Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-654/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiše Kapetanović odvjetnici u OD Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 8. travnja 2026., u nazočnosti tužiteljice LŽ, zamjenice punomoćnice tužiteljice Sandre Kovačić odvjetnice u Karlovcu i zamjenice punomoćnice tuženika Silvije Crnogaća Ćorušić odvjetnice u Zagrebu, a objavljene dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 8.868,25 eura (osam tisuća osamsto šest deset osam eura i dvadeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.02.2016.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 697,58 eura (šesto devedeset sedam eura i pedeset osam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.699,88 eura (dvije tisuće šesto devedeset devet eura i osam deset osam centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (27. travnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 60.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. Tužna je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je dana 2. veljače 2016. s tuženom sklopio Aneks ugovora kojim aneksom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Bez obzira što je tužitelj konvertirao kredit i na ime te konverzije dobio određenu isplatu, i to kroz umanjenje rata nakon sklapanja Aneksa ugovora, njegovo potraživanje nije u cijelosti isplaćeno. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od dana 16. svibnja 2025. (list br. 283-284).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je predmetni ugovore konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Svi iznosi koje je tužitelj platio u CHF kreditu, uključujući iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije, te iskorišteni za namirenje kredita u EUR. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu i u EUR dolazi se do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata. Tužitelj je dakle preplatio EUR kredit te će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta. Ističe kako je zahtjev koji tužiteljica postavlja u tužbenom zahtjevu protivan odnosno suprotan izričito propisanim pravilima konverzije, ali je pravilnost izračuna konverzije tužitelj potvrdio potpisom samog aneksa, gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o pretplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji, temeljeni na izračunu konverzije. Povećanje kamatne stope usporilo je otplatu glavnice, ali povećana kamata nije uvećala glavnicu koja je uvijek bila ista sam je bila izmijenjena dinamika njene otplate. Nakon povećanja kamate došlo je do izrade novih otplatnih planova a tužitelj je zbog toga u danom razdoblju platio više kamate, a manje glavnice nego po početnom otplatnom planu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice LŽ kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o namjenskom kreditu od 03. svibnja 2006. sa lista br. 4-8, plan otplate sa lista br. 12- 14, Dodatak Ugovora o kreditu od 02. veljače 2016. godine sa lista br. 15-17, obavijest o izračunu efekata konverzije sa lista br. 18, 36-44, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu sa lista br. 19, promet po kreditu/specifikacija uplata sa lista br. 20-25, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 260-273. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

7. Tužiteljica SŽ je potvrdila da ostaje kod svog iskaza kojeg je dala 5.svibnja 2025. Na pitanje pun. tuženika odgovara da su ih pozvali u banku da dođu potpisati ugovor koji nije pročitala. U vrijeme sklapanja ugovora nije znala što znači promjenjiva kamatna stopa, a nije niti bankara tražila da joj to objasni. Navodi da nije razumjela niti što znači valutna klauzula u vrijeme sklapanja kredita, a niti joj je za taj pojam bilo pojašnjavanja iako je tražila bankara da joj pojasni nešto i on je rekao da je potrebno da bude kredit u CHF i da bude hipoteka na kući. Nije pitala što znači u CHF. To je bio uvjet. U vrijeme sklapanja ugovora za CHF je znala da je kao i svaka druga valuta i tada su bili povoljni uvjeti. Nije pitala osobnog bankara koji su rizici i učini izu promjene tečajnog odnosa iz čl. 23P ugovora. Nije pregovarala s bankom da joj se omogući fiksna kamatna stopa, oni su samo rekli da je to najpovoljnije i da drugog nema. U vrijeme otplate kredita kasnije je počela dobivati obavijesti o promjeni kamatne stope i takvim obavijestima su prigovarali usmeno a oni su rekli da to tako mora biti i gotovo. Je li tražila bankara u vrijeme sklapanja ugovora da joj se da projekcija budućeg kretanja tečaja CHF odgovaram da joj je rekla da ne zna što će se događati i da će primati obavijesti. Konverzija se otezala dok oni nisu počeli vršiti pritisak na banku i kada su oni napravili izračun tada je tužena prigovorila, a oni su rekli da zatvore kredit i da će se to poslije rješavati, a ona je taj isti dan otplatila kredit. Sredstva kredita su isplaćena isključivo na njezin račun. Novac od kredita je uložila na stambeni dio kuće za stan radi čega je bila stavljena hipoteka na kuću. Tada su kuću mijenjali i falio im je novac za adaptaciju stana u kući da bi se mogli useliti, te su se uselili nakon adaptacije stana gdje i danas žive. Adaptirala se struja, voda, kanalizacija, zidovi, žbukanje, pločice, kupaona, stolarija, keramika…Od sklapanja ugovora do otplate kredita na adresi stana u kojem sada živi i zbog kojeg je podigla kredit nije bilo prijavljeno sjedište obrta ili tvrtke. Nije joj poznat obrt [obrt], obrt [obrt] je njihov obrt od kojeg žive i radi već 30 godina a nalazi se na adresi [adresa] od 2007.g. pa nadalje i to je bilo poslije dizanja kredita. Stan se nalazi na adresi [adresa]. Tužiteljica je bila vlasnik obrta [obrt] ali nije bila vlasnik nikakvog drugog obrta niti ovlaštena osoba niti član nekog drugog trgovačkog društva. U vrijeme sklapanja ugovora do zatvaranja kredita radila je u svom obrtu na navedenoj adresi [adresa]. Kredit je otplaćivala ja uplatama u banci. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da stan koji su adaptirali i za koji je podignut kredit koristio se samo za potrebe stanovanja a ne za obavljanje poslova obrta. Sredstva kredita koristila je samo za adaptaciju stana u kojem živi a ne za obrt. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je stan za koji je podigla kredit na prvom katu a obrt se nalazi u prizemlju zgrade, te mora istaći da su cijelu zgradu zamijenili na način da su zamijenili jednu stambeno poslovnu zgradu u [adresa] za drugu stambeno poslovnu zgradu ovdje je [adresa]. Nije koristila sredstva kredita za uređenje poslovnog prostora- ugostiteljskog obrta-prizemlja stambeno poslovne zgrade. Naime, sud je dao povjerenje iskazu tužiteljice LŽ iz razloga što je životno i uvjerljivo iskazivala.

8. Naime, sud ocjenjuje da sklapanje Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužiteljice nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužiteljicu i u cilju da tužiteljica plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza i i mišljenja financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužiteljice i da tužiteljica ima pravo na punu restituciju.

9. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 03. svibnja 2006. (list br. 4-8 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila adaptacija stambenog objekta,

- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit kroz 20 godina u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 378,68 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,50 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 2.1. ugovora)

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj dana 02. veljače 2016. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji je utvrđen ukupni iznos pretplate od 13.607,38 kn,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu mjesečni iznos anuiteta iznosio 278,12 eura i ukupni dug na dan 30.09.2015. iznosi 39.766,03 eura.

10. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

11. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

13. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

17. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

18. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

19. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

20. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnijela 06. lipnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužiteljica potražuje za povrat preplaćene kamate iznos i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 8.868,25 eura,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

21. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

22. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

23. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

25. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

26. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

27. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

28. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 06. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

29. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi sve ukupno do dana konverzije, utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužitelj preplatio zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatio na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima.

30. Iz dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka (list 260-273) proizlazi:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 3.549,05 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 3.776,65 CHF, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 227,60 CHF,

- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 16.571,60 kn, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 17.634,40 kn, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.062,80 kn.

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 38.339,18 kn u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 40.040,48 kn, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.701,30 kn.

- ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 54.910,78 kn, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 55.719,53 kn, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 808,75 kn,

- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 7.287,90 EUR u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 7.395,25 EUR, a negativne razlike

(u korist tužene) iznose 107,35 kn,

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 1.125,62 CHF, odnosno 5.255,90 kuna obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 697,58 eura,

- po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 2.2.2016. godine iznosi 66.817,83 kune, odnosno 8.868,25 eura,

- povratom priznate preplate isplaćene su obračunate su zatezne kamate u iznosu od 12.382,34 kune. Zatezna kamata na glavnicu teče i dalje od 3.2.2016. godine pa do isplate,

- konverzija je provedena u skladu sa zakonom,

- sve uplate koje je tužitelj vršio do dana konverzije uvažene su prilikom konverzije te je kod iste utvrđen višak u iznosu 13.607,38 kuna na dan 30.9.2015. godine.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je financijski vještak argumentirano, pregledno i specificirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok tuženik ne osporava matematičke izračune vještaka.

32. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 8.868,25 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF, na koji iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, pa nadalje, radi čega joj pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja. Tužiteljici je priznata i pogrešno obračunata glavnica u iznosu od 697,58 eura, radi čega mu je radi potpunog obeštećenja sukladno članku 1111. ZOO-a dosuđen navedeni iznos.

33. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti kao u izreci.

34. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

35. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u cijelosti.

36. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja.

37. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 9.565,83 eura pripada trošak sastava tužbe od 06. lipnja 2019. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 22. kolovoza 2018. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav žalbe o d26. veljače 2020. (tbr. 10. toč. 4.) sa PPDV-om u iznosu od 125,00 eura, pristup na ročištu 9. veljače 2021. sa PDV-om u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 9. t.5.), zastupanja na ročištu 18. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 5. veljače 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 05. veljače 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 16. svibnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 8. travnja 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 27. travnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

38. Tužiteljici je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 530,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 169,88 eura.

39. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati troškovi u iznosu od 2.699,88 eura.

40. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 27. travnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu

2. Margita Kiš Kapetanović odvjetnica u Zagrebu