REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

21300 Makarska

P-665/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj tužiteljice Republika Hrvatska, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, OIB: 52634238587, protiv tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 4. ožujka 2026., uz sudjelovanje zamjenice v.d. Općinksog državnog odvjetnika Snježane Juroš, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I. "Utvrđuje se da je tužiteljica stvarna vlasnica i posjednica nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo, uz istododoban izbris prava vlasništva s imena tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a što je ovaj dužan trpjeti."

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi od 11. lipnja 2024. godine, tužiteljica navodi da je vlasnica i posjednica nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Prilaže uz tužbu z.k. izvadak za predmetnu nekretninu, kao što je sudu predloženo izvršiti i uvid u povijesni z.k. izvadak. Predmetne nekretnine u naravi predstavljaju zemljište Autokampa "Dole". Iako su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika, iste predstavljaju izvanknjižno vlasništvo tužiteljice, stečeno temeljem čl. 2. i 6. ranije važećeg Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10, dalje ZTZ) i danas važećeg Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20- dalje ZTOGZ) čl. 2. st. 1., točka 2. i točka 6., čl. 15. st. 3. i čl. 16. st. 1. 2.. Radi se o nekretninama koje su prenesene u društveno vlasništvo temeljem Zakona o građevinskom zemljištu („NN“ SRH 54/80, dalje ZGZ) te Odluke o prijenosu društvenog vlasništva građevinskog zemljišta na području naselja Živogošće (dalje Odluka), donesene od strane Skupštine Općine Makarska, sve u skladu sa čl. 13. st. 1. ZGZ kojim je bilo propisano: „U gradovima i naseljima gradskog karaktera zemljišta na kojima postoji pravo vlasništva prenose se u društveno vlasništvo odlukom skupštine općine.“

2. Nadalje, čl. 16. st. 1. ZGZ propisano je da „pravo vlasništva na zemljištu utvrđenom u odluci iz čl. 13. ovoga Zakona (odluka skupštine općine) prestaje danom stupanja na snagu te odluke“; dok je čl. 16. st. 2. propisano da se „odluka iz stavka 1. dostavlja nakon njezinog stupanja na snagu zemljišno-knjižnoj službi nadležnog općinskog suda koja po službenoj dužnosti vrši uknjižbu društvenog vlasništva na zemljištu utvrđenom tom odlukom“. Slijedom navedenih odredbi jasno je da su predmetne nekretnine upravo temeljem Odluke i ZGZ prešle u društveno vlasništvo, zbog čega je vlasništvo tuženika i/ili njihovih prednika prestalo danom stupanja na snagu Odluke Skupštine općine Makarska, a sve u skladu s čl. 16. st. 1. ZGZ, odnosno 8 dana od objave Odluke u „Glasniku“, službenom glasilu Općine Makarska, dakle dana 2. veljače 1982. godine. Prilaže se rješenje Skupštine općine Makarska, broj: UP-Io-07-228/1-82 od 4. listopada 1983. broj:

UP-Io-03-401/1-83 i broj: UP-Io-03-402/1-83 od 27. prosinca 1983. rješenja UP-Io-03- 360/1-83, rješenja broj: UP-Io- 361/1-83, oba rješenja od 8. studenog 1983., uvid u preslik „Glasnika“ broj 1, od 25. siječnja 1982.

3. S obzirom na činjenicu da danas društveno vlasništvo više ne postoji, tužiteljica je zahtijevala upis prava vlasništva predmetne nekretnine kroz z.k. postupak, ali je pravomoćno odbijena. Predlaže se uvid u predmet suda posl. br. Z-7678/18 (Z- 10445/2016). Predmetne nekretnine prilikom pretvorbe društvenog poduzeća HP "Živogošće (ranije HTP "Makarska rivijera", OOUR "Nimfa" Živogošće), nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala tog poduzeća. Dokaz za navedeno je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: 943-01/96-01/518 od 07. svibnja 1996. Predmetne nekretnine su na dan stupanja na snagu ZTOGZ-a predstavljale turističko zemljište u kampu, kako to proizlazi iz Uvjerenja Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: 350-01/23-10/000011, Urbroj: 2181/1-11-00-03/03-23-0003 od 24. veljače 2023. a nekretninom kao dijelom cjeline kampa gospodare Hoteli Živogošće d.d., a isto se dokazuje uvidom u Uvjerenje od 24. veljače 2023., te je predloženo i saslušanje predstavnika Hoteli Živogošće d.d., CJ iz [adresa], ĐJ, iz [adresa].

4. Općepoznata je činjenica po navodima iz tužbe da je kamp „Dole“ u Živogošću, u okviru kojeg zemljišta kampa su i ovdje predmetne čestice zemlje, još od 80 -ih godina prošlog stoljeća pa do danas u funkciji kampa (s površinom od cca 123.000 m2), i na kojim nekretninama tuženici nemaju baš nikakvih stvarnih prava nakon učinjenog podruštvovljenja i deposedacije. Naime, ranijim vlasnicima, prednicima tuženika su predmetne nekretnine oduzete iz posjeda (deposedirana) temeljem navedenih rješenja Skupštine općine Makarska te dana HTP „Makarska rivijera“ u svrhu izgradnje kampa i bungalova u Živogošću, predio „Dole“, pa dotadašnji vlasnici/tuženici nisu od tog datuma na predmetnom zemljištu više imali kako apsolutna, tako ni ograničena stvarna prava. Prije podnošenja tužbe tužitelj se tuženiku obratio zahtjevom za mirno rješenje spora broj N-DO- 5038/2024 od 01. veljače 2024., sve sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, no do mirnog rješenja i sklapanja nagodbe nije došlo. Dostavljen je i preslik zahtjeva za mirno rješenje spora broj N-DO-5038/2024 od 01. veljače 2024. s preslikom dostavnica za tuženika, preslik odgovora tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora.

5. S obzirom na to da se tužiteljica nalazi u mirnom vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina, a redovnim z.k. putem ne može ostvariti pravo na uknjižbu prava vlasništva i time uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim vlasničkim stanjem, tužiteljica je prisiljena ovim putem utvrditi svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, slijedom čega predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.

6. U odgovoru na tužbu od 12. 8. 2024., tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prijenos vlasništva sa njegovog imena kao stvarnog i zemljišnoknjižnog vlasnika predmetnih nekretnina. Ovo svoje stajalište tuženik crpi između ostalog i iz priloga tužitelja koje je uputio sudu uz tužbu. Naime, da se u Odluci o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja Živogošće od 28. prosinca 1981. godine koju je donijela Skupština Općine Makarska, navodi jedna od ovih čestica, a ne obje. Kako ovo zemljište nije privedeno svrsi, a odavno je na snazi propis kojim se ukida „društveno vlasništvo” koje je ukinuto donošenjem Ustava Republike Hrvatske (22. prosinca 1990 godine NN.56/90), to ova isprava ne dokazuje da bi RH imala bilo kakvih prava na ovim česticama. Nadalje, u Rješenju Skupštine Općine Makarska broj UP-Io-03-402/1-83 od 27. prosinca 1983. godine se također navodi jedna čestica, kojoj nije ispravno upisana površina, ali ne i druga čestica koja je predmet ovog prijedloga za nagodbu. Zatim, u odnosu na pravni značaj ovog rješenja, vlasnik ZJ se poziva na činjenicu da ovo zemljište nije privedeno svrsi te da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se RH upisala kao vlasnik ovih nekretnina. U rješenju Skupštine Općine Makarska UP -Io- 03-402/1-83 od istog datuma da se ne navode niti jedna nekretnina. Iz rješenja H rvatskog fonda za privatizaciju broj Kl: 943-01/96-01/518, urbroj: 563-04-403/96-12 od 7. svibnja 1996. godine nesporno je da ove nekretnine nisu obuhvaćene ovom odlukom o procjeni vrijednosti društvenog kapitala. Iz rješenja Skupštine Općine Makarska UP-Io-03-360/1-83 od 8. studenog 1983. godine, proizlazi da ove čestice nisu obuhvaćene ni ovom odlukom upravnog tijela. Isto se odnosi i na priloženo rješenje Skupštine općine Makarska broj UP - Io-03-361/1-83 od 8. studenog 1983. godine.

7. Stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik ZJ uzgredno napominje, da sve da su obje čestice bile obuhvaćene ovih odlukama, a nisu, Republika Hrvatska nema pravnog osnova za upis vlasništva na istima jer nisu ostvarene pretpostavke za upis, koje su navedene u izrekama rješenja Skupštine općine Makarska: nisu nikada predane u posjed novom korisniku građevinskog zemljišta, nikada na ovim česticama nije bilo upisano pravo korištenja u korist (tzv.) novog vlasnika zemljišta, bivši vlasnici nisu predali ovo zemljište novom korisniku niti je to od njih ikada itko tražio, novi korisnik nije u roku od tri godine od pravomoćnosti odobrenja za građenje na ovom zemljištu izvršio izgradnju niti znatnije radove. U protivnom je SO Makarska trebala rješenjem utvrditi da je prestalo pravo korištenja, novi korisnik, Općina Makarska i prijašnji korisnici nikada nisu zaključili sporazum o međusobnim prvima i obvezama u vezi ovih nekretnina, nikada pravna prednica ZJ, njegova majka ČJ nije dobila naknadu za ovo zemljište, nikada nije novi korisnik zatražio niti ishodio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj jer za to nisu nikada bili ispunjeni uvjeti propisani i određeni čl. VIII izreke rješenja od 8. studenog 1983. godine, novi korisnik nije nikada zatražio niti ishodio niti upis prava korištenja, na što je također bio ovlaš ten i obvezan prema navedenim rješenjima koje prilaže tužitelj i na koja se poziva kao „izvor” svog prava. Ovi razlozi zbog kojih se tužiteljica ne može utvrditi vlasnicom predmetnih nekretnina niti se u tom svojstvu upisati u zemljišnu knjigu koje ističe i tuženik, navode se i u rješenju zemljišnoknjižnog odjela naslovnog suda. Iz navedenog rješenja (na koje se poziva tužiteljica) proizlazi da su navedene nekretnine bile cijele, bilo u određenim dijelovima, predane na korištenje Hotelskoturističkom poduzeću „Makarska rivijera” Makarska OOUR Hoteli „Nimfa” iz Živogošća, u svrhu izgradnje istočnog dijela kampa i bungalova u Živogošću, predio „Dole” i to uz naknadu, a točkom VII. Navedenog rješenja određeno je, da će se međusobna prava i obveze između novog korisnika i Općine Makarska, regulirati ugovorom. Po navedenom rješenju određeno je da će se uknjižba prva korištenja predmetnog zemljišta na novog korisnika izvršiti na temelju ovog rješenja, nakon njegove pravomoćnosti, i ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenog između novog korisnika i Općine Makarska. Odredbom članka 44. ZGZ propisano je, da na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta Općina i korisnik kojemu je odnosno zemljište dano na korištenje, sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima utvrđenim u tom rješenju i da se uknjižba prva korištenja građevinskog zemljišta na novog korisnika vrši na temelju ugovora iz st. 1. ovog članka, na koji je nadležno javno pravobranilaštvo dalo mišljenje o njegovoj pravnoj valjanosti, te pravomoćnog rješenja iz čl. 35. navedenog Zakona (rješenje o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje prema tom zakonu)”. Kao što proizlazi iz isprava tužiteljice, niti jedna od ovih (tada važećih i sada pozitivnih) zakonskih odredbi nije izvršena. Ako tužiteljica svoja navodna prava „crpi” iz odredbi ZTOGZ, nesporno je da taj Zakon nije na snazi već dulje od četiri godine.

