REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2876/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Irena Šafar, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ida Stančić Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o., protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 85127306373, koga zastupa punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri društvo s ograničenom odgovornošću, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP-a), dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 85127306373, da isplati tužitelju VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.046,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- 23,10 eura od 2.2.2008.do isplate

- 23,71 eura od 2.3.2008.do isplate

- 23,49 eura od 2.4.2008.do isplate

- 22,81 eura od 2.5.2008.do isplate

- 22,93 eura od 2.6.2008.do isplate

- 22,90 eura od 2.7.2008.do isplate

- 22,64 eura od 2.8.2008.do isplate

- 22,96 eura od 2.9.2008.do isplate

- 23,46 eura od 2.10.2008.do isplate

- 24,38 eura od 2.11.2008.do isplate

- 23,87 eura od 2.12.2008.do isplate

- 25,00 eura od 2.1.2009.do isplate

- 25,45 eura od 2.2.2009.do isplate

- 25,63 eura od 2.3.2009.do isplate

- 24,94 eura od 2.4.2009.do isplate

- 45,06 eura od 2.5.2009.do isplate

- 44,79 eura od 2.6.2009.do isplate

- 44,68 eura od 2.7.2009.do isplate

- 44,37 eura od 2.8.2009.do isplate

- 44,88 eura od 2.9.2009.do isplate

- 44,49 eura od 2.10.2009.do isplate

- 44,66 eura od 2.11.2009.do isplate

- 44,66 eura od 2.12.2009.do isplate

- 45,57 eura od 2.1.2010.do isplate

- 46,23 eura od 2.2.2010. do isplate,

- 46,15 eura od 2.3.2010. do isplate,

- 47,13 eura od 2.4.2010. do isplate,

- 47,69 eura od 2.5.2010. do isplate,

- 48,38 eura od 2.6.2010. do isplate,

- 50,06 eura od 2.7.2010. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 85127306373, da isplati tužitelju VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.651,63 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,56 eura od 2.8.2007.do isplate

- 2,58 eura od 2.9.2007.do isplate

- 1,77 eura od 2.12.2007.do isplate

- 6,11 eura od 2.2.2008.do isplate

- 7,89 eura od 2.2.2008.do isplate

- 17,12 eura od 2.3.2008.do isplate

- 13,82 eura od 2.4.2008.do isplate

- 3,45 eura od 2.5.2008.do isplate

- 5,21 eura od 2.6.2008.do isplate

- 4,75 eura od 2.7.2008.do isplate

- 0,76 eura od 2.8.2008.do isplate

- 5,72 eura od 2.9.2008.do isplate

- 13,36 eura od 2.10.2008.do isplate

- 27,33 eura od 2.11.2008.do isplate

- 19,51 eura od 2.12.2008.do isplate

- 36,72 eura od 2.1.2009.do isplate

- 43,54 eura od 2.2.2009.do isplate

- 46,36 eura od 2.3.2009.do isplate

- 35,77 eura od 2.4.2009.do isplate

- 34,15 eura od 2.5.2009.do isplate

- 31,87 eura od 2.6.2009.do isplate

- 30,92 eura od 2.7.2009.do isplate

- 28,35 eura od 2.8.2009.do isplate

- 32,64 eura od 2.9.2009.do isplate

- 29,35 eura od 2.10.2009.do isplate

- 30,74 eura od 2.11.2009.do isplate

- 30,74 eura od 2.12.2009. do isplate,

- 38,44 eura od 2.1.2010. do isplate,

- 43,96 eura od 2.2.2010. do isplate,

- 43,23 eura od 2.3.2010. do isplate,

- 51,48 eura od 2.4.2010. do isplate,

- 56,16 eura od 2.5.2010. do isplate,

- 61,97 eura od 2.6.2010. do isplate,

- 76,01 eura od 2.7.2010. do isplate,

- 738,29 eura od 24.7.2010. do isplate

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 85127306373, da isplati tužitelju VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.217,60 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 8. srpnja 2010. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 85127306373, da isplati tužitelju VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog trošak iznos od 4.100,00 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 22. travnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103563262 dana 22. svibnja 2007. prema kojem mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 119.913,73 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tuženika, na dan isplate kredita, s rokom otplate 360 mjeseci. Navedenim Ugovorom je ugovorena valutna klauzula u CHF i to u čl. 7 Ugovora, te promjenjiva kamatna stopa u čl. 8 citiranog Ugovora time da je početna kamatna stopa bila 4,20 %. Tužitelj se u tužbi poziva na utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 14. srpnja 2013. te presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine te presudu VSRH br. Revt 249/2014 od 9. travnja 2015. Citiranim presudama sudovi su utvrdili da ugovorne odredbe koje primjenjuju promjenjivu kamatnu stopu su donesene isključivo od jednog ugovaratelja i to banke a da se o njima nije posebno pregovaralo što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Dakle, na te odredbe potrošači odnosno tužitelj nisu mogli utjecati te su te odredbe Ugovora nepoštene i ništetne te tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti da se u vrijeme otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. Tužitelj navodi i poziva se na presudu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to Visokog trgovačkog suda br. Pž-6623/2017od 14. lipnja 2018. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 14. srpnja 2013 u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu u valuti uz koju je vezana glavnica u CHF a da prije tog zaključenja ugovora nije informirao potrošače o bitnim parametrima za kretanje valute na tržištu. Tuženik je povrijedio nezakonitim postupanjem odredbe čl. 81, 82., 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) te odredbe čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) što je i protivno odredbama ZOO-a. Tužitelj je s tuženikom dana 7. srpnja 2010. zaključio Aneks broj 1predmetnog Ugovora o kreditu kojim je osnovni Ugovor iz CHF konvertiran u euro. Tuženik nije provedenom konverzijom uspostavio restituciju više obračunatog iznosa po osnovu preplate zbog rasta kamatnih stopa i valute u prethodnom razdoblju. Tuženik je na dan konverzije knjigovodstveno i faktički zatvorio kredit u CHF na način da je formiran preostali iznos glavnice u euro. Tužitelj navodi da se sklapanjem Aneksa nije odrekao svojim prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi osnovnog Ugovora do dana izvršene konverzije. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 18. rujna 2024. godine tužitelj predlaže da mu sud temeljem ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.046,07 eura iskazano po pojedinim mjesečnim anuitetima s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa pa do isplate, po osnovu valutne klauzule iznos od 1.651,63 eura iskazano po pojedinim mjesečnim anuitetima s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa pa do isplate te iznos od 14.217,60 eura po osnovu razlike iznosa preostale glavnice na dan konverzije i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. srpnja 2010. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare potraživanja te navodi da su stranke 7. srpnja 2010. sklopile Aneks predmetnog Ugovora o kreditu gdje je izvršena konverzija CHF u euro, te da su riješile time problematiku predmetnog postupka, tuženik navodi da postupci iz predmeta kolektivne zaštite potrošača nisu primjenjivi u ovom predmetu, da je tuženik informirao tužitelja o svim parametrima predmetnog Ugovora prije sklapanja Ugovora, te da predmetne ugovorne odredbe nisu nepoštene a tuženik je kamatne stope mijenjao sukladno važećim pozitivnim propisima. Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je proveo dokaz i pročitao je Ugovor o kreditu (list 10 do 18 spisa), ZK izvadak (list 24 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana (list 25 do 33 spisa), otplatni plan i obavijesti tuženika o kreditu (list 34 do 157 spisa), pregled prometa i prvi otplatni plan (list 159 do 183 spisa), uvjeti za stambeni kredit (list 223 do 228 spisa), stambeni kredit s ostatkom vrijednosti (list 229 do 252 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 371 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darko Prpić, (list 379 do 396 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 18. kolovoza 2024. u cijelosti osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 22. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103563262, u iznosu CHF 119.913,73 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, uz kamatnu stopu od 4,20%, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima na rok otplate od 360 mjeseci,

- da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća pojedinih anuiteta uz prikaz kamatne stope.

6. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

7. Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedenih parnica, proveo je dokaz saslušanjem tužitelja koji je naveo da je predmetni kredit podignut u svrhu kupnje stana te da je djelatnica tuženika kao najpovoljniju opciju predložila podizanje kredita u CHF. Tuženik je bio u suradnji s investitorom predmetnog stana pa je bila i povoljnija kamatna stopa. Tužitelj je prethodno i proučavao druge uvjete kreditiranja, dolazio je nekoliko puta kod tuženika, dostavljao dokumentaciju, predmetni Ugovor je pročitao te na sva pitanja kod tuženika je dobio odgovor da se radi o uobičajenoj promjeni valute a 2010. godine je sve teže otplaćivao kredit te je predmetni Ugovor odlučio konvertirati. Dakle, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u cijelosti obzirom da on nije bio izričito educiran i upozoren od strane službenika tuženika na sve rizike vezane uz promjenu valute CHF na tržištu kao i na promjenu visine kamatne stope, što je tužitelja i dovelo u nepovoljnu i tešku financijsku situaciju da je 2010. godine taj Ugovor konvertirao iz CHF u euro.

8. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, i to temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev-3142/18.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da je razlika između anuiteta prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu utvrđeno da je tužitelj u otplatnom razdoblju do konverzije predmetnog Ugovora uplatio više 1.046,07 eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u otplatnom razdoblju u odnosu na promjenu tečaja za CHF do konverzije predmetnog Ugovora uplatio više iznos od 1.651,61 eura. Tužitelj je slijedom toga i uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 18. kolovoza 2024. godine te zahtjeva da mu sud dosudi temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu vezanih uz kamatnu stopu i valutnu klauzulu te iznose pobliže opisane u točki I i II izreke ove presude.

10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu 14. lipnja 2019. godine, da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 2. kolovoza 2007. godine a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17). Kako je već navedeno, tužitelj je podnio tužbu 14. lipnja 2019., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.). Slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja vezan uz novčano potraživanje je u cijelosti osnovan.

11. Dakle, tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog Ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlaze utuženi iznosi po osnovu promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim tablici nalaza i mišljenja vještaka, tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen i odlučeno je kao u presudi pod I i II temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a.

12. Nije sporno da su stranke dana 7. srpnja 2010. zaključile Aneks broj 1 predmetnog Ugovora o kreditu kojim je kredit u CHF konvertiran u valutu euro.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjenje za razliku glavnice iz konverzije je protuvrijednosti od 14.217,60 eura. Tužitelj taj iznos zahtjeva sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2010. godine pa do isplate.

14. Sklapanjem Aneksa 1 predmetnom Ugovoru, neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena za buduće razdoblje, jer je istim Aneksom 1 Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EURA, što, međutim, ne znači da je tužitelj obeštećen kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno, ne znači da je u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. O pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, a u slučajevima kada su stranke zaključile Aneks 1 Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev-2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

15. Na tako postavljeno pravno pitanje, u slučajevima kada je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit u valutu EURA a u prethodno zaključenom Ugovoru o kreditu su mijenjane odredbe vezane uz valutu i kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita te su stranke nakon sklapanja Sporazuma o konverziji iz čl. 19c, st. 1 točka 6 ZID ZPK/15, zauzet je stav da nakon sklapanja tog Sporazuma tužitelji imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji mu je pripadao po osnovu ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (isto kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove. Dakle, korisnik kredita nije provedenom konverzijom u cijelosti obeštećen vezan uz ništetne ugovorne odredbe pa slijedom toga osnovano zahtjeva iznos iz točke 3. izreke ove presude i to od dana sklapanja Aneksa 1 citiranog Ugovora sukladno odredbi čl. 326 st. 1 ZOO-a, a taj pravni stav proizlazi i iz odluke VSRH broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine, te Rev 1096/2022 od 8. studenog 2022. godine.

16. Kako je utvrđen preplaćeni iznos u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke kojeg tužitelj zahtjeva po tom osnovu u iznosu od 14.217,60 eura sud mu je dosudio taj iznos temeljem pravila o stjecanju bez osnove odnosno odredbe čl. 1111 i 1115 ZOO-a. Na taj iznos tužitelju su dosuđene i pripadajuće zakonske zatezne kamate kako je to obrazloženo i odlučeno u točki III ove presude.

17. Tuženik se neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od tužitelja od 18. rujna 2024. godine. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi opseg pojedinih vidova štete, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak izradio nalaz i mišljenje te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

19. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, sastav podneska od 17.1.2020. i 18.9.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 500,00 eura, zastupanje na ročištu 25.9.2022. i 3.3.2026. prema tbr. 9 točka 1 po 500,00 eura, što ukupno iznosi 3.000,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 750,00 eura, trošak financijskog vještačenja 350,00 eura, pa je sud priznao trošak tužitelju u ukupnom iznosu od 4.100,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak od presuđenja do isplate prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci presude pod IV.

U Zagrebu, 27. travanj 2026.

Sudac

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika