REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-186/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-775/2023-47 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se prihvaća, kao osnovana, a djelomično odbija, kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 775/2023-47 od 18. rujna 2025.:

- preinačuje u njenoj toč. IV. (kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.470,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom), na način da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime pravične novčane naknade isplati daljnji iznos od 1.600,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2023. i daljnji iznos od 970,00 € na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2025. , po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

- potvrđuje u odnosu na toč. III., i

- preinačuje u njenoj toč. V., na način da se pored iznosa od 2.350,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2025. do isplate, tuženiku nalaže da naknadi tužitelju troškove postupka u daljnjem iznosu od 956,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime pravične novčane naknade isplati iznos od 2.700,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplati iznos od 2.365,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 2.365,00 eur tekuće od 28. ožujka 2023. do 17. rujna 2025. godine.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.470,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.350,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude žalbu je podnio tužitelj navodeći da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presudu u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti sve uz naknadu cjelokupno zatraženog parničnog troška, kao i troška sastava žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koja je tužitelju nastala 26. rujna 2020. zbog ozljede na radu kod poslodavca Palagos net farma d.o.o. prilikom obavljanja poslova radnog mjesta – radnik u ribarstvu i akvakulturi na farmi tuna Balabra.

7. U ovome predmetu nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a nije sporno niti da je tuženik tužitelju u mirnom postupku povodom odštetnog zahtjeva isplatio na ime naknade štete iznos od 4.400,00 €, od čega se 400,00 € odnosi na tuđu pomoć i njegu.

8. Sporna je visina naknade štete (s osnova neimovinske štete i s osnova imovinske štete - naknade tuđe pomoći i njege) za nedosuđeni (odbijeni) iznos od 3.470,00 €, a posljedično tome i odluka o troškovima postupka.

9. Pobijanu presudu sud prvog stupnja temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je tužitelj 26. rujna 2020. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Pelagos net farma d.o.o. prilikom obavljanja uobičajenih poslova svog radnog mjesta - radnika u ribarstvu i akvakulturi na farmi tuna Balabra, kojom prilikom je pao i zadobio uganuće lijevog koljena,

- da je u mirnom postupku tužitelju od strane tuženika povodom odštetnog zahtjeva podnesenog 23. ožujka 2023. na ime naknade štete isplaćen ukupan iznoos od 4.400,00 €, od čega se 400,00 € odnosi na tuđu pomoć i njegu.

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kirurga dr. Joška Filipušića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog koljena,

- da je liječenje prvotno trajalo do 20. studenog 2022., uslijed čega je zbog tri operativne intervencije (dvije punkcije i artroskopija) kao i zbog dugotrajne imobilizacije i hoda uz pomagala, tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana, srednje jaki bolovi trajali su 12 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 3 mjeseca, a osim toga tužitelj je zbog tegoba i posljedičnog razvoja degenerativnih promjena na menisku i hrskavici koljena bolnički i operativno liječen i od 11. do 13. studenog 2024. te je pritom trpio dodatne bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednje jake bolove 4 dana, a manji bolovi kumulativne naravi bili su prisutni 30 dana,

- da je kod tužitelja zbog težine ozljede (oštećene zglobne čahure, mišića i sveza koljena) došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10%, shodno čemu će tužitelj morati ulagati pojačane napore,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje manjeg stupnja povremeno uočljivo trećima, a koje se sastoji u zamjetnim ožiljcima nakon artroskopije (ovalnih promjera oko 1 cm x 2),

- da je na okolnost pretrpljenog straha provedeno vještačenje po vještaku psihijatru dr. Lani Mužinić Marinić iz kojeg proizlazi da je tužitelj posljedično štetnom događaju pretrpio strah jačeg inteziteta u vrijeme događaja, sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja bio je jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana i slabijeg intenziteta 2 mjeseca, kumulativno, a s obzirom da je potom operativno liječen i od 11. do 13. studenog 2024. tužitelj je dodatno trpio sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, te slabijeg intenziteta mjesec dana kumulativno,

- da je tužitelju dok se nalazio na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe tri sata dnevno od 26. rujna 2020. do 22. veljače 2021. jer je nosio imobilizaciju i ortrozu a kretao se pomoću štaka, a nakon toga datuma do 26. travnja 2021. po jedan sat dnevno zbog doziranog opterećenja, dok je nakon artroskopije od 17. lipnja 2022. do 19. srpnja 2022. bila potrebna po dva sata dnevno zbog hoda pomoću štaka, koja pomoć mu je bila potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, a potom nakon dovršetka bolničkog liječenja koje je trajalo od 11. do 13. studenog 2024. tužitelju je bila potrebna pomoć druge osobe po dva sata dnevno od 13. studenog 2024. do 27. prosinca 2024. jer se kretao pomoću dvije štake, te nakon toga još dva mjeseca po jedan sat dnevno jer se kretao pomoću jedne štake.

10. Sud prvog stupnja je prihvatio navedene nalaze i mišljenja medicinskih vještaka kirurga i psihijatra stručnim i objektivnim, a vještaci su se povodom prigovora dodatno očitovali i izradili dopunske nalaze i mišljenja, pa je cijeneći intenzitet i trajanje tako utvrđenog straha, fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti te naruženja utvrđenih u nalazima od 27. veljače 2024., 29. siječnja 2025., 30. ožujka 2025. i 31. ožujka 2025., sukladno čl. 1100. ZOO -a zaključio da tužitelju na ime pravične novčane naknade pripada ukupni iznos od 6.700,00 € (za fizičke bolove 3.200,00 €, za strah 1.500,00 €, za smanjenje životne i radne aktivnosti 1.500,00 € i za naruženje 500,00 €).

11. Nadalje, kako je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 790 sati, uzimajući da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,5 €, sud prvog stupnja je zaključio da na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege tužitelju pripada iznos od ukupno 2.765,00 €.

12. Posljedično sa navedenim, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada ukupni iznos od 9.465,00 €, a s obzirom da je tuženik tužitelju u mirnom postupku prije podnošenja tužbe isplatio na ime naknade štete iznos od 4.400,00 €, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelju na ime naknade štete pripada daljnji iznos od 5.065,00 € (2.700,00 € na ime naknade neimovinske štete i 2.365,00 € na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), dok ga je sa preostalim zatraženim iznosom od 3,470,00 € odbio, kao neosnovanim.

13. Pritom, sud prvog stupnja je tužitelju na iznos naknade neimovinske štete od 2.700,00 dosudio i zakonske zatezne kamate tekuće od 28. ožujka 2023. do isplate, jer je tužitelj 28. ožujka 2023. podnio tuženiku odštetni zahtjev (po čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), a na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 2.365,00 € dosudio je zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude 18. rujna 2025., jer je donošenjem presude utvrđen točan iznos naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju, iz kojeg razloga je sud odbio tužiteljev zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 2.365,00 €, tekuće od 28. ožujka 2023. do 17. rujna 2025.

14. Presuda suda prvog stupnja u pretežitom je dijelu valjana i zakonita, međutim, osnovan je žalbeni razlog djelomično pogrešne primjene materijalnog prava jer utvrđene okolnosti slučaja, po ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosudu naknade štete u višem iznosu od one utvrđene po sudu prvog stupnja, i to kako neimovinske štete tako i imovinske štete s osnove pružanja tuđe pomoći i njege.

15. Naime, ZOO je predvidio objektivnu koncepciju nemovinske štete prema kojoj svaka povreda prava osobnosti (čl. 19. st. 2. ZOO-a) predstavlja neimovinsku štetu, zbog čega osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete predstavlja povredu prava osobnosti, i to ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

15.1. Kada se u tom smislu ima u vidu intenzitet trajanja fizičkih bolova, straha, smanjenje životne i radne aktivnosti i naruženja (utvrđenih na temelju provedenih medicinskih vještačenja), vrsta pretrpljene ozljede, način ozljeđivanja, neugodnosti i trajanje liječenja te dob tužitelja, a i nedvojbena potreba pružanja tuđe pomoći i njege, ovaj sud ocjenjuje da pravična novčana naknada štete nastale tužitelju iznosi 8.300,00 € s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i 3.335,00 € s osnova tuđe pomoći i njege (s obzirom da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao taj iznos, pa ovaj sud nije mogao suditi izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva iako je ovaj sud prihvatio osnovanim žalbeni navod tužitelja da kada naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege sud određuje po slobodnoj ocjeni, prema odredbi čl. 223. ZPP-a, iznosi 5,00 € po satu), te je nakon oduzimanja nesporno plačenog iznosa od 4.000,00 € na ime neimovinske štete i 400,00 € na ime tuđe pomoći i njege, tuženik obvezan tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 1.600,00 € s osnova neimovinske štete te iznos od 970,00 € s osnova tuđe pomoći i njege.

16. Pritom treba ukazati da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (dalje: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenog indeksom potrošačkih cijena u odnosu na 2002. Stoga, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i inflatorna kretanja, te općenito porast životnih troškova, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade štete naveden u toč. 15.1. ove odluke predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

17. Slijedom iznijetog valjalo je žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao osnovanu, a djelomično odbiti, kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 373. toč. 3. ZPP -a i čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Posljedično sa time, kako je ovaj sud djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu to je o troškovima postupka odlučeno primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a Razmotri li se uspjeh stranaka u ovome predmetu proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 100 % s osnovom, dok je odnosu na visini uspio u omjeru od 90 % i da je njegov uspjeh u parnici 95% od kojeg postotka je valjalo oduzeti tuženikov uspjeh u sporu od 5 %, što znači da je tužitelj u konačnici uspio u sporu sa 90%.

18.1. Kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio troškove tužitelja navedene u toč. 22. obrazloženja pobijane presude, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.128/23) i odredbe čl. 155. ZPP-a, to je tužitelju valjalo priznati troškove zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u iznosu od 2.025,00 € kao i trošak žalbe u iznosu od 281,00 €, što ukupno iznosi 2.306,00 €, kao i trošak medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 1.000,00 €, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno valjalo priznati iznos od 3.306,00 €, a kada se od tog iznosa oduzme dosuđeni iznos od 2.350,0 €, tužitelju je valjalo u konačnici priznati daljnji trošak postupka u iznosu od 956,00 €, a razmjerno sadašnjem uspjehu s glavnim zahtjevom.

19. U tom smislu je odluka suda prvog stupnja zbog djelomično pogrešne primjene materijalnog prava i u odnosu na odluku o troškovima postupka na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a preinačena te je tuženiku pored iznosa od 2.350,00 € naloženo naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 956,00 € sa zateznim kamatama od 27. travnja 2026.

U Puli – Pola 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić