Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-524/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Bacinger Bojan, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 320-50- 3489457 solemniziranog po javnom bilježniku Jagodi Vajdić-Sevšek iz Varaždina dana 26. svibnja 2006. pod posl. brojem OU-636/2006-1, sklopljenog između tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, a u dijelu koji glasi: “Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 334,51 EUR (tristo trideset četiri eura i pedeset i jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama počevši od 31.05.2006. pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate od 15 % godišnje, nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 197,46 EUR (sto devedeset sedam eura četrdeset šest centi) na ime troškova ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je u svojstvu korisnika kredita dana 25. svibnja 2006. sklopila s tuženikom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj 320-50-3489457, i to kredit za kupnju vozila, solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić-Sevšek iz Varaždina dana 25. svibnja 2006. pod posl.brojem OU-636/2006-1, a kojim joj je odobren iznos kredita od 16.400,00 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu te da je, uz redovne kamate i druge troškove, tužiteljici odredbom čl. 3 Ugovora nametnuta obveza plaćanja tvz. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 3,30 od iznosa kredita, jednokratna, a koju je bila dužna platiti prilikom prvog korištenja kredita (jednokratna ulazna naknada). Citirana odredba čl. 3. ugovora koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Riječ je o odredbi kojom o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Stoga je tužiteljici kao korisniku kredita ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita - koja je struktura troškova, te zašto je naknada određena upravo u visini od 3,30 %. Takva obveza tužiteljice kao potrošača čini je u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično tome citirana ugovorna odredba smatra se nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO). Navodi da se citirana odredba ugovora smatra nepoštenom što da potvrđuje i odredba čl. 53. st. 1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca. Istu odredbu sadržavao je isti Zakon i iz 2003.g., kao i kasniji zakoni sa svim izmjenama i dopunama. Prema Direktivi 93/13/EEZ od 05.04.1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29) u članku 3. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. U st. 2. istog članka propisuje se kako se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Iz citirane Direktive u konačnici slijedi da u slučaju kad prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu - tuženiku. Navodi kako je tekst ugovora, koji je sastavljen u banci od strane tuženika, potpisan i predan klijentu - tužitelju, radi solemnizacije ugovora, odnosno da je isti formularni, tipski ugovor, koji sadrži ugovorne klauzule određene kao model za sklapanje budućih ugovora, te kako je tuženiku bila isključena mogućnost pregovaranja o bilo kojem elementu ugovora. Pa tako iz ugovora ne proizlazi tečaj po kojem će se obračunavati sporna naknada, niti je igdje utvrđeno hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili nešto treće. Stoga je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Rješenjem broj P-524/2025-2 od 15. listopada 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-524/2025-2 od 15. listopada 2025. uredno dostavljeni 28. listopada 2025. (dostavnica na stranici 20/I spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju propisa na koje se poziva tužiteljica proizlazi iz svih uvodno iznesenih činjeničnih navoda tužbe, te na temelju činjenice da je odredba ugovora o kreditu, čije utvrđenje ništetnim zahtijeva tužiteljica, u suprotnosti sa kogentnom normom iz članka 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) radi čega je ista ništetna. Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (preslika Ugovora o kreditu broj 320-50-3489457, potvrda o solemnizaciji i potvrda tuženika od 10. lipnja 2025. o izvršenom plaćanju naknade od strane tužiteljice). Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor dužan tužiteljici podmiriti parnični trošak. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, ali ne u zatraženom iznosu od 200,00 EUR već u iznosu od 125,00 EUR sukladno tbr. 7.1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 -dalje Tarifa) budući da je vrijednost predmeta spora 334,51 EUR koliko tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati, a ne iznos od 2.000,00 EUR kao što je ista naznačena u uvodu tužbe. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za dostavom dokumentacije u iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 36. st. 3. i tbr. 46. Tarife, zatim priznat joj je trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, ali ne u zatraženom iznosu od 137,98 EUR, već u iznosu od 6,64 eur (puni iznos obveze je 13,27 eur) sukladno sukladno tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama kojom je odredbom propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, što je tužiteljica koja ima punomoćnika odvjetnika sukladno odredbi 133. st. 4. ZPP bila i dužna, plaća u trenutku podnošenja u visini polovice iznosa pristojbe određene Tarifom. Tužiteljici je priznat i iznos sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe u iznosu od 3,32 eur sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi (puni iznos obveze je 6,64 eur) i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužiteljica ima punomoćnika odvjetnika kojem se prema odredbi čl. 133. st. 5. ZPP dostava pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužiteljici se ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužiteljica ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 197,46 EUR sud je dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 27. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467. a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1

2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 39, Zagreb