REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-264/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. DD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] 2. OD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], obje kao nasljednice iza pokojne ĐD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i obje zastupane po punomoćniku Josipu Juraju Vlajčeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: P- 815/2024-11 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: P-815/2024-11 od 17. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica slijedećeg sadržaja:

" Utvrđuje se da su tužiteljice DD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] OD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svaka u idealnoj polovici suvlasničkog udjela, vlasnice nekretnine oznake: k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Ovlašćuju se tužiteljice, po pravomoćnosti ove presude, ishoditi upis prava vlasništva glede nekretnine i u suvlasničkom omjeru, navedenom u točki I.) izreke, sa imena tuženika i prednika tuženika, kao zemljišnoknjižnih vlasnika, navedenih u uvodu ove odluke, na svoje ime.”

1.1. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) naloženo je tužiteljicama da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose tužiteljice putem svog punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Smatraju da je neprihvatljiv i pravno neodrživ zaključak suda prvog stupnja da se iz iskaza svjedoka ne može utvrditi neprekidni posjed prednika tužiteljice. Prvostupanjski sud pogrešno tumači iskaz svjedoka PD, zanemarujući ključne dijelove njegovog svjedočenja. Navedeni svjedok je jasno i nedvosmisleno iskazao da je na utuženoj nekretnini kontinuirano viđao prednice tužiteljica, baku D i tetu O koje su tamo držale ovce i tako vršile faktičnu vlast. Isto tako taj svjedok je iskazao da na predmetnoj nekretnini nikad nije vidio prednicu tuženika ŽD za koju tuženik tvrdi da je bila u posjedu. Ujedno sud potpuno neosnovano zanemaruje iskaz svjedoka ND koji potvrđuje navode tužiteljica o posjedovanju nekretnina od strane njihove bake Đ, tete Z i majke Đ uz obrazloženje da je svjedok iskazivao samo o kratkom razdoblju negdje početkom 60-ih godina. Naime, i svjedok PD što potvrđuje i svjedok ND, potvrđuju iskaze tužiteljica da su njihove prednice na toj nekretnini držale ovce.

2.1. Isto tako sud zanemaruje ključnu činjenicu da je djed tužiteljica P bio upisan u katastarskom operatu kao posjednik, a da je nakon njegove smrti i smrti bake Đ posjed prešao na roditelje tužiteljica konkretno na majku ĐD koja je upisana u posjedovnom listu. Neosnovano se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka PD i ĐD jer da su isti u srodstvu sa tužiteljicama pa da su zbog toga „pristrani“. Naime, općepoznata je činjenica da su upravo osobe čije su nekretnine u blizini utužene nekretnine i osobe koje su s obitelji u srodstvu ili dugogodišnjim poznanstvima imaju relevantna neposredna saznanja o tome tko je generacijski obrađivao zemlju, držao stoku i vršio faktičku vlast. Što se tiče navoda suda prvog stupnja da se radi o "tabularnoj dosjelosti" valja reći da tužiteljica svoje zahtjeve ne temelje na upisu u katastar već na faktičkom posjedu koji je kroz desetljeća bio vidljiv, kontinuiran i neometan. Iako katastar ne dokazuje vlasništvo on je u sudskoj praksi i pravnoj teoriji jedan od najvažnijih dokaza o tome tko se u određenom razdoblju smatrao posrednikom nekretnine i tko je prema javnim evidencijama vršio vlast na njoj. Tužiteljice smatraju kako su samim nasljeđivanjem stekle predmetnu nekretninu, obzirom da je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću ispunjeno već i za vrijeme života njihove majke ĐD, uvažavajući činjenicu da se njihova obitelj nalazi u posjedu nekretnine od 40 -ih godina dvadesetog stoljeća.

2.2. Žalbeni je prijedlog tužiteljica da se preinači pobijana presuda „tako što će se u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljica“, odnosno podredno da se ista ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4. U svom odgovoru na žalbu tužiteljica tuženik navodi da je on na okolnost svog nespornog vlasništva predmetne nekretnine priložio rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci iza pok. ŽD, rođene Ž, svoje pratete, a da se u postupku nije sa sigurnošću moglo utvrditi samostalan i kvalificirani posjed tužiteljica i njihovih prednika, pa da se ne može govoriti o poštenom posjedu prednika tužiteljica, a niti o korištenju predmetne nekretnine barem 20 godina kako tu u tužbi pogrešno navode tužiteljice. Predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba tužiteljica nije osnovana.

6. Tužiteljice tužbenim zahtjevom zahtijevaju utvrđenje prava (su)vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], oranica, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz tvrdnju da su se njihovi prednici, djed P i baka D te majka ĐD nalazili u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine posjedujući istu kao pošteni posjednici, više od dva desetljeća.

7. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Ne postoji ni bitna povreda na koju upiru žaliteljice, one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti, jasna je i razumljiva te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica uz obrazloženje da iste nisu dokazale da su u pogledu predmetne nekretnine ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću pozivom na čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 52/14, 171/15, 94/17 – dalje: ZV-a), odnosno da tužiteljice nisu dokazale da bi one, a niti njihovi prednici izvršavali faktičku vlast na predmetnoj nekretnini tijekom vremenskog razdoblja od barem 20 godina. Nadalje da su tužiteljice - neovisno o upisu prednika tužiteljica u katastarskom operatu kao posjednika utužene nekretnine - trebale dokazati da su njihovi prednici imali faktički posjed na toj nekretnini što da nisu dokazale pa je zahtjev tužiteljica odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

9. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u pitanje žalbenim navodima tužiteljica.

10. Prema odredbi čl. 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe ju dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja dok onaj kome je posjed barem pošten stječe dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

11. Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni ili istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

12. U vremenu prije ZV-a za koje tužiteljice tvrde da je stečeno pravo vlasništva dosjelošću primjenjivao se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( "Narodne novine" broj: 53/91, 9/92, 77/92 i 92/94 – dalje: ZOVO) koji je u čl. 28. st. 2. propisivao da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je u st. 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

13. Kako tužiteljice u svojim činjeničnim navodima nisu iznijele činjenice iz kojih bi proizlazio pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika ne radi se o jednoj od kumulativno predviđenih pretpostavki za primjenu instituta redovne dosjelosti pa se ovdje može eventualno raditi o izvanrednoj dosjelosti, a za ostvarenje koje je u skladu sa navedenim odredbama ZV-a i ZOVO-a potrebno da su tužiteljice, odnosno njihovi pravni prednici kao pošten i (savjesni) posjednici samostalno posjedovali predmetnu nekretninu neprekidno dvadeset godina.

14. Žalbeni navodi tužiteljica sadržano se suprotstavljaju tvrdnji suda prvog stupnja da tužiteljice nisu dokazale posjed njihovih prednika, odnosno izvršavanje faktičke vlasti na predmetnoj nekretnini kroz razdoblje od barem dvadeset godina.

15. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da je predmetna nekretnina zapušteno, zarašteno zemljište koje se već duže vrijeme ne obrađuje, omeđena suhozidom uz javni put. Iz iskaza saslušanog svjedoka PD, kako to pravilno navodi sud prvog stupnja, proizlazi da taj svjedok govori o razdoblju od kraja 40-ih, odnosno početka 50-ih godina pa do 1962. kada je predmetnu nekretninu koristila baka D i to za ispašu ovaca, a isti nije imao saznanja o korištenju predmetne nekretnine od ostalih prednika tužiteljica, odnosno majke i oca. Dakle, razdoblje na koje se odnosi iskaz svjedok ne predstavlja razdoblje od barem dvadeset godina.

15.1. Svjedok ND je bio jednom na predmetnoj nekretnini i to kao dijete predškolske dobi sa bakom D dok nakon toga mu je otac jednom prilikom rekao pokazujući predmetnu nekretninu koja se nalazi u blizini njegove nekretnine, odnosno nekretnine njegovog oca i majke da je "predmetna nekretnina od P, ne pačaj se u to". Stoga ni iskaz ovog svjedoka ne govori o posjedovanju prednika tužiteljica predmetne nekretnine kroz potrebno vrijeme posjedovanja.

16. Tužiteljice tvrde da je predmetna nekretnina stečena dosjelošću od strane njihovih prednika pa da su one naslijedile istu nekretninu, odnosno da je vrijeme potrebno za dosjelost isteklo još za života njihovih prednika bake, tete i roditelja. Ovo bi bilo osnovano kada bi tužiteljice dokazale da su po prednicima ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom da se pravo vlasništva na temelju zakona stječe u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki u pogledu neke stvari (čl. 129. st. 1. ZV-a). Međutim, tužiteljice u postupku tako nešto nisu dokazale.

17. Točan je navod žaliteljica da je njihov pravni prednik upisan u posjedovnom listu, odnosno njihov djed SD kao i da je u posjedovnom listu sada upisana njihova pokojna majka ĐD, međutim navedeno samo po sebi ne znači da su isti izvršavali faktičku vlast na predmetnoj nekretnini nego je to trebalo dokazati u postupku, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja. Navedeno, posebno kraj činjenice da tuženik koji je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine tvrdi da su u posjedu predmetne nekretnine bili njegova majka, kao i prateta ŽD te da su na tu nekretninu također vodili ovce na ispašu. U oporuci ŽD iz 1974. (stranica 34 spisa) kojom svojim univerzalnim nasljednikom imenuje ovdje tuženika navodi se i predmetna nekretnina N pod kojim nazivom je predmetna nekretnina navedena i u zemljišnim knjigama.

18. Slijedom iznijetog za zaključiti je da tužiteljice nisu dokazale da bi po prednicima izvršavale faktičku vlast na predmetnoj nekretnini u razdoblju od dvadeset godina koje je potrebno prema ZV-u, odnosno radnije ZOVO-u.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

20. Kako je odbijena žalba tužiteljica valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen kao procesno nepotreban (čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a, sve u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola, 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus