Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja:
ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Borisu Gregoviću i Krešimiru Bagiću, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika: 1. VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, izvan ročišta, dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima VH i LH, solidarno isplatiti tužitelju ČH, na ime naknade štete iznos od 3.467,16 EUR (slovima: tri tisuće četiristo šezdeset sedam eura i šesnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 14. prosinca 2016. godine do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 3.600,00 EUR te u dijelu zahtjeva za naknadom zatezne kamate na ovaj iznos od 16. siječnja 2016. do 14. prosinca 2016. godine, zahtjev tužitelja o d b i j a kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženicima VH i LH naknaditi solidarno tužitelju ČH troškove parničnog postupka u iznosu od 2.127,50 EUR (slovima: dvije tisuće sto dvadeset sedam eura i pedeset centi), sa zateznom kamatom
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
koja na ovaj iznos teče od 27. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova o d b i j a kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
U preostalom dijelu poviše zatraženih 3.600,00 EUR, a do prvotno zatraženih 4.048,05 EUR / 30.500,00 kn, tužbeni zahtjev je povučen.
Obrazloženje
1. Podneskom od 2. lipnja 2025., tužitelj precizira tužbeni zahtjev istaknut u tužbi podnesenoj 15. srpnja 2019., zahtijevajući da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će tuženika obvezati na isplatu 3.600,00 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od dana 16. siječnja 2016. do isplate, s time što traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi kako je 13. listopada 2015. godine fizički napadnut od strane tuženika bez ikakvog povoda, dok se nalazio u ugostiteljskom baru "Bum bar". Opisuje da je napadnut tako što mu je tuženik VH zadao više udaraca rukama po glavi povukavši ga za jaknu, nakon čega je pao na tlo gdje ga je tuženica LH udarila nogom u glavu, te je tako zadobio teške tjelesne ozljede. Opisuje da su mu slomljene nosne kosti, desna lična kost i lijevi zigomatični luk, zbog čega je prevezen na hitni medicinski trakt KBC Rijeka gdje je obrađen od strane specijalista te je upućen na daljnje preglede i fizikalnu terapiju. U tom smislu navodi da su tuženici zbog predmetnog događaja pravomoćno osuđeni presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-354/2016 od 17. srpnja 2017. godine, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude na vrijeme od jedne godine. Navodi i sadržaj daljnjih medicinskih nalaza i tegoba koje su u njima opisane ističući da su mu tuženici povrijedili pravo osobnosti narušivši mu tjelesno i duševno zdravlje i izazvali imovinsku štetu.
3. Tužitelj opisuje da je trpio bolove koje i dalje osjeća, kao posljedica traume zaostao je strah, anksioznost i depresivnost, postao je razdražljiv i tjeskoban, smanjena mu je opća životna aktivnost, a kao posljedica ozljede zaostalo mu je i naruženje u vidu postoperativnog ožiljka na desnoj strani čeljusti. Tvrdi da je zbog kaznenog djela pretrpio i imovinsku štetu koja se sastoji od potrebe tuđe pomoći i njege i troškova putovanja te troškova liječenja radi kupovanja lijekova Voltaren, Apaurin i krema protiv bolova kao što su Deep relief gel, Voltaren, Hepan i drugi. U tužbi smatra
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
da mu zatezne kamate pripadaju od dana nakon podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, odnosno od 14. prosinca 2016. godine. Tijekom postupka tužitelj se protivi odgovorima na tužbu tuženika ističući kako su tuženici zbog kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu proglašeni krivim, a tvrdi i da je visina tužbenog zahtjeva u skladu sa težinom pretrpljenih ozljeda i sudskom praksom, predlažući usvajanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tuženika na naknadu prouzročenog parničnog troška.
4. Tuženik VH osporava navode tužitelja. Drži da tužitelju ne pripada pravo koje potražuje u tužbi pa je predlaže odbaciti kao nepodobnu za postupanje. Osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva podredno predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.
5. Tuženica LH u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka osporava tužbu smatrajući da je odluka u kaznenom postupku donesena na temelju "rekla-kazala" jer se iz iskaza svjedoka nije mogla donijeti takva presuda, a traženi iznos u ovoj parnici drži previsokim.
6. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu te su pročitane sve priložene isprave, proveden je uvid u zdravstveni karton tužitelja, saslušane su parnične stranke, a radi utvrđivanja opsega štete provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Željku Orihovcu, specijalistu maksilofacijalne kirurgije, subspecijalistu plastične kirurgije glave i vrata, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema utvrđenju ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži 3.600,00 EUR, dok je početno u tužbi zahtijevao isplatu 4.048,05 EUR, pa kako je tužba u tom dijelu u naravi djelomično povučena, čemu se tuženici nisu protivili, slijedom čega je primjenom članka 193. ZPP donesena odluka kao u izreci rješenja.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.
8. Naime, u ovom postupku sud je iz iskaza stranaka i dostavljenih isprava utvrdio slijedeće:
- da su tuženici VH i LH dana 13. listopada 2015. godine u Rijeci oko 21,30 sati, u ulici Turkovo 32a, dok su se nalazili u ugostiteljskom objektu „Bum bar“, zajedno i dogovorno, u nakani teškog ozljeđivanja tužitelja, nakon kraće verbalne prepirke, tuženik VH zadao mu više udaraca po glavi povukavši ga pritom za jaknu, uslijed čega je tužitelj ČH pao na tlo gdje mu je tuženica LH zadala i udarac nogom u glavu, od kojih je udaraca tužitelj zadobio prijelom nosnih kostiju, prijelom desne lične kosti i lijevog zigomatičnog luka, koje ozljede su teške naravi, dakle počinili su kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ, pa su pravomoćnom presudom Općinskog suda Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
u Rijeci posl. br. K-354/2016 od 17. srpnja 2017. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na vrijeme od jedne godine,
- nije prijeporno da je citirana presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. K- 354/2016 od 17. srpnja 2017. postala pravomoćna 9. svibnja 2018., a ovršna 31. kolovoza 2018. godine (potvrda pravomoćnosti na listu 10 spisa),
- da je tužitelj istom presudom upućen ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici,
- da je tužitelju zbog povreda zadobivenih u opisanom događaju od 13. listopada 2015. pružana liječnika pomoć.
9. Među strankama sporno je dakle postojanje odgovornosti tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva. Naime, tuženici u tijeku postupka u cijelosti negiraju svoju odgovornost za štetni događaj, no što je neosnovano s obzirom da je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđena njihova odgovornost za kazneno djelo počinjeno na štetu tužitelja. Tuženici nijednim provedenim dokazom nisu uspješno osporili svoju odgovornost. Naime, tuženici izuzev verbalnog protivljenja ishodu kaznenog postupka kojeg drže nepravednim, nisu predložili provođenje nijednog konkretnog, odgovarajućeg dokaza koji bi doveo u sumnju njihovu odštetnu odgovornost. Upravo protivno, ovaj je sud u tijeku postupka utvrdio da je kaznena presuda kojom su tuženici proglašeni krivima i osuđeni zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede i dalje na snazi, a tuženici neprijeporno nisu ulagali neke izvanredne pravne lijekove kojima bi uspješno osporili sadržaj pravomoćne odluke. Osim toga, ovaj je parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, sve sukladno članku 12. stavku 3. ZPP, pa tuženici u ovoj parnici ne mogu poricati da kazneno djelo nisu učinili. Konačno, tuženik VH nije u pravu niti kada predlaže odbacivanje tužbe jer tužba nema nedostataka zbog kojih bi je sud trebao odbaciti.
10. Odredbom članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, dalje: ZOO), propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
11. Člankom 1100. stavkom 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
12. Po ocjeni ovoga suda odgovornost tuženika nedvojbeno je utvrđena u kaznenom postupku, a te navode tuženici s uspjehom nisu doveli u pitanje tijekom
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
trajanja ove parnice, dok je radi utvrđivanja opsega tj. visine štete provedeno vještačenje po doc. dr. sc. Željku Orihovcu.
13. Vještak je nakon provedenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja utvrdio da je tužitelj po štetnom događaju od 13. listopada 2015., obrađen od strane hitne službe KBC Rijeka – Lokalitet Sušak, te je zbog ozljede viscerokranija zaprimljen 14. listopada 2015. godine u Kliniku za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka gdje je operiran 15. listopada 2015. Tom prilikom učinjena je repozicija i tamponada nosnih kostiju, repozicija i osteosinteza desne jagodične kosti, rekonstrukcija dna desne očne duplje i repozicija desnog jagodičnog luka. Opisuje tijek liječenja tužitelja, prema kojem je tužitelj otpušten na kućnu njegu 19. listopada 2015. uz preporuke te nastavak antibiotske terapije sa dijagnozama prijeloma nosnih kostiju, desne lične kosti i lijevog zigomatičnog luka. Naglašava da je tužitelj bio naručen na kontrolu 26. listopada 2015., no u spisu nema nalaza o ishodu kontrolnog pregleda. S druge strane, pregledom tužitelja, vještak je utvrdio postojanje manja asimetrije nosa praćene blago oslabljenom prohodnošću obje nosnice, uredne bulbomotorike bez dvoslike, normalno otvaranje usta (s time što su obje čeljusti tužitelja bezube). Utvrdio je i poslijeoperacijski ožiljak na koži donjeg desnog kapka, veličine 28x1mm koji je estetski prihvatljiv jer nije vidljiv trećim osobama, kao i poslijeoperacijski ožiljak na koži desne supraorbitalne regije veličine 22x1mm, koji je također estetski prihvatljiv jer nije vidljiv trećim osobama.
14. Mišljenje je vještaka da je tužitelj zbog ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju trpio povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od pet dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana. Što se tiče trajanja straha, vještak je mišljenja da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je pak sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do pet dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do deset dana, a potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Vještak ističe da je kod tužitelja zaostao i kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, koji se javlja u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.
15. Ocjenjujući opseg smanjena opće životne aktivnosti, vještak drži da je kod tužitelja zbog ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju došlo do smanjenja opće životne aktivnosti za 5%. Ovu procjenu temelji na činjenici što se radi o blagom posttraumatskom deformitetu nosa praćenim funkcionalnim smetnjama lakog stupnja (blago oslabljena prohodnost obje nosnice). Vještak nadalje, zaključuje i da kod tužitelja zbog ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u štetnom događaju nije došlo do naruženja. Potrebu pružanja tuđe pomoći i njege procjenjuje na dva sata dnevno tijekom tri tjedna, zbog potrebe pomoći pri uobičajenim kućanskim poslovima, pomoći pri odlasku na tržnicu, u trgovinu i slično.
16. Prema tome, provedenim medicinskim vještačenjem kojemu stranke nisu imale primjedbi jer ih stranke nisu istaknule iako pozvane to učiniti u roku od 15 dana od dana primitka nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da tužitelj pravilno ukazuje kako je zbog štetnog događaja – tjelesne ozljede koju su mu nanijeli tuženici 13. listopada 2015. godine, pretrpio štetu koja se ogleda u povredi prava osobnosti i to – prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu koja se sastoji u troškovima tuđe pomoći i njege.
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
17. Sud prihvaća ocjenu vještaka o pretrpljenim fizičkim bolovima (jakim u trajanju od pet dana, srednjim u trajanju od 10 dana i slabim u trajanju od daljnjih mjesec dana) te cijeneći dužinu trajanja i intenzitet istih, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od zatraženih 1.350,00 EUR. Pritom, sud je prihvatio nalaz vještaka koji je obrazložio da je bol jakog intenziteta tužitelj trpio pet dana po ozljeđivanju, vezano uz faze neposredno prije i nakon operativnog zahvata kojem je bio podvrgnut, bolove srednjeg intenziteta od 10 dana vezano uz kasnije, neposredne faze po operaciji, početku mobilizacije i funkcijskog opterećenja, kao i okolnosti što je slabe bolove trpio u trajanju od daljnjih mjesec dana vezano uz sanaciju prijeloma i kasnije postoperativne faze.
18. Imajući u vidu ranije citirane članke 1046. i 1100. stavak 1. i 2. ZOO, a s obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka o pretrpljenom primarnom strahu u trajanju samog događaja tj. ozljeđivanja, sekundarnom strahu umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta koji je trajao do pet dana, dok po ocjeni i ovoga suda ozljeda tužitelja nije operativno zbrinuta i dok tužitelj nije spoznao težinu ozljede i način daljnjeg liječenja, kao i strahu srednjeg intenziteta koji je trajao po vještaku tijekom daljnjih deset dana, i potom je reduciran u strah slabijeg intenziteta, kao logičnu posljedicu zabrinutosti oko definitivnog ishoda liječenja u trajanju od daljnjih mjesec dana, to ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj na ime straha pretrpio štetu zbog koje bi ovaj sud odredio pravičnu novčanu naknadu za strah u iznosu od zatraženih 1.200,00 EUR. Sud prihvaća kao objektivno mišljenje vještaka o jačini i trajanju doživljenog straha jer je vještak jasno i u tom dijelu obrazložio razloge svog mišljenja potkrijepivši svoj stav medicinskom dokumentacijom tužitelja, a što i ovaj sud drži objektivnim. Naime, vještak je pojasnio da je strah posljedica ozljeđivanja, izlaganja operativnom zahvatu, neizvjesnosti oko tijeka i ishoda liječenja, odnosno posljedica izloženosti traumatskoj situaciji, ozbiljnoj i teškoj tjelesnoj ozljedi - prijelomu nosnih kostiju, desne lične kosti i lijevog zigomatičnog luka koje su izazvali tuženici. Potreba operativnog zahvata uz svijest o smanjenoj pokretljivosti dijelova lica i strah od uspješnosti zacjeljivanja povreda, kod svakog prosječnog čovjeka uzrokovali bi ozbiljnu i trajnu uznemirenost i strah za vlastito zdravlje i ishod liječenja, u etapama i stupnjevima kako to vještak opisuje, tim više što je tužitelj nesreću doživio kao radno aktivna osoba, koja je događaj praćen visokom dozom agresije tuženika, doživio iznenada i bez povoda, na javnom mjestu, ugostiteljskom objektu namijenjenom druženju i okupljanju većeg broja ljudi.
19. Osim toga, kao objektivnu, obrazloženu i utemeljenu na dokazima, sud je ocijenio i tvrdnju vještaka o prisutnom smanjenju opće životne aktivnosti tužitelja od 5 %. Naime, vještak je obrazložio da je tužitelju zbog ozljede blago oslabljena prohodnost obje nosnice, odnosno zaostao je blagi posttraumatski deformitet nosa praćen funkcionalnim smetnjama lakog stupnja. S obzirom da je nos ključni organ za disanje što je temeljni životni proces, a prohodnost obje nosnice tužitelju je zbog ozljede blago oslabljena, to je imajući u vidu da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao svega 54 godine, da je još bio radno aktivan, kao i da je iskazao da i dalje osjeća bolove u čeljusti kod promjene vremena, da zbog ozljede ne može sanirati zubalo postavljanjem implantanata već samo obične proteze, to ovaj sud drži da tužitelju za umanjenu opću životnu aktivnost od 5 % pripada pravična novčana naknada od traženih 750,00 EUR. Naknada zbog naruženja tužitelju ne pripada jer je vještak opisao da postoperativni ožiljci na koži desnog kapka i desne supraorbitalne regije nisu vidljivi trećim osobama.
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
20. Prema tome, tužitelju na ime nastale neimovinske štete za povredu prava osobnosti, primjenom članka 1100. ZOO, kao i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl. br. Su-IV-47/2020-5, pripada pravična novčana naknada od 3.300,00 EUR.
21. S druge strane, vještak je utvrdio da je tužitelj imao potrebu za nestručnom pomoći i njegom u trajanju od 2 sata dnevno za određene svakodnevne aktivnosti u i oko kućanstva (nabavka hrane, obavljanje kućanskih poslova zbog potrebe mirovanja ozlijeđene regije glave i slično) u trajanju od tri tjedna. Tužitelju je prema tome bilo potrebno ukupno 42 sata nestručne pomoći i njege po cijeni od po tužitelju predloženih 3,98 EUR / 30,00 kn po satu, a što i sud smatra minimalnom cijenom te usluge i zbog čega bi tuženici bili obvezni isplatiti tužitelju s tog osnova ukupno 167,16 EUR, koliko je dosuđeno tužitelju. Iznos satnice nestručne pomoći i njege sud je ocijenio po slobodnoj ocjeni, s time što valja istaknuti kako je cijena od 3,98 EUR / 30,00 kn za jedan sat nestručne pomoći kako to navodi i tužitelj, prevladavajuća u sudskoj praksi, obzirom da je riječ i o općepoznatoj činjenici, pa za utvrđivanje ove okolnosti nije potrebno provođenje vještačenja.
22. Tužitelj potražuje i 100,00 EUR na ime troškova puta i liječenja. No iako je u tužbi tvrdio da je imao troškove kupnje lijekova kao što su Deep relief gel, Voltaren, Apaurin, Hepan i slično, tužitelj u svom stranačkom iskazu nije spomenuo da bi kupovao ove lijekove. Osim toga, tužitelj u tijeku parnice nije ni dostavio račune za kupnju lijekova, a vještak u svom nalazu i mišljenju, kojem ni tužitelj nije imao primjedbi, nije ni utvrdio potrebu za kupovanjem takvih preparata, niti da bi tužitelj koristio lijekove koji nisu izdavani na recept. Konačno, vještak nije spomenuo niti postojanje objektivne potrebe korištenja sprejeva za disanje koje tužitelj tvrdi da je koristio u svom stranačkom iskazu od 14. prosinca 2023., pa kako ni u tom dijelu nisu priloženi nikakvi računi, taj dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan.
23. Zatezne kamate na neimovinsku štetu tužitelju sukladno članku 1103. ZOO pripadaju od podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, odnosno od 14. prosinca 2016. kako je tužitelj početno zatražio tužbom. Podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva tuženici su postali svjesni i zahtjeva tužitelja za naknadom imovinske štete, pa tuženicima teku zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku. Kasnije u tijeku parnice, tužitelj kao dan početka zateznih kamata označava 16. siječnja 2016. godine, što posebno ne obrazlaže, pa je ovaj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan.
24. Odlukom donesenom u kaznenom predmetu utvrđeno je da su oba tuženika tužitelju zadavali udarce u glavu, tuženik VH šakama, a tuženica LH nogom i to dok je tužitelj ležao na podu na koji ga je prethodno udarcima oborio tuženik VH. Kako su prema tome tuženici djelovali dogovorno i zajedno su tužitelju zadali višestruke teške ozljede glave, to su obvezani naknaditi tužitelju solidarno iznos naknade štete.
25. Sukladno članku 154. stavku 5. ZPP sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa zahtjevom za isplatu u 96,31 % (dosuđenih 3.467,16 EUR od ukupno zatraženih 3.600,00 EUR, te
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
veći dio zatraženog tijeka zateznih kamata), pa kako u pogledu odbijenog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali neki posebni troškovi, ocijenjeno je da tužitelj nije uspio zaista u neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega mu pripada pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti.
26. Tuženici su stoga sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora od 3.300,00 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023 i 107/2025, u daljnjem tekstu: Tarifa), obvezani naknaditi tužitelju trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), a ista nagrada od po 200,00 EUR pripada mu i za obrazloženi podnesak od 3. ožujka 2020. godine kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika i podnesak od 2. lipnja 2025. godine kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Za podnesak od 12. kolovoza 2025. kojim predlaže zakazivanje glavne rasprave tužitelju naknada ne pripada jer je riječ o podnesku u kojem se ne ističu nove činjenice ili pravna shvaćanja tužitelja, pa taj podnesak nije bio nužan za postupak. Tužitelj je u pravu i kada traži naknadu za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 31. siječnja 2022. godine, 14. prosinca 2023. i 20. travnja 2026. godine u iznosu od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), dok mu za ročište od 9. listopada 2023. koje je odgođeno prije početa raspravljanja pripada jedino nagrada od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife). Na ovako dobiveni iznos od 1.250,00 EUR valja obračunati i zatraženi porez na dodanu vrijednost od 312,50 EUR, pa tužitelju na ime odvjetničkog zastupanja sveukupno pripada 1.562,50 EUR, dok mu za provedeno medicinsko vještačenje i preslikavanje zdravstvenog kartona pripada 565,00 EUR. Zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu nije postavljen određeno u skladu s člankom 164. stavkom 2. ZPP pa je taj dio zahtjeva odbijen.
27. Iz iznesenih je razloga tužitelju ukupno dosuđeno 2.127,50 EUR, na koji mu pripadaju zatezne kamate od dana presuđenja, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Solidarnost isplate glavne obveze razlog je i zašto su tuženici obvezani na plaćanje parničnog troška tužitelju kao solidarni dužnici, pri čemu su svi dvojni kunski i eurski iznosi spomenuti u ovoj presudi izračunati prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.
U Rijeci, 27. travnja 2026.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII Pn-283/2019
