REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1792/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Emanuelu Garankiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-45/2023-39 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-45/2023-39 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je prikazano na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl.ing.geod. FC od 15. ožujka 2024. koja čini sastavni dio presude (točka I. izreke). Ujedno je ovlaštena tužiteljica, na temelju presude, izraditi geodetski elaborat evidentiranja stvarnog položaja kč.br.

91/2 na način da se kao međa između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] prihvati postojeći suhozid koji se s južne strane proteže od kč. br. [katastarska čestica] pa prema sjeveru do kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a prema istoj skici lica mjesta (točka II. izreke). Tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.278,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja (točka III. izreke), a zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. te članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299.a stavcima 2. i 3., a sadržajno i u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika je postupljeno prema odredbi članka 359. ZPP-a.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u okviru kojeg je osporila žalbu i žalbene navode tuženika, uz prijedlog da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na realnom dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz ovlast za izradu geodetskog elaborata, sve prema prikazu na skici lista mjesta geodetskog vještaka.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužiteljice, u bitnome s obrazloženjem da je tužiteljica u samostalnom, mirnom, poštenom i kontinuiranom posjedu najmanje od 1965. godine, dakle više od 50 godina, a da je saznala da sporni dio nekretnini nije njezino formalno vlasništvo tek unazad nekoliko godina kada je sin tuženika otvarao OPG i kada je došlo do nesuglasica. Stoga da je tužiteljica stekla vlasništvo na predmetnom dijelu nekretnine (izvanrednom) dosjelošću, pri čemu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije od utjecaja činjenica što je 2000. godine za k. o. [katastarska općina] vođen postupak obnove zemljišne knjige budući da tužiteljica u odnosu na predmetnu nekretninu nije bila sudionikom tog postupka, pa ju ne vezuje ni ondje provedeni upis prava vlasništva za korist tuženika.

7. Postupajući u smislu odredbe članka 365. ZPP-a, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom na to da je izreka presude dovoljno jasna i određena kada se točke I. i II. izreke promatraju kao sadržajno povezana cjelina, pri čemu linija razgraničenja prijepora s okolnim nekretninama, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne obuhvaća vlasništvo trećih osoba. Izreka isto tako ne proturječi sama sebi ni obrazloženju, u okviru kojeg su izneseni valjani i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju slobodne i dostatno obrazložene ocjene svih provedenih dokaza, pri čemu ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza u spisu.

8.1. Drugačija ocjena dokaza koju u okviru svoje žalbe iznosi tuženik, odnosno njegovo nezadovoljstvo činjeničnim zaključcima prvostupanjskog suda, ne umanjuje sama po sebi pravilnost i zakonitost pobijane presude. Isto tako, poštenje posjeda se predmnijeva pa, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije, u okviru tereta dokazivanja tužiteljice, trebao navoditi posebne razloge u prilog njezina poštenja, dok je tuženikove navode u tom smislu valjano otklonio.

8.2. Suprotno tuženikovim navodima iz žalbe, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odlučio o uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelj ice od 3. svibnja 2024. kojim je, nakon provedenog vještačenja, preciziran realni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet spora, a tuženik je i nakon primitka tog podneska na ročištu, u nastavku postupka imao dovoljno vremena za očitovanje.

8.3. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, kao ni onu iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbama članka 8. i članka 299.a stavaka 2. i 3. ZPP-a, a na koje bitne povrede tuženik upire u žalbi.

8.4. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, prema odredbi članka 159. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je u vlasništvo dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, pri čemu se, sukladno odredbama članka 11. stavka 2. i članka 18. stavka 5. ZVDSP-a, samostalnost i poštenje posjeda predmnijevaju.

9.1. U skladu s odredbom članka 160. stavka 2. ZVDSP-a, u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

9.2. Prema odredbi članka 130. stavka 1. ZVDSP-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

10. Pravilno polazeći od navedenih materijalnopravnih izvora, prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti pitanja bitnih za ovaj spor, utvrdio da je tužiteljica, sama odnosno putem prednika, u mirnom, samostalnom, poštenom i kontinuiranom posjedu spornog dijela kč. br. [katastarska čestica] najmanje od 1965. godine kada je, po udaji, došla živjeti u [adresa], pa sve do 2018. godine kada je sin tuženika prijavio sina tužiteljice vezano za primanje poticaja za OPG i u odnosu na sporni dio nekretnine, otkada se tužiteljica ne bi mogla smatrati poštenom, ali je do tog trenutka već nastupila dosjelost u njenu korist .

10.1. Takva činjenična utvrđenja i materijalnopravne zaključke prihvaća u cijelosti, kao pravilne, i ovaj drugostupanjski sud budući da su isti valjano, uvjerljivo i dostatno obrazloženi, a činjenična utvrđenja proizlaze iz izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza te ih tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje. To posebice iz razloga što takva utvrđenja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka ŽC, OC, DC, LC, ČC i BC koji su suglasni, i time životni i vjerodostojni, u pogledu odlučnih činjenica da je predmetni dio nekretnine (do suhozida) bio u mirnom posjedu tužiteljice i njene obitelji koja ga je obrađivala odnosno koristila u poljoprivredne svrhe, dok tuženika i njegovu obitelj nitko da nikada nije vidio na spornom dijelu zemljišta, već samo u dijelu nekretnine koji predstavlja šumu. S navedenim je u suglasju i iskaz tužiteljice, koja doduše nije iskazivala odvojeno o predmetu spora, već o cijelom kompleksu nekretnina koje s predmetom spora čine cjelinu, i kao takve se obrađuju od strane tužiteljice odnosno njezine obitelji (što je prvostupanjski sud valjano ocijenio i obrazložio, točka 32.1. obrazloženja). Takva činjenična utvrđenja potkrepljuje i materijalna dokumentacija u spisu, pa tako i spisu priložena DOF snimka iz 1968. (stranica 31 spisa) iz koje se razaznaje da je sporni dio nekretnine i tada činio obrađenu cjelinu s ostalim, susjednim nekretninama tužiteljice, a ne šumu, kako je upisano u opisu čestice u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu.

10.2. Prvostupanjski sud je isto tako iznio dostatne i valjane razloge kojima je ocijenio iskaze svjedoka JC, PC i tuženika (točke 26.1., 31.1. i 33.1. obrazloženja), koje razloge, uvažavajući načelo neposrednosti i preostalo stanje spisa, prihvaća i ovaj sud. U odnosu na žalbi priložen ugovor o zamjeni od 25. ožujka 1997., ističe se da tuženik ne može temeljiti svoju žalbu na novim dokazima (članak 352. stavak 1. ZPP-a), pri čemu žalbeni navodi tuženika o stjecanju predmetne nekretnine zamjenom ne mogu biti odlučni za drugačiji ishod ovog spora budući da je od 1965. godine (otkad je prvostupanjski sud utvrdio početak posjeda tužiteljice) do 1997. godine (kada je došlo do navodne zamjene) već nastupila izvanredna dosjelost u korist tužiteljice, a tuženik je s obzirom na stanje na terenu, znao i mogao znati da predmetni realni dio (do suhozida) u naravi čini obrađeni kompleks tužiteljičinih nekretnina, pa prema tome u odnosu na taj dio, koji nije predstavljao šumu, nije mogao nastupati kao pošteni stjecatelj nekretnine.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, o pravnoj osnovi i istinitosti posjeda tužiteljice nije bilo potrebe posebno raspravljati budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen na temelju izvanredne dosjelosti koja pretpostavlja isključivo samostalan i pošteni posjed, o čemu postoji zakonska predmnijeva. Nisu odlučni ni žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva dopustio parcelaciju poljoprivrednog zemljišta suprotno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, 136/25), s obzirom na to da je vlasništvo na prijeporu tužiteljica stekla prije stupanja na snagu tog zakona, a prvostupanjski sud je, sukladno članku 130. stavku 1. ZVDSP-a, isključivo ovlastio tužiteljicu na upis svog prava u zemljišne knjige i poduzimanje pripadajućih radnji u tu svrhu, dok će se pitanje parcelacije rješavati u upravnom postupku, prema pravilima tog postupka. U okviru izreke prihvaćenog tužbenog zahtjeva, suprotno žalbenim navodima tuženika, obuhvaćene su isključivo nekretnine parničnih stranaka (vlasnički listovi na stranicama 5 i 7-9 spisa), ne i trećih osoba, pa se i žalbeni navodi u tom smislu ukazuju neosnovanima.

12. Konačno, ni žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sudjelovanje tužiteljice u prethodno dovršenom postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od utjecaja na poštenje tužiteljice, kao i na mogućnost da u ovoj parnici s uspjehom ishodi utvrđenje prava vlasništva na predmetnom realnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu u okolnostima konkretnog slučaja od utjecaja na drugačiju odluku o glavnoj stvari , a što je pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

12.1. Naime, tužiteljica je na prijeporu već stekla pravo vlasništva dosjelošću do 2000. godine kada je vođen postupak obnove zemljišne knjige pa taj postupak nije bio od odlučnog utjecaja na poštenje njenog posjeda kao pretpostavke dosjedanja.

12.2. Također, kraj utvrđenja prvostupanjskog suda da su, u postupku osnivanja zemljišne knjige, rješenja o upisu za nekretnine tužiteljice i tuženika donesena na dva različita datuma (20. svibnja 2000. i 10. lipnja 2000.), i to na način da je svaka stranka posebno pozvana i pristupila na sud te potpisala (i time zaprimila) rješenje za svoje nekretnine (stranice 23-24 spisa), to prema dokaznom materijalu u spisu ne proizlazi da je tužiteljica bila sudionikom postupka koji se konkretno odnosio na nekretnine tuženika (pa tako ni na predmetnu kč. br. [katastarska čestica]) niti je o tom upisu zaprimila rješenje kojim bi bila vezana, pa ni prema ocjeni ovog suda nije bilo zapreke za usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice uslijed ranije vođenog postupka osnivanja zemljišne knjige.

12.3. Navedeno vrijedi tim više kada se uzme u obzir da je predmet ovog spora realni dio nekretnine koja graniči s više prostorno objedinjenih nekretnina tužiteljice i godinama unatrag predstavlja u naravi sastavni dio tog kompleksa, pa tužiteljica u postupku osnivanja zemljišne knjige, posebice kraj ne osporavanja joj faktičkog posjeda na tom dijelu od strane tuženika, nije ni morala znati da se formalno radi o dijelu susjedne nekretnine tuženika, da bi tome mogla i trebala prigovarati.

12.4. Pritom se ukazuje da prava na realnom dijelu nekretnine ni ne mogu biti predmetom raspravljanja u ispravnom postupku u povodu osnivanja zemljišne knjige jer se takvi prigovori i prijave, koje bi zahtijevale promjenu u površini i obliku katastarske čestice u posjedovnici, prema odredbi članka 203. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24; dalje: ZZK), imaju odbaciti, čime ne postoji ni mogućnost za naknadnim podnošenjem tužbe za ispravak.

12.5. Osim toga, rokovi za podnošenje tužbe za ispravak primjenjivi su u odnosu na poštenog posrednog stjecatelja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-x 1097/16), ne i prema nepoštenom, odnosno neposrednom stjecatelju iz ispravnog postupka kakav je i ovdje tuženik, pa ni s tog aspekta nije bilo zapreke da tužiteljica ostvari svoja prava putem ove parnice.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao trošak od 200,00 eura (plus PDV) za sastav podneska od 3. svibnja 2024. (potpisanog 7. svibnja 2024.) kojim je uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka mjernika, time ujedno prihvaćajući tako izrađeni nalaz i mišljenje, budući da je taj podnesak bio nužan za specifikaciju tužbenog zahtjeva (u skladu s provedenim dokaznim postupkom) o kojem je prvostupanjski sud trebao donijeti meritornu odluku, a sama činjenica što taj podnesak nije dostavljen barem osam dana prije održavanja ročišta nije bila od utjecaja na relevantnost tog podneska kao ni na mogućnost tuženika da se u daljnjem tijeku postupka na isti očituje.

14. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa je, temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom odredbe članka 154. stavkom 1. ZPP -a, odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Odgovor tužiteljice na žalbu nije predstavljao potrebnu radnju za vođenje parnice pa je, temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 155. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić