Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Kzd-4/2025-58

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež toga suda Ankici Janek kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Marijane Šodolović kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv optuženog LU zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KOz-DO-101/2021-1 od 10. studenog 2021. godine, dana 22. travnja 2026. nakon održane usmene i javne rasprave u nazočnosti optuženog LU osobno, branitelja u zamjeni odvjetnika Saše Kutnjaka, opunomoćenika oštećenika odvjetnika Stefana Labana – Sabol te zamjenice ODO za mladež u [adresa] FU, na ročištu za objavu presude dana 27. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENI IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i RU, rođene F, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike  Hrvatske,  elektrotehničar, nezaposlen, živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, pismen sa završenom srednjom školom u trajanju od 4 godine, vlasnik stana i kuće za odmor te motora, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,

k r i v  j e

1) što je u razdoblju od mjeseca ožujka 2016. do mjeseca lipnja 2018., u Varaždinu, kao otac djeteta GU, rođenog **.**.2007., svjestan da time nepovoljno utječe na njegov pravilan psihofizički razvoj, nakon odlaska supruge JU iz obiteljske kuće, učestalo vrijeđao i omalovažavao dijete GU govoreći mu da je beskoristan, da nikad neće biti dobar za ništa, da je glup i da u životu neće nikad ništa napraviti, fizički ga kažnjavao na način da ga je u više navrata ošamario, prilikom razgovora s majkom JU stajao je pored njega i slušao njihove razgovore, a jednom prilikom kada se dijete GU izjasnio da bi volio živjeti kod majke te je otišao u sobu spakirati stvari, došao je za njim te mu rekao da su ga svi ostavili i da nikoga ne bude imao zbog čega ga nije pustio da ode kod majke, dijete GU nije zaštitio od neprimjerenog postupanja njegove partnerice EU koja ga je u više navrata vrijeđala govoreći mu da je bezvrijedan, beskoristan i glup te da ništa neće napraviti u životu, zbog čega je dijete

GU bio tužan i uznemiren,

dakle, na drugi način grubo povrijedio djetetova prava,

2) što je u razdoblju od mjeseca ožujka 2016. do kraja prosinca 2019., u Varaždinu, kao otac djeteta KU, rođene **.**.2004., svjestan da time nepovoljno utječe na njezin pravilan psihofizički razvoj, nakon odlaska supruge JU iz obiteljske kuće, učestalo vrijeđao i omalovažavao dijete KU na način da joj je govorio da je glupa i da neće uspjeti u životu te da neće upisati dobru školu, fizički je kažnjavao na način da ju je u više navrata ošamario, a kada se krajem 2019. izjasnila da bi htjela živjeti kod majke, rekao joj je da ga je izdala i ostavila te da ga svi ostavljaju, nakon čega je točno neutvrđenog dana kada je dijete KU otišla od kuće kod prijateljice, istu nakon povrataka kući ošamario, primio za vrat i odvukao do kraja hodnika gdje joj joj pljunuo u lice, zbog čega je dijete KU bila uznemirena te je otišla živjeti kod majke JU,

dakle, na drugi način grubo povrijedio djetetova prava,

čime je i to djelima pod točkama 1) i 2) izreke presude počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 – dalje u tekstu: KZ),

pa mu se na temelju odredbe čl. 177. st. 2. u svezi sa čl. 49. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona i čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona za ova djela u t v r đ u j u ove kazne:

- za kazneno djelo pod točkom 1) kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci

- za kazneno djelo pod točkom 2) kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci

pa se na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Temeljem čl. 56. st 1 Kaznenog zakona izriče se

UVJETNA OSUDA

tako što se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1-8 Zakona o kaznenom postupku optuženi LU dužan je platiti trošak kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 50,00 eura te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika na teret proračuna ovom sudu sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod broj KOz-DO-101/2021-1 od 10. studenog 2021. godine podignulo je optužnicu protiv optuženog LU zbog dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona te je zatražilo da se optuženiku za svako djelo utvrdi kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te da se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci time da mu se temeljem odredbe čl. 56 KZ-a izrekne uvjetna osuda tako što se kazna zatvora od 10 mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kovm- 94/2021-8 od 20. siječnja 2022. godine.

3. Optuženik LU u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao se da se u odnosu na sve točke optužnice ne smatra krivim.

4. Ispitani su u svojstvu svjedoka JU (list 139-140, 212-213), NU (list 221-222).

4.1. Suglasnim prijedlogom stranaka pročitani su iskaz oštećenika, žrtve, a svjedoka DU (list 56-57), žrtve, a svjedoka KU (list 59- 60, 123-124), razgledani su CD-i (list 58, 61), pročitani su iskazi svjedoka MU (list 125), EU (list 126).

4.2. Pročitana je dokumentacija (list 9-10, 19-41), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike (list 12-14), izvod iz KE (list 76), izvod iz PE (list 78), pročitana je dokumentacija (list 218-220, 223-224), podaci (list 227).

5. Optuženik LU u svojoj obrani i pred pol. istražiteljima (list 69-75) na raspravi (list 141-142, 229), poriče počinjenje kaznenih djela. Ističe da je sve izvučeno iz konteksta, fizičkog zlostavljanja nije nikada bilo. Odnose sa djecom smatra korektnim i punim ljubavi, a o tome govore i brojni izleti na kojima su bili i zajedničke fotografije. GU se nakon vikenda s majkom vraćao bez zadaća, majka ga je ispisala sa svih izvanškolskih aktivnosti te nije održavao osobnu i oralnu higijenu. EU, njegova partnerica, također je posvećivala veliku pažnju Azri. Azra je sve duže ostajala u noćnim izlascima i kući dolazila pod utjecajem alkohola te je onda izjavila da želi ići kod majke. JU je dozvoljavala vezu Azre sa dečkom koji ju je kasnije i silovao. Voli svoju djecu, radi i živi za njih te se za optužbe ne smatra krivim. KU sada živi u [adresa] gdje je prepuštena sama sebi, tamo je kod bake i djeda. GU ne dolazi kod njega jer se nešto naljutio. Tako je iskazivao pred istražiteljem, a i na raspravi (list 141-142, 229). Ističe da bivša supruga u svom iskazu nije govorila istinu. Kćerka je izrazila želju da živi kod majke, bio je ljut i razočaran, dijete je imalo 15 godina. Međutim, prihvatio je to, ako kćerka smatra da joj je tamo bolje. KU je otišla živjeti u [adresa], a ne k mami koja joj je sve obećala. Bivša supruga mu nije javila da je kćerka silovana od strane bivšeg dečka i to za vrijeme kada je kćerka boravila kod nje, nego su mu to javili iz Poliklinike Zagreb, bio je šokiran. Taj njen dečko je nastojao intenzivno kontaktirati s kćerkom i dok je kćerka boravila kod njega, htio je spavati kod njih, što je zabranio. Otkad sin GU nije kod njega pao je razred jer ga nije imao tko odvesti na ispit iz fizike, on bi ga odvezao da mu je tko javio, dijete cijelo vrijeme nije imalo ni knjige. Dok je sin bio kod njega, imao je sve, išao u školu, igrao je šah, bavio se atletikom, znao je nekada viknuti i lupiti ga po guzi. Sina nije ponižavao niti omalovažavao riječima, rekao mu je samo da se trgne, niti njegova supruga EU nije omalovažavala GU riječima i nije ga tukla, bila je stroga u odgoju. Dok je KU boravila kod njega, pred kraj joj je ograničio izlaske u grad, odnosno vrijeme do kada može izaći, kćerka je međutim izašla u grad, ne bi se javila na telefon pa bi ju tražio po gradu. Počela je piti alkohol, pušiti. Bojao se da ne troši i druge supstance. Počela je hodati i sa dečkima, htjela je da dečki prespavaju kod njih, imala je samo 15 godina pa joj je to zabranio. Ništa se jakog nije dogodilo dan prije nego što je kćerka otišla od njega, večer prije tog dana rekla je da želi živjeti kod majke, odnosno bilo je predvečer, odvezli su se do Drave, razgovarali su oko sat vremena. Kćerka je govorila da želi živjeti kod majke i da će najvjerojatnije živjeti u [adresa] i tamo nastaviti školovanje jer ju je prethodno upisao u srednju likovnu školu u [adresa], drugi dan ujutro kćerka je otišla. Nakon predmetnog razdoblja do danas uredno kontaktira s djecom, redovito sa sinom GU, kćerka KU se sada i zaposlila pa nije tako redovita u dolasku, ali s njima je išla na more, što sin GU nije želio. Smatra da se ne vodi redovita briga o zdravlju njegovog sina, ima loš školski uspjeh, problem su fizika i matematika. Nema dobru komunikaciju sa bivšom suprugom. Sin je tijekom prošle školske godine imao oko 250 izostanaka, igra igrice do duboko u noć, pije Red Bull pa ga boli želudac, tražio je izmjenu sudske odluke da sin živi kod njega početkom 9. mjeseca 2023. godine. Možda je i pretjerao u odgoju, ali nikoga nije tukao i šamarao. I na raspravi dana 22. travnja 2026. godine tvrdi da djecu nije maltretirao, brinuo se o djeci, brine se i danas, plaća alimentaciju, inzistirao je da završe školu. Sve se promijenilo od kad su se djeca odselila od njega, krenuo je neuspjeh, silovanje. Živi sa suprugom sadašnjom i zajedničkim djetetom starim sedam godina, trenutno je nezaposlen jer je zatvorio obrt.

5.1. Razgledana je audio video snimka o ispitivanju optuženika (list 75).

6. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, obrane optuženika ovaj sud utvrđuje da je optuženik LU počinio dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona kako je činjenično i pravno pobliže označeno u izreci ove presude.

7. Nesporno je da je optuženik LU otac djece, a oštećenika djeteta GU, rođenog **.**.2007. i otac oštećenice KU, rođene **.**.2004.. U predmetnom razdoblju od mjeseca ožujka 2016. do mjeseca lipnja 2018. oštećenik GU živio je u [adresa] s ocem kao i oštećenica KU s time da je ona živjela sa ocem u predmetnom razdoblju sve do kraja prosinca 2019.

7.1. Kao sporno ukazalo se pitanje da li u predmetnim razdobljima dok su djeca živjela kod njega u [adresa] optuženik grubo povrijedio djetetova prava.

8. Iz iskaza svjedoka žrtve, djeteta DU (list 56-57) proizlazi da je otišao živjeti kod majke u petom razredu, do tada je živio sa tatom, maćehom i sestrom. Sa ocem se ponekad nije slagao dobro te je znao biti loš prema njemu. Otac se znao jako ljutiti, bacati stvari i prostačiti. Govorio mu je da je beskoristan, vrijeđao ga da nikada neće biti dobar za ništa, da je glup i da nikada neće ništa napraviti u životu. Znao ga je lupiti i pljusnuti dva ili tri puta mjesečno. Osjećao se tužno. Maćeha je prvih mjesec dana bila dobra, poslije je postala bezobrazna te mu je govorila da je glup i da ništa neće napraviti u životu. Jednom se spakirao da ide majci, tata je rekao da budu išli na kavu s mamom, a kada se spakirao i nije ga pustio da ide te mu je govorio da su ga svi ostavili i da nikog ne bude više imao. Otac je bio bezobrazan i prema KU, vrijeđao ju je. Jednom ju je pljusnuo u facu, micao joj je vrata od sobe te je više puta pljusnuo, a jednom ju je primio za vrat. Također mu je otac jednom uzeo mobitel, zamijenio mu je bateriju i rekao da se strgala, a što nije bila istina. Otac mu nije dao da priča na samo s mamom, morao je biti pred njim. Vrijeđao ga je tri do četiri puta tjedno te ga je znao lupiti jednom do dva puta mjesečno, pljusnuo bi ga. Sestri je govorio da će propasti sa školom, da je glupa i bezvrijedna i da niti jednu školu ne bude mogla upisati. To joj je govorio dva do tri puta tjedno. Sa ocem nije u dobrim odnosima, ne posjećuje ga niti kontaktira. Ponekad je tati rekao za maćehu te mami i sestri, odnosno tati je rekao da ga je maćeha vrijeđala govoreći mu da je bezvrijedan i beskoristan.

9. Jednako tako oštećenica, svjedok a žrtva KU u svom iskazu (list 59-60, 123-124) navodi kako je prije siječnja 2020. živjela s tatom, maćehom i bratom. U početku je bilo dobro, a poslije su se puno svađali. Otac ju je vrijeđao da je ništa, da neće uspjeti u životu, da je glupa i da neće upisati dobru školu. Maćeha joj je govorila da s oblači kao klošar. Otac ju je ošamario, to se događalo jednom u par mjeseci. Više puta tjedno ju je vrijeđao. Krajem 2019. odlučila je ići kod majke, a otac je rekao da ga je izdala i da ga svi ostavljaju te da ga je ostavila. Sjeća se da je došla kući od prijateljice kada joj se otac smijao te ju ošamario, primio za vrat i odnio do kraja hodnika gdje joj je pljunuo u lice. Osjećala se grozno i loše. Otac nije dao bratu da se čuje s mamom, vrijeđao ga je te ga je znao udariti. Sa EU se nije baš slagala, često su se svađale te ju je EU znala povrijediti. Pričala je o tome ocu. Sa ocem se sada super slaže. Suglasno je oštećenica KU iskazivala na raspravi (l. 123-124) navodeći da je optuženik brata i GU i nju verbalno i fizički zlostavljao. Otac je govorio da je glupa i da neće ništa postići, da neće upisati željenu srednju školu, da nije dovoljno pametna, pljunuo joj je u lice kada je došla iz grada sa kave kasno kući, znao ju je šamarati kao i brata. Brat i ona se nisu slagali sa maćehom, znali bi se posvađati kada ne bi pospremili suđe ili nešto napravili. Tvrdi da ih je otac vrijeđao dva do tri puta tjedno i maćeha ih je znala vrijeđati, zbog svega se osjećala loše, plakala je, prešla je živjeti k mami. Otac ju je vrijeđao i fizički kažnjavao krajem 8. razreda i početkom srednje, a brata GU ranije. Otac je loše reagirao kada bi došla kasno kući s kave i ne bi otišla na trening, a trenirala je atletiku, znala je konzumirati alkohol primjerice za rođendan, pušila je cigarete, nije se drogirala, brat GU išao je redovito u školu, nisu se baš brat i ona slagali sa maćehinom kćerki I i misli da je maćeha imala drugačiji odnos prema svojoj kćerki nego prema njima.

10. Iz iskaza svjedoka JU, majke oštećenika djece (list 139- 140, 211-212) ističe da dok su djeca oštećenici živjeli s ocem da je s njima uredno kontaktirala na dnevnoj bazi putem mobitela, djeca su je i posjećivala. Kada je išao u treći razred osnovne škole, sin je izrazio želju da živi kod nje te ju je molio da to nikome ne kaže, da će ga tata lupiti. Sin GU je došao kod nje živjeti u 6.mjesecu 2018, a kćerka KU je ostala živjeti kod oca u [adresa] faktički do kraja prosinca 2019. Kćerka KU nije se žalila na situaciju kod oca, a sin GU je izražavao tugu što ne može živjeti s njom. Bilo im je teško kada im je otac dao zabranu korištenja mobitela od 2 tjedna. Dok je živjela sa djecom i bivšim suprugom navečer im je znala oko 21 sat čitati bajke i puštati muziku iz muzičke kutije, pa je iz tih razloga znala djecu u isto vrijeme zvati oko 21:30 sati kada bi djeca legla spavati, bivši suprug joj je to zabranio i rekao joj je da zadnje što može zvati oko 21 sat. Sin GU je govorio da nije zadovoljan i sa odnosom tatine nove partnerice prema njemu i da mu je partnerica optuženika EU rekao kada bi se pokakao u gaće, da će gaćama obrisati njegov mobitel. Kada je KU prešla živjeti k njoj rekla je da ne može više živjeti u onoj ludnici, ali nije označavala neke posebne situacije. Iz njene priče znala je reći da je u znala duže ostati u gradu nego što bi joj otac dozvolio. I sama joj je rekla da to nije u redu. Kada je kćerka odlučila živjeti kod nje, bio je najveći problem kako to reći optuženiku i kako će on reagirati. Kada je to rekla kćerka optuženiku, on je kćerku izbacio van pa ju je kćerka u suzama nazvala i došla po nju. Kćerka je kod nje bila mjesec dana pa je nastavila školovanje u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu i pritom je stanovala kod njenih roditelja u Zagrebu. U 2. i 3. razredu je dosta loše učila i izostajala je sa nastave. Po proteku godinu dana otkad je kćerka otišla od bivšeg supruga doznala je da je kćerka silovana od strane dečka iz [adresa], u to vrijeme je već kćerka boravila kod nje. Ukazuje međutim i na činjenicu problema komunikacije između nje i bivšeg supruga kada je optuženiku rekla da je kćerka silovana, rekao joj je da zašto mu to govorim nije mogla s njim posebno ni razgovarati kada su djeca bila kod njega, kada je otišla od optuženika, dozvolio joj je da uzme autom kako bi mogla dolaziti i kontaktirati s djecom, a nakon razgovora u CZSS tražio je od nje da mu vrati auto, čak ju je pitao da li traži djecu zbog visoke alimentacije. Kada je KU počela živjeti kod nje, pitala je optuženika da li pristaje platiti pola njene autoškole, a nakon toga odbio sudjelovati pozivajući se da ne zna ishod ovog postupka. Sin GU je kod nje završio osnovnu školu sa vrlo dobrim uspjehom, sada je krenuo u 1. razred srednje, ima dosta izostanaka, opravdala mu je sve izostanke, problem je bio ponedjeljkom kada bi se vratio od oca pa bi imao želudčanu nervozu, povraćao je, a problem je bila fizika, ponavlja 1. razred. Sin ide na razgovor u Obiteljski centar, a naručeni su u KBC Rebru u 12. mjesecu 2023. Tako je iskazivala u prethodnom postupku, ali i na raspravi dana 27. studenog 2025. godine. Ističe da ni u predmetno vrijeme, ali ni danas između nje i optuženika ne postoji nikakva komunikacija vezano za djecu, sama je išla u školu, raspitivati se o djeci, optuženik ju nije obavještavao o djeci u predmetnom razdoblju. Od kad djeca žive s njom koliko je čula optuženik se raspitivao o školskom uspjehu sina GU jednom ili dvaput u Tehničkoj školi u Bjelovaru, a iz priče kćerke KU proizlazilo je da je jednom bio i u školi u Zagrebu. Kada je sin GU došao k njoj živjeti izbjegavao je ići na susrete i kontakte s ocem, a kćerka KU nije dolazila k njoj na kontakt. Trenutno se situacija promijenila, kada je kćerka KU silovana dojavila je to optuženiku koji ju je pitao da zašto mu to govori. Kćerka je nakon toga imala potrebu za kontakt s ocem pa je organizirala susret i kavu u [adresa] između oca i kćerke KU, od tada uredno kontaktiraju, odnos im je "genijalan". I sin GU kontaktira s ocem, ali ne toliko često. Kćerka je završila srednju školu za fotografa prije dvije godine, trenutno je nezaposlena, živi kod dečka u Njemačkoj. Sin GU je učenik trećeg razreda Tehničke škole u Bjelovaru za strojarskog tehničara s time što je pao prvi razred srednje škole.

11. Svjedok NU je bila učiteljica razredne nastave oštećeniku GU u nižim razredima osnovne škole. Na zahtjev Centra za socijalnu skrb dostavila je podatke o ponašanju učenika u školi kao i podatke o nazočnosti roditelja roditeljskim sastancima i informacijama iz čega proizlazi da su se oba roditelja interesirala o školskom uspjehu i ponašanju djeteta.

12. Iz iskaza svjedoka EU (list 126) koja izvanbračno živi sa optuženikom još od 2016. godine proizlazi da su od samog početka optuženik i ona imali jednak odnos prema djeci, a oštećenicima i njenoj kćerki. Za optuženika navodi da je bio brižan i strpljiv. GU je išao u 2. razred osnovne škole, a KU u 5. Odgojna pravila su u obitelji bila autoritativna, najme postavljena su pravila jednaka za sve, od djece se očekivalo da izvršavaju zadaće, školske obveze, da čitaju knjige, pišu lektire. Djeca su znala pružati otpor. Optuženik je bio blaži u odnosu na nju i strpljiviji u odgoju. Naime, ona bi znala uzeti mobitel djeci, ako se ne bi čitala lektira. Tvrdi da optuženik ne bi govorio djeci ružne riječi da su glupi, da neće uspjeti u životu, nastojao ih je poticati na izvršenje obveza, djecu nije fizički kažnjavao. Od samog početka ističe da je oštećenik GU bio potišten jer mu je nedostajala majka,a oštećenica KU govorila je da ne želi živjeti kod majke, jer joj je u [adresa] ljepše jer tu ima prijatelje,više aktivnosti. Za oštećenicu navodi da je postala buntovna u pubertetu u 8. razredu. Izvršavala je svoje obveze ispod svojih mogućnosti, počela je konzumirati alkohol, pušiti cigarete, sumnjali su i na mogućnost konzumiranja trave. Bili su bez prigovora kada je oštećenica izabrala Školu za primijenjenu umjetnost jer je nadarena. Međutim upisom u srednju školu počela se je družiti sa sumnjivim društvu, dečko joj je bila osoba koja je ponavljala razred, konzumirala je alkohol i pušila. Po njenim zapisima u sobi zaključili su da šmrče Normabele uz rakiju što im je bilo šokantno, KU se počela vraćati kući mimo dogovorenog, umjesto u pola 5 došla bi u pola 8 navečer, jednostavno nije bila više isto dijete. Govorila je da želi ići k majci još u petak dan u tjednu, a na u subotu, shvatili su da želi ići k dečku prije odlaska k majci. Odlučili su odvesti je na vlak kada je željela ići k majci, a tada je KU pobjegla, vratila je kući nakon 2 do 3 sata, zaključala se u sobu, a sljedeće jutro otišla k majci, ne sjeća se da bi itko pljunuo djevojčici u lice. Kada su počela živjeti s majkom, KU neko vrijeme nije dolazila, a onda su kontakti s djecom uredno uspostavljeni. Otkad djeca ne žive kod njih, optuženik nije imao utjecaja na školski uspjeh djece, KU je završila 1. razred srednje škole uz dva popravna ispita, a GU ima puno izostanaka.

13. Svjedok CU (list 125) nema saznanja o predmetnim činjenicama, u obitelj majke oštećenika u Kovačevac došao je u 5. mjesecu 2021. na traženje Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba. U to vrijeme oštećenik GU išao je u 7. razred osnovne škole,a kćerka KU je bila u školi u Zagrebu. Izvid je vršen jer je Poliklinika zauzela stav da majka nije počinila sve da zaštitit emocionalno stanje djece, od oca i međusobnih odnosa nje i oca. Majka oštećenika JU označila je da su kontakti sa optuženikom uredni i njeni i optuženika s djecom sve dok ne dođe do nekog sudskog postupka tada optuženik reagira ljutito.

14. Iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba od 17. ožujka 2021. proizlazi da je oštećenica KU uključena samoinicijativno u obradu u ustanovi zbog sumnje od spolnog zlostavljanja od strane vršnjaka s kojim je bila u emocionalnoj vezi. Iznosila je informacije o emocionalnom i spolnom zlostavljanju vršnjaka, ali i o emocionalnom i tjelesnom zlostavljanju od strane oca koje smješta u prošlost, a oštećenica nije bila zaštićena od strane majke. Međutim označeno je za oštećenicu da je sniženog raspoloženja, tjeskobna, impulzivna sa teškoćama kontrole ljutnje, da je sklona rizičnim ponašanjima, ima intruzivna sjećanja na traumatske događaje uz pojačanu pobudljivost kao i noćne more vezano za isto. Vezano za oca iznosila je činjenice o njegovom emocionalnom zlostavljanju koje je prethodilo odlasku od njega.

15. Iz dokumentacije CZSS u Varaždinu proizlazi da iz mišljenja istog Centra od 12. rujna 2017. a koje je davano za djecu a oštećenike u pogledu odluke s kojim roditeljem će djeca stanovati te odvijanja osobnih odnosa s drugim roditeljem proizlazi da optuženik ne živi sa JU još od 3. mjeseca 2016. godine kada se odselila u Ploče, započela vezi sa novim partnerom R s kojim se preselila na područje [adresa]. U to vrijeme oštećenik a dijete GU završio je 2. razred sa vrlo dobrim uspjehom (malo mu je nedostajalo za 5), proizlazi da mu otac nije pričao negativno o odlasku majke, dobro se je slagao sa očevom novom partnericom. Bilo je vidljivo da GU majka jako nedostaje i njegove potrebe za kontaktiranje majke su bile izraženije nego što su trenutne okolnosti dopuštale. Prema podacima od 23. ožujka 2026. (list 227) proizlazi da Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad u [adresa] nije izricao mjere stručne pomoći i potpore.

16. Analizirajući i cijeneći iskaze ispitanih svjedoka, a žrtava i djece GU i KU ovaj sud nalazi da su svjedoci svoje iskaze dali određeno, sigurno, primjereno svojoj životnoj dobi. Iz iskaza žrtava nedvojbeno proizlazi da je u predmetnom razdoblju od 2016. do 2018. optuženik učestalo vrijeđao i omalovažavao sina GU. Primjenjivao je neprimjerene odgojne metode. Djetetu je govorio da je beskoristan, da nikad neće biti dobar za ništa, da je glup, da u životu neće nikada ništa napraviti, u više navrata ga ošamario. Neprimjereno je reagirao kada je dijete željelo živjeti kod majke za koju je očito bio jako emotivno vezan te se vidjelo da mu nedostaje, očito i u školi, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka NU koja je iskazivala o činjenicama nakon znatnog proteka vremena, učiteljice oštećenika, djetetu je rekao da su ga svi ostavili i da nikoga ne bude imao pa ga nije pustio da ode kod majke. Dijete se bojalo oca, njegove reakcije. Iz iskaza oštećenika, a djeteta proizlazi i da optuženik nije zaštitio dijete od neprimjerenih postupaka njegove partnerice EU koja je u više navrata jednako tako djetetu počela govoriti da je bezvrijedan, beskoristan i glup te da ništa neće napraviti u životu. U razdoblju od 2016. do 2019. optuženik je jednako tako učestalo vrijeđao i omalovažavao dijete Azru kćerku, govorio joj je da je glupa, da neće uspjeti u životu, da neće upisati dobru školu, fizički ju je kažnjavao, više puta ošamario, a kada je kćerka odlučila živjeti kod majke govorio je da ga je izdala, da ga svi ostavljaju, a jednom prilikom kćerku kada se vratila kući od prijateljice kćerku je ošamario, odvukao je do kraja hodnika, pljunuo joj u lice.

17. Oštećenici, žrtve, a djeca primjereno svojoj životnoj dobi iskazivali su o činjenicama koje su proživjeli kod oca, a iz kojih proizlazi da je optuženik primjenjivao prema djeci neprimjerene odgojne metode, vrijeđao ih, omalovažavao, fizički kažnjavao, svjestan svih okolnosti djela, svjestan da time nepovoljno utječe na njihov pravilan psihofizički razvoj i pristajući na to.

18. Svjedok JU iskazivala je o činjenicama do kojih je došla do saznanja iz priče djece, a oštećenika, djeca su bila u strahu, bojala su se reakcije oštećenika, kako će reagirati kada sazna da žele živjeti s majkom, optuženik ne uspostavlja odgovarajuću komunikaciju vezanu za djecu sa svjedokom JU nužno potrebnu vezano za pravilan razvoj i zdravlje djece, optuženik reagira ljutito kada sazna da je kćerka silovana i danas na raspravi ističe da kada su djeca otišla od njega uslijedio je školski neuspjeh sina, silovanje kćerke. Iz navedenog proizlazi da optuženik svu odgovornost za loše situacije koje se događaju i neuspjehe prebacuje na majku djece. Nekritičan je prema vlastitom postupanju kako to proizlazi iz njegove obrane.

19. Iz svih navedenih razloga ovaj sud u cijelosti usvaja iskaze ispitanih svjedoka, a žrtava GU i ĐU koji su potkrijepljeni nalazom i mišljenjem Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba kao i materijalnom dokumentacijom nadležnog HZZSR. Iskazi su i u suglasju sa iskazom svjedoka JU koja je iskazivala određeno i sigurno o činjenicama dostupnim njezinom opažanju, iskazi su u međusobnoj logičnoj povezanosti te ih ovaj sud u cijelosti usvaja. Svjedok EU, izvanbračna partnerica optuženika, iskazivala je pristrano, svojim iskazom nastojala je olakšati položaj optuženika u ovom postupku pa njezin iskaz ovaj sud ne usvaja.

20. U postupanju optuženika ostvareni su svi bitni elementi kaznenih djela i to u odnosu na oštećenika GU kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 – dalje u tekstu: KZ), a u odnosu na oštećenicu KU kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 – dalje u tekstu: KZ). Stoga je sud optuženika proglasio krivim te utvrdivši mu kazne zatvora za svako djelo osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci iz primjenu uvjetne osude tako što je odredio da se ta jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini nova kaznena djela.

21. Optuženik do sada nije osuđivan, nije prekršajno kažnjavan, materijalno brine o oštećenicima, a djeci a koje okolnosti ovaj sud cijeni kao olakšavajuće okolnosti. Sa kćerkom KU nakon predmetnog događaja do danas uspostavio je kontakt, njihov odnos je "genijalan" kako ga opisuje svjedok JU, majka djece. Od predmetnih događaja prošlo je više od šest godina. Sve te okolnosti olakšavajuće u svom zbiru u odnosu na žrtvu KU ovaj sud je cijenio kao osobito olakšavajuće koje u nedostatku otežavajućih okolnosti ukazuju na to da će se svrha kaznenopravnih sankcija postići i utvrđivanjem kazne zatvora za svako djelo u trajanju od šest mjeseci. Primijenjeni su kazneni zakoni koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja djela kao blaži za počinitelja.

22. Ovaj sud je optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na temelju ocjene njegove ličnosti i počinjenih kazennih djela u njihovoj ukupnosti te je primijenio uvjetnu osudu temeljem čl. 56. Kaznenog zakona tako što je odredio da se ta kazna neće izvršiti ako optuženik kroz vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini nova kaznena djela. Naime, sud nalazi da i bez izvršenja kazne zatvora će se postići svrha kaznenih sankcija iz čl. 41. odnosno 56. Kaznenog zakona, izrečenom sankcijom izražava se društvena osuda optuženiku zbog počinjenih kaznenih djela, jača se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe se na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela.

23. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1-8 Zakona o kaznenom postupku optuženi LU dužan je platiti trošak kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 50,00 eura te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika na teret proračuna ovom sudu sve u roku od 15 dana. Optuženik je osoba srednje životne dobi, elektrotehničar je po zanimanju, bio je zaposlen u vlastitom obrtu, dobrog je zdravstvenog stanja i kraj činjenice da je trenutno nezaposlen ovaj sud nalazi da će optuženik biti u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka ne dovodeći u opasnost osobno uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Kod odmjeravanja visine paušala sud je pored imovinskih prilika uzeo u obzir i duljinu trajanja postupka.

24. Slijedom toga presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 27. travnja 2026. godine

Sudac za mladež:

Ankica Janek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda.