mišljenje drugog vještaka, smatrajući ga kompetentnim za vještačenje u ovom parničnom postupku, slijedom čega je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka.

19. Ocjenom provedenih dokaza ovaj sud je mišljenja da je tužitelj dokazao da je zbog ozljede na radu dana 8. prosinca 2008. postojala potreba za opravdanim bolovanjem u razdoblju od 1. rujna 2013. do kraja veljače 2016. i da je bolovanje u tom razdoblju u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu.

19.1. Navedeno utvrđenje temelji se na rezultatima provedenih dokaza i to cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja, te nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med., specijaliste psihijatra psihoterapeuta i nalazu i mišljenju vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić, specijaliste medicine rada . Naime, tužitelj se zbog ozljede na radu kontinuirano liječio po specijalistu psihijatru zbog osnovne dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja, koja je dijagnoza prvenstveno posljedica predmetne ozljede na radu, a ne druge psihičke bolesti.

19.2. Trajanje bolovanja, tj. privremene radne nesposobnosti procjenjuje se ne samo sa aspekta medicine rada, već individualno, za određenu bolest i ovisi o brojnim čimbenicima svakog konkretnog slučaja, uključujući i uvjete rada, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med., specijaliste psihijatra psihoterapeuta. Naime, nije sporno da se tužitelj i prije štetnog događaja liječio zbog depresivnog poremećaja, što ukazuje da se kod tužitelja radi o neurotskoj strukturi osobnosti koja ga čini osjetljivim na stresne situacije , a što je upravo utjecalo na tijek PTSP-a i trajanje privremene nesposobnosti za rad. Za ukazati je da je i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u siječnju 2012. ocijenio da kod tužitelja postoji opasnost nastanka invalidnosti u slučaju nastavka rada na istom radnom mjestu, slijedom čega je tuženik, nakon završetka bolovanja tužitelja, ukoliko je smatrao da tužitelj nije sposoban zbog psihičkih smetnji obavljati dotadašnji posao, bio dužan tužitelja uputiti na pregled specijalisti medicine rada kako bi isti ocijenio zdravstvenu sposobnost tužitelja za poslove radnog mjesta prodavača na pumpi nakon prestanka bolovanja ukoliko je smatrao da tužitelj i dalje ima psihičkih tegoba, a što je u suprotnosti s nalazom vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta koja je navela da se tužitelj nakon liječenja 2007./2008. oporavio i vratio na svoje radno mjesto, da bi 8. prosinca 2008. doživio traumatsko iskustvo i nakon toga da je došlo do kompleksnog pogoršanja u smislu razvoja PTSP-a,

19.3. Slijedom navedenog, upravo stresna situacija u prosincu 2008. s posljedicom razvoja PTSP-a, kao osnovne dijagnoze, aktivirala je i bila je "okidač" za pridruženi depresivni poremećaj i poremećaj osobnosti tužitelja, što je u ukupnosti rezultiralo trajanjem privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

19.4. U konačnici, napominje se da u situaciji kad je riječ o uzročnoj konkurenciji između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje, relevantnim se uzrokom štete smatra samo ljudska radnja, a u ovom konkretnom slučaju to je razbojnički napad na radnom mjestu tužitelja.

20. Kako je tužitelji u konkretnom slučaju dokazao da je zbog ozljede na radu postojala potreba za bolovanjem i u razdoblju od 1. rujna 2013. do kraja veljače 2016. (vještak psihijatar prof. dr. se. Ika Rončević-Gržeta, dr. med. je u svom nalazu i mišljenju utvrdila zdravstveno stanje tužitelja i tijek bolesti, dok je vještak medicine rada prim. dr. sc. Marija Zavalić utvrdila opravdanost i trajanje privremene nesposobnosti za rad, uz napomenu kako je upravo zdravstveno stanje tužitelja tijekom liječenja i terapija bilo odlučno za ocjenu vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić je li zbog posljedica ozljede na radu tužitelj bio ili ne sposoban raditi na radnom mjestu za koje je imao sklopljen ugovor o radu), to je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu (razliku između naknade za bolovanje i zarade koju bi ostvario), sve sukladno članku 1095. ZOO-a.

20.1. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako je odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

21. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., koji je u svom nalazu i mišljenju od 20. veljače 2024. (stranica 514-521 spisa) izgubljenu zaradu izračunao na način da je u obzir za referentu vrijednost prosječne plaće tužitelja u razdoblju tri mjeseca prije štetnog događaja uzeo u obzir primanja usporednih radnika RP i JP, uz napomenu da je tužitelj u rujnu 2008. bio na godišnjem odmoru, slijedom čega za taj mjesec nije primio plaću, već naknadu plaće, slijedom čega je vještak izračun za taj mjesec uvećao za prosječne dodatke usporednih radnika, slijedom čega tužitelju po ovoj osnovi pripada sveukupni iznos od 3.056,36 eura, specificirano po mjesecima.

21.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića, dipl. oec, kao stručan i objektivan, te sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, uz napomenu da je u svom pisanom očitovanju od 29. svibnja 2024. (stranica 546 spisa) argumentirano i jasno odgovorio na primjedbe tuženika.

21.2. Naime, mišljenje je ovoga suda da se šteta zbog gubitka na zaradi ne očituje samo gubitkom osnovne plaće kao stalnog primanja iz radnog odnosa, već se ta šteta može očitovati i gubitkom ostalih primanja, primjerice primanja iz prekovremenog rada i dr., slijedom čega se dodaci uz plaću koji se radniku isplaćuju zbog težine ili specifičnosti posla uzimaju u obzir pri utvrđivanju visine naknade štete zbog izgubljene zarade u punom iznosu, za razliku od dodataka kojima je cilj pokriće posebnih troškova vezanih za rad, od kojih se uzima u obzir samo onaj dio koji bi radnik mogao uštedjeti.

21.3. Napominje se kako je tužitelj u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu gubitak na zaradi potraživao u bruto iznosu koji je prikazan u Tablici 3a koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja (stranica 519 spisa), a kako se prema odredbi članka 83. stavak 5. i članka 84. stavak. 4. ZR/14 plaćom smatra plaća u bruto iznosu, to je sud zatraženu naknadu štete dosudio prema razlici do visine plaće u bruto iznosu, slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki I. izreke jer predmetno potraživanje ima karakter potraživanja po osnovi rada.

22. Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade, a koji datum nije bio sporan među strankama (članak 21. i članak 29. stavak 1. ZOO-a)

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnice tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa).

23.1. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 27.9.2017., 13.12.2017., 29.6.2018. i 26.9.2018. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastav podnesaka od 20.11.2018., 31.1.2019., 21.6.2019., 15.10.2019., 16.2.2021., 1.6.2021., 21.7.2021., 10.11.2023., 19.3.2024., 27.3.2025., 8.10.2025., 27.11.2025. (100,00 eura x 12; Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastav podnesaka od 18.3.2021., 19.5.2021., 6.5.2025., (50,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 2.11.2017., 18.12.2017., 26.1.2018., 19.3.2018., 13.5.2019., 25.10.2019., 4.5.2021., 10.10.2023., 7.5.2024., 1.7.2024., 23.6.2025., 19.9.2025. i 13.4.2026. (200,00 eura x 13; Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima za objavu 26.7.2024. i 27.4.2026. (100,00 eura x 2; Tbr. 9. t. 3. Tarife), što ukupno iznosi 5.150,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (1.287,50) iznosi ukupno 6.437,50 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura i financijskog vještačenja u iznosu od 398,16 eura, slijedom čega tužitelju pripada sveukupni parnični trošak u visini od 7.355,66 eura, dok je s preostalim dijelom troška odbijen kao neosnovanim. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 7.981,36 eura odbijen je kao neosnovan. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

23.2. Slijedom svega navedenog, valjalo je riješiti kao u točkama II. i III. izreke.

U Rijeci 27. travnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zadru.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika