Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1786/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], općina Samobor, zastupanog po punomoćniku Nenadu Potkonjaku, odvjetniku iz Zagreba, Trnjanska cesta 59a, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po zakonskom zastupniku OGDO iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15.04.2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tužene, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. travnja 2026. godine,

presudio je

I Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju FĆ, [adresa], općina Samobor, iznos od neto 6.025,00 eura (slovima: šesttisućadvadesetipet eura i nula centi) po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim:

- na ime neimovinske štete iznos od 5.500,00 eura od 14.05.2022., do isplate,

- na ime imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 525,00 eura od 14.05.2022., do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, za MUP naknaditi tužitelju FĆ parnični trošak u iznosu od 3.222,25 € sa zateznim kamatama tekućim od 27.04.2026.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 06.09.2022. navodi da je dana 10.01.2022., oko 7:20 sati, u svojstvu policijskog službenika, zaposlenika Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, PP Novi Zagreb, bio upućen na intervenciju na adresu [adresa] zbog buke, galame i razbijanja, kojom prilikom je u hodniku zgrade pretrpio ozljedu na radu na način da ga je po izlasku iz stana na I. katu zgrade FĆM udario šakom u prsa jer ga je tužitelj upozorio da prestane narušavati javni red i mir, od kojeg udarca je tužitelj izgubio ravnotežu i pao na leđa te zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. U skladu sa čl. 111. Zakona o radu/14, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Nadalje, čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, za ozljedu na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove poslodavca odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj se temeljem čl. 186a ZPP-a obratio tuženoj putem zakonskog zastupnika tužene dana 13.05.2022., zahtjevom za mirno rješenje spora. Tužena je odbila isplatiti tužitelju iznos naknade štete u mirnom postupku. Tužitelj na ime štete koju je pretrpio na radu u vidu povrede prava osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje) potražuje pravičnu novčanu naknadu i to za pretrpljene fizičke bolove 10.000,00 kn; za pretrpljeni strah 15.000,00 kn; za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 6.000,00 kn i za tuđu pomoć 1.600,00 kn, odnosno ukupno 32.600,00 kn. Na navedeni iznos tužitelj potražuje i isplatu zateznih kamata tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva – 14.05.2022., do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenih medicinskih vještačenja po medicinskim vještacima kirurgu i psihijatru, tužitelj je podneskom od 11.03.2026. postavio konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 2.100,00 eura; za pretrpljeni strah u iznosu od 2.200,00 eura; za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.200,00 eura i za tuđu pomoć 525,00 eura odnosno 5,00 eura po 1 satu tuđe pomoći. Ukupno tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 10.01.2022. pravičnu novčanu naknadu u visini od 6.025,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora (14.05.2022.) do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tužena je istaknula prigovor općemjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da tužitelj ima prebivališta na području [adresa] pa je za rješavanje ovog spora mjesno nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu. Osim toga, tužena je istaknula i prigovor posebne mjesne nenadležnosti jer je štetna radnja počinjena na području [adresa] pa smatra da je za rješavanje ovog spora mjesno nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu. Podredno, tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev . Priznala je aktivnu i pasivnu legitimaciju, ali je osporila odgovornost, uzročno-posljedičnu vezu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknula je i prigovor podijeljene odgovornosti. Predložila je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u izvješće od 10.01.2022. o uporabi sredstava prisile (str. 5 spisa), u prijavu o ozljedi na radu tužitelja (str. 6-9 spisa), u zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 13.05.2022. (str. 10-12 spisa), u očitovanje tužene od 21.07.2022. na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora (str. 13 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 14-35, 40-48, 51-61, 73-83, 86-87, 127-154, 179 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu dr. sc. CĆ (str. 93-96 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Davoru Zduniću (str. 108-115, 119-126 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem medicinskog vještaka dr. sc. CĆ na ročištu od 23.10.2025. (str. 168 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem medicinskog vještaka dr. Davora Zdunića – psihijatra na ročištu od 03.03.2026. (str. 174-176 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZĆ (str. 176 -177 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja FĆ kao stranke (str. 186-188 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskog službenika, za isplatu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica ozljede na radu koja se dogodila 10.01.2022. prilikom pružanja intervencije na poziv građana.

9. U odgovoru na tužbu tužena je istaknula prigovor opće mjesne nenadležnosti ovoga suda temeljem čl. 48. ZPP-a, jer tužitelj ima prebivalište na području [adresa], te prigovor posebne mjesne nadležnosti temeljem čl. 52. ZPP -a, jer je štetna radnja počinjena na području [adresa]. Ova spor je radni spor. Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa regulirana je čl. 65. ZPP-a koji propisuje da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad mogao obavljati, te sud na čijem području je zasnovan radni odnos. Iz navedenog člana vidljivo je da je u sporu iz radnog odnosa, između ostalih nadležan i sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika. Poslodavac, odnosno tuženik je Republika Hrvatska. Za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske opće mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor. Iz navedenog proizlazi da je pored ostalih za suđenje u ovom predmetu nadležan i ovaj sud, pa je ovaj sud ustalio svoju nadležnost, a prigovor tužene je odbijen kao pravno neosnovan.

10. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom.

11. Tužitelju je predmetna ozljeda priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ozljedom na radu.

12. Profesionalni rizik je rizik koji radnik preuzima školujući se za određenu profesiju, zapošljavajući se u toj profesiji i obavljajući poslove u profesiji za koju se školovao. Profesionalni rizik je rizik kojem je osoba izložena zbog obavljanja određenog zanimanja ili profesionalne djelatnosti. To su opasnosti i štetne posljedice koje proizlaze iz same prirode posla. Odštetna odgovornost poslodavca za ozljede koje su radniku učinjene na radu ili u svezi s radom, a može se smatrati posljedicom profesiona lnog rizika, u konkretnom slučaju radi se o profesiji policijskog službenika, sudska praksa je zauzela stav da za profesionalni rizik u obavljanju određene profesije odnosno zanimanja odgovara poslodavac. U konkretnom slučaju, činjenica da je tužitelj za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja posla policijskog službenika, ozlijeđen od strane osobe koja je narušavala javni red i mir, nema značenje pravno-odlučne činjenice koja bi bila razlog za oslobođenje tužene kao poslodavca od odgovornosti, jer se napadač u konkretnom slučaju ne može smatrati trećom osobom, budući da njegova radnja nema karakter događaja koji je izvan obavljanja poslova na radu i u svezi s radom, već je riječ o profesionalnom riziku za koji postoji poslodavčeva odgovornost. Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je pretrpio policajac na radu. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju je pretrpio policajac na radu ne određuje se po odredbama Zakona o zaštiti na radu, već općim propisima o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku temeljem čl. 111. Zakona o radu/14. Poslodavac snosi profesionalni rizik obavljanja djelatnosti. Ako posao uključuje povećanu opasnost, tada šteta koja nastane ide na teret poslodavca kao nositelja profesionalnog rizika. Kod policijskih službenika institut profesionalnog rizika ima posebno izražen značaj jer je riječ o zanimanju koje po svojoj prirodi uključuje povećanu opasnost (uporaba sile, intervencije, javni red, promet, kriminalitet). Država odnosno poslodavac snosi profesionalni rizik policijskog posla. Odgovornost Republike Hrvatske je objektivna. Provedenim dokazima odnosno iz iskaza svjedoka očevica ZĆ i tužitelja saslušanog kao stranke ne proizlazi doprinos policajca, ovdje tužitelja, nastanku štete odnosno svojim postupanjem tužitelj nije prešao okvire redovitog profesionalnog postupanja (rizika). Nije utvrđeno da bi tužitelj postupao protivno pravilima službe, protivno pravilima taktike niti da bi se tužitelj nepotrebno izložio riziku. Nije utvrđeno niti teško kršenje pravila policijske službe od strane tužitelja. Policijski posao je opasna djelatnost. Država kao poslodavac snosi profesionalni rizik. S obzirom da u konkretnom slučaju na strani policajca nije utvrđeno teško kršenje pravila odnosno isključiva krivnja, niti potpuno nepredvidivo ponašanje izvan okvira službe, tužena Republika Hrvatska je odgovorna za naknadu štete tužitelju koja je tužitelju nastupila kao posljedica štetnog događaja od 10.01.2022.

13. S obzirom na utvrđenu odgovornost, valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

14. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjskih sudskih odluka.

16. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. sc. CĆ, kirurga (str. 93-96 spisa) proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio natučenje oba lakta, prijelom glavice desne palčane kosti bez pomaka koštanih ulomaka, te natučenje vratnog, prsnog i slabinskog dijela kralješnice Liječen je konzervativno nadlaktičnom imobilizacijom 17 dana. Brojne kontrole fizijatra, neurokirurga i neurologa, uz liječenje po psihijatru. Proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Trajanje i intenzitet bolova – jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 63 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha ocijeniti će vještak psihijatar. U navedenom štetnom događaju zadobivene ozljede natučenje oba lakta, prijelom glavice desne palčane kosti bez pomaka koštanih ulomaka, te natučenje vratnog, prsnog i slabinskog dijela kralješnice doveli su do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Zadobivena ozljeda kralješnice, te ozljeda u području desnog lakta dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 4% koja se očituje u ograničenoj i bolnoj pokretljivosti vratnog i slabinskog dijela kralješnice, te povremenim bolovima i terminalno ograničenoj pokretljivosti u desnom laktu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene vratnog i slabinskog segmenta te se navedena ocjena odnosi se na predmetni štetni događaj. Degenerativnim procesom oštećena kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Moguće oštećenje duševnog zdravlja ocijeniti će vještak psihijatar. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, uzimajući u obzir da je tužitelj nosio nadlaktičnu gipsanu imobilizaciju.

17. Nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. CĆ prigovarao je tužitelj u podnesku od 21.01.2025. navodeći da je vještak ozljede i posljedice ocijenio prenisko i neodgovarajuće.

18. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. CĆ tužena nije imala primjedbi.

19. Na ročištu održanom 23.10.2025. (str. 168 spisa) usmeno se, na prigovore tužitelja, očitovao medicinski vještak dr. sc. CĆ, kirurg koji je protumačio tužitelju na koji način je vršio ocjenu pojedinih vidova neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći. Vještak je u cijelosti ostao kod datog nalaza i mišljenja.

20. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Davora Zdunića, psihijatra (str. 119- 126 spisa) proizlazi da, prema mehanizmu ozljeđivanja, i slijedu interdisciplinarne medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih trajnih psihičkih i socijalnih ozljeda. Vještak smatra da su posljedice ozljede na radu umanjile, sa stajališta psihijatra, životnu aktivnost za 5% uslijed čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli, te da uz procjenu vještaka somatske struke (dr. sc. CĆ), a koji smanjenje životne aktivnosti procjenjuje sa 4%, integralni omjer smanjenja životne aktivnosti radi predmetne traume iznosi ukupno 7% što predstavlja umanjenje funkcionalnih sposobnosti, kada uz pojačane napore oštećena osoba može obavljati većinu potrebne aktivnosti kao i prije ozljede, odnosno neke aktivnosti može obavljati samo kraće vrijeme. Sa psihijatrijskog stajališta tužitelj je trpio intenzivan, ali vrlo kratak primarni strah u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni strah (zbog tjelesnih ozljeda i posljedica istih) jakog intenziteta po ozljedi i tijekom rehabilitacije je trajao 3 dana, nastavno umjerenog intenziteta kumulativno 21 dan, potom blagi nastavni kumulativno još 35 dana. Kasni strah (zabrinutost za ishode liječenja / rehabilitacije) je cijenjen u ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Tuđa pomoć tužitelju s psihijatrijske strane nije bila potrebna. Naruženost ne postoji, ni somatska, niti sa psihijatrijske strane.

21. Nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Davora Zdunića, psihijatra prigovarao je tužitelj u podnesku od 11.03.2025. smatrajući da je vještak prenisko ocijenio smanjenje životne aktivnosti tužitelja i trajanje straha.

22. Tužena RH nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Davora Zdunića, psihijatra.

23. Na prigovore tužitelja usmeno se očitovao vještak dr. Davor Zdunić psihijatar na ročištu održanom 03.03.2026. navodeći da je strahove ocijenio temeljem analize medicinske dokumentacije u sudskom spisu, i neposrednog pregleda tužitelja. Pri ocjeni strahova uzeo je u obzir i biološke i psihološke i socijalne karakteristike tužitelja. Vještak je iskazao da je prilikom utvrđenja intenziteta i trajanja svih vidova straha koristio kumulativnu metodu, a na upit da li to znači da je zbrajao sate i pretvarao ih u dane, isti je odgovorio ne. Na upit zašto smanjenje životne aktivnosti po kirurgu i psihijatru nisu zbrojene u potpunosti, vještak je odgovorio da postoje određene formule temeljem kojih se dolazi do sveukupne ocjene smanjenja životnih aktivnosti koje je i on koristio, uz napomenu da bi se primjerice pukim zbrajanjem raznih težih oštećenja više organa i raznih psihičkih posljedica moglo preći smanjenje životne aktivnosti od 100%, što dobra vještačka praksa ne koristi.

24. Tužitelj je i nakon usmenog očitovanja vještaka dr. Davora Zdunića, psihijatra ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje tog vještaka, ali nije predložio provođenje drugih dokaza primjerice eventualno provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po drugom vještaku psihijatru.

25. Dakle, tim medicinskih vještaka dr. sc. CĆ, kirurg i dr. Davor Zdunić, psihijatar, vještačili su u ovom predmetu. Dr. sc. CĆ, kirurg je izvršio vještačenje pojedinih vidova neimovinske štete i imovinske štete kao vještak somatske struke, a dr. Davor Zdunić je vještačio smanjenje životne aktivnosti tužitelja sa psihijatrijskog stajališta te trajanja i jačinu straha kod tužitelja sa psihijatrijskog stajališta. Nakon što su se navedeni vještaci i usmeno očitovali na isključivo prigovore tužitelja, te stranke nisu predložile provođenje eventualno novih vještačenja po drugim vještacima, sud je u cijelosti prihvatio osnovne nalaze i mišljenja navedenih vještaka, te njihova usmena očitovanja kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu, u pog ledu visine tužbenog zahtjeva. Sud procjenjuje da su njihovi nalazi i mišljenja i usmena očitovanja dani u skladu s pravilima struke, da u njima nema kontradiktornosti.

26. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (53 godine starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od zatraženih 2.100,00 €, uzevši pritom u obzir i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6%).

27. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 2.200,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%).

28. Kao posljedica štetnog događaja, kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti trajno od 7% koliko će tužitelj ubuduće morati ulagati pojačanih napora za obavljanje većine potrebnih aktivnosti kao i prije ozljede. Imajući u vidu naprijed navedeno, orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH i naprijed navedenu stopu inflacije, ovaj sud smatra da tužitelju s navedene osnove pripada pravična novčana naknada u visini od zatraženih 1.200,00 €.

29. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od sumarno 30 dana po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično uzimajući u obzir da je tužitelj nosio nadlaktičnu gipsanu imobilizaciju. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15.04.2026. tužitelj je iskazao da mu je tuđu pomoć pružala majka. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada mu tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada iznos od zatraženih 525,00 € (105 sati x 5,00 €/1h), odnosno smatra iznos od 5,00 € po jednom satu primjerenim iznosom, imajući u vidu trenutnu sudsku praksu i sve naprijed navedeno.

30. Kod tužitelja nije nastupilo naruženje.

31. Tužitelju je dosuđeno: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 2.100,00 €; na ime pretrpljenog straha 2.200,00 €; za duševne boli zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti 1.200,00 €, te na ime tuđe pomoći 525,00 €, što zbrojeno iznosi ukupno 5.500,00 €. Na ime imovinske štete (tuđa pomoć) tužitelju je dosuđeno ukupno 525,00 €. Sveukupno je tužitelju na ime povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena pravična novčana naknada u visini od 6.025,00 €.

32. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 14.05.2022., odnosno od dana podnošenja zahtjeva tuženoj za mirno rješenje spora. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 14.05.2022. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl.154 st. 1. i čl. 155. ZPP -a. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, podmiriti će se takvi troškovi prema toj tarifi.

34. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 190 spisa).

35. Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je tužena dužna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

36. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 6.025,00 eura. Tužitelju je priznat trošak: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 13.05.2022. u visini od 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava obrazloženih podnesaka od 21.01.2025. i 11.03.2026. za svaki po 100 bodova; sastava podnesaka od 22.03.2023. i 10.10.2023. za svaki po 50 bodova; za zastupanje na ročištima od 21.03.2023., 23.10.2025., 03.03.2026., 15.04.2026. za svako po 100 bodova; za pristup na ročište za objavu presude u visini 50 bodova. Sve naprijed navedeno zbrojeno iznosi 1050. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Ukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.100,00 eura. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV (Tbr.42. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, što je daljnjih 525,00 €. Nadalje, tužitelju je priznat trošak medicinskih vještačenja i pristupa vještaka radi usmenog očitovanja u ukupnom iznosu od 597,25 eura (265,44 eura CĆ + 265,45 eura Davor Zdunić + pristup vještaka CĆ na ročište 33,18 eura + pristup vještaka Zdunića na ročište 33,18 eura) u cijelosti jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.222,25 eura.

37. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 27. travnja 2026. g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

38. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja – odvjetnik Nenad Potkonjak iz Zagreba

- zz tužene RH – OGDO iz Zagreba