8. Nadalje, u odgovoru na tužbu navodi se da tužiteljica između ostalog, kao razlog prava na stjecanje i upis ovog prava, navodi: „VII. Općepoznata je činjenica je kamp „Dole” u Živogošću u okviru kojeg.... još od 80-ih godina prošlog stoljeća pa do danas u funkciji kampa......” Tuženik negira da bi se radilo o općepoznatoj činjenici. Ovaj „podatak” nije niti „općepoznat” niti je „činjenica” jer nije istina. Ove čestice, kao što je već navedeno nisu privedene svrsi i na njima se i danas nalazi maslinik kojeg obrađuje, koristi i ubire plodove zemljišnoknjižni i stvarni vlasnik ZJ. Zato nije istinit niti navod da dotadašnji vlasnici nisu od tog datuma na ovom zemljištu imali ni apsolutna ni ograničena stvarna prava. Iz svih ovih razloga je nesporno da se tužiteljica ne nalazi ni u mirnom vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina niti su tužiteljica ni njezini pravni prednici ispunili tadašnjim ni sadašnjim propisima osnovne uvjete za stjecanje istih. Nisu postupili niti po rješenjima lokalne samouprave na koje odluke se sada poziva kao osnovu stjecanja. Sama činjenica da kroz četrdeset i jednu godinu dana tužiteljica niti njezini prednici nisu nikada zatražili upis prava korištenja ni prava vlasništva, govori u prilog navodima i razlozima tuženika. Dostavljeno uvjerenje o pravnom statusu čestice ne dokazuje nikakvo prvo tužiteljice, već dokazuje da se predmetne čestice nalaze unutar obuhvata Prostornost plana ove jedinice lokalne samouprave. Nesporno je da nekretnine nisu obuhvaćene procjenom društvenog kapitala u postupku pretvorbe, što također predstavlja dokaz u korist stajališta tuženika. Zbog svih navedenih razloga, a posebno zato što: 1. nije ispunjen niti jedan zakonom propisani uvjet za stjecanje i upis prva vlasništva na ovim nekretninama; 2. što se i Europski sud za ljudska prava u nekoliko pravomoćnih odluka izjasnio o ovakvim postupcima u korist građana Republike Hrvatske. Između ostalog i Odlukom u predmetu Grbac protiv Republike Hrvatske od 16. prosinca 2021. je utvrđena povreda prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije uz obrazloženje da podnositelju nije priznato vlasništvo nad dijelom nekretnine koja je bila nacionalizirana u bivšoj državi ponavljajući pritom svoja već zauzeta stajališta u presudi u predmetu Trgo protiv Hrvatske itd., pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

9. Na pripremnom ročištu održanom 20. ožujka 2025., sud je prihvatio prijedloge tužitelja iznesene u tužbi radi izvođenja predloženih dokaza te je odlučio najprije izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta u Živogošću uz sudjelovanje vještaka mjernika, nakon čega i izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka u stranačkim obraćanjima a tako i tuženika osobno. Do zaključenja raspravljanja stranke su ostale kod tužbe i odgovora na tužbu a na ročištu održanom 4. 3. 2026. sud je zaključio raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih u predmetni spis, stranačkih traženja i očitovanja iz tužbe i odgovora na tužbu, izveo je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu za glavnu raspravu 4. ožujka 2026. godine, saslušanjem svjedoka CJ iz [adresa], ĐJ iz [adresa], MJ iz [adresa] te ŠJ iz [adresa] na ročištu održanom 4. ožujka 2026. godine, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta u Živogošću (Autokamp Dole) uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika Perice Puljića iz Imotskog 5. svibnja 2025., koji je po nalogu suda sačinio vještvo koje je priloženo u predmetni spis uz podnesak od 23. 3. 2025. godine (list. 121.-126. spisa).

11. Tužbeni zahtjev je utemeljen.

12. Stranke su popisale parnični trošak.

13. U ovom postupku za utvrditi je bilo osnovanost traženja tužiteljice u smislu utvrđenja iste kao vlasnice nekretnina identičnih čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega bi ista bila ovlaštena ishoditi i upis u zemljišnoj knjizi suda uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

14. Iz isprava koje su priložene predmetnom spisu (prilozi uz tužbu), sud je utvrdio da je osnovano traženje od ovog suda radi donošenja presude kojom se tužiteljicu utvrđuje vlasnikom predmetnih nekretnina kako je to i opisano u tužbi u odnosu na uvodno označene tuženike te je tužiteljica imala pravni interes kako za podnošenje tužbe tako i za konačno usklađenje zemljišnoknjižnog stanja s faktičnim u odnosu na pravo vlasništva nekretnine označene u tužbi.

15. Pregledom zemljišnoknjižnog stanja i upisa za predmetne nekretnine razvidno je da je sa vlasničkim pravom upisan tuženik, što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list. 5. spisa), pa su u tom smislu točni i opravdani navodi i tvrdnje tužitelja kako je to predlagano u vidu označenog tuženika u tužbi. Nadalje, po izvršenom pregledu i čitanju priloženog izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za predmetne čestice zemljišta (list. 7. i 8. spisa), sud je utvrdio da je temeljem prijavnog lista Ureda za katastar-Ispostava Makarska, Klasa: 932- 06/10-02/13, Ur.br: 541-26 -2-4/3-13-4 od 20.rujna 2013 g., Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] klasa: 934 - 01/01-01/35, pravomoćnog Rješenja Ureda za katastar Klasa: UP/I-932-07/10-02/67, Ur.broj: 541-23-3-04/4-10-3 od 23.studenog 2010 g. i Ispravke Klasa:932-06/10-02/13 od 06.studenog 2014 g. u svezi čest. 5490 rbr.12.ovog Rješenja dopuštena u k.o. Živogošće 22 .dioba čest. 5492/4 vrt sa 464 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] tako da sada glasi : Čest. 5492/4 vrt sa 367 m2,Čest. 5492/6 vrt sa 79 m2“.

16. Po izvršenom pregledu i čitanju priloženog preslika iz „Glasnika“, službenog glasila općine Makarska, broj 1. od 25. siječnja 1982. godine (list. 9. -15. spisa), sud je utvrdio da je donesena Odluka o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja Živogošće, koja odluka je stupila na snagu 2. veljače 1982. godine, pa se ista nedvojbeno odnosi i na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 446 m2, upisane u k. o. [katastarska općina] (list. 14. spisa), a što je i predmet zahtijevanja u ovom postupku.

16.1. Prema toma, nije osnovan prigovor tuženika u dijelu u kojem se navodi kako je zapravo navedena samo jedna čestica zemljišta a ne i druga čestica koja je predmet zahtijevanja. Upravo prethodno navedene isprave priložene od tužiteljice jasno ukazuju da se radi o zemljištu za koje jest donesena Odluka o prijenosu u društveno vlasništvu građevinskog zemljišta na području naselja Živogošće a tome u prilog svakako ide i priloženo Rješenje Skupštine Općine Makarska, broj: UP-Io-03-402/1-83, od 27. prosinca 1983. godine (list. 36. spisa). Pravilno je na to ukazala i tužiteljica podneskom od 9. prosinca 2025. (list.128.-129. spisa), a priloženi dokazi/isprave od tužiteljice jesu u korelaciji i jasno upućuju na neutemeljeno prigovaranje tuženika u tom smislu.

17. Po izvršenom pregledu i čitanju priloženog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: 943-01/96-01/518, Urbroj: 563-04-403/96-12, od 7. svibnja 1996. godine (list. 51.- 55. spisa), sud je utvrdio da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala tog poduzeća. Naime, prema cit. Rješenju vidljivo je da su na lokaciji u Živogošću, autokamp Dole, procijenjeni objekti 1. Recepcija, NGP-285,75 m2, te 2. Sanitarni čvorovi, NGP-490,53 m2, stoga su točni navodi i tvrdnje tužiteljice a to tuženik nije niti činio spornim već je u odgovoru na tužbu i potvrdio kako predmetne nekretnine nisu obuhvaćene ovom odlukom o procjeni vrijednosti društvenog kapitala.

18. Na ročištu – uviđaju na licu mjesta u Živogošću 5. 5. 2025. godine, sud je po obilasku nekretnine koja je predmet traženja, dao nalog sudskom vještaku Perici Puljiću iz Imotskog identificirati predmetnu nekretninu, označiti je kat. brojem, izraditi skicu mjesta prijepora, te se izjasniti o površini zemlje, uz prilaganje kopije katastarskog plana te izvatka iz posjedovnog lista s fotografijama predmetnog dijela.

18.1. Sudski vještak mjernik Perica Puljić, postupio je po nalogu ovog suda pa je 23. svibnja 2025. godine sudu dostavio nalaz i mišljenje a u privitku i skicu prijepora uz dokumentaciju po nalogu od 5. svibnja 2025. godine. Po nalazu i mišljenju proizlazi da su predmet nalaza i mišljenja dvije nekretnine u auto kampu Doli u Živogošću. Nekretnine su spojene i nalaze se neposredno uz more. Na njima se nalaze dijelovi dvije mobilne kućice u jugoistočnom dijelu nekretnine, dio drvene kućice sa dvorištem ograđenim žičanom ogradom u sjeverozapadnom dijelu te šator pored ograđenog prostora. Sastavni dijelovi nekretnine u k. o. [katastarska općina] prikazani su tabelarno s oznakama A-B-C-D-E-F-A, pa tako je vidljivo da se oznake B-C-D-E-B odnose na č. zem. [katastarska čestica] m², dok A-B-E-F-A na č. zem. [katastarska čestica] m², ukupno 446 m². Vještak navodi da su granice nekretnine definirane na način da jugozapadna međa od točke A preko točke B do točke C nije vidljiva na terenu već je prenesena sa katastarskog plana. Sjeverozapadna međa od točke C do točke D nije vidljiva na terenu već je prenesena sa katastarskog plana. Sjeveroistočna međa od točke D preko točke E do točke F nije vidljiva na terenu već je prenesena sa katastarskog plana. Jugoistočna međa je rub pješačkog puta od točke F do točke A.

18.2. Na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka P. Puljića nije bilo primjedbi niti prigovora od stranaka a ovaj sud je i prihvatio ovakav nalaz i mišljenje u cijelosti kao stručan i profesionalno sačinjen, posebno što je sudski vještak u cijelosti i postupio po nalogu suda i na objektivan način se izrazio u svojem vještu.

19. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2026. godine, sud je saslušao tuženika ZJ te svjedoke CJ, ĐJ, ŠJ i MJ. Iz iskaza saslušanog ZJ proizlazi da ostaje kod svega kako je navedeno u odgovoru na tužbu, da se nikada nije radilo o predaji u posjed novom korisniku građevinskog zemljišta, niti je to ikada itko tražio od tuženika. Da nikada nije bio zaključen nikakav sporazum o pravima i obavezama vezano za ove nekretnine a niti njegova majka ČJ nikada nije dobila naknadu za ovo zemljište, nisu ispunjeni nikakvi uvjeti za tužitelja, niti na to imaju pravo. Osporava da bi se radilo o općepoznatoj činjenici da bi kamp Dole još od 80- tih godina prošlog stoljeća pa do danas bio u funkciji kampa. Ove nekretnine nisu privedene svrsi i na njima se nalazi maslinik koji se obrađuje, koristi i ubire p lodove. Tužitelj se ne nalazi u mirnom posjedu a niti su ispunjeni uvjeti kako kod tužitelja i njegovih prednika za stjecanjem ovih nekretnina. Nadalje, da je njegov pok. djed ĆJ svojevremeno otišao u SAD i tamo je radio poslove "čistio oštrige", zaradio je novac, pa kada se vratio onda je tako i kupovao zemljište pa i taj dio. To je otac od njegove majke ČJ. Naveo je da nije problem kada bi u pitanju bila izgradnja bolnice ili da je javni put u pitanju, međutim za kamp koji bi danas, sutra, bio iznajmljen a već je dijelom tako, to nema nikakve logike. Zapravo, da ne bi bilo problema kada bi on bio za to naknađen. Inače, da mu je sin svojevremeno i ogradio ovaj dio, međutim da su to srušili. Upitan i o maslinama tuženik je naveo da su sada popilane, a ima tome 25-30 godina otprilike. Nadalje, da on jest dolazio do predmetni čestica, međutim, da mu je zabranjen ulazak u posjed, bilo je tu zvanja policije, da mu je sin zvao policiju ali da nije bilo nikakvih sudskih postupaka koje bi on inicirao a vezi ovih nekretnina. Tuženik je dodao kako je isto tako bila jedna druga čestica i to skroz na magistrali, do ulaza u kamp, danas je tu tenisko igralište a da su ga to tražili, pa su na kraju i platili taj dio zemljišta. Nadalje ponovio je kako su se ranije masline obrađivale i ubirali plodovi, međutim, kako je to popilano kasnije te da više nisu koristili masline. Kazao je kako su mobilne kućice postavljene ima tome 10-tak godina, prije ništa nije bilo, jedno vrijeme su se one iznajmljivale a kasnije je tu bio "personal". Dalje, kako njegova majka u 99 godina života nikada ništa nije dobila, niti bilo kakvo obraćanje vezano za uknjižbu a puno puta je znala govoriti da se radi o njenom zemljištu a koji se neosnovano koristi od drugih. Kazao je i kako prije postavljanja mobilnih kućica tu prije nikada ništa nije bilo, niti prije niti kasnije bilo za vrijeme SFRJ, a po uspostavi RH nije bilo manifestacija u ovom pravcu radi realizacije prava vlasništva. Potvrdio je uženik odgovara kako jest bila poznata, kako njemu, tako i njegovoj pok. majci, činjenica, da se još 80-tih godina se radilo o oduzimanju nekretnina a sve u vezi s uspostavom kampa, kako njima ta tako i ostalima, međutim da tu ništa nisi mogao učiniti. Istaknuo je tuženik kako je njegova majka umrla prije 12 godina, a na pitanje da li je stupanjem na snagu Zakona o naknadi…. iz 1997. godine bio stavljen bilo kakav zahtjev od strane njegove majke tuženik odgovara kako nije.

19.1. Pored ovakvog iskaza saslušanog tuženika ZJ proizlazi da isti zapravo i ne bi problematizirao traženje tužiteljice kada bi se radilo o naknađivanju, barem kako to tuženik ističe. Ipak, upitan posebno i u smislu postavljanja zahtjeva od strane njegove majke a u smislu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, tuženik je kazao kako nikakav zahtjev nije stavljen u tom pravcu. Nije stoga ovaj sud mogao prihvatiti prigovore tuženika u tom pravcu. Naime, po članku 80. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96 – 98/19), isti je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine. Nadalje, iz članka 7. Prijelaznih i završnih odredbi iz NN 80/02, proizlazi da je propisano da:

- zahtjev za naknadu oduzete imovine mogu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti prijašnji vlasnici, koji su pravo na povrat ili naknadu za oduzetu imovinu stekli po odredbama ovoga Zakona, a nisu do sada podnijeli zahtjev ili im je zahtjev pravomoćno odbijen, odnosno odbačen, i to:

– prijašnji vlasnik državljanin Republike Hrvatske koji na dan donošenja Zakona o naknadi nije imao hrvatsko državljanstvo (članak 1. ovoga Zakona),

– prijašnji vlasnici na koje se odnosi članak 2. ovoga Zakona,

– prijašnji vlasnici koji su prema Popisu stanovništva iz 1991. godine imali prebivalište na okupiranim područjima [adresa], odnosno na područjima pod upravom UNTAES-a.

Zahtjevi podneseni po proteku roka iz stavka 1. ovoga članka odbacit će se. Stoga je kontradiktoran tuženik u svom iskazu kada navodi da se i ne bi problematiziralo ovo pitanje pored naknađivanja jer tuženik (po majci prednici) baš ničim nije ukazao da se ranije obraćao niti aktualizirao pitanje naknađivanja u tom smislu. U tom pravcu njegovi prigovori ostali su u cijelosti nedokazani (članak 219. ZPP-a).

Osim toga, jasno je ukazao tuženik i kako nije iniciran bilo kakav postupak u tom smislu. U situaciji kada se osobito problematizira i pitanje korištenja zemljišta (posebno kada je u pitanju dugogodišnje korištenje i način korištenja), razumljivo je i očekivano poduzimanje odgovorajućih radnji osobito radi zaštite određenih prava ako osoba smatra da se radi o povredi njegovih prava. Nije u tom smislu uvjerljiv tuženik niti je sud prihvatio njegove prigovore a tako niti u dijelu koji se odnosi na to da predmetne nekretnine nisu privedene svrsi odnosno da se na njima nalazi maslinik koji se obrađuje, koriste se i ubiru plodovi pa da time niti tužiteljica se ne nalazi u mirnom posjedu itd. Tuženik je i sam kazao da mu je praktično onemogućen ulazak u posjed, ali kroz cijelo ovo vrijeme nijedan postupak nije iniciran, što je proturječno nastupu tuženika a i njegovom držanju od odgovora na tužbu pa sve do zaključenja raspravljanja. Konačno, na kraju svog iskaza jasno je i potvrdio da je njemu a tako i njegovoj pokojnoj majci još od 80-ih godina bilo jasno da se radi o Odluci o prijenosu u društveno vlasništvo predmetnog zemljišta (naselje Živogošće),radi uspostave kampa, s napomenom kako njima tako i drugima ali kako se tu nije imalo što učiniti.

19.2. Svjedok CJ potvrdio je navode i tvrdnje iznesene od tužiteljice tijekom postupka, u bitnom dijelu, pa tako iz njegova iskaza proizlazi da je isti u posljednje vrijeme zaposlen kao voditelj održavanja u kampu te da se radi o zemljištu ispod recepcije po prilici. Nakon što je svjedoku prezentirana fotografija (list 124-125 spisa), isti je naveo kako mu je poznato o čemu se radi i da može potvrditi, kako se zasigurno zadnjih 15 godina radi o mobilnim kućicama koje se tu nalaze a ovo iz razloga jer je i prije nego je zaposlen kao voditelj bio pozivan da dođe u kamp radi održavanja, tako i radi različitih popravaka, po potrebi, pa utoliko može reći da se u fizičkom smislu ništa nije mijenjalo a da li su tu prije bile masline ili što drugo da on to ne zna kao što može izjaviti i da ne zna bilo kakve probleme. Na posebno pitanje ovog suda svjedok je naveo kako on nije nazočio ovom periodu o bilo kakvoj situaciji da bi se radilo o tome da bi netko na vidljiv način dolazio i svojatao pravo na ovom dijelu zemljišta ili zvao policiju. Svjedok je kazao kako kamp jest ograđen, te je u pitanju jedna funkcionalna cjelina, a da ne zna zašto bi uopće bilo sporno da se tu radi o kampu. Pojasnio je kako je i prije nego što je bio zaposlen kao voditelj održavanja u kampu, dolazio u kamp, a kako je rekao ranije u iskazu, jer je 46 godina zaposlen u "Hotelima Živogošće" pa bi se radilo o situacijama, da bi na poziv recepcije kampa on dolazio a vezano za popravke i isključivo tehničko održavanje. O pravnom dijelu i vlasništvu nije se mogao izjasniti. Za sud je prihvatljiv i uvjerljiv ovakav iskaz svjedoka CJ. Naime, radi se o osobi koja je dugi niz godina zaposlena (kako u Hotelima Živogošće tako i kao voditelj održavanja Kampa), pa stoga i neprijeporno ima adekvatna saznanja o stvarnom stanju u kampu "Dole". Ovaj svjedok punih 46 godina radi na poslovima održavanja, jasno je iskazao da se radi o kampu koji i jest jedna funkcionalna cjelina te je neprijeporno u pitanju kamp kao i rad kampa. Pored toga, niti u jednom dijelu nije prigovoreno ovakvom iskazu svjedoka CJ niti je vjerodostojnost njegova iskaza dovedena u pitanje. Osim toga, prihvatljiv je sudu jer je i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima a osobito i onim što je sud imao priliku neposredno opaziti na licu mjesta prilikom uviđaja u autokampu "Dole" 5. svibnja 2025.

19.3. Svjedok ĐJ kazao je da je od 2. mjeseca 2016. pa do 8. mjeseca 2025. bio zaposlen kao direktor kampa. Njegova saznanja su da je zemljište ranije bilo nacionalizirano, kako je jedan dobar dio ljudi isplaćen a jedan dio i nije s tim da su neki i dva puta isplaćeni a da je sam vidio ta rješenja. Kazao je kako je 2016. u 5. mjesecu nekako s prvim gostima došlo do prosvjeda od strane bivših vlasnika koji su došli u kamp pa su jedan dio ograđivali trakom i isticali su da je to njihovo vlasništvo i to s natpisima "private property" a isto tako možda je bio u pitanju jedan sastanak baš vezan za naknade to bi možda moglo biti u 5. mjesecu 2016. a da čak ima i fotografije vezane za ograđivanja ovog zemljišta. Bilo je tu sporadičnih ispada pojedinaca a po sjećanju radilo se o jednoj situaciji kada je baš NJ ili LJ kako se već zov,e isto tako došao u kamp pa je ograđivao zemljište s istim natpisom "private property", htio je tom prigodom skinuti i rampu što mu je on zabranio a nakon toga je on kontaktirao i policiju jer mu se poslije policija obraćala. Ovo ograđivanje je bilo na način da je koristio šipke i trake a koje je ovaj svjedok uklonio. To zemljište je ispod glavne recepcije i spušta se prema moru, zapravo, jasno je kod ulaska u kamp da se do tog dijela treba spustiti. Ovo je bilo negdje 2016. ili 2017. koliko se po prilici svjedok može sjetiti a da je stanje nepromijenjeno i u fizičkom smislu te je onako kako je bilo onda kada je on došao. Pored ovog, da ne može ništa drugo reći osim da se u ovom periodu kada je radio kao direktor kampa, na ovom dijelu se radilo o košenju, pa i nasipanju puta koji prolazi tuda, to je baš on radio prošle godine i zapravo o brinuo o poslovima redovitog održavanja terena. Pored ovog , svjedok je kazao kako je on svim ovim ljudima a koji su prosvjedovali ranije uvijek govorio kako oni ne mogu ovim radnjama sprječavati rad kampa, te da ako imaju što za rješavati i ako im je zemljište oduzeto da to rješavaju kroz sudske postupke i pred drugim institucijama. Kazao je ovaj svjedok da je AJ zapravo prva tri mjeseca po njegovu dolasku tu radio, radio se o preklapanju poslova, pa su njih dvojica bili zajedno prisutni u kampu a od njega je saznao o povijesti kampa i funkcioniranju istog, te je na taj način saznao i o problemima koji su se ranije javljali prije njegovog dolaska. Isto tako da mu je od AJ prezentiran rad kampa pa tako zna i da su prije dolazili gosti, kako su dolazili o svemu postoje i arhivske evidencije a one datiraju još od 85 ili 86. godine, te da dobar dio te evidencije o dolascima i ostalo i dalje postoji. Za predmetni dio (autokamp Dole), kazao je da je to zapravo jedna funkcionalna cjelina, koja je ograđena ogradom, a prema njegovim saznanjima to je tako od samog početka i to se može jasno vidjeti i po stanju ograde, odnosno starosti iste. On može potvrditi isto tako da je na ulazu u kamp prije bila jedna stara rampa a jedna od njegovih prvih radnji bila je baš zamijeniti tu rampu s novom pa je tako sada ugrađena električna rampa. Svjedok nije imao saznanja što je kasnije bilo s policijskom prijavom od strane LJ, vjerojatno je to odbačeno, a i ne znam za što bi se stvarno teretio i kolika bi materijalna vrijednost tih šipki i trake bila. Nije mu poznato da bi se radilo o bilo kojim postupcima za ovo. Svjedok je kazao kako je s njihove strane održavanje na kampu odnosilo i na mogućnost opskrbe vodom, strujom i kanalizacijom. Za kamp kućice kazao je da su postavljene svakako prije njegovog dolaska a neke su postavljene 2014. , koliko zna, a za neke drvene kućice čak i prije, međutim, da nema saznanja više o tome, može reći tek da bi se radilo o parcelama predviđenim za kampere, da je to zapravo tako bilo u cijelom kampu, međutim o stanju se točno ne može izjašnjavati jer nije imao direktna saznanja. Svjedok dodaje da isto tako na ovim dijelovima zemljišta se radilo i o mobilnim kućicama koje su bile numerirane, zadnja sa brojem 61. i postoje oznake i u podu isto tako, do njegova dolaska bile su postavljene do broja 44., nakon toga za njegova vremena su dodane još 4 kućice, odnosno do parcele 47 i to je prva slobodna parcela. Za sud je prihvatljiv ovakav iskaz svjedoka jer isti nesporno ima direktna saznanja o funkcioniranju kampa i načinu rada. Jasno je svjedok potvrdio i to da se radi o jednoj funkcionalnoj cjelini, da su jasno vidljive ograde koje su tu postavljene i ograđuju predmetno zemljište a i starost tih ograda je jasan pokazatelj dugogodišnjeg razdoblja za koje je ovaj predio i bio predviđen a tako i stavljen u funkciju kampa. U tom pravcu ničim nije doveden u pitanje ovakav iskaz a osobito niti u dijelu koji se odnosi na postojanje jasnih i arhivskih dokaza o radu kampa koji datira od 80-ih godina prošlog stoljeća kada i jest došlo do uspostave autokampa kako to uostalom i sam tuženik kazuje. Niti dio iskaza o načinu korištenje nije doveden u pitanje, kao niti niz radnji koje jasno ukazuju na neprekinuto održavanje i korištenje. Potpuno je u suglasnosti ovaj iskaz i s drugim izvedenim dokazima te utvrđenjima suda, osobito i u dijelu da nikada nije niti došlo do bilo kakvog obraćanja od tuženika nadležnim tijelima, sudskih postupaka ali i podnesenih zahtjeva o kojima je ovaj svjedok ista tako imao znanja. To je i sam tuženik potvrdio. U odnosu na dio koji se tiče prosvjedovanja od tuženika kako to proizlazi i iz iskaza ovog svjedoka, za napomenuti je kako ovakve radnje (makar i za jedan prosvjed i dolazak na teren), ne čini posjed u pravnom smislu jer je evidentno da tuženik nije niti koristio niti upravljao ovim dijelom a povremeni upadi (navodi se jedna situacija oko prosvjeda koja i jest okončana jasnim obraćanjem svjedoka Z i zabranom), ne ispunjavaju uvjete posjeda kako to sam tuženik neosnovano navodi još u odgovoru na tužbu. Nije stoga utemeljeno prigovaranje tuženika da bivši vlasnici nisu predali ovo zemljište novom korisniku niti je to od njih itko ikada tražio odnosno da nisu parcele predane u posjed novom korisniku građevinskog zemljišta. Posebno je neuvjerljivo za sud i inzistiranje tuženika da se radi o masliniku koji se obrađuje, koristi i od toga ubiru plodovi od strane stvarnog zemljišnoknjižnog vlasnika ZJ. Ovo je tuženik iznio još u odgovoru na tužbu, dok je pak u iskazu pred ovim sudom i sam kazao da su masline popilane prije 25-30 godina. Dakle, krajnje proturječan je tuženik u svojem obraćanju. Evidentno je da se ne radi o masliniku na način kako to tvrdi tuženik niti se radi o radnjama posjedovanja kroz obrađivanje, korištenje i ubiranje. Da je tome tako, tuženik bi očito pokrenuo i odgovarajući postupak radi zaštite svojih prava ali to je jasno izostalo te je isto i sam tuženik potvrdio.

19.4. Svjedok MJ kazao je kako je tuženik rođak s njegovom majkom, njemu jest poznao ovaj dio u kampu, gdje je predmetno zemljište. Inače se kaže za cijelo ovo područje kampa kako postoji Drašnički i Igarski d io jer se radilo o ljudima koji su išli po cijelom svijetu, radili teške poslove a ono stečeno kupovali su na ovim dijelovima. Kazao je kako je znao tu odlaziti s tuženikom, znali bi brati masline i to prije nego što one uopće nestanu, radilo se o 5-6 maslina po prilici a kasnije su te masline popilane to je bilo negdje iza rata, panjevi su izvađeni, teren je poravnat, te su postavljene kućice. Kazao je da ima saznanja i kao dugogodišnji zaposlenik u Nimfi gdje je radio kao vozač i znao je dolaziti tamo i iz tog razloga pa je kazao i kako su ove kućice zapravo se počele stavljati negdje 2015. i to intenzivno, a da se tek radilo o jednom dijelu i to prema Blatu, gdje su bile postavljene drvene kućice, ovo sve može kazati jer je radio do 2018., nakon čega je otišao u mirovinu. Nije mu poznato ništa o tome da bi tuženik djelovao kroz neke druge postupke i obraćao se u smislu zaštite ovih svojih maslina ili ovog zemljišta. Svjedok je još dodao kako ima saznanja da se radilo od strane tuženika u smislu ograđivanja u tom dijelu nakon što su počeli postavljati kućice i da je tada još radio i čuo je o tome kako što je to bio slučaj i s nekim drugima još. Svjedok je poznato da se radilo o oduzimanju zemljište još 80-tih godina od strane bivše države a za kamp kao što zna da je isto tako bila situacija i da je hotel nešto otkupljivao da to znam. Nadalje, svjedok je naveo kako je on još od 1982. zaposlen bio u "Nimfi" i zna da su baš na ovom području prije bili šatori, da bi tu kamperi dolazili, po sjećanju bili bi tako par mjeseci, nakon toga odlazili a tek kasnije se radilo o poravnavanju terena postavljanju kućica onako kako je to i ranije rekao. Sud je prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu koji i jest u korelaciji s ostalim izvedenim dokazima iz kojih proizlazi osnovanost tvrdnji tužiteljice. Proizlazi tako da je kamp praktično u funkciji još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, svjedoku nije poznato da bi tuženik na bilo kakav način inicirao bilo kakav postupak radi zaštite svojih prava, ne samo u smislu naknade niti u dijelu na koji se tuženik po stajalištu ovog suda neosnovano poziva na korištenje maslinika i njegovo obrađivanja. Zapravo je vidljivo na koji način je autokamp i djelovao još od osamdesetih godina prošlog stoljeća a sve po donošenju Odluke o prijenosu u društveno vlasništvu.

19.5. Svjedok ŠJ kazao je kako je u nekom daljnjem srodstvu s tuženikom, točno se nije mogao izjasniti. Nadalje, rekao je kako je baš u poznanstvu sa NJ, s kojim je često igrao tenis a baš na igralištu koje se nalazi u ulazu u kamp te je sam NJ mu govorio više puta, pa i pokazivao, da je u pitanju tu njegova zemlja, znao mu je to nekada i pokazati i od recepcije, a u par navrata da se i spustio do te nekretnine a to je dio do kojeg se dođe od recepcije prema moru. Njegova saznanja o stanju na terenu su možda 15-tak godina unazad, a na ovom dijelu su ranije bile masline, to može reći, a da zna tek po tome što mu je NJ govorio, da bi obrađivao masline a on sam tu nije sudjelovao niti pomagao. Ne zna za neke probleme posebno a da bi netko drugi svojatao ovo pravo. Svjedok je kazao kako za masline koje je spomenuo, da su "u rađi", svakako su bile potkresane, a da ih je bilo možda 7-8 maslina kada mu je NJ pokazivao ovaj teren, te je to činio prstom pokazivajući ne točno određeno. Na pitanje o tome da li je bilo još nešto na terenu osim maslina u smislu zahoda, spreme, kućice i slično, svjedok je odgovorio da ne zna jer da nije išao za tim. Svjedok je kazao kako su te nekretnine koje su njemu pokazane od NJ unutar kampa a da mu je isto tako poznato da su ranije te nekretnine na ovom dijelu oduzimane. Iskaz ovog svjedoka za sud nije uvjerljiv niti je mogao ponuditi dovoljno adekvatnih obavijesti ne samo o stanju na terenu već i stanju kakvo je bilo znatno ranije. Iz samog iskaza razvidno je da se u najvećem dijelu radi o saznanjima svjedoka po kazivanju sina od tuženika. Nije se ovaj svjedok mogao jasnije i preciznije izjasn iti niti u dijelu koji se odnosi na trenutačno stanje ovih čestica zemljišta kada je o tome bio upitan a osobito je proturječan svjedok i bio kod dijela koji se odnosi na količinu maslina i stanje istih, jasno, to nije niti u skladu s iskazima ne samo svjedoka saslušanih u ovom postupku već i kod ostalih izvedenih a prethodno pobrojanih i obrazloženih dokaza.

20. Za ovaj sud nema dvojbi da se predmetne nekretnine nalaze u kampu Dole u Živogošću, koji je u takvoj funkciji kampa još od početka 80-ih godina prošlog stoljeća pa do danas te da na ovim nekretninama tuženik nema, posebno nakon podruštvovljenja i deposedacije, nikakvih stvarnih prava. Ranijem vlasniku predmetna zemljišta oduzeta su iz posjeda što je vidljivo iz priloženih rješenja Skupštine općine Makarska, te su ista dana HTP „Makarska rivijera“, u svrhu izgradnje kampa i bungalova u Živogošću, tako da od tog trenutka dotadašnja vlasnica više nije imala stvarnih prava na ovim nekretninama. Pregledom i čitanjem tako priloženih rješenja u ovom spisu, sud je utvrdio utemeljenim tvrdnje tužiteljice koje su na ovaj način i potkrijepljene odgovarajućim dokazom. Uostalom, i priloženo Uvjerenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: 350-01/23-10/000011, Urbroj: 2181/1-11-00-03/03-23-0003, od 24. 2. 2023. godine potvrđuje da su predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu predstavljale turističko zemljište u kampu a kako je to razvidno iz točke I. uvjerenja o statusu čestica (list. 79. spisa.). To ničim likvidnim od strane tuženika nije pobijeno do zaključenja raspravljanja (članak 219. ZPP -a).

21. Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 2. i točka 6. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 50/20, dalje: Zakon), propisano je da je turističko zemljište neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojem je bio ili je izgrađen hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu, te da je kamp poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina odnosno složena građevina kojoj je takva namjena utvrđena rješenjem ili drugim propisanim aktom upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća koja je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine br. 92/10), zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojem je trgovačkog društvo obavljalo turističku ugostiteljsku djelatnost.

22. Nadalje, člankom 15. stavak 3. citiranog Zakona, propisano je da u smislu ovog Zakona pod prostorom kampa smatra se sve zemljište koje se do stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije nalazilo u granicama kampa, dok je člankom 16. Zakona propisano da suvlasnička zajednica između Republike Hrvatske i trgovačkog društva na kampu osnovana temeljem članka 6. stavka 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (»Narodne novine«, br. 92/10.), upisana u zemljišnu knjigu ili ne, ovim se Zakonom razvrgava na način da trgovačko društvo postaje vlasnik građevina i zemljišta u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji su uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije i zemljišta tlocrtne površine ispod građevina kojemu se pridodaje procijenjeno zemljište (u daljnjem tekstu: dijelovi kampa u vlasništvu trgovačkog društva), a Republika Hrvatska postaje vlasnik zemljišta i građevina u kampu koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji nisu uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije (u daljnjem tekstu: dijelovi kampa u vlasništvu Republike Hrvatske). Neovisno o vlasničkopravnom statusu iz stavka 1. ovoga članka zemljište u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske smatra se izgrađenim građevinskim zemljištem u smislu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine«, br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) koje s građevinama u kampu čini jedinstvenu poslovno-funkcionalnu-tehnološku cjelinu u smislu članka 55. stavka 4. navedenog Zakona i ne vraća se u vlasništvo ovlašteniku naknade.

23. Iz prethodnog navedenih odredaba, te posebno vodeći računa o utvrđenom činjeničnom stanju što je ranije obrazloženo, sud je stajališta kako ne postoje zapreke da bi se tužiteljicu utvrdilo stvarnom vlasnicom i posjednicom predmetnih nekretnina u smislu članka 15. stavak 3. odnosno članka 16. Zakona, posebno kraj činjenice da predmetne nekretnine nisu unesene u temeljni kapital Hotela Živogošće d.d. (ranije HTP Makarska rivijera), što jasno proizlazi nakon pregleda i čitanja Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: 943-01/96-01/518, od 7. svibnja 1996. godine, te osobito vodeći računa i o rezultatima vještačenja po vještaku odgovarajuće struke koji je vidljivo dokumentirao i identificirao čestice zemljišta koje nisu ušle u sastav novoformiranih čestica zemljišta a koje bi predstavljale vlasništvo Hotela Živogošće d.d. u smislu odredaba članka 17. i 18. Zakona. Radi svega navedenog, posebno i kraj činjenice da do zaključenja postupka tuženik nije osporio ovakvo traženje tužiteljice, sud je odlučio kao u točki I. izreke presude. Iako su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika, iste predstavljaju izvanknjižno vlasništvo tužiteljice koje je stečeno temeljem članka 2. i 6. ranije važećeg Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine br. 92/10), te danas važećeg Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odnosno po članku 2. stavak 1. točka 2. i točka 6., članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 1. i 2. tog Zakona. Uvažavajući okolnost da društveno vlasništvo više ne egzistira, te posebno što je tužiteljica zahtijevala upis prava vlasništva predmetnih čestica zemljišta kroz redovan zemljišnoknjižni postupak te pri tome i odbijena s prijedlogom, kasnije prigovorom (rješenje ovog suda Z-7678/2018, od 8. veljače 2023., list. 80.-85. spisa), to je opravdano traženje tužiteljice u ovom postupku kao i nesporno postojanje pravnog interesa za ovakvu tužbu.

24. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: OT), pa je s obzirom na uspjeh tuženica u sporu i vrijednost predmeta spora (1.600,00 EUR), tužiteljici prihvaćen zatraženi trošak koji se odnosi na sastav tužbe od 11. lipnja 2024. godine, pristup na ročišta održana pred ovim sudom 20. ožujka 2025., 5. svibnja 2025., 9. prosinca 2025., te 4. ožujka 2026. godine, svaka radnja po 100 bodova (svaki bod x2 EUR), te troškovi vještačenja u iznosu od 500 EUR, sveukupno 1.500,00 EUR, koji iznos osnovano pripada tužiteljicu a kako je to popisano i zatraženo od tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu 4. ožujka 2026., radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Makarskoj, 27. travnja 2026.

SUDAC

Lari Glavaš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja,

2. tuženiku po punomoćniku

3. u spis.