REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3031/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. [adresa], OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 09. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JĐ, odvjetničkog vježbenika i tuženice osobno, dana 27. travnja 2026.

p r e s u d i o je

I./ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točci I. rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba broj Ovrv-829/24 od 12.07.2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženici NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, [adresa], naknadi tražbinu u iznosu od 39,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to:

- na iznos od 3,20 EUR počev od 29.11.2023. do isplate,

- na iznos od 2,90 EUR počev od 01.06.2023. do isplate,

- na iznos od 32,90 EUR počev od 25.04.2024. do isplate,

i to do do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka od 37,50 EUR sa zateznim kamatama od odnošenja rješenja o ovrsi do isplate, tj. 12.07.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12.07.2024 godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga javnom bilježniku Boži Miletiću iz Zagreba u kojem navodi kako ima prema tuženici tražbinu u iznosu od 396,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća pojedinih iznosa navedenih u točci I izreke presude do isplate, pa budući da tuženica nije ispunila svoju obvezu prema tužitelju, ovrhovoditelj predlaže da javni bilježnik na temelju čl. 39. i 41. , a sve u svezi s čl. 278, 279., 280. i Ovršnog zakona, a glede troškova ovrhe temeljem čl. 14 istog zakona, naloži tuženiku isplatu iznosa od 39,00 eur sa zateznom kamatom počev od dospijeća pojedinih iznosa navedenih u točci I izreke presude do isplate, kao i trošak ovršnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-829/24 od 12.07.2024., kojim je prihvaćen navedeni prijedlog tužitelja.

3. Tuženica je pravovremeno podnijela prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem navodi kako nije korisnik usluge u pogledu konta 2202273554, već da je korisnik usluge tužitelja na adresi [adresa], konto: 22003,30675 na kojoj adresi stanuje i na kojoj su svi računi plaćeni.

4. Ovaj sud je po prigovoru tuženice, rješenjem poslovni broj Povrv- 3031/2024-2 od 06.06.2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem: Ovrv-829/24 od 12.07.2024. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

5. U podnesku od 08.10.2025. tužitelj osporava navode tuženice kao neosnovane. Naime, prema službenim evidencijama tužitelja, tuženica je evidentirana kao krajnji korisnik na predmetnom mjernom mjestu. Tužitelj zasigurno nije, niti bi imao razloga samoinicijativno, evidentirati tuženicu kao krajnjeg korisnika u svojem sustavu bez za to postojale valjane osnove. Naime, temeljem provjere izvršene kod HEP ODS-a, utvrđeno da je na predmetnom mjernom mjestu u 2022. godini izvršen prijepis na ime tuženice NĐ. Do prijepisa je došlo nakon što je prethodni opskrbljivač, društvo EON, raskinuo ugovor o opskrbi s tuženicom. Sukladno zakonskim odredbama i ulozi HEP Elektre kao zajamčenog opskrbljivača, tužitelj je bio dužan osigurati kontinuitet opskrbe električnom energijom za sve krajnje kupce koji ostanu bez drugog opskrbljivača. U takvim slučajevima prijelaz krajnjeg kupca na zajamčenog opskrbljivača odvija se automatski putem sustava HEP ODS-a, bez potrebe za dodatnom dokumentacijom. Prema podacima iz službenog sustava, u 2024. godini tuženici NĐ su upućeni Ugovori o zajamčenoj opskrbi na potpis, koje tužitelj prilaže u spis, međutim potpisani primjerci nikada nisu vraćeni.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), presliku utuženih računa (list 12 i 20 i 40-49 spisa), Ugovor o opskrbi (kategorija kućanstvo) (list 36-39 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom duga u iznosu od 39,00 EUR na ime potrošene električne energije i mjesečne naknade na obračunskom mjestu broj: 0110621464, a temeljem ugovornog konta broj 22002273554 na adresi [adresa] na kojem je kao korisnik zavedena tuženica sa adresom [adresa]. Navedeno je sud utvrdio čitanjem tužbi priloženog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, i prijepisa utuženih račina.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi se temeljem čl. 31. Ovršnog zakona smatra vjerodostojnom ispravom. Iz navedene vjerodostojne isprave vidljivo je da u utuženom periodu od 16.11.2022. do 28.11.2023. tužitelj potražuje od tuženice iznos od ukupno 39,00 eura.

8. Sporna je pravna osnova, odnosno postoji li uopće ugovorni odnos tužitelja i tuženika, i time osnov i visina zahtjeva. Sporno je da li postoji ugovor o korištenju električne energije između tužitelja i tuženice, odnos da li je tuženica u utuženom periodu bila korisnik usluge tužitelja za mjerno mjesto 22002273554 na adresi [adresa], dakle sporna je pasivna legitimacija tuženice.

9. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje Zakon o obveznim odnosima), sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

10. Sukladno čl.3.st.2.t.38 Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 111/2021., 83/2023., 17/2025. – dalje Zakon o tržištu električne energije), korisnik mreže je fizička ili pravna osoba koja je s operatorom sustava sklopila ugovor o korištenju mreže u svrhu predaje električne energije u prijenosnu mrežu ili distribucijsku mrežu ili u svrhu preuzimanja električne energije iz prijenosne mreže ili distribucijske mreže.

11. Sukladno čl. 6. st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 100/2022. – dalje Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom) propisano je kako se ugovorom o korištenju mreže uređuju prava i obveze između operatora sustava i korisnika mreže. Ugovor o korištenju mreže sklapa se za jedno obračunsko mjerno mjesto, a može se sklopiti i za više obračunskih mjernih mjesta istog korisnika mreže (čl.6.st.3. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom).

12. Tužitelj je uz podnesak od 08.10.2025. dostavio Ugovor o opskrbi broj 0001-2022-3008648502, na kojem je naznačeno kategorija "kućanstvo" od 26.08.2024., a na kojem nedostaje potpis tuženice. Kao kupac je na navedenom ugovoru naznačena je tuženica sa adresom prebivališta [adresa], a tuženica tvrdi kako stanuje na adresi [adresa]. Također je iz prijepisa utuženih računa i dostavljenog primjerka ugovora, vidljivo kako se potraživanje tužitelja odnosi na mjerno mjesto na adresi [adresa], dok tužitelj tvrdi je temeljem provjere izvršene kod HEP ODS-a, utvrđeno da je na predmetnom mjernom mjestu u 2022. godini izvršen prijepis na ime tuženice NĐ nakon što je prethodni opskrbljivač, društvo EON, raskinuo ugovor o opskrbi s tuženicom, a sukladno zakonskim odredbama i ulozi HEP Elektre kao zajamčenog opskrbljivača, tužitelj je bio dužan osigurati kontinuitet opskrbe električnom energijom za sve krajnje kupce koji ostanu bez drugog opskrbljivača.

13. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno je kako tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženicom. Naime, ugovor kojeg je dostavio tužitelj od 26.08.2024. nije potpisan od strane tuženice, dok je pečat i potpis ovlaštene osobe tuženika u preslici. Također iz cjelokupne dokumentacije dostavljene u spis nije jasno vidljivo na koje mjerno mjesto se potraživanje tužitelja odnosi za utuženo razdoblje.

14. Tužitelj nije dokazao niti da je tuženica podnijela valjani zahtjev za korištenje mreže. Sukladno čl. 7. st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, korištenje mreže može započeti uz prisustvo korisnika mreže ili njegovog predstavnika na temelju uredno podnesenog zahtjeva za početak korištenja mreže. Zahtjev za početak korištenja mreže podnosi se na obrascu operatora sustava objavljenom na mrežnim stranicama operatora sustava (čl.7.st.2.). Dakle, tužitelj nije dostavio niti zahtjev za korištenje mreže koji je potpisala tuženica, kao niti ugovor o opskrbi.

15. Sukladno čl. 308. Zakona o obveznim odnosima, ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika, dok se ovlaštenje za zastupanje temelji na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć). Sukladno čl. 312. Zakona o obveznim odnosima ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri, a strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor.

16. Prvenstveno se ukazuje da tužitelj nije dokazao da s tuženicom ima zaključen ugovor o isporuci električne energije za predmetno mjerno mjesto. Upravo takav ugovor predstavlja temelj za zasnivanje obveznog odnosa među strankama. Dostavljena dokumentacija od strane tužitelja ne može biti temelj zasnivanja obveznog odnosa među strankama niti isti može nadomjestiti pisani ugovor o pružanje usluge. Naime, čl. 3. stavkom 2. točkom 16. Zakon o tržištu električne energije („Narodne novine“ br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19. - dalje: ZTEE). propisano je da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. U skladu s člankom 61. stavkom 2. ZTEE-a krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu s člankom 62. stavak 1. ZTEE–a uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca. Nadalje, u skladu s člankom 62. stavak 1. ZTEE–a sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

17. Člankom 10. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj, 85/15.) propisano je da se ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Taj ugovor u skladu s člankom 12. sadrži, među ostalim, podatke o ugovornim stranama, podatke o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu te podatke o kategoriji potrošnje odnosno tarifnom modelu za korištenje mreže. Upravo na temelju tog ugovora krajnji kupac dužan je plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju. Dakle, krajnji kupac električne energije može biti vlasnik nekretnine, ali i primjerice najmoprimac odnosno osoba koja nekretninu koristi po drugoj osnovi.

18. Dakle, svi relevantni propisi propisuju sklapanje ugovora o opskrbi tarifnog kupca kao pretpostavku nastanka obveze kupca za plaćanje naknade za isporučenu električnu energiju.

19. Imajući u vidu citirane odredbe i svu relevantnu dokumentaciju u spisu nedvojbeno je utvrđeno kako je tuženica utužena predmetnom tužbom kao dužnik naknade za isporučenu električnu energiju i mjesečnu naknadu za predmetnu nekretninu kao vlasnica iste, time da tijekom postupka tužitelj ne dostavlja u sudski spis zk izvadak za predmetnu nekretninu sa upisanim pravom vlasništva tuženice na istoj.

20. Također se ukazuje da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi stvarna potrošnja električne energije u utuženom razdoblju.

21. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da tužitelj nije dokazao da je tuženica obveznik plaćanja usluge opskrbom električne energije za mjerno mjesto broj 0118932479 na adresi [adresa] utuženom razdoblju. Dodatno, čak i kad bi tuženica bio pasivno legitimirana, tužitelj nije dokazao niti visinu svoje tražbine. Stoga je na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22; dalje ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao izreci.

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste.

Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 13,27 EUR

- tuženiku