Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-698/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HC (prije: H) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilber odvjetniku u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave održane dana 2. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Sandre Kovačić odvjetnice u OU Irene Blauhorn odvjetnice u Karlovcu i zamjenika punomoćnika Dina Makarović odvjetnika u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, a objavljene dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici HC (prije: H) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 78,76 eura (sedam deset osam eura i sedam deset šest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 0,47 EUR od 12.02.2008. pa do isplate

- 0,48 EUR od 12.03.2008. pa do isplate

- 0,47 EUR od 10.04.2008. pa do isplate

- 0,46 EUR od 09.05.2008. pa do isplate

- 0,47 EUR od 11.06.2008. pa do isplate

- 0,46 EUR od 10.07.2008. pa do isplate

- 0,46 EUR od 08.08.2008. pa do isplate

- 0,46 EUR od 11.09.2008. pa do isplate

- 0,48 EUR od 10.10.2008. pa do isplate

- 0,49 EUR od 07.11.2008. pa do isplate

- 0,47 EUR od 12.12.2008. pa do isplate

- 0,51 EUR od 09.01.2009. pa do isplate

- 0,51 EUR od 12.02.2009. pa do isplate

- 0,52 EUR od 12.03.2009. pa do isplate

- 0,50 EUR od 10.04.2009. pa do isplate

- 3,18 EUR od 11.05.2009. pa do isplate

- 3,14 EUR od 10.06.2009. pa do isplate

- 3,16 EUR od 10.07.2009. pa do isplate

- 3,12 EUR od 10.08.2009. pa do isplate

- 3,15 EUR od 10.09.2009. pa do isplate

- 3,12 EUR od 09.10.2009. pa do isplate

- 3,14 EUR od 10.11.2009. pa do isplate

- 3,14 EUR od 10.12.2009. pa do isplate

- 3,21 EUR od 11.01.2010. pa do isplate

- 3,26 EUR od 10.02.2010. pa do isplate

- 3,24 EUR od 11.03.2010. pa do isplate

- 3,31 EUR od 09.04.2010. pa do isplate

- 3,36 EUR od 10.05.2010. pa do isplate

- 3,43 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 3,52 EUR od 09.07.2010. pa do isplate

- 3,42 EUR od 10.08.2010. pa do isplate

- 3,70 EUR od 10.09.2010. pa do isplate

- 3,56 EUR od 12.10.2010. pa do isplate

- 1,70 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- 1,76 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 1,83 EUR od 10.01.2011. pa do isplate

- 1,76 EUR od 10.02.2011. pa do isplate

- 1,78 EUR od 10.03.2011. pa do isplate

- 1,74 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 1,82 EUR od 10.05.2011. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici HC (prije: H) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 4.474,31 euro (četiri tisuće četiri sto sedam deset četiri eura i trideset jedan cent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 2,01 EUR od 11.10.2004. pa do isplate

- 4,57 EUR od 09.11.2004. pa do isplate

- 2,83 EUR od 10.12.2004. pa do isplate

- 2,34 EUR od 12.01.2005. pa do isplate

- 0,38 EUR od 14.02.2005. pa do isplate

- 0,07 EUR od 09.09.2005. pa do isplate

- 2,86 EUR od 09.01.2009. pa do isplate

- 5,38 EUR od 12.02.2009. pa do isplate

- 7,00 EUR od 12.03.2009. pa do isplate

- 1,44 EUR od 10.04.2009. pa do isplate

- 2,14 EUR od 11.05.2009. pa do isplate

- 0,38 EUR od 10.06.2009. pa do isplate

- 1,39 EUR od 10.07.2009. pa do isplate

- 1,07 EUR od 10.09.2009. pa do isplate

- 0,26 EUR od 10.11.2009. pa do isplate

- 0,36 EUR od 10.12.2009. pa do isplate

- 4,01 EUR od 11.01.2010. pa do isplate

- 6,15 EUR od 10.02.2010. pa do isplate

- 5,48 EUR od 11.03.2010. pa do isplate

- 8,93 EUR od 09.04.2010. pa do isplate

- 11,31 EUR od 10.05.2010. pa do isplate

- 15,02 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 19,51 EUR od 09.07.2010. pa do isplate

- 14,64 EUR od 10.08.2010. pa do isplate

- 28,64 EUR od 10.09.2010. pa do isplate

- 21,59 EUR od 12.10.2010. pa do isplate

- 22,66 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- 28,34 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 36,46 EUR od 10.01.2011. pa do isplate

- 28,55 EUR od 10.02.2011. pa do isplate

- 30,75 EUR od 10.03.2011. pa do isplate

- 26,81 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 35,58 EUR od 10.05.2011. pa do isplate

- 41,62 EUR od 10.06.2011. pa do isplate

- 44,37 EUR od 11.07.2011. pa do isplate

- 74,50 EUR od 10.08.2011. pa do isplate

- 45,20 EUR od 09.09.2011. pa do isplate

- 41,43 EUR od 11.10.2011. pa do isplate

- 41,44 EUR od 10.11.2011. pa do isplate

- 41,46 EUR od 12.12.2011. pa do isplate

- 45,62 EUR od 10.01.2012. pa do isplate

- 47,79 EUR od 10.02.2012. pa do isplate

- 48,06 EUR od 09.03.2012. pa do isplate

- 46,51 EUR od 10.04.2012. pa do isplate

- 47,37 EUR od 10.05.2012. pa do isplate

- 48,54 EUR od 12.06.2012. pa do isplate

- 47,09 EUR od 10.07.2012. pa do isplate

- 47,71 EUR od 06.08.2012. pa do isplate

- 43,69 EUR od 10.09.2012. pa do isplate

- 44,93 EUR od 10.10.2012. pa do isplate

- 47,38 EUR od 09.11.2012. pa do isplate

- 46,5 EUR od 07.12.2012. pa do isplate

- 47,60 EUR od 09.01.2013. pa do isplate

- 44,67 EUR od 08.02.2013. pa do isplate

- 43,43 EUR od 11.03.2013. pa do isplate

- 46,74 EUR od 10.04.2013. pa do isplate

- 44,34 EUR od 10.05.2013. pa do isplate

- 42,46 EUR od 10.06.2013. pa do isplate

- 40,56 EUR od 10.07.2013. pa do isplate

- 42,41 EUR od 09.08.2013. pa do isplate

- 43,51 EUR od 11.09.2013. pa do isplate

- 45,48 EUR od 10.10.2013. pa do isplate

- 45,26 EUR od 12.11.2013. pa do isplate

- 2.717,73 EUR od 20.11.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici HC (prije: H) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 3.015,77 eura (tri tisuće petnaest eura i sedam deset sedam centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (27. travnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV.

Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja u ukupnom iznosu od 320,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, radi neosnovanosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 19. srpnja 2004. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu kojim ugovorom je tužiteljica podigla kredit solemniziran kod javnog bilježnika u iznosu od 30.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj te sa promjenjivom kamatnom stopom, određenom sukladnoj Odluci o kamatnim stopama tužene. Tužena je u navedeni ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke preplatila svoju obvezu. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 10. prosinca 2025. (list br. 459-462).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe i prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu od dana 19. srpnja 2004. u zastari. Ističe da je tužitelja kao i općenito potrošče upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više načina, te navodi da proizlazi da postoji dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane za švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Navodi da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže na valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice HC kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 19. srpnja 2004. sa lista br. 4-6, otplatnog plana za kredit sa lista br. 24-25, pregled prometa po partiji kredita sa lista br. 26-33, obavijesti o promjeni kamatne stope sa lista br. 34-37, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 290-301, dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 02. kolovoza 2021. sa lista br. 310-311. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ZC i ČC. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO), a na ugovorni odnos temeljem članka 1163. stavak 1. citiranog ZOO-a se primjenjuje i odredba članka 210. stavak 1. ZOO-a ("Narodne Novine" broj 53/91 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu dana 19. srpnja 2004. godine.

7. Tužiteljica HC je uvjerljivo i životno iskazivala, te je potvrdila, da je sklopila ugovor s tuženikom radi kupnje stana. Nije bila obrtnik i tada i danas radi u školi. Taj stan je kupljen radi njezine osobne potrebe za život. Misli da joj je tada išla plaća preko Erste banke i zato je kod njih htjela podići kredit. Došla je kod tuženika i rekli su joj da daju kredit u CHF. Nisu joj nudili nikakve druge opcije. Razgovarala je s referentom banke i nisu razgovarali o nekim kriterijima ili parametrima ili po čemu će se određivati visina promjenjive kamatne stope i određivati tečaj. Tužiteljica je po struci učiteljica engleskog jezika. Kredit je vratila i nije ga konvertirala. Ugovor je sastavila banka, tužiteljica ga je samo išla ovjeriti kod javnog bilježnika. Ugovor je pročitala koliko ga je razumjela. Nitko joj u banci nije govorio o valuti CHF rekla su joj samo da je to najpovoljnija valuta i da se nema čega bojati. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da je rate kredita plaćala na način da su joj ustezali od plaće.

8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 19.07.2004. (list br. 4-6 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 30.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 2. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja nekretnine,

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 249,87 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,49 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

10. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

12. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

16. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

17. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

18. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

19. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnijela 12. lipnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period potražuje za povrat preplaćene kamate iznos od 593,45 kn i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 33.711,79 kn,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

20. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

21. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

22. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

23. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

24. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

25. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

26. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

27. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 12. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

28. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i to sve u mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu i koliki je iznos je preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno.

29. Iz nalaza vještaka (list 290-301) proizlazi:

- da je kamatna ugovorena stopa bila 5,49% godišnja, promjenjiva, rok otplate je 180 mjeseci, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti 249,87 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja, time da prema otplatnom planu tužene (list 24 spisa) mjesečni anuiteti iznose 249,87 CHF i dospijevaju prvog dana u mjesecu, time da prema otplatnom planu prvi anuitet dospijeva na naplatu 01.08.2004. a posljednji 01.08.2019,

-da se kamatna stopa prema kojoj je tuženik obračunavao otplatu kredita (iskazano u dokumentima "obavijesti o promjeni kamatnih stopa sa lista br. 34-37 spisa) mijenjala tijekom otplate kredita od početnih 5,49% kamatne stope do najviše 5,90% kamatne stope,

- da je tužiteljica u utuženom periodu na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platila preko početne kamatne stope prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila 116,64, što po srednjem tečaju banke na dan plaćanja anuiteta iznosi 593,45 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka u stupcu "l9" (CHF) i u stupcu "20" (HRK), uz napomenu da u ovaj dio izračuna nije uključeno razdoblje u kojem je kamatno opterećenje bilo jednako ugovorenom ili manje odnosno povoljnije za tužiteljicu,

- da je tužiteljica kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos od 33.711,79 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka na u stupcu "21", (uz isključenje razdoblja u kojem je tečaj bio manji od no što je bio tečaj u trenutku isplate kredita),

- da ukupna razlika po obje osnove iznosi 34.266,29 kn.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženik prihvatio matematički izračun vještaka.

31. Naime, tuženik je podneskom od 12. listopada 2021. (list br. 312-317) stavio prigovor prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.413,52 kn/320,33 eura (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja), te je stavio prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike početno ugovorene kamatne stope od 5,49% i manje kamatne stope kroz određeno razdoblje od 3,23% u iznosu od 1.151,07 kn.

32. Odredba članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15" – dalje: ZOO) propisuje: Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće iako su obje dospjele.

33. Sud je ocijenio tuženikov prigovor prijeboja neosnovanim.

34. Ovo iz razloga što prema članku 323. stavak 2. ZOO-a proizlazi, da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamati pravnog posla tužitelj nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu jer apsolutno nikakve protupravnosti u njegovom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati visinu kamatnih stopa i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužitelj na to nije imao apsolutno nikakav utjecaj. Dakle, tuženik je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima ugovaranjem nepoštenih ugovornih odredbi i stoga se na tuženika ne primjenjuje članak 324. stavak 2. ZOO-a, a niti odredba članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koja se odnosi samo na potrošače. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor prijeboja je neosnovan i valjalo je odlučiti kao u točci IV. izreke presude.

35. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 4.553,07 eura (za preplaćene kamate, za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počev od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

36. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je odlučiti kao u izreci.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19), a koji se primjenjuje prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP/19 na postupke koje na postupke u kojima do stupanja na snagu izmjena ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka.

38. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 4.553,07 eura tužitelj uspio u cijelosti.

39. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15), te troška knjigovodstvenog vještačenja, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

40. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 4.553,07 eura pripada trošak sastava tužbe od 11. lipnja 2019 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 14. prosinca 2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 6. srpnja 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 07. srpnja 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 29. rujna 2021. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 08. studenog 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 17. ožujka 2022. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 14. travnja 2022. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

41. Tužiteljici je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 euro/2.500,00 kn, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 91,98 eura/693,00 kn i na presudu u iznosu od 91/98 eura/693,00 kn.

42. U ponovljenom prvostupanjskom postupku tužiteljici su priznati troškovi zastupanja i to sastava podneska od 10. prosinca 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 02. travnja 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 27. travnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

43. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 3.015,77 eura.

44. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka radi nedopuštenosti. Ovo iz razloga što je sud ovlašten u prvostupanjskom postupku priznati stranci trošak sastava najviše četiri podneska (tbr. 8. toč. 1.), a tužiteljici su priznati troškovi sastava četiri podneska. Tužiteljici nije priznat niti trošak preliminarnog izračuna nastao prije podnošenja tužbe, a iz razloga što isti nije parnični trošak već sporedna tražbina uz glavni dug.

45. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 27. travnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu

2. Damir Metelko odvjetnik u Zagrebu