REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-698/2022-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Lozo & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o., Zagreb, Horvatova 82 , OIB 69914640215, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg, odvjetnicima iz Zagreba, uz I-umješača ALLIANZ HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810859, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Anić i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, te II-umješača METEOR GRUPA - LABUD d.o.o. za proizvodnju sredstava za čišćenje, higijenskih i kemijskih proizvoda, [adresa], OIB 23359164583, zastupanog po punomoćnici Ireni Radić Repač, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB:69914640215, isplatiti tužiteljici FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.616,00 eura (202.800,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 29. ožujka 2022. do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.501,73 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka od 27. travnja 2026. do isplate, u roku osam dana.

III/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.254,00 eura (130.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od podnošenja tužbe do isplate.

IV/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.546,37 eura u roku 8 dana.

V/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi I-umješaču prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.925,00 eura u roku 8 dana.

VI/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi II-umješaču prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zasnovala radni odnos kod tuženika kao poslodavca 8. ožujka 2019. sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova. Tužiteljica je kao agencijski radnik bila ustupljena za privremeno obavljanje poslova kod korisnika društva Meteor Grupa – Labud d.o.o., [adresa], OIB: 23359164583. Tužiteljica je obavljala za korisnika poslove na pripremni pakiranja proizvoda. Sukladno odredbi članka 50. Zakona o radu korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem kojeg obvezuju odredbe Zakona o radu kao i propisi kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja.

2. Tijekom obavljanja svojih radnih obveza tužiteljica je 18. travnja 2019. doživjela povredu na radu zbog grubih propusta u organizaciji rada, zbog kojih je pala i teško se povrijedila. Tužiteljica se ozlijedila u pogonu za punjenje tekućih deterdženata i to na liniji oznake 2, na stroju za punjenje, na način da je pala sa stolca na kojem je sjedila tijekom obavljanja poslova. Stolac s kojeg je tužiteljica pala imao je pet metalnih nogu i mehanizam za podizanje i okretanje, a nalazio se na dva spojena podesta visine oko 20 cm, od kojih je jedan bio fiksan, a drugi pomičan. Radni proces na liniji 2 odnosno na stroju za punjenje tekućih deterdženata se obavlja na način da dvije radnice sjede na stolcima i to svaka s jedne strane i po dvije prazne boce stavljaju na stroj koji ih automatski napuni. Tužiteljica se ozlijedila na način da se okrenula sa stolca koji se je zbog neadekvatne podloge pomakao tako da je noga od stolca upala u prostor između dva odvojena podesta na kojim radnik sjedi dok obavlja posao. Zbog toga je tužiteljica zajedno sa stolcem pala na leđa i teško se ozlijedila.

3. Odmah po nastanku štetnog događaja poslodavac je pozvao policiju i hitnu pomoć, a obaviješten je i Državni inspektorat, čiji službenik inspektor rada je izvršio inspekcijski nadzor, kojom prilikom je utvrdio brojne nezakonitosti u organizaciji i samom proizvodnom procesu. U svojem zapisniku inspektor rada je naveo da je do pada tužiteljice došlo zbog pomicanja stolca preko ruba podesta i to onog na kojem je sjedila tužiteljica i susjednog podesta koji se pomaknuo. Zbog toga je inspektor rada na licu mjesta izdao usmeno rješenje na zapisnik kojim je poslodavcu zabranio daljnje obavljanje poslova jer se podesti na kojim se nalaze radnici dok rade lako mogu pomaknuti i s kojih radnici mogu pasti. Poslodavac je odmah obustavio daljnji rad linije 2, te je napravio tehničke preinake na podu tako što je osigurao da se podesti ne mogu pomicati, osigurao je mjesta na kojem se obavlja rad na podestima koji su inače visoki 20 cm tako što je podeste dodatno ogradio čvrstom ogradom visine oko 1 metra.

4. Odmah nakon nesreće u prostorije poslodavca je došla liječnička ekipa hitne medicinske pomoći i odvezla tužiteljicu u KBC Sestre milosrdnice, Kliniku za traumatologiju u Draškovićevu 19. Zbog teških ozljeda koje je zadobila tužiteljica je 22. travnja 2019. operirana. Međutim, tužiteljica je nakon nekoliko dana, tj. 27. travnja 2019. reoperirana, a 8. svibnja 2019. joj je načinjen još jedan zahvat laminektomije L4., te je 15. svibnja 2019. otpuštena na daljnji tretman fizikalnom terapijom. Tužiteljica je neprekidno bila na fizikalnoj terapiji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama, od kuda je 12. rujna 2019. otpuštena na kućnu njegu. Nakon toga je u nekoliko navrata morala obavljati fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici u Stubičkim toplicama i to u razdoblju od 12. veljače 2020. do 11. ožujka 2020., te ponovno od 29. rujna 2021. do 20. listopada 2021.

5. Tužiteljica je temeljem ugovora o radu kojeg je imala sklopljenog s tuženikom kod korisnika Meteor Grupa - Labud d.o.o. obavljala poslove, kojom prilikom se na radu teško tjelesno ozlijedila. Odredbom članka 51. Zakona o radu je propisano ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili od korisnika i to po općim propisima obveznog prava (članak 111. Zakona o radu). Nadalje je Zakonom o zaštiti na radu i to člankom 25. propisana odgovornost poslodavca po kojoj za ozljedu koju na radu pretrpi radnik poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika odnosno radnjom treće osobe.

6. Iz priloženih dokaza uz tužbu, prvenstveno zapisnika o inspekcijskom nadzoru inspektora rada, nedvojbeno je da kritične zgode posao nije bio organiziran u skladu s odredbama o zaštiti na radu. Tu je činjenicu priznao i sam poslodavac jer je odmah nakon što mu je inspektor zabranio obavljanje rada na način kako je bio organiziran prije ozljeđivanja tužiteljice, poslodavac učvrstio podeste kako se ne bi mogli pomicati i razdvojiti, te ih je ogradio ogradom visokom oko jednog metra.

7. Predmetnim događajem, tj. ozljedom na radu je tužiteljici povrijeđeno njeno pravo osobnosti jer joj je zdravlje teško narušeno, pretrpjela je znatan strah kako od samog štetnog događaja, jednako tako i zbog brojnih naknadnih operativnih zahvata kojima se morala podvrgavati, dugo vrijeme je trpjela znatne fizičke bolove, a trpi ih i danas tako što se to manifestira u trajnom smanjenju životnih aktivnosti zbog čega je tužiteljici neprekidno potrebna tuđa pomoć i njega. Zbog toga je tužiteljici povrijeđeno njeno pravo osobnosti, čime joj je nastala neimovinska šteta kako je to propisano odredbom članka 1046. u vezi s odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima.

8. Stoga sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica navodi da je štetnim događajem: pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednje bolove u trajanju od 25 dana, te slabe bolove u trajanju od 150 dana; pretrpjela jaki strah u trajanju od 7 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, te strah slabijeg intenziteta u trajanju od 150 dana; pretrpjela duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od oko 60%; pretrpjela duševne bolove zbog naruženosti kao posljedica višestrukih operativnih zahvata koji su trajno ostavili laki stupanj naruženosti; zbog posljedica štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna mjesec dana tuđa pomoć i njega 6 sati dnevno, a nakon toga je potrebna 4 sata svaki dan.

9. Primjenom opisanih kvalifikatornih okolnosti tužiteljica za pretrpljene fizičke bolove jakog intenziteta potražuje iznos od 5.700,00 kuna, za srednje 8.550,00 kuna, a za slabe iznos od 17.100,00 kuna, tj. ukupno za pretrpljene fizičke bolove potražuje 31.350,00 kuna; za pretrpljeni strah potražuje iznos od 25.000,00 kuna; za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljica potražuje iznos od 270.000,00 kuna; za duševne bolove zbog naruženja tužiteljica potražuje iznos od 3.750,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu tužiteljica od mjesec dana po šest sati dnevno potražuje iznos od 2.700,00 kuna.

10. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovU, tako i visinu, te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je sama tužiteljica u tužbi naznačila kako je, kao agencijski radnik, zasnovala radni odnos na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kod korisnika - trgovačkog društva Meteor Grupa – Labud d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23359164583 (dalje: Korisnik), čl. 50. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: „ZOR“) propisano je da se „korisnik u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi ovoga i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika.“ 11. U skladu s prethodno navedenim, tuženik predlaže da naslovni sud sukladno članku 211. ZPP-a obavijesti Korisnika, odnosno, trgovačko društvo Meteor Grupa – Labud d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23359164583, o započetom postupku obzirom se, i u skladu s odredbama ZR- a i prema samom ugovoru o ustupanju, u odnosu na ustupljenog radnika, u ovom slučaju tužiteljice, Korisnik smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi ZR-a i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu.

12. Nadalje, tužiteljica u tužbi pogrešno ističe kako tuženik za prouzrokovanu ozljedu tužiteljice odgovara na temelju objektivne odgovornosti pozivajući se na članak 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 96/18, dalje u tekstu: „ZZR“) koji glasi: „Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.“

13. Iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila razvidno je da prouzrokovane ozljede tužiteljice ne predstavljaju akutne ozlijede nego kronična stanja koja svakako ne mogu predstavljati niti ozljedu na radu, niti profesionalnu bolest. Naime, sukladno članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 98/19, dalje u tekstu: „ZOZO“) ozljedom na radu se smatra: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,; ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona. Profesionalnim ozljedama se sukladno članku 68. ZOZO-a smatraju bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Nadalje, tuženik navodi kako je sukladno odredbi članka 67. stavka 4. i 5. ZOZO-a propisano da se ozljedom na radu ne smatraju ataci kronične bolesti te urođene/stečene predispozicije zdravstvenog stanju koje mogu imati za posljedicu bolest. Predmetno je i logično obzirom da se kronična stanja ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem (od 18. travnja 2019.).

14. Tuženik kao bitno naglašava kako se u povodu istog događaja i pitanja priznanja ozljede na radu vodi postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-1117/2020. Predmet navedenog upravnog spora jest (ne)priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Tužiteljica je spor pokrenula pobijajući rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-502- 03/19-02/4236, UrBroj: 338-21-02-19-05, od 20. prosinca 2019. (dalje u tekstu: „prvostupanjsko rješenje“) te rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija KLASA: UP/II-502/03/20-01/92, UrBroj: 338-01-06-05-20- 04, od 6. ožujka 2020. kojima je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na osnovi ozljede na radu.

15. Neovisno o prednje navedenom, te naglašavajući ključno neosnovanost zahtjeva, tuženik napominje kako je i visina postavljenog tužbenog zahtjeva u potpunosti paušalno postavljena, protivno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

16. U odgovoru na tužbu I-umješač navodi da je nesporno da je tuženik, trgovačko društvo DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o., u trenutku nastanka ovog štetnog događaja imalo sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti br. 1500- 173951987 i pridružuje se svim tuženikovim navodima i iznesenim prigovorima te dokaznim prijedlozima.

17. Isti prvenstveno iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije budući je tužiteljica kao agencijski radnik zasnovala radni odnos na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kod korisnika - trgovačkog društva Meteor Grupa-Labud d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23359164583. Čl. 50. st. 1. Zakona o radu je propisano da se „korisnik u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredaba ovoga i drugih zakona i propisa kojima su utvrđeni sigurnost i zaštita na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika . Stoga isti predlaže Naslovnom sudu da sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti Korisnika, trgovačko društvo Meteor Grupa - Labud d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23359164583, o započetom postupku pod gore navedenim brojem, s obzirom da se u skladu s odredbama Zakona o radu i prema samom ugovoru o ustupanju, u odnosu na ustupljenog radnika, ovdje tužiteljice, smatra poslodavcem.

18. Umješač osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i odgovornost. Isti osporava da bi mu tuženik bio odgovoran za naknadu štete temeljem čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odnosno na temelju objektivne odgovornosti. „Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe o rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti“.

19. U odgovoru na tužbu (na ročištu 15. svibnja 2024.) II-umješač se pridružuje navodima tuženika. Osporava sve pretpostavke za naknadu štete, te odgovornost. Ističe prigovor isključive odgovornost tužiteljice zbog krajnje nepažnje, prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze.

20. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u: Ugovor o radu (strana 6-9 spisa), Potvrdu PU Zagrebačke (strana 10-11 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (strana 12-17 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 18-35, 211- 217, 296-297, 46-176 spisa /karton pacijenta/), dokumentaciju u e-spisu (strana 186-202 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu i traumatologu dr. VL (strana 208-210, 236-237, 332 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Jakši Filipoviću Čugura (strana 293-295 spisa), očitovanje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure i dr. VL (strana 350-351 spisa), saslušan je zz tuženika TL (strana 304 spisa), saslušani su svjedoci ČL, RL, ŽL, GL,

ZL (strana 306-310 spisa), tužiteljica (strana 338-340 spisa), rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (strana 311-316 spisa), spis Ustavnog suda Us-I-1117/2020.

21. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

22. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja.

23. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika i I-umješača, odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

24. Uvidom u ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova od 8. ožujka 2019. razvidno je da se tužiteljica kao radnica obvezala kao Agencijski radnik tuženika obavljati konkretni posao, pripreme pakiranja proizvoda od 11. ožujka 2019 do 31. ožujka 2019., da je mjesto rada kod korisnika Meteor Grupa - Labud d.o.o., da je radnik upoznat s rizicima obavljanja posla, da se korisnik smatra poslodavcem u odnosu na Agencijskog radnika u smislu obveze primjene odredaba Zakona o radu i drugih zakona i propisa kojima su uređeni zaštita zdravlja, zaštita na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika (čl. 5. Ugovor), da se tuženik obvezao za taj posao isplatiti tužiteljici bruto plaću u iznosu od 3.750,00 kn – 497,71 euro (čl. 7 Ugovora). Za napomenuti je da spisu nije priložen Ugovor o radu u vrijeme ozljeđivanja, i pretpostavlja se da su odredbe ugovora iste, osim datuma obavljanja poslova.

25. Neosnovan je prigovor tuženika i I-umješača promašene pasivne legitimacije, naime, odredba čl. 44. st. 1 (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, koji su bili na snazi u utuženom periodu, u daljnjem tekstu ZR) propisuje da je Agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova . T emeljem odredbe čl. 51. st. 3. ZR-a propisano je da ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika u skladu s čl. 111. ovog Zakona ; odredbom čl. 111. ZR-u propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, a prema odredbi čl. 10. st. 2. ZR-u propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu štete od agencije

- tuženika.

26. Osnovan je prigovor umješača zastare u odnosu na potraživanje obuhvaćeno preinačenim tužbenim zahtjevom iz podneska tužiteljice od 26. veljače 2025. u odnosu na potraživanje s osnove naknade mjesečne rente s osnova tuđe pomoći i njege, kao i u odnosu na povećanje s osnove naknade imovinske štete. Preinačeni dio tužbe ima karakter novog zahtjeva u odnosu na početno postavljeni zahtjev, a radi se o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od samog početka postupka, to je zahtjev nedopušten temeljem odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a, koje sud nije dopustio. Naime, tužiteljica je podneskom od 26. veljače 2025. specificirala tužbeni zahtjev kojim na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuju iznos od 21.527,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. (dan podnošenja tužbe) pa do isplate, na ime imovinske štete iznos od 21.200,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate i na ime rente za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od 240,00 eura počevši od 26. veljače 2025. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom od svako mjesečnog obroka od prvog mjeseca za protekli mjesec; naime, tuženik i umješači su se protivili djelomičnom povlačenju tužbe i istaknuli prigovor zastare. Sud je u pogledu naknade neimovinske štete i imovinske štete odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe od 29. ožujka 2022. kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu naknade štete u iznosu od 44.064,00 eura (332.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 29. ožujka 2022. do isplate, a slijedom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske s treće sjednice Građanskog odjela održane 26. travnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.", a koji pristanak tuženik i umješači nisu dali, to je tužiteljica odbijena s preinačenim tužbenim zahtjevom .

27. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014, 118/2014, 154/2014, 102/2015, 94/2018, 96/2018, u daljnjem tekstu ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st.1), poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).

28. Odredba čl. 28. st. 1. ZZR-u propisuje da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način u st. 2. propisano je da radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac je obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana. Nadalje, odredbom čl. 41. ZZR-a propisana je o bveza poslodavca u vezi sa sredstvima rada, osobnom zaštitnom opremom i mjestima rada na način da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.

29. Prema stavu ovoga suda kako je već navedeno, zahtjev tužiteljice za naknadu štete pretrpljene na radu razmatran je temeljem gore navedenih odredbi čl. 111. ZR-a i odredbi ZZR-a. U smislu odredbi ZZR-a poslodavac je odgovoran za osiguranje uvjeta za rad radnika na siguran način. U situaciji kada korisnik nije osigurao adekvatan podest za sjedenje prilikom obavljanja radnog zadatka na visini od 20 cm, očito je da nisu osigurani uvjeti za rada na siguran način.

30. Iz iskaza saslušane svjedokinje ČL proizlazi da je u trenutku ozljeđivanja sjedila nasuprot tužiteljici na istom stroju, da su (misli) prvi put radili na toj liniji, da nije vidjela način kako se dogodila ozljeda, da je čula udarac i da se nagnula na stranu i vidjela tužiteljicu preko stolice na podu, ugasila je stroj i otišla do tužiteljice, tražila pomoć, da je došao šef RL i majstori, da je došla hitna i policija, da tužiteljica više nije dolazila raditi, da je tužiteljica imala radnu odjeću i obuću (majicu, hlače i cipele), da je stolica na kojoj sjede drvena s (misli) tri noge, bez kotača i stoji na podestu koji (misli) nije pričvršćen, da su oko cijelog ruba podesta žuto-crne linije i ne zna kako bi objasnila što to znači, da je nakon ozljeđivanja tužiteljice stavljena ograda i podest je jače pričvršćen; obuka je bila o tome što treba raditi ako se nešto desi, ako dođe do ozljede, o nošenju zaštitne odjeće i obuće, rada na stroju i da ne diraju stroj, da su na stroju punjenja radile njih dvije, uglavnom sjedeći, da je operater-majstor Labuda dao upute tužiteljici kako se rad izvršava, a i ona joj je pomagala.

31. U svom iskazu svjedok RL, voditelj proizvodnje jedne smjene, iskazao je da ozljeđivanje tužiteljice nije vidio, došao je kada je čuo povike, da kada je došao tužiteljica je bila u položaju kao da će se pridignuti, ne zna koliko je dugo tužiteljica radila na tom stroju jer se radnici tjedno mijenjaju po strojevima i pozicijama, da se na podestu nalazi jedna punilica s dva otvora i sa svake strane jedna radnica, desne strane radnika nalazi se traka na koju se stavljaju pune boce, a s lijeve se strane nalaze prazne boce koje se uzimaju, stavljaju na punilicu i potom na pomoćnu traku, posao se radi stojećki i sjedečki, ako se sjedi radi se o rotirajućoj stolici (misli) s pet nogu, bez kotačića, koja se nalazi na podestu kao cijela oprema, podest je visine oko 19-20 cm i na njemu se nalazila oznaka koja je označavala kraj podesta, sada se iza podesta nalazi ograda na sugestiju inspekcija nakon ozljeđivanja tužiteljice, unatoč oznakama kraja podesta, da je nakon ozljeđivanja tužiteljice pozvana hitna i obaviještena je gđa GL, da tužiteljica nije došla poslije toga raditi.

32. Svjedok ŽL, glavni tehnolog i voditelj planiranja proizvodnje, iskazao je da je o nezgodi tužiteljice samo čuo, da se u konkretnom slučaju radilo o liniji II, linija počinje s usisnim košem za boce, potom ide punilica, nakon čega se na boce stavlja čep ili šprica, zatvara se i ide na etiketiranje i pakiranje, da se na punilici poslovi rade sjedećki, da su bile stolice na podestima visine 10-15 cm, da su podesti obilježeni bojom ili žuto-crnom trakom što označava kraj podesta, podesti se stavlja jedan uz drugi bez spajanja, poslije nezgode stavljale su se ograde na rubove podesta.

33. U svom iskazu saslušana svjedokinja GL, stručnjak zaštite na radu II, iskazuje da je o nezgodi tužiteljice dobila obavijest, da je je bila hitna, da je obavijestila inspekciju i sudjelovala u inspekcijskom nadzoru, da je bila policija, da je tužiteljicu posjetila u bolnici s izvršnom direktoricom i direktorom proizvodnje, da tužiteljica nije bila obučena za rad na siguran način, da je radila pod nadzorom drugog radnika koji je obučen, po zakonskoj proceduri radnik može raditi pod nadzorom do 60 dana do obuke, da je inspekcija naredila da se radi preventive postavi ograda oko podesta, što je učinjeno, i da se fiksiraju podesti, da su poslovi koje je obavljala tužiteljica u pripremi pakiranja proizvoda sjedeći na stolicama koje imaju gumeni čep na nogama i sprečavaju klizanje po površini i teško ih je pomicati.

34. Svjedok ZL, direktor proizvodno-tehničkog sektora, iskazao je da mu je poznato da se tužiteljica ozlijedila, da je radila na nekoj liniji , da su ga obavijestili o ozljedi, da je proces rada na toj liniji da se uzimaju boce koje se potom pune i stavljaju na traku za zatvaranje, radi se o dugoj traci na kojoj se obavlja i etiketiranje uz zatvaranje, tužiteljica je radila (misli) na punjenju flaša, da se posao obavlja sjedeći na drvenim stolicama koje imaju metalne noge bez kotačića koje stoje na podestu na visini od 15-20 cm, da je poslije nezgode proveden inspekcijski postupak i poslodavcu su naložene mjere dodatno postavljanje ograda.

35. U svom iskazu tužiteljica izjavljuje da je u Labudu radila 3-4 mjeseca prije štetnog događaja na raznim radnim mjestima i strojevima, da je prvi put radila na stroju na kojem se dogodila nezgoda s kolegicom ČL, radila je na školskoj drvenoj stolici s četiri noge, bez cijelog naslona, i koja je u jednom trenutku pala kroz podest i pala je na leđa, podest je na visini oko 70-75 cm i razmaknuo se pa je stolica propala, radilo se o tri podesta koji nisu bili povezani, što je znala jer je par dana prije upozoreno da podest jako vibrira i da izgleda kao da će se razmaknuti, i to je opominjala ČL, da su joj nakon pada pomogli ŠL i još jedan radnik, pozvana je hitna, prije nje došla je policija kojoj je dala izjavu, da je dugo bila u bolnici, da je imala dvije operacije, da je u bolnicu dolazila radnica iz zaštite na radu par puta i tražila da povuče izjavu odnosno naređivali da se to nije dogodilo tamo, da su dolazili i u toplice, da je u vrijeme nezgode imala majicu, hlače i obuću, od F, nije imala rukavice niti kacigu, da se nezgoda dogodila oko pola 11, da joj nitko nije dao upute kako se izvršavaju poslovi na stroju, jedino je ČL rekla da se dvije boce stave pod punjač i dalje ih nosi pokretna traka na zatvaranje. Tužiteljica je iskazala i da prije nije imala zdravstvenih problema, ni problema s kralježnicom, i nije se liječila, a od ozljeđivanja treba pomoć, ne može ništa samostalno, ne može niti hodati i za nju se brine suprug koji ju nosi i na wc, oblači i sl., vozi kolicima, nosi i pelene.

36. U svom iskazu zz tuženika TL izjavljuje da mu je poznato da je tužiteljica imala nezgodu kod korisnika u Labudu odnosno Meteor grupi.

37. Iskaz tužiteljice i svjedoka sud je djelomično prihvatio u odnosu na ostale dokaze u spisu. Naime, nesporna je činjenica da se tužiteljica ozlijedila prilikom obavljanja poslova kod korisnika, na način da je sa stolicom pala s podesta koji nije bio zaštićen ogradom niti pričvršćen za drugi podest , odnosno pod, a koje činjenice su utvrđene i provedenim inspekcijskim nadzorom i iz potvrde PU Zagrebačke. Međutim, suprotno iskazu tužiteljice, u navedenom inspekcijskom zapisniku navedeno je da je podest podignut od poda oko 20 cm, što proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠL, ŽL i ZL, a ne kako to iskazuje tužiteljica u visini 70- 75 cm od poda, kao i da stolica ima četiri noge, a ima pet nogu. Nadalje, tužiteljica navodi da je stolica u jednom trenutku pala kroz podest, međutim niti iz iskaza svjedoka niti provedenog inspekcijskog nadzora nije utvrđeno da su na stolici bila oštećenja nogu i da bi sama od sebe pala, dakle, moralo je postojati pomicanje stolice, a tužiteljica iako navodi da je upozoreno da podest jako vibrira i da izgleda kao da će se razmaknuti, nije iskazala, kao niti drugi svjedoci, da bi stolica pala uslijed vibracije.

38. Slijedom navedenog, prema stavu ovoga suda, do pada je moglo doći uslijed pomicanja stolice po tužiteljici, te postoji i odgovornost tužiteljice koja znajući da radi na povišenom podestu nije upotrijebila dužnu pažnju, gledajući kamo pomiče stolicu, uslijed čega je došlo do pada stolice i tužiteljice. Naime, krivnje radnika obuhvaćaju sve vrste oblika krivnje (običnu nepažnju kao najblaži oblik krivnje), a tužiteljica je radila s nepažnjom jer je znala da podest koji se nalazio uz podest na kojem je radila i na kojem se nalazila stolica nije pričvršćen, dakle nije stabilan, a utvrđene okolnosti samog nastanka i mehanizma štetnog događaja ne upućuju na neki mogući drugi uzrok njezinog pada koji bi ukazivao isključivu odgovornost tuženika, budući je i sama tužiteljica navela u iskazu inspekciji da se naglo okrenula i pala, te je u tom smislu i sama doprinijela nastanku štete.

39. Nadalje, prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da: se kao poslodavac iz područja zaštite na radu prema Ugovoru između tužiteljice i tuženika, smatra tuženik, odnosno korisnik; da tužiteljica nije osposobljena za rad na siguran način, ali je radila pod neposrednim nadzorom radnice ČL koja je osposobljena za rad na siguran način, da se stolica na kojoj je sjedila tužiteljica nalazila na podestu na kojem je i punilica, na visini 20 cm od poda, uz koji je stajao drugi podest koji se lako može pomaknuti i nastane prostor između te se može zapeti i upasti noga stola, u koji prazan prostor je i upala stolica tužiteljice, da su podesti označeni linijama svijetle boje bez ograda. U inspekcijskom nalazu utvrđeni su propusti provođenja mjera zaštite na radu u odnosu na podeste na kojima stoje stolice te je poslodavcu dano usmeno rješenje o zabrani obavljanja postupaka na tom stroju (liniji) i podestima; poslodavac je dodatno napravio tehničke preinake na podu oko linije i osigurao da se podesti ne mogu pomicati i osigurano je mjesto rada na podestima čvrstom ogradom visine 1 m. 40. U odnosu na gore navedene odredbe ZZR-a i odredbu čl. 17. kojom je propisano da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, u konkretnom slučaju kada korisnik nije osigurao prikladan podest za sjedenje prilikom obavljanja poslova na traci, očito je da nisu bili osigurani uvjete za rad na siguran način. Naime, korištenje podesta na visini od 20 cm na kojem se nalazi radni stroj i stolica radnika, a do njega drugi podest, koji nije bio spojen s prvim podestom niti zaštićen ogradom, prema ocjeni ovoga suda ne predstavlja sigurno sredstvo rada , što proizlazi iz utvrđenja inspekcijskog nadzora.

41. Prema odredbi čl. 1063. (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011., 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari izuzev ako se dokaže da ona nije uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. st. 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

42. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, a prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a vlasnik stvari se oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a oslobađa se djelomično od odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

43. U konkretnom slučaju sporno je predstavlja li stolica na podestu opasnu stvar i postoje li razlozi koji oslobađaju tuženika kao imatelja opasne stvari od odgovornosti za štetu. Budući da ZOO ne definira što je opasna stvar, može se smatrati da se radi o takvoj stvari koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čine povećanu opasnost štete za okolinu pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću.

44. Način uporabe stolice na neosiguranom podestu prema ocjeni ovoga suda, predstavlja opasnu stvar i nije najsigurnije sredstvo za rad kojim bi se trebali koristiti radnici u obavljanju poslova, koja adekvatna sredstva je dužan radnicima osigurati poslodavac da bi se rad obavljao na siguran način. Dakle, za štetu uzrokovanu navedenim korištenjem stolice na neosiguranom podestu, kao opasnom stvari, odgovara tuženik kao vlasnik te stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

45. Obzirom je riječ o objektivnoj odgovornosti, u konkretnom slučaju na tuženiku leži teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a, odnosno eventualnog doprinosa tužiteljice nastanku štete. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužiteljice ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, niti je dokazao da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, a uzevši u obzir naprijed navedena utvrđenja, slijedom navedenog tuženik je dužan tužiteljici naknaditi štetu.

46. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu i traumatologu dr. VL.

47. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje slabina i križa lijeve strane, jednostranu djelomičnu kljenut, prolaznu oduzetost jedne noge nakon natučenja ishijadičnog živca, nestabilnost i pomak 5. slabinskog kralješka drugog stupnja, pomak diska u segmentima C3 i C6, suženje spinalnog kanala u vratnom dijelu kralježnice, da je liječena operacijski više puta te konzervativno, da je ozljeda niskoenergetska (pad s male visine) koja u normalnim uvjetima ne bi proizvela takva oštećenja. Tužiteljica je prije predmetne ozljede imala tegobe u smislu degenerativnih promjena kako sa slabinskom, tako i s vratnom kralježnicom i nije indicirano operacijsko liječenje već fizikalna terapija, ali je s takvim stanjem tužiteljica „ušla u rizik“ od ozbiljnije ozljede. Navedeno je djelomično utjecalo na stupanj sadašnjeg stanja, na stanje neurološkog deficita i potrebe za višestrukim hitnim operacijama slabinske kralježnice.

48. Povodom prigovora tužiteljice i tuženika na nalaz i mišljenje vještak se pismeno očitovao 2. lipnja 2023. navodeći da su objektivna mjerila u utvrđivanju postotka trajnog oštećenja priložena u medicinskim nalazima, preslici osobnog zdravstvenog kartona i kliničkog pregleda tužiteljice, u nastavku je izmijen io u manjem dijelu trajanje straha, a u ostalom ostao kod danog nalaza i mišljenja i procjene.

49. Na daljnje prigovore vještak se očitovao na ročištu održanom 15. svibnja 2024. navodeći da ostaje kod svog nalaza i mišljenja te pisanog očitovanja na prigovore, dodatno navodeći da je Spondilolisteza stanje koje je prethodilo ozljedi iz ovog predmeta, te je došlo do takvog pogoršanja stanja s posljedičnom paraparezom i paralizom peronalnog živca desno nakon prolazne pareze ishijadičkog živca i procijenjene su trajne posljedice u omjeru od 20%, a koja se sastoji u procjeni pareze i paralize živca, koje ozljede dovode do funkcionalnog deficita, odnosno ograničavanja pokretljivost donjih ekstremiteta, posebno kretnje u desnom gležnju, kao i djelomične senzoričke ispade. Iz zdravstvenog kartona ne proizlazi da bi tužiteljica prije predmetnog ozljeđivanja imala potrebu za nošenjem ortoze na desnom gležnju, da su u nalazu i mišljenju i pisanom očitovanju razgraničene prethodne tegobe koje je tužiteljica imala od posljedica ozljeda koje je je zadobila u predmetnom štetnom događaju, i ocjena se temelji na predmetnoj ozljedi štetnog događaja i posljedicama koje tužiteljica trpi iz tog štetnog događaja te razgraničena od ozljeda i tegoba koje je trp jela od prije. Nakon oko 90 dana od ozljede, temeljem dokumentacije, stanje tužiteljice postalo je trajno i završeno je otprilike u lipnju ili kolovozu 2022.

50. Temeljem odredbe čl. čl. 261. st. 4. ZPP-a na prijedlog tužiteljice provedeno je novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu traumatologu dr. Jakši Filipoviću Čuguri, koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenije područja lijeve LS kralježnice, paraparezu, prolaznu plegiju lijeve noge nakon natučenja lijevog ishijadičnog živca, protruziju diska C3C6, stenozu spinalnoga kanala vratne kralježnice, spondilolizis i spondilolistezisi L5 II stupnja, da su se ozljede mogle zadobiti u predmetnom štetnom događaju u dinamici ozljeđivanja, učinjena je dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija nakon koje su zaostale trajne posljedice uslijed pareze donjih ekstremiteta te inkontinencije mokraće, a vratna kralježnica nije predmet štetnog događaja.

51. Povodom prigovora na nalaz i mišljenje tuženika i umješača vještaci su dali pisano očitovanje (dr. VL) **.**.2025. i usuglašeno zauzeli zajednički stav kojim se slažu da nalaz od 9. veljače 2025. (dr. Jakše FIlipovića Čugure) predstavlja zajednički nalaz u svim vidovima kvalifikatornih okolnosti , posebno se očitujući da su uzeli u obzir prijašnje dijagnoze tužiteljice, da je po štetnom događaju došlo do pogoršanja statusa kralježnice kada je iniciran operativni zahvat koji je prije imao degenerativne promjene, da su dijagnoze spondilolisteza, suženje kanala kičme odnosno stenoza kanala isto degenerativne promjene koje su uzete u obzir, da inkontinencija i parapareza nastaju uslijed ozljede spinalnog kanala kralježnice, što je kod tužiteljice i nastalo, dodatni pregled nakon pregleda tužiteljice iz 2022. ne bi mijenjao nalaz i mišljenje kako su se usuglasili vještaci.

52. Sud je poklonio vjeru u cijelosti nalazima i mišljenjima te očitovanjima vještaka, jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelj ice od strane vještaka.

53. Izvršenim uvidom u spis Upravnog suda UsI-1117/20 utvrđeno je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu HZZO) donio rješenje od 20. prosinca 2019. kojim u t. I ne priznaje tužiteljici ozljedu nastalu na radu od 18. travnja 2019.; povodom žalbe tužiteljice rješenjem od 6. ožujka 2020. HZZO je donio rješenje kojim je poništeno rješenje od 20. prosinca 2019. u dijelu koji se odnosi na dijagnoze šifre S202.2 i istu priznaje kao ozljedu na radu ,u ostalom dijelu tužiteljica je odbijena (t. IV).

54. Povodom Upravne tužbe tužiteljice protiv rješenja HZZO, Upravni sud donio je 17. veljače 2023. presudu Usl-1117/20 kojom je poništena t. IV u dijelu koji se odnosi na dijagnozu šifre G83.1 i ista se priznaje kao ozljeda na radu. Povodom žalbe tužiteljice, tuženika i zainteresiranih osoba, Visoki Upravni sud donio je 10. siječnja 2024. presudu kojom su odbijene žalbe i potvrđena presuda Upravnog suda Usl- 1117/20 od 17. veljače 2023. Iz obrazloženja je razvidno da ozljede tužiteljice M43.1 Spondilolisteza i M48.0 stenoza kralježnice nisu ozljede na radu iz razloga što su iste prema medicinskoj dokumentaciji tužiteljici dijagnosticirane 2018. prije štetnog događaja, a ozljede dijagnoze G83.1 priznata je kao ozljeda na radu i priznata su joj prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

55. Slijedom navedenog, o pitanju nastanka ozlijede na radu koju je tužiteljica pretrpjela 18. travnja 2019. sud ne može odlučivati jer je o istom odlučeno u upravnom postupku, a parnični sud je temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan odlukom nadležnog upravnog tijela, odnosno Visokog upravnog suda.

56. Budući je u navedenom postupku tužiteljici priznata ozljeda pod dijagnozom G83.1 monoplegija noge i dijagnoza S20.2 kontuzija prsnog koša (rješenje HZZO-a od 6. ožujka 2020.) i priznata su joj prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu za slučaj ozlijede na radu.

57. Iz usuglašenoga vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica trpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti trajao je 150 dana kumulativno. S obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet ovaj sud smatra da u smislu čl. 1100. ZOO-a tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog pretrpljenog straha u zatraženom iznosu od 3.018,00 eura (25.000,00 kn).

58. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj ica je trpjela bolove jakog intenziteta 12 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta 150 dana kumulativno, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice s osnove bolova usvojio u iznosu od 4.161,00 euro (31.350,00 kn).

59. Trajne posljedice umanjile su opću životnu aktivnost tužiteljice za 40%. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelj ice, trajnost posljedica opisanih po vještaku, ovaj sud smatra da joj u smislu čl. 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 18.581,00 euro (140.000,00 kn), a odbijen je kao previsoko zatražen iznos od 17.254,00 eura (130.000,00 kn).

60. Kod tužiteljice je zaostalo naruženje, srednjeg stupnja vidljivo, sud je temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a ocijenio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 498,00 eura (3.750,00 kn).

61. Tužiteljici je bila potrebna tuda pomoć i njega, to je temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a sud tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 358,00 eura (2.700,00 kn).

62. Obzirom na naprijed navedeno, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 26.616,00 eura, sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. ZOO-a sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 29. ožujka 2022. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a.

63. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

64. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st . 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

65. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 500 bodova, pristupa na ročište 15.5.2024., 18.12.2024., 25.2.2025., 25.2.2025., 30.9.2025. i 4.3.2026. svako po 500 bodova, ročišta od 25.6.2025. po 125 bodova (Tbr 9.5.), četiri obrazložena podneska svaki po 500 bodova, ukupno 5625 bodova odnosno 11.250,00 eura.

66. Razmjerno uspjehu tužiteljice u omjeru od 85% priznat joj je trošak u iznosu od 9.562,50 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 2.390,60 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 548,63 eura, tužiteljici je priznat ukupni trošak u iznosu od 12.501,73 eura.

67. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu 500 bodova, pristupa na ročište 15.5.2024., 18.12.2024., 25.2.2025., 30.9.2025. i 4.3.2026. svako po 500 bodova, ročišta od 25.6.2025. po 125 bodova (Tbr 9.5.), dva obrazložena podneska svaki po 500 bodova, ukupno 4125 bodova odnosno 8.250,00 eura.

68. Razmjerno uspjehu tuženika u omjeru od 15% priznat mu je trošak u iznosu od 1.237,50 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 309,37 eura, tuženiku je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.546,37 eura.

69. I-umješaču su priznati troškovi sastav pristupa na ročište 15.5.2024., 18.12.2024., 25.2.2025., 25.2.2025., 30.9.2025. i 4.3.2026. svako po 500 bodova, četiri obrazložena podneska svaki po 500 bodova, ukupno 5000 bodova odnosno 10.000,00 eura.

70. Razmjerno uspjehu I-umješača u omjeru od 15% priznat mu je trošak u iznosu od 1.500,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 375,00 eura, trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eura, I-umješaču je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.925,00 eura.

71. II-umješaču su priznati troškovi sastav pristupa na ročište 18.12.2024., 25.2.2025., 25.2.2025., 30.9.2025. i 4.3.2026. svako po 500 bodova, jednog obrazloženog podneska po 500 bodova, ukupno 3000 bodova odnosno 6.000,00 eura.

72. Razmjerno uspjehu II-umješača u omjeru od 15% priznat mu je trošak u iznosu od 900,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 225,00 eura, II-umješaču je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.125,00 eura.

73. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

74. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 27. travnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. pun. I-umješača

4. pun. II-umješača